Belorusija i EU

Jučer su se održali parlamentarni izbori u Bjelorusiji. Prema prvim podacima državne izborne komisije, većinu zastupničkih mjesta - od ukupno 110 - osvojili su nezavisni kandidati, dok su iz stranaka 3 mandata osvojili komunisti te jedno mjesto poljoprivredna stranka.
Kako se i očekivalo, od jutros je krenula prava bujica kritike od strane europskih dužnosnika i medija. Ističe se kako izbori nisu bili "demokratski" - prije svega zbog činjenice kako stranke opozicije nisu osvojile niti jedan mandat. Associated Press danas piše: "niti jedan opozicioni političar nije osvojio zastupničko mjesto u bjeloruskom parlamentu nakon izbora ovog vikenda koje osuđuju međunarodni promatrači. Čini se kako će ovi izbori bivšu sovjetsku republiku gurnuti u još dublju izolaciju".
No, kasnije u tekstu se spominje kako je "opozicija bojkotirala izbore". Upravo tako, članovi opozicije već tjednima pozivaju birače da u potpunosti bojkotiraju izbore, čak se biračima sugeriralo da taj dan "odu na pecanje" ili "u berbu gljiva". Naravno, svaka stranka ima pravo bojkotirati izbore - to je ipak njeno demokratsko pravo - ali, tvrditi dan nakon da su izbori "nedemokratski" zato što je opozicija odlučila ne participirati? Ukoliko je itko postupio "anti-demokratski" u ovom procesu, onda je to opozicija i tu nema nikakve dvojbe.
No, koji je bio stvaran cilj ovog bojkota? Bjeloruska opozicija nije bojkotirala izbore zbog nekakvog političkog mazohizma, imali su jasnu misiju - naime, ukoliko na izbore izađe manje od 50% glasača, izbori se ne važe. To je bio njihov cilj i javno su ga istaknuli u nekoliko navrata. No, taj plan im jučer ipak nije pošao za rukom jer je izlaznost bila 74,3%.
U jučerašnjim izborima sudjelovalo je 330 akreditiranih promatrača iz 37 zemalja. Rusija je direktno asistirala Bjelorusiji na provedbi izbora, kako ističe ruski MVP Sergej Lavrov, "da budu objektivni i nepristrani".
Današnje kritike na račun izbora slične su onima za vrijeme ruskih predsjedničkih izbora, kada je rečeno da "izbori nisu bili demokratski jer je Putinova pobjeda bila očita". Izgleda kako nijedan izbor u zemljama izvan dominacije zapadnih centara moći nije "demokratski". Nešto slično moglo bi se uskoro desiti i Venezueli (vidi: Stanje u Venezueli: opozicija se već sada sprema na nepriznavanje pobjede Chaveza na izborima).
Zašto se promatrači ne osvrnu na opoziciju koja je izbore bojkotirala? Zašto se taj detalj u pojedinim medijima niti ne spominje? Zašto smo već jučer s apsolutnom sigurnošću mogli predvidjeti današnje naslovnice europske štampe? Sada se govori kako od danas predsjednik Aleksandar Lukašenko ima "potpunu vlast nad Parlamentom", i to je istina, ali razlog tome je bojkot opozicije.
Štoviše, situacija u Bjelorusiji poprilično podsjeća na situaciju u Venezueli. Tamošnji predsjednik Chavez već je u više navrata upozorio kako opozicija neće priznati volju naroda i kako strahuje od moguće eskalacije nasilja nakon izbora. Upravo tu zabrinutost istaknuo je jučer i predsjednik Bjelorusije kada je rekao: "ne treba nam sada revolucija, neki šokovi, nemiri, eksplozije ili tučnjave". Danas je ponovno upozorio: "kao što znate i sami, glavni 'spektakl' u ovoj zemlji događa se nakon izbora. Tako da svašta se još može desiti, ali se nadam da će nas Bog poštedjeti toga".
Po pitanju bojkota, Lukašenko je jučer poručio opoziciji kako su "kukavice koje nemaju što reći narodu".
S druge strane opozicija tvrdi kako su bojkotirali izbore jer su "izbori već davno namješteni". No, da su zaista namješteni, da li bi onda Bjelorusija uopće pustila promatrače u zemlju? Bili su na terenu, zabilježili stanje, i sada se moraju očitati o eventualnim nepravilnostima, no, činjenica da opozicija nije popularna među narodom nije dovoljan argument da se jedan izborni proces nazove "nedemokratskim".
Zato su nedavni izbori u Libiji, Egiptu i Tunisu "pojam demokracije". Da ni ne spominjemo izjave američke državne tajnice Hillary Clinton po pitanju izbora u Jemenu gdje se natjecao samo jedan jedini kandidat. "Poslana je jasna poruka kako jemenski narod može očekivati pozitivnu demokratsku budućnost", rekla je u veljači ove godine Clinton. Glasnogovornica američkog State Department-a, Victoria Nuland, također je pohvalila održane "izbore" u veljači i pritom izjavila: "ohrabreni smo i čestitamo jemenskom narodu na pokretanju ovog procesa, što su preuzeli kontrolu kao populacija, stajat ćemo uz njih u svim sljedećim koracima" (opširnije: SAD dužnosnici hvale travestiju od izbora u Jemenu). Očito je kako živimo u svijetu koji doslovno grca od dvostrukih mjerila kada je riječ o demokraciji.
Svoje viđenje aktualne situacije u Bjelorusiji za BBC je komentirao Nikolaj Lozovik, tajnik centralne izborne komisije - navodi kako je opozicija "zapadna tvorevina" i kako nema potporu među narodom Bjelorusije. "Opozicija ne predstavlja volju naroda. Upravo suprotno, oni radi isključivo za interese zapadnih sila koje ih i sponzoriraju", istaknuo je Lozovik.
O stanju u Bjelorusiji, baš kao i u slučaju bilo koje druge države, moglo bi se štošta reći, ali je činjenica kako je Bjelorusija postala veliki trn u oku europskih sila koje žele što veći utjecaj nad prostorom istočne Europe. Nadalje, Bjelorusija nikada nije pristala na "šok terapiju" masovne privatizacije kao što je to bio slučaj sa gotovo svim zemljama bivšeg istočnog bloka i Jugoslavije, samo ta činjenica dovoljna je da europska štampa predsjednika Lukašenka oslovljava kao "posljednjeg diktatora u Europi".
Za mnoge takve medije, predsjednik Venezuele, Hugo Chavez, također je "diktator", unatoč činjenici da sve međunarodne i nezavisne ankete pokazuju kako ima dvoznamenkastu prednost nad glavnim protukandidatom. Dalo bi se iz svega toga zaključiti kako pojedini narodi jednostavno preferiraju glasati za "diktatore", no tko ima kredibilitet reći da to nije demokratsko pravo i volja naroda?