Neonacističke note

"Da Hrvati naprosto ne vole preraspodjelu bogatstva,svjedoči i naša bolivijska dijaspora tj.tamošnji opozicijski vođa Branko Marinković sa otoka Brača,poznatog još u Jugoslaviji po "velikodušnosti" njegovih žitelja,koji ruši ideju predsjednika Moralesa o davanju dijela nacionalnog bogatstva,bolivijskoj autohtonoj indijanskoj sirotinji,otimanog od doseljenika iz Evrope.

Ako nam je Hrvat mio,mi ćemo lako u svim tim:Titima,Moralesima,Castrovima,Chavezima,MaoCetungovima, prepoznatim komunističke izrode koje ugrožavaju naše sveto "kršćansko" neoliberalno pravo na beskonačno individualno bogaćenje nauštrb općeg dobra i preko tuđih leđa.

DAMIR PILIĆ

1967, Slovenacki udar, 1969 nacisticki, a 1990-1995 *finale* Citiraj ovaj komentar Prepravi ili obiši ovaj komentar
U kasno leto 1969. situacija se otima kontroli i prelazi u fazu fizickih napada na Srbe, njihovu imovinu, objekte Srbije u Hrvatskoj. Na hvaru se u svojim vilama zaticu Vladimir Bakaric i Rodoljub Colakovic a tu su na odmoru i general Kosta nadj, pisac Branko Copic i narodni heroj Veljko Vlahovic. Svi oni su bili svedoci proustaskog orgijanja po Hvaru kada su svi automobili sa registracijama iz Srbije zavrsili u moru. Samo igrom slucaja, zahvaljujuci nkolicini razumnih i prisebnih milicajaca, nije stradao Veljko Vlahovic, napadnut dok je sa kolima silazio sa trajekta.
Kakav je Vlahovic bio covek govori podatak da je tu epizodu precutao pred Titom, koji ga je direktno pitao sta se to dogadjalo u Hvaru. Kao sto je precutao da mu je MIKA TRIPALO otvoreno u lice rekao kako ce Srbija biti svedena na pravu meru tek kad joj odseku krila-Vojvodina i Kosovo.
Milos Zanko pise Titu nekoliko puta, trazi prijem, moli za delic njegovog vremena u kojem bi izneo sta se zaista dogadja u Hrvatskoj..ali ga od apsolutnog vladara deli zid koji nemoze da probije. 1970, Desta sednica CK SKH, na kojoj MIKA TRIPALO, i Savka Dapcevic Kucar, opravdavaju dogadjaje u Hrvatskoj i zovu Milosa Zanka da se povuce u stavovima, ovaj to odbija i na pomenutoj sednici biva smenjen sa svih politickih i drustvenih funkcija. Najteze mu pada sto saznaje da se sa njegovom eliminacijom slozio i sam Tito.

Sta se dalje dogadjalo sa Hrvatskim proljecem poznato je. A sta se dogodilo sa Zankom. On se povlaci iz javnog zivota, napusta Split i Hrvatsku i seli se u Beograd. Tu je umro 2000.godine

Ratko Dmitrovic,PECAT MAGAZIN

"Ljubav je bol,a Bol je na Braču" kaže jedna izreka.

Baš se vratih otamo s vikenda kamo sam bio kod prijatelja koji tamo radi(Srbin po ocu iz Knina,po majci Hrvat).

On bi naselio Balkan sa crncima da nam ojačaju genetsku sliku i to stotinama hiljada i da se sve treba na svitu izmiješati i bit jedna religija(to je ideja nsp,a da ni ne zna što je to)čemu su današnji ljudi sa svojim superegoizmom i hiper materijalizmo te ultra licemjerjem i doprinijeli značajno?

Ja bi rekao da bi samo rvacku iz inata napunio crncima jer nisu htjeli Srbe i Bosance,eto im čamuge.

Koja glupa razmišljanja on ima,a takva razmišljanja ima većina današnje amerikanizirane(egoizirane,perverzne)omladine.

Zato je biološki opstanak bijele rase prošlo svršeno vrijeme,a da ne govorim o suverenosti i većih država Evrope,a kamoli Balkana.

Kaže jedna Slovenka koju upoznah da ih je sve više u deželi otkad je Slovenija ušla u Šengen.

"Posle jebanja,nema kajanja"...

U svakom slučaju,ja nemam namjeru više u toj mjeri ko prije "razbijati glavu" sa domaćom i svjetskom problematikom,niti sam za to plaćen niti imam od toga koristi,niti na ništa ne mogu utjecati ni na puno nižem niovu,ne želim da mi život u tome prolazi.

Hrvatski vojni sveštenik: Isus kao i Stepinac!

Monsinjor Juraj Jezerinac, vojni ordinarij - najviši vojni sveštenik Hrvatske je u subotu uveče na misi na Kninskoj tvrđavi, uoči obeležavanja 17. godišnjice vojno-policijske akcije "Oluja" pozvao na očuvanje istine o Domovinskom ratu i o "njegovim plemenitim ciljevima"
Izjednačio Isusa i Alojzija Stepinca, a zatim preneo okupljenima pozdrave hrvatskih generala iz Haga, .... Juraj Jezerinac
Jezerinac je pozvao da se trajno pamte "velika dela, zanos i ljubav kojom su hrvatski branitelji krenuli u obranu domovine, a mnogi su dali i svoje živote".

Vojni ordinarij je rekao da su u istoriji postojali mnogi nepravedni sudovi koji su osudili, na primer, Isusa Krista ili kardinala Alojzija Stepinca, prenosi agencija HINA.

Na početku mise Jezerinac je preneo pozdrave, kako je rekao, "naših generala iz Haga", posebno Anta Gotovine i Mladena Markača. "Nedavno sam služio misu u Hagu i oni su zahvalili za podršku", kazao je Jezerinac.

Na misi na Kninskoj tvrđavi bili su vršilac dužnosti predsednika Hrvatskog sabora Josip Leko, ministar branitelja Predrag Matić i načelnik Generalštaba Oružanih snaga Hrvatske, general Drago Lovrić.

Predsednik Hrvatski Ivo Josipović je u subotu u Sinju rekao da treba poštovati žrtve "Oluje" srpske nacionalnosti i pozdravio najavu dolaska nekog od čelnika srpske nacionalne manjine na nedeljnu proslavu 17. godišnjice te akcije.

"S jedne strane to će značiti da je celokupno hrvatsko stanovništvo, pa i srpska manjina, prihvatilo 'Oluju' kao pobedu Hrvatske, kao pobedu demokratije, i konačno prihvatilo Hrvatsku kao svoju domovinu. To, naravno, uključuje i našu obavezu da razumemo da su i naši sugrađani srpske nacionalnosti, mnogi bez svoje krivice, bili žrtve rata. Treba i njihovu žrtvu ceniti i poštovati", ukazao je Josipović.

Predsednik je zatražio da se "maksimalno pozitivno" dočeka dolazak predsednika Srpskog demokratskog foruma Veljka Džakule na proslavu.

U Hrvatskoj se sutra obeležava godišnjica "Oluje" kao Dan pobede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branilaca, a centralna svečanost biće u Kninu.

"Oluja" je dovela do egzodusa više od 200.000 Srba iz Hrvatske. Nema preciznih podataka o žrtvama, a, po nekim izvorima, nestalo je između 677 i 1.960 Srba.

http://facebookreportermonitor.wordpress.com/2012/02/15/%D0%BC%D0%B0%D0%BB%D0%BE-%D0%BF%D0%BE%D0%B7%D0%BD%D0%B0%D1%82%D0%BE-%D1%82%D0%B0%D1%98%D0%BD%D0%B8-%D0%B4%D0%BE%D0%BA%D1%83%D0%BC%D0%B5%D0%BD%D1%82%D0%B8-%D1%86%D0%B8%D0%B0-%D0%B4%D0%BE%D0%BA%D0%B0/

ZAGREB- Po 68. put u Bleiburgu održana je komemoracija za žrtve blajburške tragedije, kada su partizanske jedinice sredinom maja 1945.godine na austrijsko-slovenačkoj granici uhvatili veliki broj ustaša i likvidirali ih.

Na misi za poginule sveštenik monsinjor dr. Marin Barišić, splitsko-makarski nadbiskup, rekao je kako je Blajburg simbol najvećeg stradanja hrvatskog naroda.
- Od ljudske zlobe stradale su hiljade ljudi, ne samo u Blajburgu nego i u Jasenovcu, Vukovaru i Škabrnji. Danas smo na poljima tragedije koju je počinila komunistička ideologija posledice čega i danas oseća hrvatski narod u ideološkom i demografskom smislu. Ovde treba biti ujedinjena cela Hrvatska, rekao je Barišić.
On je dodao da nedostaje humanosti i volje da se do kraja istraži gde su sve žrtve nestale u Drugom svetskom ratu.
Na Blajburškom polju u Austriji prvi je govorio u ime pokrovitelja manifestacije Tomislav Tolušić, župan virovitičko-podravski koji je naglasio da se ovaj zločin i danas želi sakriti i minimalizovati.
- Neupućeni bi rekli da je danas drugačije nego za vreme 'mašinerije straha', ali ideološki 'sinovi zločina' ponovno prekrajaju istoriju - rekao je Tolušić.
Potpredsednik pokrajinskog parlamenta u Klagenfurtu Josef Lobnig rekao je kako se ne sme zaboraviti da na Blajburgu nisu poginuli samo Hrvati već i Srbi, Austrijanci, Slovenci i drugi.
Dodao je da će raditi na osnivanju tima koji će istraživati komunistička pogubljenja za vreme Drugog svetskog rata.
Da potsetimo slučaj Blajburg, poznat je kao Zarobljavanje i egzekucija ustaša i odnosi se na događaj koji se desio krajem Drugog svetskog rata u selu Blajburg na austrijsko-slovenačkoj granici. Tokom maja 1945. ubijeni su pripadnici ili saradnici fašističkih režima od strane pripadnika Jugoslovenske armije. Među nastradalima je najviše bilo Hrvata, pripadnika ustaša i domobrana.Ne postoje tačni podaci koliko je vojnika pogubljeno, uglavnom bez suđenja kao čin osvete za ustaške zločine u NDH tokom rata, a koliko njih je poginulo u borbi.
Blajburg je postao jedna od centralnih tema u hrvatskim medijima, eksploatisana radi stvaranja nacionalnog mita o patnji hrvatskog naroda sa ciljem homogenizacije Hrvata u procesu stvaranja samostalne hrvatske države, objavila je Vikipedija o ovom događaju.
Muzejska postavka u Jasenovcu ne prikazuje ustaški zločin
Bivši član Upravnog odbora Spomen-područja Jasenovac Julija Koš uputila je pismo ambasadorima u Hrvatskoj u kome ih obaveštava da stalna muzejska postavka u Spomen-području prikazuje lažnu, revizionističku sliku nekadašnjeg koncentracionog logora Jasenovac, a ne prikazuje priču o zločinu.
"Osnovni problem muzejske postavke je u tome što su informacije o istorijskoj istini o zločinu počinjenom u Jasenovcu prikazane zamagljeno, uz sistematsko izbegavanje jasnog prikazivanja ijedne bitne informacije. Ova postavka ne prikazuje priču o zločinu", navodi se u pismu koje prenose mediji u regionu.

Julija Koš precizira da muzejska postavka posetiocima ne nudi odgovore na najvažnija pitanja - da su zločin počinile ustaše u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine, da je zločin počinjen nad Srbima, Jevrejima i Romima, ali i zarobljenim partizanima, i da je počinjen sistematskim okrutnim masovnim ubijanjem, zasnovanom na ustaškim rasnim zakonima i njihovoj opštoj političkoj ideologiji.
"Već više od sedam godina uporno plediram na visoke državne funkcionere da nešto učine na ispravljanju ovog problema. Ali, oni su, aktivno ili pasivno, odbili da utiču na menjanje ove stalne muzejske postavke", kaže ona.
Inače, u nedelju će pred muzejom u Spomen-području Jasenovac biti održana godišnja državna komemoracija.
Sistem koncentracionih logora Jasenovac predstavlja jedno od najvećih stratišta u Drugom svetskom ratu.
Ustaško-fašističke snage Ante Pavelića u koncentracionom logoru Jasenovac i u Donjoj Gradini sprovodile su genocid nad Srbima, Jevrejima i Romima, radi stvaranja etnički čiste NDH, a pitanje broja žrtava, međutim, nije do kraja utvrđeno.

To pitanje bilo je i predmet političkih manipulacija, jer su se procene kretale od svega nekoliko hiljada do 30-ak hiljada u Hrvatskoj, do 700.000 i više u Srbiji.