Vijesti iz Hrvatske

Kraljevina SHS je stalno imala probleme sa Italijom oko grada (citaj luke) Rijeka, Vitorijo Orlando, vodja italijanske delegacije je mislio drukcije, ali odluka je doneta, Hrvatska se *docepala* Fjumine....pokret SLOBODNA DRZAVA RIJEKA....(Rijeka radi a Zagreb se gradi)..najbolje govori o cemu se radi. U novonastalim uslovima, raspadom SFRJ..po zelji iste te Hrvatske..prestaju razlozi da Srbije ima *lose odnose sa Italijom*...pa treba razmisljati *i o drugim resenjima*...na zadovoljstvo Rijecana i susedne Italije......

Postano: 27.06.2005, 09:42 Naslov: "LAŽNI POJAM KOMUNIZMA"(DIO ČLANKA!) Citirajte i odgovorite
"LAŽNI POJAM KOMUNIZMA"(DIO ČLANKA!)


"Komunizam kao niti Evanđelje nemaju u svojim vizijama zločine.

Zločini su prvenstveno,ljudski faktor,naopaka izvedba,devijacija.

Problem s kojim se kršćanstvo nosi već 200 godina,dok komunizam puno manje,a napada se utvaru komunizma.

Moderno se je pozivati na zadrtu "Crnu knjigu komunizma",ali ni u ludilu da netko spomene "Crnu knjigu:fašizma,nacizma,militarizma,imperijalizma,kapitalizma...

Kao da se u ratovima na području bivše Jugoslavije,a posebno u BiH,umiralo zbog komunizma,a ne:primitivizma,šovinizma,nacionalizma i neofašizma koji nije ništa ostavio iza sebe već samo:mržnju,umiranje,nezaposlenost,besperpektivnost...

A komunizam je BiH ostavio:mirnu,tolerantnu,suživotnu,bratsku...

A zatrovale su je i zakrvavile plemenske mržnje i nacionalističko ludilo,a generacije će to sve plaćati još jao dugo,bojim se.

Komunizam je u Hrvatskoj ostavio komunističku ostavštinu od 400 milijardi američkih dolara koja se već 15 godina krčmi i rasprodaje kao Isusove haljine pod križem na Golgoti,kako bi se nova vlast zadržala na nogama.

Sa svojim talijanskim bankama,njemačkim telekomunikacijama,austrijskim izdavaštvom,mađarskim hotelijerstvom,rasprodajom mora i otoka,masovnom nezaposlenošću i permanentnim stečajevima,opljačkane društvene imovine,nezaštićenom djecom,đacima,studentima,pokradenim starcima kojima se ukradene mirovine ne vraćaju dok rastu mirovine u nebesa podobnima. Sehr böse

A sve je to još zagađeno:općom korupcijom,nasiljem i sveopćom plajčkom i grabeži zajedničke imovine s vanjskim dugom koji je od nekadašnjeg komunističkog u 45 godina iznosio 3,5,a danas u 15 godina,taj kapitalistički dug u Hrvatskoj je probio već 30 milijardi američkih dolara i nezaustavljivo raste i dalje i prijeti općom kataklizmom.

A,sve se to dešava uz patetičnu maglu lažnog domoljublja i mitomanije čime se:anestezira,hipnotizira,zasljepljuje i obmanjuje narod.

Demografski pad koji je počeo 1990-ih(djeca se najbolje "prave u mraku") nezaustavljivo pada i dalje.

Čovjek je kao društveno biće u oštrim okovima kapitalizma.

Moćan je to sustav:demokratski,normalan,prirodana kao i svaka džungla u kojoj jači ždere slabijega,u kojoj je nagon za opstankom alfa i omega svega,pa je čovjek čovjeku samo i tek bijesni vuk s oštrim očnjacima.

A demokracija?

A demokracija je samo slobodno lajanje i jaukanje u vjetar od čega nema ni koristi ni štete,a ono od čega se živi,od ekonomske i socijalne demokracije,toga u kapitalizmu,nema! Sehr böse Böse Verrückt Ausrufezeichen Ausrufezeichen Ausrufezeichen

Ima samo prijezira i bešćutnosti,pa bogati postaju sve:bogatiji,moćniji,arogantniji.bahataji i beskrupulozniji Sehr böse Böse Verrückt ,a siromašniji sve:nemoćniji,gladniji,bolesniji,slabiji... Geschockt Geschockt

Taj nakazni,neljudski i sotonski KAPITALISTIČKI sustav Verrückt međusobnog: iskorištavanja,potiranja,mržnje,kriminala,bešćutnosti,manipulacije,laži,hipnoze,ratova... Überrascht te gospodara svijeta u kojem svakog dana umire preko 50 000 ljudi od gladi,treba zamijeniti civilizacijom savjesti i dostojanstva ne nadasve humanosti,a taj idealni i pošteni sistem ne treba nazvati komunizmom jer je taj termin puno puta bio svjesno i namjerno zloupotrebljivan kroz povijest"


ANTE JELASKA-"SLOBODNA DALMACIJA"

Vidi ti steve kako se SMije hrvatima budalama koji su ga izabrali


Odgovori Citiraj
Mesonja je bio PRECEDNIK SFRJ i vrhovni zapovjednik JNA....mogao je narediti vojsi JNA da NE ide na HR gradove VUKOVAR, DUBROVNIK ,OSIJEK i HR sela......NIJE TO NAPRAVIO....Ako je MESONJA imao ovlasti koje nije upotrijebio tada ...a sad se sprda sa Hr narodom i trazi zapovijednu odgovornost od Hr generala MIRKA NORCA .MECIC je glavni krivac direktno i indirektno sa mnoge mrtve HR branitelje tijekom D.R.....

Karadžić od RH traži papire o švercu oružja u BiH
- Nikakvu službenu dokumentaciju nemam u privatnom posjedu – kazao je predsjednički kandidat Tuđman na pitanje hoće li, ukoliko to od njega zatraži Karadžićev odvjetnički tim, dostaviti dokumentaciju koja dokazuje da je Hrvatska nabavljala oružje za Armiju BiH. Podsjetimo, ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, optužen u Haagu za ratne zločine zatražio je od Haaškog suda da Hrvatskoj izda obvezujući nalog za pristup brojnim dokumentima, među ostalima i onima o navodnom krijumčarenju oružja u BiH preko Hrvatske.
Točnije, Karadžić od Zagreba traži izvješća, fotografije i snimke o dostavi oružja Armiji BiH preko zračne luke Pleso, radi priprema za suđenje koje bi trebalo početi u listopadu ove godine. Osim toga, bivši vođa bosanskih Srba traži da se u hrvatskim arhivima pronađu, te dostave njemu u Haag dokumenti o prisutnosti američkih specijalaca i obavještajaca u BiH te o korištenju UNPROFOR-a, UN-ovih promatrača i međunarodnih humanitarnih organizacija za naoružavanje Bošnjaka.
Karadžić posebice inzistira na navodnim dokumentima, odnosno obavještajnim podacima koji upućuju na odgovornost Bošnjaka za zločin na sarajevskoj tržnici Markale u veljači 1994. godine. No, ono što se posebno tiče navodne Hrvatske umiješanosti u naoružanje Bošnjaka je događaj iz rujna 1992. godine, za koji Karadžić detaljno navodi imena, vrijeme i mjesto i neke druge specifičnosti.
Nikakvu službenu dokumentaciju nemam u privatnom posjedu

Don Ivan Grubišić-predsjednik Građansko-Etičkog foruma HR otkriva novu podjelu u našem društvu-plemstvo i kmetovi u feudalnoj Hrvatskoj

Suvremena kmetija služi samo kao stranačka izborna masa svake 4 godine,a za "nagradu" dobiva samo namete od političara.

Nevjerojatno kako se povlašteni sloj(suvremeno plemstvo)drži skupa,njuše se bez obzira na veličinu feduda ili način kako su do njega dolizali.

Na proslavama su skupa i svećenstvo i interesne grupe.

Povlašteni sloj plemstva(političari,svećenici,poduzetnici,sportaši) privatizirao je nacionalnu i vjersku pripadnost-Hrvat,katolik kao zaštitni znak pred kmetijom(narod) da se unaprijed prikažu kao "pravi" domoljubi.

Kmetiji je pak,kako drži plemstvo,dovoljno da mogu mahati zastavama(simbolima) i klicati gdje treba i ne treba:"Bogi Hrvati".

Nema srednjeg staleža,samo 10% privilegiranog plemsva i 90% služeće kmetije.

Začetak novog plemstva je u bogatim pojedincima koji će navodno obnoviti hr gospodarstvo,a radilo se o:pljački,grabežu dojučerašnje društvene imovine iz socijalističkog "mraka" od strane bivših članova partije sa nesagledivim posljedicama i katastrofom za budućnost Hrvatske za koju što je najžalosnije,nitko nije i neće odgovarati budući da je pravosuđe najkorumpiranije u cijeloj Evropi.

Klasa moćnika,suvremena mafija se drže zajedno kao braća,a svećensvo ih blagosljivlja,a narod im se klanja bandi lopovskoj.

Novo plemstvo su i vodstva političkih stranaka,bolje rečeno interesnih grupa,suvremeni feudalci u lokalnoj samoupravi,te direktori navodno javnih poduzeća i privatnici poduzetnici koji sindikalno organiziranje ne dopuštaju tako da radnici nemaju nikakva prava već samo dužnosti i obveze što doliči kmetovima u feudalnom društvenom uređenju.

Kad bi sutra prestali ti moćnici s brojnim privilegijama,Hrvatska bi odmah izašla iz recesijske krize i živjel bismo kao bubreg u loju,jer oni žive na račun:zaposlenika,penzionera i ostalih poštenih građana.


INVENTURA CRO KAPITALIZMA-20 KRVAVIH GODINA TRANZICIJE IZ SOCIJALIZMA

U kapitalizmu smo dobili auto-cestu ZG-ST i velebne sportske dvorane koji izvan sezone uglavnom zjape prazni.

Krajem 80-ih smo živjeli u drugačijem sustavu u kojem je bilo očekivano da se društvo brine za većinu naših potreba,od osiguranja posla,stanova,zdravstvene zaštite,pa do subvencioniranih ljetovanja i zimovanja.

Među građanima je vladao osjećaj socijalne sigurnosti i osjetljivosti na štetu političkih sloboda,ali u korist ekonomskih.

U hrvatskom kapitalizmu se teže dolazi do stanova,izgubljena je međuljudska solidarnost,a zdravstvo i školstvo,nekad besplatno,daans su sve skuplji.

Kapitalizam je donio tajkune(bogataše) i mafiju,ali i religijske slobode koje su za većinu papirnatih vjernika,folklorna okupljanja.

U Hrvatskoj je 1989.odnos zaposlenika i penzionera bio 3:1,a 2009 je 1,1 :1,a nezaposlenih je onda bilo 100 000,a danas 300 000,a plaća je onda bila u prosjeku 1000 DEM što je danas ekvivalentno 1000 EUR,a prosjek je hr 500 EUR s tim da stranci i dalje tvrde da je naša radna snaga preskupa!

Hrvatska je dobila svoju vojsku i novac(ne još zadugo jer smo pred vratima EU)ali mnogi smatraju da je veću suverenost i suverenitet HR imala u SFRJ jer npr.ne možemo više sami određivati sudbinu svojih škverova(brodogradilišta),banke su nam u stranim rukama,a "obiteljsko srebro" gotovo rasprodano.

U političkom smislu,HR kao članica SFRJ je bila u pokretu Nesvrstanih,a danas kao članica NATO pakta ima obvezu slati vojnike za zapadne ratove po svijetu,što nas vraća u vremena Austro-Ugarske.

U socijalizmu se navodno živjelo an dug,a SFRJ kao veća zemlja od HR je bila daleko manje dužna u dužem periodu(20 milijardi dolara),a danas je 60!

U društvenom smislu,manje se družimo,više radimo za manje,svatko gleda samo sebe.

Crkva je danas superbogata,a prije je bila siromašna i kao takva vjerodostojnija za svoje stado.

Nekdašnji ritual primanja u pionire je zamijenjen ritualom primanja svetih sakramenata(krštenje,pričest,korizma)čijih se postulata(skromnost,ljubav prema bližnjem)ionako nitko ne drži ni svećenstvo ni stado.

Prije u socijalizmu kad bi netko dobio posao,bio je siguran na njemu do svoje mirovine te nije bilo važno kako si se na tom poslu ponašao.

Danas u kapitalizmu,najveći broj radnika(a,sve ih je manje)živi u stalnoj neizvjesnosti hoće li sve manja plaća biti dovoljna za podmirenje sve većih troškova života te hoće li uopće uspjeti zadržati posao kao takav.

Život pod stalnim pritiskom i stresom stvara i sveći broj oboljelih ljudi od raka i infarkata,a zdravstvene zaštite više nema budući da ej društvo nepovratno podijeljeno na ekstra bogatu manjinu i ekstra siromašnu većinu.

RUKA IZ GROBA
O izbezumljenim starcima u invalidskim kolicima na svim nasim aerodromima
Pise: Ivan Lovrenovic
Ociju ne mogu ovih dana skinuti s Reutersove slike u novinama: na budimpestanskom aerodromu rodbina docekuje Andraszyja Tamasza, koji je izronio iz sibirskoga beskraja nakon vise od pola stoljeca! Covjek ima sedamdeset sedam godina, sjedi u invalidskim kolicima, na glavi mu stofana kapa koja se u mom djetinjstvu zvala mica, odjeven u ocevidno novu, presiroku kosulju, nevican kravati, ciji je razvezani cvor spao i jedva viri ispod izreza demodiranoga pulovera, kakav smo “duzili” u JNA na kolasinskim studenima... Dok svi na slici, refleksom Tome apostola “nevjernoga”, pruzaju ruku da ga dodirnu, on odozdo upravlja na njih pogled za koji je nemoguce reci sto izrazava, tek vidi se da samo sto nije trgnuo u plac.
Po onomu sto novine pisu, Andraszy Tamasz mogao je pocetkom Drugoga svjetskog rata biti klinac od osamnaest-devetnaest godina, kada je kao vojnik prohitlerovske Hortyjeve Madjarske bio poslan na istocni front. Rusi su ga zarobili, prosao je logor, a kasnije prebacen u psihusku (psihijatrijska ustanova, kakvih je u sovjetskoj Rusiji bilo bezbroj, i koje su bile strasnije od zatvora). Tamo ga je nedavno pronasao i “oslobodio” jedan britanski novinar.
Puno je mladih i ludih nevoljnih nasijenaca bilo medju Andraszyjevim ratnim kameradima. Ugrabivsi vlast u Hrvatskoj i Bosni na njemackim tenkovima i talijanskim istocnojadranskim apetitima, Pavelic je morao vracati mnoge dugove. Jedan od njih bilo je i slanje zivoga topovskog mesa na istocni front. Vec 16. srpnja 1941. tamo je otisao legendarni 369. ojacani puk – specijalno formirana jedinica, u kojoj se pomno pazilo na etnicki sastav. Osim Hrvata, tu su mogli biti jos samo eventualno Ukrajinci i ruske izbjeglice, a trecina sastava bili su bosanski Muslimani. Posto su i Hrvati u ogromnoj vecini dizani iz Bosne, u postrojbi bilo je prakticno najvise Bosanaca. Puk je stalno ojacavan, pa je u kolovozu 1942. vec imao 6.300 ljudi.
Borili su se, kaze predaja, u svim najtezim bitkama i na svim najtezim mjestima. (Bas kao i njihovi prethodnici pod K.u.K. fesovima u Prvomu svjetskom ratu, koje danas Izetbegovicev vojni protokol redovito svake godine slavi kao “pobjednike Monte Melette”.) U sastavu Seste armije feldmarsala Von Paulusa drzali su i one posljednje linije u bitki za Staljingrad, bitki za koju se kaze da je preokrenula tok Drugoga svjetskog rata u Evropi.
Nitko nikada o njima nece znati nista: sto su sve prosli, i kako su nestali. Cak – ni kako su se zvali i gdje su im bili kucni pragovi, svi ti bezbrojni priprosti seoski joze, ante, stipani, ti omeri, ibre, halili... Njih licno nitko ionako nije pitao nista, a historijski – oni su sramota roda, ratnici na krivoj strani, sluge djavolove. O njima se nije govorilo, za njih se nije pitalo, njihovi grobovi nikomu nisu bili vazni.
Ipak, prica sasvim ne skoncava pod Staljingradom. Onaj njezin dio, koji se nastavlja, cudniji je od svakoga filma. Izgubivsi nepojamno veliki broj ljudi u staljingradskoj i drugim bitkama, Rusi su poveli ogromnu akciju sabiranja i regionalne klasifikacije upotrebljivih ratnih zarobljenika. Tako su se rijetki prezivjeli ispod Staljingrada nasli u siremu drustvu, od kojega je 1944. formirana tzv. Jugoslavenska legija. Kada se postrojila 16. travnja 1944, brojala je 1543 vojnika: 775 Hrvata (zapravo, Hrvata i Muslimana tretiranih zajedno), 440 Slovenaca, 293 Srbina, 14 Zidova, 10 Slovaka, tri Rusina, dva Madzara i jednog Crnogorca. Tu se pojavljuje i neobicni oficirski lik: za glavnoga vojnog organizatora i prvog komandanta Legije Rusi su postavili potpukovnika Marka Mesica – covjeka, koji je bio jedan od zapovjednika 369. puka i prezivio Staljingrad, a Rusi ga zapazili i sacuvali kao izuzetno sposobnog vojnika. Da ne bi bilo ideoloskih zastranjenja, za komesara Legije postavili su nekoga provjerenog sovjetskog partijca.
U sporazumu s Titom jedinice Crvene armije u jesen 1944. unisle su u Srbiju sa istoka i krenule prema sjeveru, na Beograd. U bitkama protiv Nijemaca i cetnika za oslobadjanje nekih gradova u unutrasnjosti Srbije (naprimjer, Cacka), te i samoga Beograda, sudjeluje veoma uspjesno Jugoslavenska legija, koja sad broji skoro tri tisuce ljudi, a njezina zapovjednika potpukovnika Mesica, i njegova pomocnika kapetana Milutina Perisica (Srbina) u svojim sluzbenim izvijescima mnogo hvali sovjetski general Birjuzov, jedan od komandanata u tim operacijama.
Sto je bilo s Mesicevim “jugoslavenskim legionarima” nakon oslobodjenja Beograda, i kasnije, nakon zavrsetka rata? Nikada nitko u cijeloj poslijeratnoj sluzbenoj jugoslavenskoj javnosti nije te ljude ni spomenuo. Jesu li se uopce vracali svojim kucama, svojim obiteljima? Ili su se rasijali po svijetu, moguce vodjeni stecenim desperadoskim mentalitetom? Ili ih je, sto jest uzasno, ali nije nemoguce, okrenulo natrag – u Sibir. Aleksandar Solzenjicin, kada sistematizira najvece valove priljeva novih robijasa u Arhipelagu Gulag, pise: “Od kraja 1944, kada je nasa armija prodrla na Balkan, a narocito 1945, kada je ona stizala u Srednju Evropu, duz kanala Gulaga poce da kulja nova bujica...” Solzenjicin, doduse, govori uglavnom samo o Rusima, koje Staljinova masina nemilice kupi i vraca u “rodinu” – o nekadasnjim “bijelim” emigrantima i o Vlasovljevcima, koje su Englezi perfidno izrucili Crvenoj armiji u Austriji (i na istjerivanju cije pravde je sav imetak izgubio britanski grof Nikolay Tolstoy). Ono sto Solzenjicin u svojoj ruskoj nacionalistickoj megaoptici ne vidi – to su gomile nasih bijednika raznih “identiteta”, od kojih su se mnogi po logici stvari morali naci u toj “novoj bujici” u proljece 1945...
Jedino sto sam, raspitujuci se s vremena na vrijeme o ovoj fascinantnoj temi, uspio saznati, bio je podatak (tko zna koliko vjerodostojan) o sudbini zapovjednika Mesica. Ispricao ga je partizan i nenadmasni usmeni pripovjedac pokojni Mladen Oljaca, kada smo uoci ovoga rata sjedili u hotelu “Tomislav” u Duvnu zbog neke knjizevne veceri. (Cuj! Dvaput sam morao procitati ovu recenicu, jedva povjerovavsi u mogucnost da je istinita!) Dakle, Mesic je nakon rata odlikovan visokim vojnim odlikovanjem SSSR-a, imao je odlicnu ponudu da nastavi karijeru u Sovjetskom savezu, nije ju prihvatio vec je trazio da bude penzioniran i da zivi u Jugoslaviji, slozivsi se da to onda mora biti u anonimnosti. “Eno ti ga, mislim da je i sad ziv, mogu ti naci njegovu adresu u Zagrebu” – zavrsio je Oljaca.
Svojevremeno, kada se, nakon dvadeset godina provedenih u Gulagu, 1956. u Zagrebu pojavio stari austrijsko-hrvatski komunist Karlo Stajner, Miroslav Krleza je cudesnost i tragicnost toga dogadjaja i te sudbine sazeo u sliku: “Ruka iz groba!”
Izbezumljeni starac u invalidskim kolicima na pestanskom aerodromu – jos jedna ruka iz groba – izbavio se iz jednoga svijeta, koji ni po cemu nije bio njegov, a u kojemu je proveo cijeli ljudski vijek, da bi ga zamijenio za drugi, kojemu vise ne pripada ni po cemu: apsurdna sudbina. Je li taj prizor u koji gledam na novinskoj fotografiji – sukus, kvintesencija Stoljeca? Stoljeca koje se ponadalo da zavrsava brisanjem Berlinskoga zida, a zapravo je zavrsilo ljudskom hekatombom u Srebrenici
Objavljeno u broju 168 DANA, 18. august / kolovoz 2000.

ZABRANA STRANKE

* Ured državne uprave ne dopušta registriranje Komunističke partije HrvatskeU rješenju se ovakva odluka obrazlaže zbog toga što osnivači stranke Razbijanje SFRJ, bratoubilački ratovi, pljačkanje društva i ubrzano osiromašenje stanovništva su nedvosmisleno pokazali da se niti jedan socijalni i ekonomski problem ne može riješiti na osnovama nacionalizma, šovinizma niti navodnim prozapadnim reformama. Isto koliko je bio opasan Miloševićev totalitaristički režim, opasni su i sadašnji "pro-zapadni" i "pro-demokratski" zagovornici potpunog otvaranja tržišta zapadnom imperijalizmu i "privatizacije" (pljačkalizacije) društvene imovine.

* Citat iz uvoda Programa KPH:

"Program KPH za reformu gospodarskog i društvenog uređenja RH podijeljen je u XVI poglavlja. Za svako poglavlje izradit će se programska deklaracija na kojima će raditi stručne službe u suradnji s Forumima i Klubovima KPH, Sveučilištima, Ustanovama i vanjskim, stručnim suradnicima koji nisu članovi KPH. Smatramo da niti jedna stranka u Hrvatskoj nije sposobna samostalno izraditi kvalitetan i učinkovit program. Hrvatska ima puno stručnih ljudi u svim strankama ali i onih nisu politički aktivni, kao i nevladine udruge i stručne ustanove."

dali je *macka crna ili bijela* vazno je da lovi...EU

http://sijelo.com/

imovina
Bolivijom se širi strah od ustaša

BOLIVIJOM se širi strah od ustaša, što potvrđuje dokumentarni film "Tko je Branko Gora Marinković Jovičević" koji se ovih dana vrti na bolivijskoj nacionalnoj televiziji, a kojim se pokušava diskreditirati najvećeg protivnika bolivijskoj predsjednika Eva Moralesa.

Dokumentarac usmjeren protiv Marinkovića, predsjednika autonomaškog odbora prosperitetnog i plinom bogatog Sanata Cruza, počinje prizorima snimljenima u jednom od ustaških konclogora iz Drugog svjetskog rata, kojima se nedvojbeno poručuje Bolivijcima što će im se dogoditi ako Moralesov politički protivnik zavlada zemljom. Marinkovića, inače bolivijskog tajkuna hrvatskog podrijetla, se nadalje optužuje da novac troši na plaćenike s Balkana, točnije, iz Crne Gore, a sve da bi se bogata bolivijska provincija Sanata Cruz odvojila od zemlje i to po receptu karakterističnom za jugoslavenske prostore.

"Marinkovićevci" se koriste nacističkim metodama?

S druge strane, Marinkovićevi pristaše Moralesa doživljavaju kao vazala Venezuele odnosno njenog ljevičarskog predsjednika Huga Chaveza. Moralesovi sljedbenici uzvraćaju da se "Marinkovićevci" koriste nacističkim metodama da bi se obračunali sa starosjediocima. Narod plaše falangističkim odredima, koji su odlikovali vrijeme španjolskog diktatora Franca, ali ovog puta naoružanih mitraljezima, koji u znak podrške Branku Marinkovića, svog šefa pozdravljaju uzdignutim desnicama.

Marković odgovara da je priča o njegovom ustaškom podrijetlu iskonstruirana. Objašnjava kako porijeklo vuče iz partizanske obitelji, koja je komunizmom u Jugoslaviji bila razočara pa je zemlju napustila. Roditelji su mu se još 1956. bježeći od "Titovog komunizma i gladi" naselili u bogatim nizinama Santa Cruza, a Marinković se rodio 11 godina poslije.

Marinković pokušava dovesti do raspada najsiromašnije zemlje Južne Amerike?

Njegov pokret nije obojen rasizmom, što tvrde njegovi politički protivnici, brani se Marinković te ističe da je ravnodušan prema narodima Kečua i Ajmara, naseljenima u planinskim visovima.
Većini Bolivijaca je čudno kad je nekome ime Branko Marinković, pa se ovom 41-godišnjem gospodarstveniku iz Santa Cruza zamjera da uz pomoć stranih pomoćnika pokušava dovesti do raspada najsiromašnije zemlje južnoameričkog kontinenta. Marinković opovrgava sve optužbe, pa i uzvraća da se osjeća kao stopostotni Bolivijac te da mu nije ni na kraj pameti iseliti se iz zemlje.

Branko Stojković brankostojkovic1@yahoo.com 2007-12-27 u 10:51:46

JE LI STIPE MESIĆ RATNI ZLOČINAC ?
OTVORENO PISMO
(HRVATSKOM NARODU) I. dio

1. Koji je kriv za rat na prostorima Jugoslavije, tj. kriv za, pogiblja mnogih ljudi i materijalna razaranja po Republikama SFRJ. I to za vrijeme (svoga) mandata kao predsjednik Predsjedništva SFRJ-a od 15. svibnja 1991. do 5. prosinca 1991. godine.
2. Postavljamo pitanje – Da li je Stipe Mesić odgovoran, i kriv, kao predsjednik Jugoslavije, i kao vrhovni komadant Jugoslavenske narodne armije (JNA). Koja je razarala i rušila grad Vukovar, te 18. studenog 1991. godine ga oslobodila od Hrvata, uz velike žrtve. A na Ovčari je tada poubijano 300 ranjenika i zarobljenika.
3. U to vrijeme u palači Federacije u Novom Beogradu sjedio je Stipe Mesić, dok kronologija „krvavih zbivanja“ se je dešavala u državi Jugoslaviji koju je on predstavljao. To pitanje će biti kamen spoticanja za sve vrijeme – za svakog Hrvata, i drugog čovjeka.
4. Mesić je mirno sjedio u Beogradskom parlamentu sa srpskim i jugoslavenskim vođama, gledao je kako Hrvatska gori u plamenu. Pitamo se: da li je tada Stipe Mesić bio „Hrvatski atentator“? Danas je narod umoran od laži (i lažnih političara) i novinarskih poruka. Mi tražimo istinu!

5. Ustavni predsjednik SFRJ Stipe Mesić je 30. lipnja 1991. donio odluku, kao vrhovni komandant JNA sa ministrom obrane Veljkom Kadijevićem da se obustave sve vojne i ratne operacije u Sloveniji i drugim mjestima Jugoslavije. Znači li to – da je ipak Mesić bio gospodar rata? Dok danas on govori: da je bio (tada) nemoćan, i da je agresor srpsko-četnička JNA za sve kriva. (Sve mnoge Mesićeve zapovjedi kronološki su zabilježene – da nemože biti upitno - da je on bio minorna osoba, koja se nije pitala o glavnim odlukama.)
6. S druge strane Mesić je znao često govoriti – kako dr. Tuđman nije tražio mirna rješenja, nego je agresivno na čelu HDZ-a tražio rat. Zato. I on je kriv za sve što se je „tada“ i „poslije“ događalo. Naravno. Dana 7. lipnja 1991., uslijedio je atentat na dr. Franju Tuđmana, koji je izveo vojni zrakoplov JNA, raketnim napadom na Banske dvore.
7. Zašto je Stipe Mesić igrao duplu igru? Dana 8. listopada 1991. godine donesen je zaključak u hrvatskom Saboru RH, o proglašenju JNA kao agresora i okupatora. Isto, da li je u početku Mesić bio agresor i okupator, koji je poslije prešao na hrvatsku stranu? Dana 27. lipnja 1991., počinje vojna intervencija u Sloveniji i Hrvatskoj, i planira se, po drugim svim prostorima Jugoslavije, vojna diktatura.
8. Bukti velikosrpski hegemonizam i programi nacionalnih Republičkih osamostaljenja, hrvatski Sabor raspisao je referendum za 19. svibanj 1991., isti dan, tada u Sloveniji oklopne jedinice JNA s tenkovima paradiraju ulicama Maribora, i bore se protiv TO.
9. Danas, kad Stipe Mesić se voli hvaliti: „Kako smo rušili Jugoslaviju“. Pitamo: Da li sve žrtve, ubijene i mrtve, pripadaju njemu kao i spaljeni i srušeni gradovi? Jer bio je na čelu JNA. Znamo da je u Haagu svjedočio protiv „zločinačke organizacije“ HDZ-a i „udruženog zločinačkog podhvata“, te optužio dr. Tuđmana za „ratni zločin“, i hrvatske generale - da su kršili (zakonske) međunarodne ratne konvencije, protiv prava i sloboda čovjeka. Iz Haaške optužnice: planirali, pripremali, špijunirali, poticali, proveli, formirali, organizirali, sudjelovali, pljačkali, oštetili, podržavali...
10. Može li Stipe Mesić danas biti glavni političar, a „građanski rat“ u Hrvatskoj ne prestaje, on uvijek tinja i to od završetka drugog svjetskog rata 1945. godine. Mesić je bio komunista i Antifašista, na svim funkcijama pedeset godina, iako je star 73 godine. Sudionik je NOB-a, države Jugoslavije koju je stvarao, pa je rušio. Mislimo, da bi lustracija i revizija Stipe Mesića, bila jako potrebna.
11. Mesić je (sad) šef „Hrvatskog pašaluka“, koji se samo vidi sa Pantovčaka. Evo jedne od „svih Mesićevih laži“: „Ja ću se boriti za svaku stopu i grudu hrvatske zemlje. Zaštitit ću zemlju i granice i teritorij Hrvatske.“ Očito i to je laž. U Istri su Jakovčić i Kajin (IDS) preko drugih veza u Saboru RH, prodali 35.000 četvornih metara zemljišta strancima – jedan metar kvadratni po 5 eura. Danas jedan kvadrat tog istog zemljišta vrijedi do 300 eura. Pitamo: Što još nije prodano strancima, i što još nije njihovo?

Str. 2.
12. Od „Velike banovine“ Hrvatske - što je ostalo? Što je ostalo od „Velike Srbije“? Kosovo će postati Republika albanaca. Navodno ovih dana i Srbi rade na tome, gdje planiraju preko međunarodnih zajednica, tražiti svoje izgubljene autonomije, da se priznaju u Hrvatskoj i BiH koje će se zajedno povezati kao neovisne. Izdaja Hrvatske je očita.
13. Činjenica je da sad: Mesić, HDZ-e, SDP-e, i druge nazovimo ih „hrvatske stranke“, uništavaju Hrvatsku. Nikuda je ne vode, nego je vuku nadolje! Mesić i njemu slični uvukli su nas u „kaos“, gdje su oni gospodari svega. Sjetimo se, kada je Stipe Mesić bio glavna faca u Beogradu, 20. srpnja 1991. u Glini i Petrinji vodio je JNA rat protiv hrvatskih redarstvenika i branitelja. Danima su se čule eksplozije, pucnji, terorizam, požari i buktinje...
14. Kad Mesić pljuje po Jugoslaviji, on pljuje sam po sebi. Kad se ruga Srbiji i Srbima, ruga se sebi. Mesić je uvijek rekao: „Osim toga rat nam nije odgovarao“. Zatim brže bolje Mesić putuje u Beograd na razne sastanke i dogovore.
15. Od države Hrvatske kao suverene i nezavisne nije ostalo ništa, kao i stvaranja nacije i nacionalnih interesa. Oni koji se danas s time zaluđuju bolesni su, a u tome im pomaže i Kaptol. Postali smo kolonija, za razne profitere... A Hrvati su postali prva nacija koja je prodala (vlastitu) državu, svoju zemlju, za koju se je borila. Da li to nije zločin, prema svim poštenim građanima, koji ovdje žive i vole svoju Hrvatsku? Mi, i naša djeca, biti ćemo na ovim prostorima sluge i robovi, stranim bogatašima i moćnicima.

16. Čije su to bile priče – teroristi, srbi i JNA djeluju zajedno? Kome je Mesić sedam mjeseci iz Beograda zapovijedao? Za što se je JNA koristila? Njeno oružje: tenkovi, topovi, avioni, minobacači, kazetne bombe, bojni otrovi, špijunske službe KOS-a, itd. Kišama granata JNA je rušila Vukovar, Dubrovnik, i druge hrvatske gradove...
17. U Hrvatskoj Kostajnici tenk JNA 2. srpnja 1991., pregazio je automobil u kojemu su bili četiri hrvatska policajca. Za Mesića to nije ništa? Njega se to kao predsjednika ne tiče? Dana 28. 8. 1990., Sabor RH birao je Stipu Mesića za hrvatskog člana Predsjedništva SFRJ. Iako je 30. svibnja 1991., već tada usvojen prvi nacrt Ustava RH, po kojem Hrvatska se treba razdružiti iz zajednice i saveza Jugoslavije. Zašto se onda Mesića biralo za člana SFRJ-a, koji je poslije postao i legitimni Predsjednik SFRJ, odnosno predesjednik Jugoslavije i njenih naroda. (Vežući se, i pozivajući se na Ustav SFRJ-a donesen 1974. godine.)
18. Predsjedništvo SFRJ-a (za vrijeme Mesićevog mandata) imalo je 8 članova predsjedništva iz svih republika i dvaju autonomnih pokrajina, od kojih se svake godine birao jedan predsjednik SFRJ-a. Mesić je odgulio dobar dio svoga mandata. Dr. Borislav Jović je prije njega „oprao svoje ruke“, jer je dao ostavku, a na njegovu dužnost je došao Stipe Mesić. Pa neće valjda taj Jović – ti štetni Srbi - razarati Hrvatsku?
19. No, dana 27. lipnja 1991., počinje vojna intervencija JNA-a na Sloveniju i Hrvatsku. Uzmimo jedan primjer: Vrhovni komadant JNA Stipe Mesić sjedi u Beogradu, a u Bjelovaru 29. rujna 1991. godine napada se i ruši kasarna JNA, koja gori u plamenu, dok glavno rukovodstvo vojske je poubijano?
20. Stipe Mesić kao predsjednik Jugoslavije, i vrhovni komadant oružnih snaga JNA, pušta da Hrvatskom paradiraju tzv. četnici: „Šešeljevci“, „Martićevci“, „Arkanovci“, i druge sve paravojne vojne formacije, koje pljačkaju, kolju, i ubijaju, sve na što naiđu... Na kraju mislimo i zaključujemo - da je Stipe Mesić jako obmanio i prevario hrvatski narod i građane, zloupotrebio svoj položaj. On misli da su građani glupi – jer ga za ništa ne pitaju. Ratnu štetu koju je učinio JNA i Mesić kao vrhovni komandant JNA, ostavljamo vama da je Vi izračunate! Sve je moglo biti drugačije! Bez takve strahote.
OSTAVLJAMO VAMA GLAVNO PITANJE - DA I SAMI PROSUDITE: DA LI JE STIPE MESIĆ – ISTO TAKO IZDAO HRVATSKU - I NJENE INTERESE?
U Bjelovaru, 24. svibanj 2007.
PREDSJEDNIK POKRETA „ŠTIT“
Branko Stojković
www.stit-bjelovar.hr
E-mail: brankostojkovic1@yahoo.com
Telefon: 095/814-82-90, 091/797-65-56

• ponedjeljak, 19.12.2005.,
U dalekoj zemlji na brdovitom Balkanu, prst u anus je kao rukovanje
Bljuje mi se od sudaca kao što je Branko Milanović. To je onaj sudac koji je oslobodio Josu Mraovića znanog kao Tuđman od optužbi da je silovao američku košarkašicu u svojem hotelu.

Obrazloženje presude glasi: „u počinjenju te radnje mora sudjelovati, ili na strani počinitelja, ili na strani žrtve, spolni organ jedne od osoba i on mora prodrijeti u neki od ostalih dijelova tijela druge osobe, jednako kao što prodire u spolnom odnošaju... U ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa njihovim kontaktom ne ostvaruje se spolna radnja i ne može se izjednačavati sa spolnim odnošajem... U hrvatskom jeziku zna se točno što je spolni odnošaj, zna se točno što je spolna radnja i nitko ne može nešto drugo navesti kao spolnu radnju, niti izjednačiti sa spolnim odnošajem“

Predlažem da se tom Milanoviću gurne topovska cijev u anus, ispali počasni plotun i da time odamo priznanje ovom kompetentnom sucu i stručnjaku za spolne snošaje.
Objavljeno u 19:00 - Komentari (10) - Isprintaj - • ponedjeljak, 19.12.2005.,
U dalekoj zemlji na brdovitom Balkanu, prst u anus je kao rukovanje
Bljuje mi se od sudaca kao što je Branko Milanović. To je onaj sudac koji je oslobodio Josu Mraovića znanog kao Tuđman od optužbi da je silovao američku košarkašicu u svojem hotelu.

Obrazloženje presude glasi: „u počinjenju te radnje mora sudjelovati, ili na strani počinitelja, ili na strani žrtve, spolni organ jedne od osoba i on mora prodrijeti u neki od ostalih dijelova tijela druge osobe, jednako kao što prodire u spolnom odnošaju... U ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa njihovim kontaktom ne ostvaruje se spolna radnja i ne može se izjednačavati sa spolnim odnošajem... U hrvatskom jeziku zna se točno što je spolni odnošaj, zna se točno što je spolna radnja i nitko ne može nešto drugo navesti kao spolnu radnju, niti izjednačiti sa spolnim odnošajem“

Predlažem da se tom Milanoviću gurne topovska cijev u anus, ispali počasni plotun i da time odamo priznanje ovom kompetentnom sucu i stručnjaku za spolne snošaje.
Objavljeno u 19:00 - Komentari (10) - Isprintaj - • ponedjeljak, 19.12.2005.,
U dalekoj zemlji na brdovitom Balkanu, prst u anus je kao rukovanje
Bljuje mi se od sudaca kao što je Branko Milanović. To je onaj sudac koji je oslobodio Josu Mraovića znanog kao Tuđman od optužbi da je silovao američku košarkašicu u svojem hotelu.

Obrazloženje presude glasi: „u počinjenju te radnje mora sudjelovati, ili na strani počinitelja, ili na strani žrtve, spolni organ jedne od osoba i on mora prodrijeti u neki od ostalih dijelova tijela druge osobe, jednako kao što prodire u spolnom odnošaju... U ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa njihovim kontaktom ne ostvaruje se spolna radnja i ne može se izjednačavati sa spolnim odnošajem... U hrvatskom jeziku zna se točno što je spolni odnošaj, zna se točno što je spolna radnja i nitko ne može nešto drugo navesti kao spolnu radnju, niti izjednačiti sa spolnim odnošajem“

Predlažem da se tom Milanoviću gurne topovska cijev u anus, ispali počasni plotun i da time odamo priznanje ovom kompetentnom sucu i stručnjaku za spolne snošaje.
Objavljeno u 19:00 - Komentari (10) - Isprintaj - • ponedjeljak, 19.12.2005.,
U dalekoj zemlji na brdovitom Balkanu, prst u anus je kao rukovanje
Bljuje mi se od sudaca kao što je Branko Milanović. To je onaj sudac koji je oslobodio Josu Mraovića znanog kao Tuđman od optužbi da je silovao američku košarkašicu u svojem hotelu.

Obrazloženje presude glasi: „u počinjenju te radnje mora sudjelovati, ili na strani počinitelja, ili na strani žrtve, spolni organ jedne od osoba i on mora prodrijeti u neki od ostalih dijelova tijela druge osobe, jednako kao što prodire u spolnom odnošaju... U ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa njihovim kontaktom ne ostvaruje se spolna radnja i ne može se izjednačavati sa spolnim odnošajem... U hrvatskom jeziku zna se točno što je spolni odnošaj, zna se točno što je spolna radnja i nitko ne može nešto drugo navesti kao spolnu radnju, niti izjednačiti sa spolnim odnošajem“

Predlažem da se tom Milanoviću gurne topovska cijev u anus, ispali počasni plotun i da time odamo priznanje ovom kompetentnom sucu i stručnjaku za spolne snošaje.
Objavljeno u 19:00 - Komentari (10) - Isprintaj -

Vest da će u Hrvatskoj biti osnovana Hrvatska pravoslavna zajednica, koja će prethoditi osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve, mogla je da iznenadi samo one koji malo znaju, ili uopšte ne znaju šta je smisao tog poduhvata, šta se krije iza njega, ko ga podržava i kakva je njegova predistorija.

IDEJU O STVARANJU HRVATSKE PRAVOSLAVNE CRKVE OBNOVILI SU 2008. PRIPADNICI STRANKE JEDINSTVO HRVATSKE, SASTAVLJENE OD BIVŠIH HADEZEOVACA, KOJI SU TRAŽILI ZABRANU DELOVANJA SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE

Ne tako davno, negde s proleća 1993, u vreme ratnih okršaja, javnost je bila obaveštena da je u Hrvatskoj, prvi put posle propasti Nezavisne države Hrvatske, postavljeno pitanje ponovnog osnivanja Hrvatske pravoslavne crkve. Dekan Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu, dr Juraj Kolarić, tada je izjavio da bi se pravoslavna crkva u Hrvatskoj mogla organizovati no makedonskom principu, da bi mogla imati svog patrijarha i teritorijalno se odvojiti od Srbije, tj. izdvojiti se iz Srpske pravoslavne crkve.

JEDINSTVO HRVATSKE Takvim stavom o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi dr Kolarić tada nije bio usamljen. Sa njime je, između ostalih, u potpunosti bio saglasan Ivan Gabelica, „jedan od najvećih hrvatskih političkih mučenika“, kako ga je predstavio zagrebački „Globus“ u broju od 26. februara 1993. godine. Gabelica je, inače, osnivač Hrvatske čiste stranke prava, koja bi, sudeći po imenu i ciljevima, u svemu bila naslednica stranke koju je potkraj 19. veka osnovao dr Josip Frank, srbomrzac koji je postavio ideološko-političke temelje frankovluku, čiji su stvarni naslednici Pavelićeve ustaše. Kad je reč o Paveliću, Gabelica ga svrstava u red hrvatskih velikana kakvi su za svoje narode bili Garibaldi, Košut, De Gol, Bolivar, Vašington i drugi.

Što se tiče Srpske pravoslavne crkve, Gabelica je tražio da se raspravi o mogućnostima njenog delovanja u Hrvatskoj, pa je o tome izjavio: „Sve su pravoslavne crkve državne partikularističke i cezaropapističke. One su pod kontrolom države u kojoj je njihovo sjedište, pa preko njih dotična država upravlja i vjernicima koji su pod jurisdikcijom takve crkve. Djelovanjem Srpske pravoslavne crkve u Hrvatskoj Srbija bi preko patrijarha u Beogradu upravljala pravoslavnim vjernicima – hrvatskim državljanima u Hrvatskoj. A to ne može biti. Osim toga, nisu svi pravoslavci u Hrvatskoj Srbi.“

Istine radi valja reći da se posle istupa dr Kolarića, krajem marta 1993, od njegovog stava i sličnih mišljenja o Hrvatskoj pravoslavnoj crkvi službeno oglasila Katolička crkva Hrvatske. Ona je naglasila da „mišljenje dr Jurja Kolarića kao i drugih sudionika u toj raspravi nisu službena stajališta Katoličke crkve u nas“.

Ideju o stvaranju Hrvatske pravoslavne crkve obnovili su 2008. pripadnici stranke Jedinstvo Hrvatske, sastavljene od bivših hadezeovaca, koji su organizovali potpisivanje peticije kojom su tržili zabranu delovanja Srpske pravoslavne crkve i osnivanje Hrvatske pravoslavne crkve. Iako ta akcija nije urodila plodom ona je uznemirila Srbe. One koji su iz Hrvatske izbegli upozorila je da se u nju ne vraćaju, a one koji su u njoj ostali da dobro razmisle šta im valja činiti.

OČEVI DOMOVINE Radi lakšeg razumevanja suštine i cilja koji se želi postići osnivanjem Hrvatske pravoslavne crkve nužno je naglasiti da je njen idejni tvorac Eugen Kvaternik, zagovornik ideje da se u Hrvatskoj unište Srbi, taj „nakot vere pravoslavne“. On je bio najbliži saradnik Ante Starčevića, „oca domovine“, i zajedno sa njim osnivač hrvatske Stranke prava. Pošavši od istorijski apsurdne pretpostavke, koju će od njega preuzeti frankovci, ustaše i njihovi današnji sledbenici, da su svi pravoslavni koji žive zapadno od Drine Hrvati, Kvaternik je povodom audijencije kod hrvatskog bana barona Josipa Šokčevića, u svom dnevniku 3. decembra 1861. zapisao: „Natuknuh mu potrebu patrijarhata hrvat[ske] Pravoslavne crkve.“

Tek nakon pedeset godina posle Kvaternika istu ideju nalazimo kod Nike Bjelovučića, koju je izneo u knjižici „Trijalizam i hrvatska država“. U toj knjižici, koja je štampana u Dubrovniku 1911. godine, autor je predložio da se Srpska pravoslavna crkva podeli na dva dela: na Srpsko pravoslavnu, za Srbe, i Hrvatsko-pravoslavnu, za Hrvate pravoslavne vere. Hronološki prateći ideju stvaranja Hrvatske pravoslavne crkve možemo zabeležiti da je Zemaljska vlada u Sarajevu 1915. godine izradila nacrt zakona o pravoslavnoj crkvi u Bosni i Hercegovini i njime predvidela brisanje srpskog imena, zabranu ćirilice, srpske zastave i konfesionalne škole.

ovan Dučić kao jedan od vodećih srpskih intelektualaca svog vremena, pedagog, diplomata, pesnik, bio je generalno i apsolutno u pravu, (u mnogim svojim zvaničnim i nezvaničnim izjavama). Zar se vi Hrvati kao pojedinci i kao narod, stvarno ničega ne stidite, zar vas, baš ničega nije sram, mislim vaših određenih dela i nedela, pojedinačnih i grupnih, učinjenih Srbima, pojedincima i narodu, samo u proteklom 20. veku i što činite danas??

1. Zar vas nije stid svih ratova od 1941. godine i NDH i svih zločina i genocida tada učinjenih Srbima pojedinačno a učinenih od strane hrvatskih, talijanskih i nemačkih fašista nad Srbima. Pre svega zbog provođenja organizovanog zločina i genocida nad celim srpskim porodicama koje su tada jednostavno nestale u hrvatskom i nemačkom fašističkom zločinu, zločina i genocida učinenih, organizovano provedenog nad celom srpskim narodom a koji su učinjeni tada i sada u ratu od 1990.91. godine, u Hrvatskoj, posebno što je učinjeno Srbima i srpskom narodu?

2. Zar vas nije stid i strah zločina nad Srbima građanima Vukovara, koji su učinjeni prije izbijanja rata u Vukovaru 1990.91. godine, u toku provođenja sistematskog uličnog nasilnog presretanja Srba građana Vukovara i okolinih mesta sa većinskim, pretežno srpskim stanovništvom, nasilnog onemogućavanja odlaska Srba na posao i njihova radna mesta, nasilnog naoružanog ZNGe, HOSa i drugih paravojnih formacija tada, zbog kriminalaca u njihovim redovima, zbog postavljanje bunkera i minskih polja po ulicama Vukovara tada 1991. godine, zbog bazrazložnog hapšenja Srba tada 1991. godine, zbog odvođenja Srba u razne podrume i garaže kao zatvore i logore, zbog mučenja tih Srba, zgrada Narodne odbrane, zgrada Veslačkog kluba Vukovar - koje je jako blizu Dunava - zna se zbog čega i mnoge druge zgrade i podrume u Vukovaru, zbog brutalnog premlaćivanja Srba tada i posle, zbog likvidacija Srba u Vukovaru, zbog ubijanja Srba tada i posle, zbog bacanja njihovih leševa u Dunav još u proleće i leto 1991. godine, a sve se to događalo pre stvarnog i konkretnog izbijanja rata u Vukovaru 1991. godine u avgustu i septembru 1991. godine?

3. Zar vas nije stid i strah svih uništenih ljudskih života u kojima ste direktno ili indirektno učestovali, posredno i neposredno? Zar vas nije stid svih uništenih srpskih nacionalnih kulturnih i drugih spomenika, verskih spomenika SPC i srpskog naroda, uništenih mnogih grobalja po hrvatskoj, gde su predhodno sahranjivani Srbi i njihovi preci vekovima pre toga?
Zar vas stvarno nije stid i strah što je po celoj hrvatskoj uništeno na hiljade raznih spomenika i obeležija raznih ratnih zločina i zverstava nad Srbima iz vremena fašističke NDH Nezavisne Države Hrvatske i II Svetskog rata u vreme 3. Rajha, kada su nad Srbima učinjeni monstruozni pojedinačni i grupni, masovni zločini. Ta mesta su bila uglavnom obeležena raznim spomenicima, tablama i obeležijima. Sve to je uglavno uništeno ili namerno oštećenou znatnom broju od postojećeg u predhodnom vremenu, u proteklih 20 godina. Gotovo da je sve to uništeno. Više hiljada spomenika je uništeno.

- Gde je spomenik žrtvama fašizma, ugavnom Srbima, koji se nalazio u samom centru Vukovara, sve do tzv. Mirne reintegracije podunavlja? Gde je taj spomenik kao obeležije ratnih stradanja? Jednostavno je uklonjen, bez znanja i saglasnosti svih građana Vukovara a moguće je da je već uništen, iako se ovde radi o umetničkom delu!?

- Gde je mramorna-mermerna tabla na porodičnoj kući Mihajlovića, gde je obeleženo da je u tu srpsku kuću, još u 19. veku povremeno dolazio i duže vremena boravio Vuk Stefanović Karađić?
Jednostavno je ta ploča - obeležije uništeno razbijanjem, još pre 10 godina.

- Što se događalo sa Dudikom, kao spomenikom i obeležijem, mestom hrvatskog masovnog fašističkog zločina iz vremena NDH, Nezavisne Države Hrvatske, gde počivaju posmrtni ostaci 455 uglavnom Srba iz 50ak mesta Srema, kao mesta jednog od najmasovnijih zločina na ovim prostorima iz vremena Nezavisne Države Hrvatske! Spomenik je gotovo uništen i do nedavno je apsolutno zapostavljen. Zašto? Da se sakrije mesto najmonstruoznijeg hrvatskog ratnog zločina nad Srbima u Vukovaru i Sremu.

- Gde su Oscila sa Pravoslavnog Hrama Sv. oca NIkolaja u centru Vukovara? Na vaše neprekidno insistiranje i vaš zahtev Oscila su 2. maja ove 2009. godine jednostavno ODREZANA I BAČENA na zemlju, iako su pre 12 godina svečano Osveštena i zajedno sa Krstom, KAO NJEGOV INTEGRALNI DEO postavljeni svečano na Pravoslavni Hramu Sv. oca Nikolaja u Vukovaru. Oscila 4C, su bila samo versko i nacionalno obeležije na Krstu Pravoslavnog Hrama. Oscila 4C su ujedno i zvanično nacionalno obeležije na Grbu i Zastavi R. Srbije. Dakle, oscila 4C, to je zvanično nacionalno obeležije srpskog naroda!

- Kako danas izgleda srpsko pravoslavno 'Vojničko groblje' u Vukovaru i nadgrobni spomenici kako izgledaju danas?
Izvorno, kada su pre 15 godina ti beli spomenici postavljani, kao nadgrobni spomenici srpskim vojnicima, koji su poginuli na razne načine u toku hrvatsko-srpskog Građanskog rata 1990.91.-95. godine, ti beli spomenici na svom vrhu su imali kao završetak, oblik tzv. 'srpske šajkaće' što je tredicionalna srpka kapa, kao deo narodne nošnje i tradiocionalne stare vojničke srpske kape, što je bio oblik i završetak na vrhu nadgrobnih spomenika kojih ima 26 i krst u sred tog vojničkog groblja.
Po vašem povretku u Vukovar tokom 1998. godine to srpsko vojničko groblje više puta je rušeno, nadgrobni spomenici su razbijani više puta, da bi po određenim vašim zahtevima prije nekoliko godina te 'srpske šajkaće' jednostavno bile odsećene i sa nadgrobnih spomenika a groblje devastirano i oštećeno protivno uverenjima i željama članova porodica poginulih i sahranjenih na tom vojničkom groblju u neposrednoj blizini centra grada u Vukovaru.

4. Gde su spomenici i obeležja zločina i stradanja Srba u Vukovaru, koji su maltretirani, brutalno premlaćivani, hapšeni, ubijeni, likvidirani, bačeani i bacani u Dunav, pre izbijanja rata u Vukovaru, što se sve događalo još u proleće i leto 1991. godine u Vukovaru.
Za mnoge se još ne zna gde su im posmrtni ostaci.
Najgora činjenica od svih činjenica je ta što smo tada 1990.91. i posle svi mogli da budemo takvi stradalnici. Svi smo mi bili tada i posle mete za slobodan nekažnjen hravatski odstrel. Najgora činjenica od svih činjenica je ta, što se nasilje i progon nad Srbima neprekidno nastavlja i organizovano perfidno provodi i danas.

Ovde se radi o apsolutno oprevdanom protestu u Zrenjaninu (nadam se i šire), od strane srpskih ratnih vojnih invalida (RVI) i drugih građana Srba, koji su uglavnom, ne samo srpski ratni vojni invalidi, koji su uglavnom ranjavani u ratovima od 1990.91.-1995. godine, prilikom organizovanog nasilnog razbijanja SFRJ a koje ste vi hrvati organizovano i namerno izazvali, odnosno, koje ratove je organizovano, namerno i zlonamerno izazvalo tadašnje hrvatsko političko i vojno rukovodstvo u nameri sa ciljem ostvarivanja Nezavisne Države Hrvatske, već su ti Srbi u protestu, ujedno i izbeglice - prognanici, uglavnom sa sadašnjih prostora Hrvatske a koji su prognani silom hrvatskog oružija, čije su kuće (srpske) posle uglavnom spaljene, oplječkane, uništene i sve drugo što su imali, a stanovi u kojima su pre toga živeli jednostano su tim Srbima oteti-oduzeti od strane pojedinaca hrvata ili su oduzeti-oteti organizovano od strane hrvatske države, protupravnim oduzimanjem njihovih (srpskih) stečenih i ostvarenih stanarskih prava, njihovog (srpskog) katastarskog i gruntovnog vlasništva, stanovi (30.000-50.000) i druga lična (srpska) imovina ustupljeni su protupravno, drugim hrvatima u vlasništvo, na njihovo trajno (hrvatsko) korištenje a sve to što su imali Srbi su pre toga stekli svojim ljudskim radom i svojim sposobnostima a sve to u okviru sadašnjih granica R. Hrvatske.

DAKLE, VI NEPREKIDNO I NEPRESALNO PROGONITE SRBE, POJEDINAČNO I KOLEKTIVNO, TRAJNO UNIŠTAVATE SRBE I SRPSKE SPOMENIKE, KAO I SVA DRUGA OBELEŽJA SRPSKOG NARODA, DEFINITIVNO I TRAJNO SVE DO SADA VEĆ POSAVLJENE SPOMENIKE I OBELEŽJA SRBA I SRPSKOG NARODA AKTIVNO UNIŠTAVATE, KOJI SU UJEDNO SPOMENICI I OBELEŽIJA O VEKOVNOM POSTOJANJU SRBA NA OVIM PROSTORIMA O NJIHOVOJ TRADICIJI, PISMENOSTI I NJIHOVOM JEZIKU I PISMU, PRAVOSLAVNOJ VERI, KULTURI, TRAJNO I DEFINITIVNO UNIŠTAVATE MESTA, SPOMENIKE I OBELEŽJA ORGANIZOVANIH ZLOČINA UČINJENIH NAD SRBIMA , ORGANIZOVANO I PLANSKI UNIŠTAVAE DOKUMENTE O MASOVNOM I POJEDINAČNOM STRADANJU SRBA I SRPSKOG NARODA.

SVE TO ORGANIZOVANO ČINI HRAVTSKA DRŽAVA UZ POMOĆ SRBA POLITIČKIH I DRUGIH SARADNIKA, UJEDNO PONOVO, NEPREKIDNO I NEPRESALNO INSISTIRA SE NA POSTAVLJANJU HRVATSKIH SPOMENIKA I OBELEŽIJA SVUDA. TO DOKAZUJE DA JE HRVATSKA DRSKOST BEZGRANIČNA.
MNOGI HRVATSKI SPOMENICI IMAJU NESKRIVENA FAŠISTIČKA OBELEŽJA, ŠTO JE PROTINO MEĐUNARODNOM PRAVU, ŠTO JE U SUŠTINI DRASTIČAN NESRAZMER U ODNOSU NA STVARNE REALNE ČINJENICE I PROTIVNO JE SVIM LJUDSKIM, MORALNIM I PRAVNIM NORMAMA.
HRVATSKI ZAHTEVI SU JEDNOSTAVNO NEUTEMELJENI, NEDOPUSTIVI MORALNO, LJUDSKI, PRAVNO.
MNOGI HRVATSKI POSTUPCI VREĐAJU DOSTOJANSTVO SRPSKOG NARODA.

VUKOVARKA10