FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Jugoslovenski komunsticki forum

+4
Kurbla
Milan
Kit Karson
pol robson
8 posters

Strana 3 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  Janko Sre Okt 22, 2008 6:56 pm



Druze Janko,

Tvoja dvojica potpredsednika organizuju akciju blacenja NKPJ na ovom forumu.Prvo je tvoj potpredsednik iz Krusevca,predstavljajuci se kao Hrenek koji navodno zivi u Beogradu,grubo vredjao naseg generalnog sekretara a sada se ponovo pojavio tvoj drugi potpredsednik iz Rume,koji je nekad pod nadimkom Jastreb a sada Drug Prle,grubo blatio i nastavlja da blati NKPJ.Molim te da sankcionises njegovo ponasanje jer on pokusava da pokvari nacelni dogovor o akcionoj saradnji koji su na nedavnom sastanku postigli predstavnici NKPJ i KS.

Druže Robson,

Uveren sam da grešiš, jer se Jastreb već duže ne javlja, a pored toga imam samo jednog podpredsednika. Uveravam te i da ne znam ko je drugprle, ali sam ubeđen da ne pripada KS.
Svojevremeno sam više puta zamolio da se međusobno ne napadamo, već da, u drugarskom tonu razgovaramo o tome šta nam je činiti. Kako se napadi na KS nastavljaju, a mi ih ne izazivamo, još jednom sam zamolio da se uozbiljimo, ali izgleda da moji apeli ne pomažu. Razmisliću kako u budućnosti da se ponašam!

Nikakva delegacija partije Komunisti Srbije nije se nedavno sastala sa predstavnicima NKPJ, pa nije moglo biti ni dogovora koji navodiš. Odakle ti ova tvrdnja i ko je to bio na razgovorima?
Janko
Janko
Admin

Broj poruka : 54
Datum upisa : 15.12.2007

https://komunisti.forumotion.com

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty OPA, ETO TI GA SAD

Počalji  Kit Karson Sre Okt 22, 2008 7:33 pm

MOZDA JE TO BILA TAJNA DELEGACIJA U SASTAVU:
DRUG PRLE, POPARA, ZARKO PENZIONER...
Kit Karson
Kit Karson

Broj poruka : 102
Datum upisa : 29.04.2008

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  pol robson Sre Okt 22, 2008 11:16 pm

Janko ::


Druze Janko,

Tvoja dvojica potpredsednika organizuju akciju blacenja NKPJ na ovom forumu.Prvo je tvoj potpredsednik iz Krusevca,predstavljajuci se kao Hrenek koji navodno zivi u Beogradu,grubo vredjao naseg generalnog sekretara a sada se ponovo pojavio tvoj drugi potpredsednik iz Rume,koji je nekad pod nadimkom Jastreb a sada Drug Prle,grubo blatio i nastavlja da blati NKPJ.Molim te da sankcionises njegovo ponasanje jer on pokusava da pokvari nacelni dogovor o akcionoj saradnji koji su na nedavnom sastanku postigli predstavnici NKPJ i KS.

Druže Robson,

Uveren sam da grešiš, jer se Jastreb već duže ne javlja, a pored toga imam samo jednog podpredsednika. Uveravam te i da ne znam ko je drugprle, ali sam ubeđen da ne pripada KS.
Svojevremeno sam više puta zamolio da se međusobno ne napadamo, već da, u drugarskom tonu razgovaramo o tome šta nam je činiti. Kako se napadi na KS nastavljaju, a mi ih ne izazivamo, još jednom sam zamolio da se uozbiljimo, ali izgleda da moji apeli ne pomažu. Razmisliću kako u budućnosti da se ponašam!

Nikakva delegacija partije Komunisti Srbije nije se nedavno sastala sa predstavnicima NKPJ, pa nije moglo biti ni dogovora koji navodiš. Odakle ti ova tvrdnja i ko je to bio na razgovorima?

Druze Janko,

Ne verujem da Jastreb nije Drug Prle jer im je stil identican. Zar KS nema dva potpredsednika,jednog iz Krusevca a jednog iz Rume?
Da je delegacija KS bila na razgovorima u NKPJ sam cuo od drugova u Partiji.Mozes da kontaktiras NKPJ i da pitas ko je od clanova KS dolazio u nase prostorije i kako se zovu ti vasi predstavnici.Ja im ne znam imena.Ako pozoves Kitanovica on ce da ti kaze imena.Mozes da pitas i Dragacevca pa ce on pitati Kitanovica i reci ti njihova imena.

pol robson

Broj poruka : 203
Datum upisa : 08.01.2008

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  pol robson Čet Okt 23, 2008 12:11 am

Kurbla ::
pol robson :: Kakvo je tvoje misljenje o Marksu?Ne znam za primer da neko podrzava Engelsa a ne podrzava Marksa.Takodje,koja partiju u svetu prepoznajes kao model koji tebi odgovara kada je u pitanju borba za komunizam?

Pa i Marksa, nemoguće je podržati Engelsa a ne i Marksa. Od partija, recimo, SRP u Hrvatskoj mi je zadovoljavajuća. Za socijalizam su i za demokraciju i nisu nacionalistička partija, to je otprilike to.

SRP je ok.Medjutim SRP saradjuje sa marsisticko-lenjinistickim partijama,racunajuci tu i one koje podrzavaju Staljina.

pol robson

Broj poruka : 203
Datum upisa : 08.01.2008

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty SRP

Počalji  pedjaza Čet Okt 23, 2008 12:51 am

SRP je idejno-politicka sledbenica SKJ u Hrvatskoj, odnosno Saveza komunista Hrvatske i u sustini je komunisticka, ali posto su ,,demokratske" vlasti u Hrvatskoj zabranile da politicke organizacijue u Hrvatskoj imaju atribut ,,komunisticka", ta partija se registrovala pod nazivom Socijalisticka radnicka partija Hrvatske.
Inace, Hrvatska je jedina bivsa jugoslovenska republika, koja je uvela takvu zabranu.

pedjaza

Broj poruka : 120
Datum upisa : 14.07.2008

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  Kurbla Čet Okt 23, 2008 6:23 am

pedjaza ::SRP je idejno-politicka sledbenica SKJ u Hrvatskoj, odnosno Saveza komunista Hrvatske i u sustini je komunisticka, ali posto su ,,demokratske" vlasti u Hrvatskoj zabranile da politicke organizacijue u Hrvatskoj imaju atribut ,,komunisticka", ta partija se registrovala pod nazivom Socijalisticka radnicka partija Hrvatske.
Inace, Hrvatska je jedina bivsa jugoslovenska republika, koja je uvela takvu zabranu.

Zapravo i nije riječ o zabrani, nego je Ured za registraciju nategnuo tumačenje nekog zakona da to spriječi. Za osnivanje stranke je potrebno 100 ljudi, a Ured je tražio da tih 100 bude na istom mjestu, nije htio primiti potpise, što ova KPH nije mogla organizirati jer je mala.

SRP, tako piše u programu, nastoji okupiti različite socijaliste. I to mi se čini prihvatljivo, pogotovo u ovom trenutku kad svi zajedno ne čine ni 5% pučanstva.

Kurbla

Broj poruka : 83
Datum upisa : 21.09.2008

http://drugkurbla.blog.hr

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty sasvim je prihvatljivo,

Počalji  Milan Čet Okt 23, 2008 11:04 am

i u Srbiji se formira pokret socijalista, levo front..sam nazin *pokret*, govori da nije u pitanju stranka, jedna kruta ideja...a u okviru pokreta..*levog* bloka funkcionisace i naravno KP. Na tom makro planu manje je vazna cinjenica da neko tretira Staljina, neizbeznu cinjenicu revolucije i sloma fasizma, nazalost samo vojnickog, ideoloska borba tek sledi, ali prvo izlazak u javnost !!!
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty SRP

Počalji  Milan Čet Okt 23, 2008 11:08 am

Kod Hrvatskih komunista, veoma je vazan odnos prema komunistima Srbima iz Hrvatske, jer koliko je meni poznato slom je dosao *desnim rasnim* zaokretom Ivice Racana, koji je isplivao upravo na bropjnim glasovima Srba..i okrenuo im ledja. To je vec susret sa ustaskom politikom, teski razarajuci faktor stabilnosti i svega.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Pesma nas je odrzala njojzi hvala !

Počalji  Milan Ned Okt 26, 2008 5:17 pm

Budi se istok i zapad, budi se sever i jug, koraci tutnje u napad, napred uz druga je dug.... !
Idu cete partizana, slavu zemljom pronose... !
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Komunisticki forum

Počalji  pedjaza Ned Nov 02, 2008 4:26 pm

Za mene je pravi komunisticki forum upravo ovaj, a ne onaj Jugposlovenski komunisticki forum, na kome su pozeljne samo pristalice NKPJ, tj. samo komentari koji njima odgovaraju.
Ovaj forum, ciji moderator je predsednik KS, ima sirinu i na njemu je moguce iznositi razlicite stavove, a ne samo one koji idu u prilog KS-u.
Upravo to pokazuje i sirinu KS-a, tj. njihovu spremnost za ujedinjenje sa svim komunistickim i radnickim partijama u Srbiji, koja je uvek otvorena.
Umesto svadja i prepucavanja izmedju komunista, najpametnije bi bilo da se svi ujedine u jednu partiju i suprotstave se spoljasnjim neprijateljima ove zemlje, koji udruzeni sa unutrasnjim neprijateljima rade na njenom totalnom unistenju.

pedjaza

Broj poruka : 120
Datum upisa : 14.07.2008

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Fidel Kastro...

Počalji  Milan Uto Nov 04, 2008 3:09 pm

* Osudite me. Nije vazno. Istorija ce me osloboditi, rekao je Kastro 1953. na sudjenju za neuspeli pobunjenicki napad koji je pokrenuo revoluciju.
* Revolucija nema mesta za izbore. Ne postoji demokratskija vlada u Latinskoj Americi od revolucionarne vlade-pbrazlozio je kastro ukidanje izbora na Kubi 1961. godine.
Kada je 2000. sreo Klintona u Ujedinjenim nacijama rekao mu je..* I tebe sam ispratio*. I zaista, Kastro je od Ajzenhauera do Busa Mladjeg promenio deset americkih predsednika. Novi ga nece zateci na celu Kube.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  jugosloven Uto Jan 06, 2009 2:01 am

Zasto na Jugoslovenskom komunistickom forumu ima vrlo malo diskusija? Recimo, od 1. januara niko nije diskutovao.
jugosloven
jugosloven

Broj poruka : 60
Datum upisa : 20.12.2008

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Praznicni dani,

Počalji  Milan Uto Jan 06, 2009 1:17 pm

ljudi su se okrenuli sebi i porodici, bar za malo da ne misle na zlo koje ih je snaslo...bezanje od suocavanja sa istinom...potiskivanje secanja...kada su u redovima cekali da kupe prasice za novu godinu, bozic..niti ima prasica, niti ima novca za iste da se kupe. Sve je to *bastina*..omrazenog komunistickog rezima..treba imati snage i priznati poraz, treba se osloboditi straha od straha, uhvatiti se u kostac i preuzeti kreiranje sopstvene buducnisti *bez hamburgera*i Coca-cole sa kojom finansiramo sopstvenog neprijatelja...!
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  Milan Sub Jan 17, 2009 9:00 pm

http//www.youtube.com/user/vuksfrj
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Jugosloveni braco mila...

Počalji  Milan Uto Dec 29, 2009 7:14 pm

porucje covek iz antijugoslovenske Evrope, solidno situiran u njoj, ali........
*Svakog dana iznova se sjetim devize ferijalaca "Upoznaj domovinu da bi je vise volio". Kako sam duze u ovoj mojoj novoj "domovini" svakim danom sto je vise upoznavam sve je vise mrzim. I to stvarno ne onako figurativno.
Naime pre dva dana sam saznao jednu strasnu vijest u firmi gdje radim. Radnik kojeg je prije godinu dana na radnom mjestu napala jedna musterija i nanjela mu otvoren prelom kostiju palca na desnoj ruci. Operisan je poslije dva dana i ugradeni su mu metalna sina jer je kost bila potpuno smrskana. Posto mu je ostecen i nev jos uvijek ima problema sa pokretanjem ruke jer pri svakom pokretu ima bolove. Iako jos uvijek nije ozdravio i ljekar specijalista mu prepisuje bolovanje sluzba Zdravstvenog osiguranja mu ne zeli vise produziti placanje bolovanja a posto nije sposoban da ide na posao ni firma ga vise ne zeli i tjeraju ga da sam podnese otkaz jer u svakom slucaju ce ga otpustiti.
Znaci iako je radnik postao zbog povrede na radnom mjestu sprijecen da obavlja posao oni umjesto da mu pomazu jos ga tjeraju iz firme onako bolesnog. Drugim rijecima ovdje su radnici samo ovce koje treba da pasu i bleje a kad vise ne mogu da ih izmuzu i osisaju vunu samo ih sutnu napolje. Twisted Evil Twisted Evil Twisted Evil
Sramota za jednu zemlju koja se hvali svojom humanoscu i socijalnom politikom. Sve vise uvidam da ovo na zapadu nije samo diktatura. Ovo je tiranija.
Radnik vise nema ni ona osnovna prava. Postao je samo rob kojeg vlasnici firmi mogu da sutaju kako zele.
Radnici bukvalno ovdjhe zive po onoj narodnoj "Samo da je zdravlja za sve drugo ce se lako!"
________________
"Hej, hej Jugosloveni, bračo rođena,
vratite se kući, samo jedna je Jugoslavija.."
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty YU...*kadar stici i uteci i na strasnom mestu postojati*

Počalji  Milan Uto Jan 05, 2010 11:12 pm

*....Dadin kolega, novinar Vanja Bulić, svojevremeno je izjavio da mu je Darko Ašanin u jesen 1992. godine savetovao da prestane da piše sa jugoslovenskih pozicija i da to posavetuje i svojim prijateljima iz "Duge".
- Prema Ašaninovom kazivanju, neki važni ljudi su mu u poverenju rekli da će neko iz "Duge" biti preplašen na smrt, neko prebijen, a neko ubijen. Rekao mi je i ovo: "Imaš sreću što imaš troje dece, a Marić i Dada nemaju ni kučeta ni mačeta" - ispričao je Bulić.*
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Nekako svi YU na jednom mestu... ?

Počalji  Milan Sub Apr 03, 2010 6:07 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Jugoslavija kao pojam...

Počalji  Milan Pon Apr 05, 2010 5:09 pm

Проф. Радмила Горуп
Дебалканизација Балкана
Путеви поновног зближавања у „југосфери” иду управо преко културе, каже виши предавач словенских језика на Универзитету Колумбија

Њујорк – Иницијатор и главни организатор конференције о „Постјугословенским културним просторима и Европи” је професорка Радмила Горуп, виши предавач словенских језика на Универзитету Колумбија. Питали смо је шта јој је био главни мотив да организује академску расправу баш о овој теми.

– Ову конференцију сам припремала три године. Прво је требало наћи ко ће да је финансира, на чему сам веома захвална Институту „Хариман” и Универзитету Колумбија, који су у овом времену буџетских ограничења ипак нашли начина да покрију трошкове овог скупа.

Прошло је скоро две деценије од распада Југославије. Као и већина људи и ми који живимо у дијаспори били смо трауматизовани, не само тиме што је нестала земља у којој смо рођени, него и начином на који се распала. Моја генерација, која је имала срећно детињство и младост у бившој Југославији, њен нестанак је тешко доживела. Жеља ми је зато била да је поново посетимо, да се вратимо на нека питања и настанка и нестанка те земље, да се запитамо да ли је то уопште био један јединствен културни простор, до колике мере је то био и шта је остало од њега.

Затим, да укажемо на особености мини простора који су настали после распада СФРЈ и сагледамо шта можемо да научимо од постојања и нестајања те земље и како ће се тај културни простор интегрисати, односно како људи бивше Југославије виде своју будућност у оквиру Европе.

Како сте одабирали учеснике?

Желела сам да окупим људе из разних дисциплина који се баве нашим просторима и овај скуп је био концентрација те експертизе без преседана, па су у том смислу моја очекивања испуњена.

Шта је главни резултат конференције?

Пре свега то што су различити људи веома аргументовано изнели различите погледе на послејугословенски простор, његову прошлост и будућност. Кроз све реферате се провлачила једна тема – да без обзира каква буде политичка будућност тих простора, све земље проистекле из бивше Југославије треба да се наметну кроз своју културу, да допринесу Европи, па и свету, својим културним постигнућима. Порука је да се „Балкан дебалканизује”, да се ослободи негативних стереотипа који га прате.

Добили смо затим одговоре на нека питања. Сам начин на који је вођена расправа доказује да је културни простор у Југославији у великој мери био један. Друго, расте уверење да су нове државе на том простору исувише мале и да је једини начин да се наметну је заједничко културно богатство.

Да ли после политички диригованог раздвајања тог простора можда јача тренд поновног зближавања?

Мислим да има померања у том смислу, а то виде и други. Време чини своје. Моје уверење је да путеви сваког приближавања иду управо преко културе. Недавно је британски историчар Тим Џуда у часопису „Њујор ривју ов букс” објавио чланак чија је главна порука „Југославија је мртва – живеле југосфера”.

Зашто је бивша Југославија још веома занимљива за истраживаче?

Мени ће заувек остати занимљива. Што се тиче других, та земља је била веома јединствена у сваком смислу. Не треба да заборавимо ни њену географију: то је била земља између две цивилизације, између великих империја. Земља која није само примала спољне утицаје, него је и сама била актер промена у свету. Мислим да ће Југославија као појам остати још дуго предмет научног изучавања.

М. Мишић
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Jos cekate Godoa, Godo nece doci, morate sami !!!

Počalji  Milan Pon Apr 05, 2010 5:55 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty *istinski borci*..*internacionalisti*..*europejci*..u Srbiji

Počalji  Milan Ned Apr 11, 2010 1:14 pm

Crnogorska partija ili Crnogorska partija
Crnogorska partija upisana je u Registar političkih stranaka kao stranka nacionalne manjine, a upis je obavljen dvojezično, na srpskom i crnogorskom jeziku, iako je neziv identičan: Crnogorska partija - Crnogorska partija.
Predsednik Crnogorske partije Nenad Stevović rekao je da je ta stranka upisana u Registar dvojezično, iako je naziv identičan na oba jezika, u skladu sa zakonom koji nalaže da se partije nacionalnih manjina upisuju na srpskom i na maternjem jeziku.
On je rekao da su i statut i program stranke pisani na srpskom i na crnogorskom jeziku, kao i da je u tim dokumentima navedena obavezna upotreba oba jezika i na pečatima i drugim stranačkim oznakama.
Stevović je rekao da će Crnogorska partija na sednici Glavnog odbora, koja će najverovatnije biti održana u maju, razmatrati problem osnivanja nacionalnog saveta crnogorske manjine u Srbiji.
"Na žalost, Nacionalni savet crnogorske manjine neće biti formiran. U tom procesu nije učestvovala Crnogorska partija, nego druga grupa Crnogoraca iz Beograda koja nije na pravilan način aplicirala u tom postupku", rekao je Stevović.
On je dodao da je za Crnogorsku partiju pitanje osnivanja nacionalnog saveta crnogorske manjine prioritetan zadatak i da će ta stranka razmotriti što pre načine na koji može da se uključi u taj proces kako bi se rešio "krucijalan problem" za crnogorsku zajednicu u Srbiji.

(Beta)
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Cna Gora...i *prevodioci*...

Počalji  Milan Ned Apr 11, 2010 4:57 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Put oko sveta, od Crne Gore do RSK....

Počalji  Milan Pon Apr 12, 2010 2:46 pm

*Giška je počeo saradnju sa policijom u crnogorskoj Službi. Pojavio se u Parizu neki emigrant, Spasić, koji je mnogo pričao u Francuskoj. Od Ratka Micunovića i SDB SSUP-a Giška je 1982. godine dobio povratnu avio-kartu, 400 dolara i 300 franaka. Pretukao je Spasića nasred ulice, pa je ovaj u bolnici proveo šest meseci. Prema dogovoru sa Službom državne bezbednosti, Giška se sakrio u najbližu zgradu, pričekao nekoliko sati, a onda, kako je bio u trenerci, glumeći dzogera otrčao do jednog prijatelja u Parizu. U znak kajanja, Giška je devedesetih godina izjavio:
»Mi smo bili tako idealisticki trovani, misleći kako radimo dobro za otadzbinu, a otadzbina se tada računala od Đevđelije do Triglava. Ne treba nikom zameriti što je tada nesto uradio zaslepljen ljubavlju prema otadzbini. Drugačije smo mi to onda gledali, i molim emigraciju i sve ljude koji su nam bili na meti, da nikad ne zamere volu koji je gazio kupus, već onima koji su imali vola i slali ga gde su hteli. Jer, vo je uvek vo... Izvinjenje se odnosi na srpsku emigraciju, drugim emigracijama nismo dužni nikakva izvinjenja, jer je među nama večni rat.«*
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty KOMPRADORI....(u SFRJ)

Počalji  Milan Pet Apr 16, 2010 12:19 pm

Kompradori su, u 19. veku, bili Kinezi koji su pomagali stranim trgovcima u osvajanju i eksploataciji kineskog tržišta. Ali, zlu reputaciju kompradori su stekli prvenstveno zato što je glavni artikal koji su Kinezima preprodavali bio – opijum.

KOLABORANTI IMPERIJALNOG KAPITALIZMA
Naime, u Kini je, početkom 19. veka, država nadzirala trgovinu, a međunarodna razmena bila je dopuštena jedino preko luke Kanton. Zato su stranim trgovcima bili nužni domaći posrednici – kompradori. Ključno mesto u trgovini je zauzimao opijum, a zemlja koja je prednjačila u prodaji opijuma Kini bila je Britanija. Ona je u Kinu izvozila 1,4 miliona kilograma opijuma. Droga se proizvodila u britanskoj Indiji, gde je monopol na njenu kupovinu i dalju prodaju imala Britanska istočnoindijska kompanija. Kina je zvanično zabranjivala narko-trgovinu. Ali, kompradori su podmićivanjem i vezama u administraciji uspevali da postignu da se ova zabrana masovno krši. Zbog toga se, između 1821. i 1837, izvoz droge u Kinu povećao pet puta, a dva miliona Kineza postali su narko-zavisnici. Zato su kompradori u Kini i izašli na zao glas kao „uništitelji nacije“ i „demoni“.
Kineska vlada je shvatila opasnost od brzog širenja narkomanije i odliva srebrnog novca. Stoga je odlučila da obnovi zabranu trgovine opijumom. To je, međutim, razgnevilo Britance. Oni su rešili da ratom jednostavno nateraju Kinu da toleriše trgovinu drogom. Tako je došlo do „Prvog opijumskog rata“ (1839-1842). Britanija je u tom ratu pobedila i trgovina opijumom je mogla nesmetano da se nastavi. Ipak, prodaja opijuma još nije bila legalizovana. Britanci su, stoga, poveli još jedan rat – „Drugi opijumski rat“ (1856-1860). Pošto su pobedili i u ovom ratu, trgovina narkoticima je u Kini zakonski dozvoljena. Kompradori i Britanci su, tako, mogli slobodno da produže svoju „trgovinu smrti“.
Ovaj čudovišan slučaj poslužio je marksistima da naprave razliku između dve vrste buržoazije u zemljama koje su predmet kolonijalističke ekspanzije. Jedno je „nacionalna buržoazija“, koja razvija domaću industriju i brani nacionalne političke, ekonomske i kulturne interese. Ona je osnovni nosilac borbe za nezavisnost i ekonomsku modernizaciju zemlje. Nasuprot nje stoji „kompradorska buržoazija“, koja je pomagač kolonizatora i živi od prodaje domaćih resursa strancima ili prodaje strane robe na domaćem tržištu. Ona je nezainteresovana ne samo za razvoj domaće industrije, već i za bilo kakvu antikolonijalnu borbu.
Marksisti su bili protiv svake buržoazije, ali su ipak nacionalnu buržoaziju smatrali progresivnijom od kompradorske. Dok je prva stvarala domaću industriju i radničku klasu, a u političkom smislu imala i revolucionarno-demokratske potencijale, druga je konzervirala sirovinsko-agrarnu strukturu zemlje i bila politički kolaborant sistema imperijalnog kapitalizma. Ovo marksističko razlikovanje pokazalo se kao sasvim tačno. Jer, jedine zemlje izvan Evrope i Severne Amerike koje su uspele da izvrše modernizaciju (Japan, Tajvan, Južna Koreja i Singapur) bile su upravo one u kojima je nacionalna buržoazija, tokom političkih i kulturnih borbi, uspela da nadvlada kompradorsku elitu.

DOMINACIJA TEMA-SUROGATA
Oživljavanje kolonijalizma krajem 20. veka – ali sada pod imenom „tranzicije“ i „globalizacije“ – aktuelizovalo je i kritičku koncepciju kompradorske elite. Kompradorska elita se danas vidi kao glavni agent globalnog kapitala i njegovih političkih struktura („Imperije“) u zemljama koje pripadaju poluperiferiji ili periferiji svetskog kapitalističkog sistema. Smatra se da je, u razdoblju „tranzicije“, osnovni zadatak kompradorske elite da ubedi domaće stanovništvo kako je najbolji način modernizacije predaja svih resursa (ekonomskih, političkih i kulturnih) u ruke stranaca. Kao što nam skreću pažnju Jovan Dušanić i Vera Vratuša (koji i koriste termin „kompradorska elita“ odn. „buržoazija“), u tom nečasnom poslu posebno prednjače akademski ekonomisti. Njihova se funkcija, tokom celog perioda tranzicije, i svela na otvorenu propagandu brze i potpune privatizacije i na apologiju neoliberalne koncepcije globalnog tržišta. Kao nagradu za ovu funkciju, kompradorska elita dobija „koruptivnu rentu“ – deo profita stvorenog preuzimanjem i eksploatacijom domaće industrije i ostalih energetskih, saobraćajnih ili komunikacionih resursa od strane nosioca transnacionalnog kapitala.
Sličnu funkciju ima i kompradorska elita u medijima, na univerzitetu, u nevladinim organizacijama, u institucijama kulture… Kao što objašnjava poljski sociolog Remigiuš Okraska (Remigiusz Okraska), osnovna uloga kompradorske elite u ovim sferama je da obezbedi kulturnu hegemoniju „Imperije“. Kulturna hegemonija je izraz Antonija Gramšija, koji upućuje na nametanje sistema vrednosti, obrazaca ponašanja, kao i poželjne liste političkih i kulturnih pitanja. Ekonomski privilegovan položaj se ne brani samo direktnom kontrolom stranaka, vlade i parlamenta, već i kontrolom u sferi kulture i medija. Ekonomska promena je, po Gramšiju, moguća samo preko političke promene, a političke promene nema bez prethodne pobede u kulturnom ratu. Ko vlada kulturom, vlada i zajednicom.
Koristeći Gramšija, Okraska objašnjava da je osnovna funkcija kompradorske elite danas upravo vladavina sferom kulture, odnosno javnosti. Kompradorska elita u zemljama tranzicije promoviše neoliberalne vrednosti globalnog kapitalističkog sistema – atomistički individualizam, konzumerizam, hedonizam, primat prava nad odgovornošću, materijalizam. Kompradorska elita se, takođe, trudi da kompromituje sve tradicionalne vrednosti i navike koje mogu biti prepreka za širenje krupnog kapitala. Tradicionalističke prakse milijardu muslimana, milijardu Indijaca ili milijardu Kineza doista mogu veoma ozbiljno da ograniče poslovanje globalne konzumerističke ekonomije i nanesu joj gubitke. I treće, u politici, kulturi i društvenom životu zemalja tranzicije nameću se teme čija je glavna funkcija skretanje pažnje sa stvarnih problema. Dominacijom tih tema-surogata – kao što su, po Okraski, prava seksualnih manjina, antifašizam, antirasizam, legalizacija lakih droga i tome slično, obezbeđuje se da se suštinska društvena pitanja uopšte ne mogu otvoriti, a da oni koji ih postave budu diskvalifikovani kao ekstremni levičari ili ekstremni desničari.

KONTROLA NACIJE
Glavna pitanja koja u svojim stručnim časopisima i novinama otvara akademska, medijska i kulturna elita u zemljama tranzicije, uvezena su i zato gotovo potpuno irelevantna za domaće društvo. Koliko su za svakodnevni život domaćih radnika, pita se Okraska, bitna pitanja legalizacije marihuane ili gej braka? Nimalo. Ali ta pitanja postaju dominantna ne samo u velikim medijima, nego i u časopisima levice. „Feministkinje (u Poljskoj – A. S) posvećuju daleko više pažnje problemima lezbejskih parova nego, na primer, nezaposlenosti među ženama. Nije ni čudo“, kaže Okraska, „jer, u zemljama iz kojih potiče novac za podršku feminističkih organizacija problem nezaposlenosti i siromaštva je neuporedivo manji nego u Poljskoj“. Isto se dešava i u oblasti ekologije. Energija radnika se usmerava na problem fabričkog dimnjaka, ne na dezindustrijalizaciju zemlje, a energija nezadovoljnih građana na potrebu donošenja zakona koji kažnjava loše postupanje sa životinjama, ne na desuverenizaciju parlamenta.
I pripadnici kompradorske elite iz medija, sa univerziteta, iz nevladinih organizacijama ili iz institucija kulture dobijaju, za dobro odrađen posao obezbeđivanja kulturne hegemonije, odgovarajuću nagradu u vidu sistemske rente. Kao „borci protiv nacionalizma, konzervativizma i tradicionalizma“ oni doživljavaju brzu akademsku, medijsku i institucionalnu promociju. Čak i oni koji u svojim malim organizacijama glume nekakvo levičarsko buntovništvo (salonski anarhisti, trockisti, „antifa“ aktivisti, alterglobalisti), zapravo šire jedan obrazac ponašanja koji je odavno identifikovan kao bezopasan za globalni sistem moći. Upravo taj obrazac ponašanja se zato i promoviše u zemljama tranzicije. Stoga se takvi levičari, po Okraski, slobodno mogu nazvati „kompradorskom alternativom“. „U znak zahvalnosti za konsolidaciju moći kapitala“, veli Okraska, ovakvi buntovnici će vrlo brzo „dobiti unosan posao u Zavodu za internet globalizaciju, u Ministarstvu za toleranciju, u Kancelariji za brigu o transvestitima, ili u `Službenom glasniku`“.
Da, naši evroreformski i drugosrbijanski kompradori očigledno nisu izuzetak. Ali, kompradori su u Srbiji nekako posebno drski i zloćudni. Srbija je jedina bivša socijalistička zemlja koju je Imperija bombardovala i kojoj je oduzela deo teoritorije. Otuda je potrebna posebna drskost da se upravo u Srbiji promoviše NATO pakt i druge imperijalne divote. Svugde je privatizacija značila kupovinu domaće industrije po niskim cenama. Ali, samo je u Srbiji najvažnije industrijsko postrojenje – Sartid, prodato jednoj američkoj firmi po sto puta nižoj ceni od novca koji je uložen u njegovu izgradnju. Svuda kompradorska elita loše govori o sopstvenom narodu. Ali, samo u Srbiji ona otvoreno i drsko neguje najgori rasizam prema domaćem stanovništvu. (Razumevanje koje je Svetlana Lukić, u najavi poslednje emisije „Peščanika“, pokazala za ocenu Žaka Širaka da su „Srbi narod bez zakona i vere, narod razbojnika i terorista“ i Pitera Justinova da su od Srba čak „i životinje pametnije“, samo je najnoviji primer takvog odvratnog rasizma naših kompradora).
Ali, snaga kompradorske elite jasno govori i o slabosti ovdašnje nacionalne elite. Naša „nacionalna buržoazija“, da se poslužimo marksističkim rečnikom, kao da ne postoji. Gotovo svi naši krupniji kapitalisti se ponašaju kao kompradori, a samo poneki srednji ili manji preduzetnik pokazuje brigu za nacionalni interes. Zato je u Srbiji okupacija ekonomije, politike, medija i kulture toliko potpuna i toliko duboka. Zato se i može reći da će tek izgradnja jake nacionalne građanske klase stvoriti osnov za uspostavljanje kontrole nacije (naroda, građana) nad temeljnim uslovima sopstvene materijalne reprodukcije, odnosno nad svojom kulturom, nad svojom državom i nad svojom sudbinom.
Tags: druga srbija, drugosrbijanci, elita, kina, srbija, vlada srbije
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Kompradori su kandidati za *golki otok*...jer su

Počalji  Milan Sub Maj 01, 2010 1:43 pm

prilog, jedan komentar...
*....Za Katarinu Nikada i nigde Jugoslavija nije eksplicitno proglasila "default" odnosno bankrot. Platnobilansne teskoce su postojale i imale su ih skoro sve zemlje koje nisu imale svoje resurse energenata, zbog spektakularnog rasta cene energenata u periodu koji spominjete. Uz GDP PER CAPITA od 2990$ na kraju 1990-te, svaki jugosloven dugovao je oko 900$ i on je taj dug mogao da zaradi i vrati za 3,5 meseca. Danas,gledajuci ukupan dug zemlje podeljen sa brojem stanovnika implicira da je svaki stanovnik Srbije zaduzen je sa 4550$, sto znaci da recimo radnik "Jure" sa platom od 195€(260$) da bi zaradio i vratio taj dug treba da radi oko 17 meseci, za razliku od 1990-te, kada je prosecnom radniku za to isto trebalo oko 3,5 meseca. Za vasu informaciju te 1982 godine Mexico je proglasio "default" na svoje obaveze, i u to vreme je bio svetski duznik broj 2....*
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Moze i na Grgur, sve jedno jer PKB ne postoji,

Počalji  Milan Sub Maj 01, 2010 1:45 pm

Pademburgi imanje takodje....POLITIKA pise..

* Првомајска сага о успону и паду радничке класе, највећим губитницима транзиције
(Д. Петричић)

Из ливнице се не види море. Не види се ни бања. Добро, не види се ни сунце. Улаз у ливницу зјапи као црна рупа и сваког јутра усисава Зорана Арсића у погоне који су тек нешто мање језиви од гробнице. Зоран је изашао из гротла негде око поднева. Преко пута улице чекале су га супруга и ћерка, да им да неки динар. Зоранове очи се тешко навикавају на сунце, али бар може да погледа у правцу звезде када залази. Зоран се, међутим, одавно помирио са тим да никада неће видети море. Ни он, ни његова жена, ни његове четири кћери.

Одвукао сам га до кафане „Код Наде”, украо му 20 минута од радног времена, јер ми портир ливнице раковичког ИМР-а није дозволио да уђем у погоне и разговарам са Зораном и његовим колегама. Пословодство фабрике строго забрањује посету ливници и некада славној фабрици трактора. Ранијих година, поводом прославе Првог маја, чекале би ме црвене заставе, газио бих поред уређеног травњака и слушао самоуправне оде о новим производним рекордима, расту извоза и продуктивности. Раковичким Алијама Сиротановићима на груди би качили значке са српом и чекићем, они са гигантским радним стажом гледали би у танке „сеико” сатове, које им је директор везивао око подлактице, а хор основне школе певао би „…да нам живи, живи рад”.

„Код Наде”, у биртији коју би, да је жив, Живојин Павловић искористио за неке од кадрова из фазе црног таласа југословенске кинематографије, радничком уточишту у који свраћају на чашу вињака или пива, Зоран пада на столицу. Хипнотисано прича да устаје у четири ујутру, враћа се у село поред Ибарске магистрале око три, онда ради на њиви до мрака, па се скљока у кревет. Таква је његова животна покретна трака две деценије. „Пукнем крајем месеца, посвађам се са женом, издеремо се једно на друго, па онда у зору Јово наново. Она ради у драгстору код приватника, нема ни 15 минута да поједе нешто. Пре неки дан само што се није онесвестила, за двадесетак хиљада динара месечно”.

Уместо руског рулета, раковички металци играју раковички таблић. У тој игри нема победника, они живе на рецке, исписују их сваког божјег дана, и то је једино правило у реквијему за шљакере. Хране се на одложено код Мишковића, пију на црту код Наде.

„Зарадим 30.000 динара ако радим сваке суботе. Купим маркице за превоз ћеркама, платим им рачуне за мобилни, јер морам да знам где су сваког часа. Онда платим струју. Хвала богу да живимо на селу, иначе бисмо завршили у контејнерима”. Такав је Зоранов завршни рачун. Ипак је испао расипник. Наручио је „лава”, иако се осећа као јагње. Не гледа вести, не чита новине, боли га баш за политику, не истражује ко је крив за то што је некада моћни раковички металски басен, који је запошљавао око 25.000 радника, завршио на отпаду транзиције.

„И вињак пију на одложено”, каже ми Нада, удовица која је пре три године отворила кафану, ангажовала певаљку Гоцу Струју са Миљаковца. Пева углавном о промашеном животу. Она је раковички пример успешног преструктурисања. Нада показује дебелу укоричену свеску са именима дужника. „Толико је бедан пазар, да ме избегавају и рекеташи”.

Шта се данас сматра радничком класом? Крупни човек у масном тегет комбинезону поред струга, ноћни чувар у тржном центру или бесни, гладни и очајни, који су искусили законе дивље балканске транзиције нових власника: кад купиш фабрику, ти им не дајеш 12 плата годишње, и тринаесту за Божић, како су навикли они мекушци и емотивци, западни капиталисти – већ добро знаш овдашње тајне протока времена: да је један месец дуг као година, па се понашаш социјално одговорно и награђујеш шљакера са једном платом годишње.

Тај дарвинистички консензус је настао када се овдашња врста тајкун оплеменила неолибералном економском мисли. Друга врста у овом посткомунистичком ланцу исхране, они којима припада Зоран, од којих су дигли руке Свевишњи и Дарвин, после вишегодишњег опстанка на хлебу, води и бенсединима, приликом еволуције у бића жељна меса, па макар то била и паштета, подизали су буне, секли прсте, блокирали саобраћајнице, претили да ће регулисати саобраћај и испред Немањине.

Моћне раковичке фабрике, попут ДМБ-а, „Рекорда”, „Југостроја” и донекле „Индустрије мотора Раковица” и „21. маја”, нису искористили своју шансу.

Секретар групацију за металску индустрију, машиноградњу и бродоградњу Привредне коморе Београда Симо Бобић је носталгичан: „Када се ’21. мај’ бунио, целој држави су се тресле гаће”. У Раковици још производи ИМР, фабрика трактора која се налазила у сенци некадашњег гиганта ИМТ. Сада ради више од 700 радника. Њихов трактор је добар за Египат, Кенију и Конго. И за РС, где од Милета Додика имају субвенцију од 1.000 евра. ИМР-ом још управља држава.

Шеф обезбеђења забрањује улазак у фабрику, а директор не жели да ме прими, обавештава портир. Опомиње да радници могу да дају изјаве само у друштву директора. Никоме се више не тресу гаће када заурла Раковица. Неколико металаца пролази и сагиње главе.

Миши Ђурчику је подигнута. Пре три године је узео отпремнину, 3.300 евра. Када се запослио, машине су урлале, хале су се тресле, од неколико плата је купио „фићу”, летовао у Хрватској са женом једном годишње, а син двапут. „Тада сам куповао телевизоре, сада немам за претплату. Није се страховало од отказа, једва се чекало да колега не дође на посао, па да радиш и на његовој машини”.

То је била радничка класа, онакву какву памтимо из доба диктатуре. Нису смели да лају против Тита и партије, али су били пуни ко брод, до 1979. године, свака друга породица је купила аутомобил. Онда је брод потонуо, па су могли да лају колико хоће, али пас није имао зашта да их уједе.

Политичка елита је страховала да не кресне нека варница из „црвене Раковице”, да радници не схвате баш буквално да фабрике припадају њима. Схватио је то и Слободан Милошевић, када су из Раковице на тракторима и камионима кренули ка савезној скупштини, да скандирају његово име. Миша је био међу њима.

„Следио сам се када су машине утихнуле. Сада је то редовно стање”. Али, он не држи Слобину слику у својој соби, као Нада, на централном месту своје биртије, или Миле Лукић, четрдесетдвогодишњи водоинсталатер који сада ради за приватника и каже:

„И кучићи живе боље од нас. Сада ће оној сиротој керуши Мили купити протезе од 2.800 евра, а погледајте колико инвалида нема пара да купи штаке”. Миле је носталгичан према деведесетим, јер је то било његово златно доба: продавао је бензин поред пумпе на Аутокоманди и зарађивао по 100 марака дневно.

Миша поред иконе у својој соби чува фотографију једног другог арлекина, који је ходао по клизавој балканској жици. Маршал Тито је његов први светац, Свети Никола је тек други, јер је у епохи оног првог, живео као у рају. Није сигуран да ће га, у животу после живота, тамо одвести онај други.

„Данашња власт може само да мрзи Тита. Неће да купују стругове, не схватају да је спас у производњи, него запели да купују компјутере. А ја не памтим да смо живели бедније”, прича Миша, кандидат за лидера обновљеног лудистичког покрета. У Раковици се заиста одвија римејк историје. Живи се као у доба парне машине.

Али, радничка класа, или њени рестлови, увек су били само оруђе за долазак или опстанак на власти. И Броза, и Милошевића, и постоктобарских демократских влада. Социолог мр Нада Новаковић, која изучава успон и (рас)пад радничке класе, подсећа да је Милошевић најпре искористио раднике, а затим их претворио у размрвљену, осиромашену, маргиналну групацију.

„Пропадали су или су приватизовани велики друштвени комплекси, фирме које су биле стубови опстанка градова фабрика. Посебно је страдао металски комплекс, текстилна индустрија и фабрике које су пословале у бившим републикама. То су управо „језгра” класичне радничке класе. Њихов положај је сада сличан радницима капиталистичких земаља крајем 19. века”, напомиње Новаковићева.

Она указује да су бројни синдикати и партије свих идеолошких боја одавно занемарили раднике. „У последње време је то најуочљивије, па Први мај могу да славе политичари, синдикални лидери, тајкуни а не радници Србије. Првима припада друштвена моћ, подршка света и будућност. Радници су само „колатерална штета”, тамна страна српске транзиције, аутсајдери на друштвеној сцени”.

Постоји, наравно, и она школа економске мисли која раднике сматра неопеваним ленчугама са наслеђеним навикама маминих маза из оног доба када су куповани полуткама или дозволом да у слободно време на црној берзи продају бензин, као Лука. Према тој доктрини каубојског капитализма, радничка класа кардељевски истрајно верује да живи у буржоаском систему самоуправног типа, пробаће да преваре Корејце и државу у Рачи Крагујевачкој, па да узму отпремнине и опет се врате на посао. Покушаће да притисну и владу у Крагујевцу, па да седе код куће и примају пуну плату, а када их зову да секу шуме по планинама и зараде 1.000 евра месечно, жалиће се на висинску болест и буку моторне тестере.

Како год било, радници неће запевати на уранку. Било би глупо да кваре атмосферу док им се и овог 1. маја држи опело.

Александар Апостоловски

----------------------------------------------

Статистика

• У СФРЈ је од 1974. до 1977. године посао добило 850.000 људи. У Србији је 1980. године запослено чак 600.000 људи више него 1974.

• Од 1974. до 1977. године стандард је повећан за 25 одсто, а реална примања за 36 одсто. Штедни улози су тих година расли по стопи од 30 одсто годишње.

• У западним земљама се за закупнину станова трошило и до 35 одсто породичног дохотка радника, док је у Србији, 1979. године, четворочлана радничка породица на станарину трошила свега четири одсто дохотка.

•Од почетка 2009.до данас без посла је остало око 250.000 радника. Још толико запослених је изгубило посао од 2001. до 2008. године. Само у металском комплексу отказ је добило више од 100.000 људи

----------------------------------------------

Како је пропао „договор с народом”

„Масовно учешће радника у петооктобарским променама 2000. било је израз безнађа, свеопштег сиромаштва и очаја, што је нова елита протумачила као „договор с народом”, пристанак на реформе и убрзану транзицију. Нико радницима ни грађанима годинама није помињао да се то своди на приватизацију, брзо богаћење старе, односно нове елите од три до пет одсто становништва и масу сиромашних и махом незапослених људи. После једне деценије реформи, сада имамо интересно блиску политичку и економску елиту и од радника отуђену синдикалну елиту. Радници су нови најамници, без права која поседују радници у ЕУ и развијеном свету”, напомиње Нада Новаковић.

----------------------------------------------
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Jugoslovenski komunsticki forum - Page 3 Empty Re: Jugoslovenski komunsticki forum

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 4 Prethodni  1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu