FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu...

Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty 9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu...

Počalji  Milan Sub Sep 28, 2013 3:13 pm

9 mart uvod u novi rat !!
Pa, „RTS storija o milom i dragom cici“..se snima, i bice snimljena, ali sledeci zadatak treba da bude, insistiranje za „kino okom“..“okruglim stolom“, naravno, ne vitezova , Robinom Hudom, princem Valijantom, sa dvora kralja Artura, nego da se tu nadju i predstavnici SUBNOR, pa zar nije o njima rec..ta „manjina“ valjda ima neka prava, nije ovo drustvo sazdano samo od „prajdadzija“ o kojima tako zdusno i brizno, tretira sa 6.000 policajaca "na ulicama grada Cikaga".., po uputstvima „kultnog prvenca Radovana III“ ,ateljea 212, ateljea, koji se jednog „cicinog odsudnog momenta isprentrao na balkon Narodnog pozorista u Beogradu“ i pozvao, mahom Beogradjane, ali i ..."vrgin Moste dodji nam u goste“ u reziji "kultnog" pisca Vuka Draskovica, i dans zasticene „svete krave“..od „interne i evropske prajde“,...hm,hmm pardon pravde"...Twisted Evil Twisted Evil Twisted Evil Twisted Evil .
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty "istorijska podloga obnove fasizma"..?

Počalji  Milan Sub Sep 28, 2013 6:00 pm

Миодраг Зечевић

Присуствовали смо хистерији у оцени историјске личности и дела кнеза Павла. Шта би било да је било, односно да се није догодило оно што се догодило, 27.марта. Гледајући та имена у поплави „ода о кнезу“ лако се запажа да им је заједничко да нико од њих не одаје утисак да стварно зна оно о чему говори, нити да разуме и схвата време и догађаје, посебно историјску свест и националну културу људи овог поднебља. За људе од угледа најгоре је када се из идеолошких и политичких побуда или личног интереса умешају у оно за шта нису квалификовани, нити знају оно о чему пресуђују. Да знају сигурно је да се принцу Александру не би обраћали са „Ваше краљевско височанство“ или „престолонаследниче“.

Шта рећи о небулозама које се у усхићењу износе, или глупостима пласираним као историјске претпоставке и истине. У поплави похвала умности и величине дела кнеза Павла између 1934-1941, када је кенз вршио апсолутну власт у Југославији – једино нису говорили о чињеницама. Заборавили су да је сменио моћног Милана Стојадиновића, пензионисао 12 најелитнијих генерала 1938., јер су били против његовог војног и политичког повезивања са фашистичким државама, о томе да Југосалвија нема парламент, мада је имала изборе и да је без конституисаног парламента ушла 1941. године у рат. Наравно, ништа не знају о оснивању бројних казнених логора за непослушне, трајној оријентацији на фашистичке државе итд. За њих је било довољно што је био школован у Енглеској, да је волео уметност, био колекционар и да се културно опходио. То је превладало над оним што је радио као државник и апсолутни господар Југославије. Стварно, „озбиљна оцена“ личности и историјских догађаја који су уследили.

Изречене небулозе немају границу. Један „угледни“ лист је тврдио да би Југославија била Швајцарска у Европи да није било 27.марта. То је толико имбецилно али то мишљење је било врхунац еуфорије, шта би било да није било 27. марта.

„Елитни“ познаваоци тог времена тврдили су да Хитлер и Мусолини не би смели да мрко погледају кнеза Павла, а камоли да примене два тајна протокола, поред оног јавно потписаног којим је Југославија прихватила капитулацију. Они вероватно и не знају да они постоје, а зашто би и знали. То се од њих и не очекује. Не пада им напамет да би Југославија била део фашистичке машинерије у борби против антифашистичке коалиције и да би Југословенска војска у саставу Вермахта ратовала од Африке, преко Европе до совјетских азијских степа. И ми плаћали ратну штету.

Још је будаластија претпоставка да Стаљину не би смело да падне напамет, када пристигне са својим моћним армијама на границу Југославије, да закорачи у њу и мрко погледа кнеза Павла. Господо, ми бисмо до рушења Берлинског зида живели онако како су живели до тог времена Бугари, Румуни, Албанци и остали грађани социјалистичких европских земаља.

Расправа са вама је губљење времена, јер ви нисте партнер за озбиљну расправу. Зато продужите својим путем док се не успостави одговорност за јавну реч, а средства информисања изађу из политике шунда, идеолошке политике острашћености и напора да рехабилитују неславну прошлост, актере и њихово дело.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty Jedan komentar,jedna procena

Počalji  Milan Pon Sep 30, 2013 4:59 pm

Vladati srbima

Sinergični napadi na Srbiju koji u poslednje vreme stižu od crnogorske hunte, lokalnih mađarskih političara i njihovih kolega iz matice, “Tribunala” u Hagu, Kontakt grupe, američke administracije kao i međumuslimanski sukobi u Novom Pazaru, izazvali su kod građana osećanja slična onim koje su imali neposredno pred uvođenje sankcija ili agresije NATO pakta. Jedno je jasno -i pored svih uveravanja sa Zapada, događaće nam se i radiće nam još dosta ružnih stvari. Bitka za Srbiju još nije gotova. Srpskih žrtava u ljudstvu i teritorijama još nije dovoljno. Ni pisma “dragom Džordžu” niti to što Vuk Drašković sada ne ljubi ruke Madlen Olbrajt već neke druge delove tela nekim drugim njenim evropskim i američkim istomišljenicima, neće zaustaviti mašineriju koja je samo na kratko, dok njeni puleni ne pokušaju da se još dublje instaliraju , bila usporila rad u daljem drobljenju i uništavanju srpske države. Pretnja za pretnjom stiže u Nemanjinu ulicu ,na Andrićev venac i u Kneza Miloša a iz njih se u svet šalju sve umiljatija pisma i sve nežniji odgovori dok narod sve teže i teže preživljava. Režimski novinari pokrivaju vladine poteze izjavama tipa “ Kao Karađorđe ne možemo, kao Miloš moramo” zaboravljajući da je Miloš čak i nezasitu Portu zadovoljio samo jednom viđenom srpskom glavom dok ovi današnji, loše glumei Miloša, bi da ih pošalju ili poseku sve. Ultimatum za ultimatumom, ucena za ucenom, 31.mart, 01. oktobar, 23. oktobar, 50 miliona, 100 miliona. Rokovnici nam se pretvaraju u knjige koje opisuju apokalipsu, svakodnevnica nam postaje vreme za saznanja o novim iskušenjima. Mentalni teroristi u odorama novinara RTV B92 i svih ostalih, bez izuzetka vladinih medija, odmah nam nakon završetka emisija na Slobodnoj Evropi, Dojče Vele-u ili Glasu Amerike šalju iste poruke i naredbe samo izpresecane domaćim reklamama slovenačkih i hrvatskih proizvoda. Radikalski talas na izborima oni doživljavaju kao najavu opasnog i pretećeg uragana a mi tek kao blago osveženje. U Vojvodini je ovaj talas za sada neutralisao najvećeg Srbomrsca od Pančeva do Beča, Jožefa Kasu, dok se u ostalim delovima Srbije za Drugi krug izbora ubrzano uče Solanina iskazanija naizust. Iza plavozutog psihijatrijskog sata za hipnozu koji se putem domaćih medija Srbima neprestano klati levo-desno čuju se promukli i od ponovljanja iznemogli glasovi „ nikako Radikali, nikako Radikali ! „ Nisu to više onako jaki i snažni glasovi, sve je manje usta u Srbiji koja hoće da za njih pričaju. Sve je manje duša koje će njihovi klateći satovi odvojiti od države i naroda kojem pripadaju. Oligarhija koja je vladala Srbima tako što je pravila koalicije sa strankama nacionalnih manjina će morati, da bi još koji trenutak ostali na vlasti, sada da pravi međusobno koalicije a to je početak njihovog kraja. Ono čime ih je Zapad pre četiri godine spojio - novcem, sada će ih još brže razdvojiti jer ga više od tog istog Zapada ne dobijaju. Moraće da ga uzimaju jedni od drugih a ovde i onako ima još samo malo toga materijalnog što nisu potrošili ili prodali. Neka im ovaj Drugi krug 03. oktobra bude poslednji krug uspeha u njihovom zajedničkom poduhvatu vladanja Srbijom protiv volje Srba. U svim budućim, vladaćemo svojom državom sami.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty Desimir Tosic ...

Počalji  Milan Uto Okt 01, 2013 2:44 pm

Desimir Tošić: Što se tiče monarhije, ja sam očekivao davno da oni istupe. Pitam se ko je pozadi, da li je to slučajno koincidencija, pošto se radi o izborima, a može neko da radi na tome. Kao i ovo otcepljenje Srbije od Crne Gore, ja se pitam, naročito ovi koji su jedna američka stranka, ne bih joj pominjao ime, sasvim je moguće da isti američki lobi koji odvaja Crnu Goru od Srbije, da je taj isti lobi naše nezasite ljude za parama pridobio u Beogradu da budu takođe za otcepljenje, Iako su potpisali povelju, ništa to ne znači.

Kad je reč o monarhiji, nisam očekivao da će jedna organizacija koja izgleda politički nevino, kao što je Srpska pravoslavna crkva, da će ona uzeti inicijativu. Crkva nas je ojadila, bar nas koji verujemo u nešto, tako da se Crkva pokazala ne kao politička nego kao politikanska organizacija. U istim mah imate Irineja Bulovića sa Marijom Milošević 1999. godine, imate Amfilohija koji slavi sa Arkanom jedno Badnje veče, imate vladiku Atanasija, koji je, u stvari, Šešelj u srpskoj pravoslavnoj Srbiji, pošto je Šešelj naš model.

Pazite, vladike su njima zabranili ’90. godine da se oni politički angažuju. Naravno, čak i u diktaturi pod kraljem Aleksandrom i knezom Pavlom, sveštenici su se bavili politikom, bili rastureni i po partijama. Naravno, u partijama nisu agitovali za svetog Savu, nego su agitovali za svoju stranku.

Interesantno je da je najveći broj sveštenika bio u Demokratskoj stranci i kod ljotićevaca. Pošto sveštenici, kao pravi nebeski Srbi, vole vlast, prema tome idu sa vlastima, sa vladom. Tako da ne znamo šta se tu kuva. Ja mislim da je cela operacija neozbiljna. Međutim, u ovom našem traumatizovanom društvu jedna neozbiljna kombinacija može da napravi darmar.

Svetlana Lukić: Kako vam izgleda Krunski savet i jeste li čitali s kojim argumentima se za monarhiju zalaže gospodin Matija Bećković?

Desimir Tošić: Politički “stručnjak” nam obećava jednu stvarno “demokratsku” monarhija. On kaže: “Činjenica da se vodi propaganda protiv monarhije jeste dokaz da tu nema demokratije i pravne države.” On je jedna božanstvena neznalica, iako je vrlo talentovan pesnik, ali to nije prva politička glupost koju je on kazao.

Svetlana Lukić: A šta je sa našim pretendentom? On nam je 5. oktobra slao poruku “u Srbiji je krunisana demokartija”, pa je onda rekao – kad bih ja mogao samo dokumenta, pa kad bih ja mogao samo da malo uđem u Beli dvor, pa na kraju dođosmo do krune.

Desimir Tošić: Ne bih ja rekao da je on po inteligenciji tako sposoban da toliku operaciju izvede. Može ovo lako da bude njegova žena, a mogu da budu ljudi iz Krunskog saveta. On je u svoje vreme, kada je prvi put počeo da priča, u Americi, ne znam koje je to godine bilo, ljotićevci su sa njim radili, on je dao jednu groznu izjavu, da je 27. mart jedno žalosno delo britanske obaveštajne službe, a on britanski oficir bio.

Onda su ljotićevci nestali, sad su ovi beogradski ljudi, koji su vrlo raznoliki, imate ljude iz Centralnog komiteta Saveza komunista, očevidno ostatke, kako su komunisti govorili, razvlašćene buržoazije, koji hoće da povrate kuće, akcije i tako dalje. Lepo je od njih što se staraju o denacionalizaciji. Maskarada jedna. Naša istorija mora sada da se pročešlja. To je sve ili skrivalica do skrivalice ili laž do laži. Samo neke stvari da vam kažem. U dnevniku Danas izlazi feljton jednog čoveka koga su komunisti ubili 1944. godine, profesor Univerziteta, on opisuje kako je Vrhovna komanda 1915. godine mobilisala tri godišta regruta, koji su svi nastradali u ratovima.

Kada se radi o Sremskom frontu, to je katastrofa, a kada naša, srpska, Vrhovna komanda sahrani 27.000 mladih ljudi od 17 do 19 godina, to je patriotski. Bilo ih je 32.000, ostalo ih je živo 5.000.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty Mirko Kovac iz beleznice....Pekica

Počalji  Milan Sub Jan 11, 2014 5:46 pm

Tada sam i ja nazvao Pekića i rekao mu: "Ako ti misliš da je Filip David najveći problem u Srbiji, onda je tvoja zemlja sretna i poželjna!" Zatražio sam da me primi, što je doživio kao žalac. Kasnije se pokajao, ali tek nakon debakla na prvim slobodnim izborima kada ga je Vojislav Šešelj uvjerljivo tukao, a Pekić se, sa svojom karizmom i slavnom biografijom, osjećao poniženim. U pismu od 20. srpnja 1992. godine (Knjiga pisama 1992. – 1995., Feral Tribune, Split, 1998.), Filip David oplakuje našeg dragog, rano preminulog prijatelja, prisjećajući se divnih trenutaka s njim, a onda mi opisuje kako su se možda nakon dvije godine sreli na jednoj kazališnoj premijeri. "Delovao je izmučeno, umorno, Pekić kakvog nisam poznavao. Zar sam mogao slutiti da ga je teška bolest već ozbiljno iznutra izjedala? Nosio je dostojanstveno svoju veliku muku, ne želeći ni od koga sažaljenje. Ugledao me je u masi i prišao. Osetio sam u njegovom pogledu, njegovom već promuklom glasu, onu dirljivu srdačnost iz najranijih dana našeg zajedničkog druženja. 'Ludaci su zaista uzeli vlast u ruke’, rekao je jednostavno. I čvrsto mi stegnuo ruku. Danas shvatam, opraštao se zauvek."
Boro Pekić posthumno je odlikovan ordenom dvoglavog belog orla prvog stepena, što ga je udovici uručilo Njegovo Kraljevsko Veličanstvo, prijestolonasljednik Aleksandar Karađorđević, zvani Gica. To je onaj princ koji se "uneredio za svečanim ručkom" na Oplencu, kako je to tvrdio Pekićev rival Šešelj, jer ga je "proterala jaka i masna sarma". Na toj je sraćki zloglasni vojvoda pravio svoju stranačku i političku promidžbu, nazivajući prijestolonasljednika "usranim princom usrane dinastije", pa je unatoč takvim primitivnim invektivama uspio na jednim parlamentarnim izborima prikupiti čak 36 posto glasova birača toga "kraljevskog naroda". Da je to Pekić doživio, doista bi vidio utjelovljenje one svoje, i nadalje mislim pogrešne prosudbe kako ne valja srpski narod. Toliko sam mu puta govorio, ali utaman, da nije pametno pozivati se na svoj narod, jer pisac zapravo nema nikoga, pa ni svog doma, to prije što svakog časa može biti izopćen ako se nađe kontra rulje i njezinih euforija, te ako se založi za istinoljubivost koja ne ugađa sunarodnjacima. Za takvo što moj prijatelj nije htio čuti, pa me u jednom času naših prepirki nazvao izopćenikom, tada mi se činilo svisoka, jer sam se prisjetio našeg razgovora u kavani Trandafilović, kada mi je spočitnuo da ne bih smio svoj antinacionalizam pretočiti u protusrpstvo, premda sam vjerovao da Pekić nije bio nacionalist, ali je sasvim dobro razmišljao i znao da se često neki protustav može izroditi i otići u neželjenu pravcu. Bio je Pekić fini pametni gospodin, na sve je ljude gledao u onom dickensovskom smislu kao na "suputnike na putu do groba", jedino je na tome putu radije išao sa svojim sunarodnjacima, makar i nevaljalima, dočim je meni, a to sam mu umio predočiti, bilo posve svejedno tko će mi društvo praviti, te s kim ću koračati do toga strašnog mjesta.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty " a sudija gledao kao tele "...??

Počalji  Milan Ned Jan 12, 2014 3:53 pm

Mira nije ubila Slavka Ćuruviju
Mira Marković i Ćuruvija su bili kućni prijatelji - tu su bile kućne čajanke i na kraju ispraćaj sa suzama Zatone stoji ona smešna priča da je Ćuruvija likvidiran po nalogu Mire Marković i Radeta Markovića .
Ubistvo Slavka Ćuruvije - vlasnika Dnevnog telegrafa i Evropljanina - enigma je sve do danas. Milorad Ulemek ima svoje viđenje i o tom zločinu.
Tokom suđenja uporno ste poricali učešće u likvidaciji Ivana Stambolića, organizaciju zločina na Ibarskoj magistrali i odgovornost za pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi. Imate li neki zaista novi, do sada nepoznati materijalni, ili neki drugi dokaz koji bi potvrdio vašu odbranu pred sudijama?
- Tokom suđenja sam pokušao da kažem istinu koja, nažalost, tek sada stidljivo i polako izlazi na videlo. Međutim, očigledno je da istina nikoga ne zanima. Iako sam dokazivao - kako činjenično, tako i materijalno - da nisam učestvovao u tim zločinima, to nije nikoga zanimalo. Ni tada, a koliko vidim - ni danas.
Predsednik nadležnog veća Vrhovnog suda, Milena Inić- Drecun, svojom ostavkom je pokazala celoj javnosti da je nekome, ipak, stalo!
- To i jeste tužno da ne kažem jadno u celoj stvari. Zar ona jedna mora - podnošenjem ostavke - da spasava kako svoj tako i obraz i čast pravosuđa u kojem, očigledno, sede sve sami mumificirani poslušnici?! Jebeš takav sud, a i državu, koja sudi po dvostrukim aršinima. Očigledno je da u ovoj državi sud primenjuje jedna pravila kada su pripadnici JSO u pitanju, a neka sasvim druga kada su drugi ljudi u pitanju.
Ako je tako, onda ćete uzalud ići na vanredni pravni lek protiv pravosnažne presude Vrhovnog suda...
- Istina ipak počinje da curi i da se probija napolje iz zakulisnih konstrukcija. Iz kuloara polako izlazi na videlo. Uprkos tome što i danas gotovo svi i dalje ćute kao pičke. Zato što i jesu pičke.
Kako komentarišete tvrdnju Danice Drašković da je sudija Ivić-Drecun ucenjena od strane „Službe“ i da su njene izjave, koje su se pojavile po medijima, davane po nalogu, zna se koje „Službe“?
- Baba Dana ne bi bila baba Dana kad ne bi davala izjave tog tipa. Očigledno je fascinirana Službom. Izgleda da je ipak trebalo da je puste da bude malo na čelu BIA! Možda bi to pomoglo da malo izleči svoje komplekse. Ovako, ona sada tek povremeno izađe iz mišje rupe. Zapljuje po svima, ali sa efektom po onoj narodnoj „psi laju karavani prolaze“. Ali dobro, razumem je, klimaks je čudo.
Ona i Vuk Drašković imaju svoj pogled na „Ibarsku“, svoju argumentaciju. I imaju pravo na to...
- To je u redu, ali ta njihova argumentacija umnogome ne drži vodu. Srbija je u takvom stanju da bi me čudilo da se povodom gesta Milene Inić-Drecun - našlo više ljudi koji su rekli: svaka čast sudija, tako se brani obraz i čast profesije! Ja sam uvek govorio da za hrabra dela treba imati muda. Ali, evo: gospođa Drecun me je demantovala. Jedna žena je lupila šamar celom sistemu. Mogu samo da kažem: svaka čast!
Izlažete se prigovoru, verovatno ne samo Draškovića, da pokušavate da izbegnete odgovornost...
- U redu, ali zašto je onda započeto drugo suđenje u kome sam ja i dalje imao ulogu svedoka, uprkos tome što je tada uveliko postojala ona čuvena „izjava“ u kojoj me terete za ceo taj cirkus?! Postao sam sa drugima odjednom optuženi i naprasno smo ubačeni u ceo postupak koji je pokrenut na veoma čudan način, da bi onda počeo ispočetka. A i da ne govorim o tome da protiv mene ni na tom suđenju nije iznetnijedan konkretan materijalni dokaz! Ni jedan jedini!
Zbog čega tvrdite da je sve počelo sa ubistvom Ćuruvije?
- Zašto je on ubijen baš na Vaskrs? Samo zato da bi se posle reklo: „Evo, crveni ubijaju na najveći hrišćanski praznik, ništa im nije sveto“. Međutim, ta im se stvar izjalovila. Ubistvo Ćuruvije nije podiglo opoziciju i narodne mase protiv Miloševića. Malo su se režiseri preračunali! Zaboravili su da je tada trajao rat i da će se ta vest „izgubiti“ u mnoštvu drugih. Pola opozicije je tada pobeglo u inostranstvo, odakle su zdušno navijali da se bombardovanje nastavi. Što žešće - to bolje. Da skratim, danas je za to ubistvo optužena Služba, doduše samo medijski, ali to je i bio prvobitni cilj mozgova cele te operacije.
Od „Službe“ su mnogo gore prošli neki drugi...

- Da. Kao glavni nalogodavac je označena Mira Marković. Pazite, ne Slobodan Milošević nego Mira Marković! Ni to nije slučajno. Jer, ko bi mogao da poveruje u to da je Milošević dao nalog da se ubije neki novinarčić, kada je u to vreme vladalo ratno stanje?!
Slavko Ćuruvija nije bio nikakav novinarčić!
- Nisam hteo da ga uvredim. Ne, samo sam hteo da kažem da je Milošević mogao da Ćuruviju skloni sa scene na hiljadu drugih načina. I to zakonski! U ratnom stanju, mogao je da ga strpa u zatvor i da do kraja rata ne vidi ni sunca ni meseca. I, stvar bi bila rešena! Zato je i bila pronađena „alternativa“ u Miri Marković. Jer, ona i Ćuruvija su bili kućni prijatelji. Tu su bile kućne čajanke i na kraju - ispraćaj sa suzama. Posle navodne svađe...
Ali, tu ništa nije jasno ni o ulozi „Službe“!
- Služba, koja u vreme ratnog stanja radi svoj posao, prati lice koje se otvoreno bavi nekim subverzivnim delatnostima protiv svoje zemlje. Današnji cilj nekih je, zapravo, da se ta Služba anatemiše i izvrgne ruglu kao načisto diletantska, što svakako nije bila. Jer, zašto bi Služba celim svojim pratećim aparatom pratila određeno lice da bi ga samo minut pre ubistva povukla?! Mislim da tako ne bi radili ni najveći amateri!
Čime možete dokazati tvrdnju da i iza likvidacije Ćuruvije stoji „strani faktor“?
Opšte je poznato da je pokojni Ćuruvija živeo normalno. Bez ikakvog obezbeđenja, da se kretao opušteno, tako da je njega, nažalost, mogao da ubije i moj deda. Nije za to uopšte bila potrebna Služba. I u ovom slučaju: neko je pažljivo pratio stvari, analizirao i vukao konce. Zato ne stoji ona smešna priča da je sve urađeno po nalogu Mire Marković i Radeta Markovića. Služba je bila logistika, a pucači su bili kriminalci koji su danas mrtvi.
Koji kriminalci?
Oni koje je Mihajlović pominjao kada je rekao da je slučaj rešen i da se sve zna, ali da su ubice mrtve. Pominjao je Luku Pejovića i Malog Priku.
Kada su likvidirani i po čijem nalogu?
- Ubijeni su za vreme vladavine DOS-a, koji je ubistvo Ćuruvije tobože razrešio. Samo, fali im i tu svedok-saradnik! Sedam godina sve je to „službena tajna“, a procesuiraće se kad na vrbi rodi grožđe!

SUDIJA GLEDAO KAO TELE  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked 

Vi Službu čas branite i veličate, a čas optužujete...

- Govorim samo istinu. Jer, odakle tadašnjoj Službi uopšte zakonsko
pravo da vodi bilo kakvu istragu u tom slučaju? Uostalom, ako su Dušan
Mihajlović, Goran Petrović i Mijatović lagali na suđenju - sud je naš
predlog za njihovo suočavanje odbacio kao neosnovan. Zamislite
samostalnost tog suda kada je Vuk Drašković, svedočeći, usred rečenice
izašao iz sudnice bez dozvole sudije! Sudija je za njim gledao kao
tele. Nije smeo ništa da mu kaže. Da li bi tako smeo da ode sa suđenja
i neki običan smrtnik!?
Nije li sve na šta ukazujete premalo da bi teorija „stranog faktora“ sa domaćim pucačima-kriminalcima većini bila shvatljiva?
- Nemojte da zaboravljate da je u to vreme u Službi postojao i određeni broj krtica koje su bile u vezi sa stranim obaveštajnim službama.
Možete li to dokazati? Kako je sve to funkcionisalo?
- Preko tadašnjih opozicionih stranaka. Pre svega, preko DS i SPO. affraid  affraid  affraid  affraid  affraid  affraid 
Ko su ljudi preko kojih se upravljalo „krticama“? Da li je tako nešto ozbiljnim stranim obaveštajnim službama uopšte bilo potrebno?
- Zbog nečega verovatno jeste. A te ljude danas možemo naći na veoma visokim funkcijama, u raznim firmama. NJihov rad je nagrađen.
......................................................................................................................................................................................................................................
Vojvoda Novica Ranđelović u otvorenom pismu poziva Vuka Draškovića

Vuče, ajmo u Hag

• Komandant Srpskog komitskog pokreta koji je zajedno sa Vukovim ratnicima vojevao po Hrvatskoj, poziva Vuka Draškovića, vrhovnog komandanta Srpske garde da se zajedno, dobrovoljno predaju haškom tribunalu i dokažu da nisu krivi po komandnoj odgovornosti.

Gospodine Draškoviću, obraćam ti se sa mukom, bolom i teškom mučninom u stomaku, izazvanom tvojim nedoslednim izjavama i postupcima, koji ne mogu da nađu granice sa kojima bi se graničile. Da li se graniče sa nezrelošću, sa maloumnošću, sa izdajstvom, ili, pak, sa slugenjarstvom nekom određenom gazdi, ili, možda, sa udvorništvom do člankova, ne mogu odrediti.

Vuče Draškoviću, sećam se 1991. godine, kada si, koristeći tuđe novce, krenuo da formiraš Srpsku gardu. Sećam se Beloga, ti si ga zaboravio, sećam se Giške i Gospića, i na njega si pljunuo. Njih si samo veličao i uvažavao dok si koristio njihova sredstva i dok su ti bili od koristi. Sećam se tvojih govora na njihovim grobovima, sećam se kako si svojim govorima palio i dražio srpsku mladež, da su srpske granice svuda tamo gde su srpski grobovi, gde su srpske crkve i crkvišta... svuda tamo gde je sa ustaškog noža kapala srpska krv, tu su srpske granice...

Mladi Srbi – dobrovoljci, gutali su svaku tvoju reč, koja im je grejala srca i palila krv da krenu u odbranu srpske nejači, srpskih domova, srpskih crkava preko Drine. To, sa njihove strane, bilo je uredu. Oni su bili patriote, otaxbinoljupci, a ti, ti si bio profiter, i to dvostruki ratni profiter – materijalni i politički, a posebno što si bio ratni huškač – po merilima koje sada ti proklamuješ.

Kada si svojim demagoškim govorima zapalio – probudio ljubav srpske mladeži prema naciji i otaxbini, rešio si da to i unovčiš, da formiraš svoju partijsku vojsku, Srpsku gardu.

Ko je dao ideju za osnivanje srpske garde?

U ranu večer 4.6.1991. godine, ti si svoj plan izložio Belom i Giški. Oni su to sa oduševljenjem prihvatili. Prihvatili su da to i finansiraju. Neću da ulazim, niti, pak, da iznosim iz kojih su izvora ta sredstva. Ti se, Vuče, njih dvojice samo po sredstvima finansija sada sećaš. Danas bivši pripadnici Srpske garde, odlazeći na njihove grobove, proklinju dan kada su upoznali tebe i Danu.
Njih dvojica i cela Srpska garda služili su SPO-u, tebi i Danici, kao alibi, jer je garda svojatana, uprkos pacifizmu koji ste vi propovedali.

Ti si spremio gardu za preuzimanje vlasti, kako ti to reče: “vlasti koja se valja po ulici”. U tom cilju si hteo i na skupštinskom zasedanju 2.7.91. godine da proguraš predlog o osnivanju Srpske vojske, koja će u “jednom dahu da porazi ustaše”. Kada ti predlog nije prošao, tvoja Srpska garda postala je paravojna formacija, prva u Srbiji. Ti si i dalje stajao i svojatao gardu kao partijsku vojsku i oko 1. septembra 1991. godine je šalješ u Hrvatsku, tačnije na front kod Gospića, pod komandom Božovića-Giške.

Na sav glas si se, Vuče, gardom ponosio, ponosio si se njihovim borbama, pogibijom Giške i ranije Beloga. Formirao si paravojne formacije, slao ih na front, a sa druge strane, pozivao na sav glas na dezerterstvo iz regularne vojske. Sredstva koja su pristizala za gardu si zadržavao, ne dajući ih onima kojima su bila namenjena.


Ko je Vukov komandant Li

Gospodine Vuče Draškoviću, poznata je tvoja zaboravnost, pa bih te zato podsetio da se setiš kako beše ime pravo – Komandant Li, odnosno, ko to beše Komandant Li u Srpskoj gardi, zadužen za prebacivanje i upućivanje boraca u Slavoniju? Danas je taj komandant najveći pobornik rasturanja državne vojske, državne tajne policije, a nekada je i sam bio pripadnik i jedne i druge, a za vreme komandovanja u Srpskoj gardi bio je urednik, a sada je u partijskom glasilu SPO-a (srpska reč). Da te podsetim, njegovo ime i tada i sada je Bogoljub Pejčić. Znači, komandni trio u Srpskoj gardi je bio – Vrhovni komandant i ideolog Vuk Dkrašković, Komesar - kadrovik Danica Drašković, Organizacioni komandant Li - Bogoljub Pejčić. Danas ste svo troje veliki protivnici vojske i tajne policije.

Vaš je cilj napad na sve što je srpsko, da bi sebe opravdali, a tebe spasli Haga i komandne odgovornosti.

Kada je Giška poginuo u Gospiću, ti si pokušao njegovu junačku smrt da umanjiš i pripišeš je kao ubistvo, organizovano od strane vojske – još tada si počeo da rušiš autoritet vojske. Kada je ubijen Beli, 4.8.1991. godine, ti i Danica ste pobegli na more, u Budvu, i tamo ostali oko mesec dana.

Obećao si da ćeš 9. oktobra organizovati demonstracije ukoliko se ne otkrije ubica Beloga, to si obećao na mitingu u Kragujevcu 15.9.1991. godine. To obećanje nisi održao. Nisi odmah ni vratio BMV BG-10-16, koji ti je Beli pozajmio, nego tek posle četiri meseca, i to tek kada ste ga slupali i napravili štetu od 15.000 DEM.

Zašto si, Vuče, odustao od potrage za ubicom Beloga?

Posle Giške, za komandanta je postavljen Lainović, čovek koji je osam puta bio na ratištu i par puta je ranjavan. Zasmetao je tebi i Dani zato što je odbio tvoj i njen zahtev da dovlači oružje u Beograd i pokušaj da Srpsku gardu odvoji od stranke koja je trebala da za nekog “devetog” završi prljav posao, pa, ako uspe, bilo bi: “To je naša vojska”, a ako ne, “Mi sa gardom nemamo nikakve veze”, tako si govorio ti.

Stranačka vojska – paravojna formacija

Zašto su, po rečima poslanika Markovića, svi spiskovi garde – gardista, uništeni?

Tvoja paravojna formacija je u to vreme imala na ratištu oko 850 boraca i svi su primali naređenja od Lainovića i tvog Štaba.

Baš zbog tvog zahteva da garda dovlači oružje u Srbiju, pukovnik Španović (častan srpski oficir) je i zamrznuo odlazak na front tvoje paravojne formacije.

Štab garde, na čelu sa tobom i Danom, hteo je partijsku vojsku sa tuđom decom na frontu, u građanskom ratu i krvoproliću.

Ti si, Vuče Draškoviću, sa svojom paravojskom, zvanom Srpska garda, započeo 3. septembra građanski rat u Hrvatskoj, sa ustašama i ZNG-ovcima. Zato i tebe, kao vrhovnog komandanta Srpske garde, kači komandna odgovornost, a još više što je tvoja garda sadejstvovala sa vojskom (JNА).

Na Svetoga Savu 1992. godine, garda je registrovana kao udruženje i uselila se u Terazije br. 3.

Ti , Vuče, i funkcioneri SPO-a, više ne idete ni na jedan grob svojih gardista. Zašto?

Da je Srpska garda stranačka vojska, citiraću privremenog komandanta Ђorđa Božovića: “Vidite, Srpska garda je vojna organizacija, čiji sastav ponajviše čine članovi SPO, Rojalističkog bloka i Demokratske stranke... Trenutno nas ima oko 60.000, a spremnih da svakog časa stupe u borbu ima 7.000 boraca... Ti ljudi su prošli najtežu obuku. Obuka se vrši na nekoliko punktova, a vode je najsposobniji instruktori... Garda se stvara po uzoru na francuske legionare, američke renxere i jevrejski Mosad... Od naoružanja posedujemo sve vrste pešadijskog naoružanja i 40 minobacača marke “Stinxer”. Trenutno u inostranstvu čeka jedna veća isporuka oružja, pa ćemo se potruditi da i to stigne na prava mesta.”

Zaključujem, Vuče, naređivao si komandantu Lainoviću da dovlači oružje sa ratišta u Srbiju, u inostranstvu si imao lagere naoružanja, koje je trebalo da stigne na prava mesta. Zašto ti je trebalo to naoružanje u Srbiji? Od koga ti je to naoružanje na lagerima u inostranstvu? Ko je to finansirao?

Zaključujem, pripremao si se za građanski rat, uvozio si oružje, po principu Špegelja, znači koncepcija zajednička za pokretanje građanskog rata i razbijanje države, a sa tim ide i krvoproliće, ubistva, razaranja i ratni zločini... Gde je tu komandna odgovornost, gde je tu odgovornost za pripremanje i podstrekivanje građanskog rata?

Pretio si u Novom Pazaru: “Ko ponese turski barjak ovom srpskom zemljom, ostaće i bez barjaka i bez ruke.” Govorio si da će samo ime “Srpska garda” psihološki naterati Hrvate na kapitulaciju... Koja je to, Vuče, odgovornost?

Gde pogiboše časni srpski borci, pripadnici Srpske garde, Nebojša Simić, Stepan Šamanić, Rade Lovrić, Zoran Trbojević... Dok je oružje pevalo svoju pesmu smrti, koju je delimično i tvoj štab komponovao, dotle su ti svi bili dobri. Dok si se njihovom hrabrošću kitio i na račun njihove krvi profitirao, bili su ti dobri. Patriote, borci, heroji, hvaljeni, a sada?

Kada ti je neko rekao (verovatno onaj, ili oni koji su ti i davali ono oružje na lagerima po inostranstvu) – odriči se svega što je srpsko, pa i Srpske garde – ti si to učinio i počeo si da pljuješ na sve srpsko, počev od SPC, pa do srpskih generala. Sve na sud inkvizicije, svi, svi, svi ... a ti?

I ti! Ti si, Vuče, stalno bio dvoličan. Govorio si da se mora prekinuti sa ratom, jer će biti krvi do kolena, a sa druge strane, formirao si Srpsku gardu i slao je na front.

Tuđe pare i naša krv

Tvoja paravojna formacija je finansirana iz inostranstva, međutim, postavljam ti otvoreno pitanje: Da li su, i u kolikoj meri, sredstva stizala do boraca kojima su i bila namenjena? Samo jedna pomoć iz Švajcarske, i to prva, od 20.000 švajcarskih franaka. Zatim druga, od 30.000 franaka u lekovima. А treća po vrednosti, najveća, gde završi ona? O tome svedoče Jovica Mihailović, Goran Bjelić i Dragan Teofanović.

Tvoja ratnohuškačka demagogija privukla je i ljude iz inostranstva, konkretno Srbina Xerija Spasića iz Kanade, koji slavno pogibe u Laslovu.

Ginuli su borci Srpske garde časno, za srpstvo i sebe, a ti, ti si profitirao. To znači da si ratni profiter, ratni huškač, osnivač paravojne formacije, izazivač nacionalne mržnje i netrpeljivosti, podstrekivač i potpirač građanskog sukoba na prostorima bivše Jugoslavije.

Ti si odgovoran za ratne zločine na prostorima Hrvatske, koje su počinili pripadnici Srpske garde. Komandant garde Zvonko Osmajlić je ucenjen na 270.000 DEM od strane Tuđmanove vlade.

Po tzv. komandnoj odgovornosti, ti si, kao osnivač, ideolog i vrhovni komandant, odgovoran, i kao takav, sada, da bi spasio sebe od te odgovornosti, šalješ druge (neodgovorne) u Hag. To je, Vuče, mizerno i kukavički. Oduvek si bio kukavica i licemer.

Posebno si odgovoran za smrt boraca, članova Srpske garde. Odgovoran si za bezbroj ranjenih boraca i veliki broj invalida. Brineš li sada o njima, da li ih obilaziš ti i “komesar kadrovik” Danica Drašković?

Ne, svih njih ste se odrekli! Sada se njih stidite, a zaveli ste ih i poslali na klanicu! To je krivično delo! To je izdaja!

Odveo si ih, svojim obmanama, svojim borbeno-huškačkim govorima, na bojište, u rat, za koji sada trubiš da je bio besmislen.

Ondašnji režim je tvrdio da Srbija nije u ratu. Ti si tvrdio da to nije tačno. U pravu si bio, ti si Srbiju uvodio u rat, svojom privatnom partijskom vojskom.

Tvoje stranačno glasilo “Srpska reč”, ili, tačnije rečeno “Аntisrpska reč”, bilo je puno nacionalnih usklika, borbenih pokliča, poziva na obračun sa drugim narodima u bivšoj SFRJ.

Ti si, Vuče, tada bio “Srbin”, veliki Srbin. Sada si ministar spoljnih poslova državne zajednice. Neko je davno rekao: “Svako vreme ima svoje idiote i svaki idiot ima svoje vreme.” Tvoje vreme najzad je došlo. Možeš sada svim Srbima da j... majku, kako ti gazde kažu. Možeš da pljuneš na sve i svakoga, pljunuo si na svoje komandante, pljunuo si na svoju vojsku, pljunuo si i na sebe, na svoju posvetu od srca napisanu na svom romanu, koji pokloni generalu Pavkoviću “nacionalnom junaku za uspešnu odbranu srpstva...”. Tako onda napisa. А sada?

Svi, svi, svi u HАG

Vuče, tebi je mesto, pre svih, pred svim sudovima ovoga naroda, pa onda i tzv. međunarodnim tribunalom u Hagu. Ti, koji, kao “veliki Srbin” dobro misliš i želiš Srbima, ne dozvoli da Srbija bude tvoj talac. Idi tamo i objasni tim srpskim inkvizitorima da srpske patriote ne bi prešle Drinu, da nije bilo tvojih ratnohuškačkih govora, tvog ubeđivanja da je srpstvo u opasnosti od povampirenog ustaštva, od novih Jasenovaca, Prebilovca, Golubnjače..., i time skini ljagu sa srpskog imena. Neka “svet” shvati da je Vuk kriv, a ne njegovi komandanti, koji više nisu živi. Zašto? Bili bi oni danas dobri svedoci protiv tebe, jer su od tebe primali direktna naređenja.

Ti si ih, iz samo tebi poznatih razloga, poveo u rat protiv Hrvata i muslimana.

Generali to nisu, njih je u rat oterala službena obaveza, njih je u taj krvavi posao poslala vrhovna komanda, a pozvali su ih teroristi, secesionisti i neprijatelji srpstva, koji su hteli nasilno otimanje srpskih teritorija, nasilno proterivanje Srba sa svojih ognjišta, odvajanje od svoje vere, svoje crkve i svojih crkvišta.

Generale je na posao odbrane oterala vlast u kojoj si bio ti i tvoja stranka – pokret.

Oni su komandovali državnim oružanim snagama, a ti paravojnim. Oni iz narodnog računa i za državni interes, a ti iz ličnog računa i za stranački interes.

Pa, gde je tu i čija odgovornost? Da li je ti vidiš? Vidiš je, Vuče, ali ne smeš da je vidiš, gazda ti je to zabranio, i da ne bi pogrešio, napisao ti je: “generali su krivi i moraju u Hag... Generali u Hag, svi, svi, svi ... povlačimo tužbu protiv NАTO, odmah, odmah, odmah...”

Ja sam, Vuče, 16.6.1991. godine, formirao Srpski komitski pokret i sa svojim borcima otišao na front kod Gospića 8.9.1991. godine. Tamo je već bila Srpska garda.

Moj Komitski pokret nije bio stranačka vojska. Tražio si više puta, preko Zvonka Osmajlića, da se ujedinimo. Ja na to nisam pristajao, jer to je bilo nespojivo i to iz više razloga.

Za razliku od tvojih, moji konandanti jedinica – četa su svi živi. Tvoji komandanti su svi mrtvi, a ti, kao vrhovni komandant, poput druga Tita, ostade jedini živ – i tu mi nešto smrdi. Njihova smrt mnogo skriva, drugačije bi ti sada govorio da je bar neko od njih živ.

Predajmo se Karli

Kasnije smo, opet sa tvojom gardom, na mnogim ratištima širom Hrvatske i Bosne zajedno sadejstvovali bez problema.

Moji borci Komite i ja, imali smo dosta problema sa policijom ondašnjeg režima Slobodana Miloševića. Pretres stanova, sprečavanje odlaska preko Drine, hapšenja, privođenja. Sa mnom su više puta razgovarali i zabranjivali mi organizovan odlazak na ratište. Znači, nas, Komite, Srbija nije organizovala i slala u rat, to je bila naša lična stvar, odlazili smo u Krajinu i Srpsku kao dobrovoljci – civili. Tamo smo se stavljali pod komandu njihove vojske i naoružavali. Tvoji borci su bili u skupocenim uniformama, koje ni registrovana vojska nije imala, naoružani modernim pešadijskim naoružanjem obučavali se u više logora, dobijali oružje iz inostranstva, obučavali ih specijalni instruktori... Vojska koja sve to ima, a paravojska je, kako se to zove? Po čemu bi mogao da bude odgovoran njen vrhovni komandant, strateg i ideolog, koja je i kakva namena te i takve vojske, zašto ona služi i može da posluži? Kako se kažnjavaju njeni osnivači u normalnoj zemlji?

Vuče Draškoviću, vrhovni komandante Srpske garde – paravojne formacije u državi koja je imala regularne oružane snage i nije bila u ratu ni sa jednom državom, TI i JА, kao komandant i osnivač Srpsko-komitskog pokreta, paravojne formacije u miru i u državi koja je imala regularne oružane snage i nije bila u ratu ni sa jednom državom, dobrovoljno ćemo se prijaviti, TI prvi, a JА drugi, za odlazak u Hag.

Tamo ćemo dokazati da nismo odgovorni, ni po jednoj tački po kojoj bi “trebalo da odgovaramo” po tzv. komandnoj odgovornosti i da naši borci nisu krivi što su učestvovali u građanskom ratu na prostorima bivše SFRJ, već smo ih mi na to naveli našim govorima i ubeđivanjem da je srpstvo ugroženo od povampirenog ustaštva i xihada, da to nije bilo tačno, da smo ih lagali da su Srbi bili ugroženi, jer Srbi nisu bili ugroženi, Srbi nisu proterani, Srbi nisu zatvarani u logore, srpske kuće nisu spaljivane, srpske crkve nisu rušene, ni jedan Srbin nije ubijen, ni jedan, ama baš ni jedan, sve su to bila samospaljivanja, samoubistva i dobrovoljni odlazak iz Hrvatske i Bosne u majku Srbiju.

Time ćemo, Vuče, dokazati da ostali Srbi nisu krivi, a da time prestaju da budu taoci raznoraznih komandanata i komandne odgoVornosti. Ovako ti, Vuče, vičeš: “Drž’te lopova”.

Naša je to sveta dužnost. U protivnom, Vuče, smatraću te kao ratnog profitera, ratnog huškača (jer, profitirao si tih godina kao veliki Srbin, veliki nacionalista), kao obmanjivač srpske nacionalne omladine (a to si već i dokazao) i, na kraju, kao izdajnik po više osnova. To ću ja dokazati.

Grešan si, Vuče, i sreća je ovoga naroda da tvoja neće još dugo goreti. To je nagovestila i ona voštanica u manastiru Hilandar.

Na kraju, nateraćeš me da se upitam, a i neke da pitam, otkud sad takav čovek, koji je odgovoran (po komandnoj odgovornosti) na mestu ministra, a ostali komandno odgovorni u Hagu?

Neko je odavno rekao: “Najgora je ona ptica koja svoje gnezdo prlja.” Za pojedine ljude ova, demokratska, Srbija trebalo bi da bude, ne samo kao načelo, već kao instituciju OSTRАHIZАM, tj. udaljavanje iz nacionalnog javnog života. Naročito za one koji su, sa gledišta očuvanja interesa, načela i ustanova srpskog društva i države – štetni. Ovako, ispada da srpski narod ne razlikuje dobro od zla, neispravno od ispravnog, korisno od štetnog. Danas je teže živeti za srpstvo nego ginuti za srpstvo. Danas treba više kuraži da se zauzme stav, nego borbeni položaj.

Vojvoda “Lužnički”
Novica Ranđelović
Komandant Komitskih odreda, osnivač


Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu... Empty Re: 9 mart je bio uvod u gradjanski rat i klanicu...

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu