Ljudska prava

Ići dole

Ljudska prava Empty Ljudska prava

Počalji  rozalin taj Sre Feb 20, 2008 11:11 am

Ljudska prava su osnova mirnog zajednickog zivota. Ticu se pojedinca i zagarantovana su svima u: internacionalnoj i nacionalnoj politici, mjestu stanovanja i porodici.
„Svi ljudi rodjeni su slobodni, sa jednakim dostojanstvom i pravima" tako pocinje clan 1 "Opste povelje o ljudskim pravima".
Sta to znaci ? Samim rodjenjem mi sticemo prava koja se nazivaju ljudska prava. Ta prava su neotudjiva.
Ljudska prava su zagarantovana svakom covjeku na osnovu njegovog postojanja kao covjeka i ona su neotudjiva, tj, ne mogu nikome biti oduzeta.
"U politickom rijecniku pojam ljudska prava oznacava cjelokupnost prava na slobodu koja pojedinac moze zahtjevati na osnovu svog postojanja kao covjeka i koja mu od zajednice pravno moraju biti zagarantovana iz etickih razloga. U tom smislu rijec je o prirodnim, nedrzavnim, urodjenim ili neotudjivim pravima, kroz cije se postovanje i osiguranje legitimise jedna politicka zajednica."

Ako posmatramo ko nadgleda ljudska prava uvidjecemo da su to zamrsena pitanja.. U trazenju odgovora na njih doci cemo s jedne strane do Ujedinjenih nacija, do unije prakticno svih drzava svijeta, a s druge strane do tzv. INGOs (International Non-Governmental Organizations - Internacionalnih nevladinih organizacija), koje se u globalu bave zastitom ljudskih prava.
Svuda na svijetu dolazi do krsenja ljudskih prava. To nam pokazuje da su sa Opstom poveljom o ljudskim pravima prava svakog covjeka formulisana, ali da je ovo tek pocetak. Sad se radi o njihovom provodjenju svuda i uvijek.
Svaki covjek poseduje urodjena prava. Teze je nadgledati ljudska prava nego nacionalne zakone.
Najbolje bi bilo kada bi svi ljudi i drzave na svijetu postovali osnovna pravila igre, odnosno, kada bi se pridrzavali ljudskih prava. Sve u svemu i ovdje iskustvo pokazuje da to, nazalost, nije slucaj. Sami apeli za postivanje ljudskih prava nisu dovoljni.
Ujedinjenje nacije (United Nations, UN), unija prakticno svih drzava svijeta osnovana 1945. godine. Ova svetska organizacija stvorena je nakon strahota Drugog svetskog rata, da bi preuzela funkciju ocuvanja mira i postovanja ljudskih prava..
Pod okriljem UN-a 1948. god. drzave koje su zastupljene u ovoj svjetskoj organizaciji usvojile su „Opstu povelju o ljudskim pravima" koja se od tada kontinuisano razvija. Sve u svemu, ovim mozemo ustanoviti, da se UN vrlo dobro snalaze kao sudac. Naravno, ni Ujedinjene nacije ne mogu sprijeciti da dodje o krsenja ljudskih prava, ali mogu pokusati, koliko god je to moguce, da djeluju protiv tih krsenja.
Donosenjem svake odluke UN bivaju neomiljene kod jedne od umijesanih strana.
Ovu duznost obavljaju medjunarodne nevladine organizacije (INGOs = International Non-Governmental Organizations). One odrzavaju mreze zastitnika ljudskih prava svuda po svijetu i objavljuju izvestaje o krsenju ljudskih prava, koji su sirom svijeta veoma cenjeni i od kojih strahuju mnoge vlade. Ove organizacije koriste internet da bi neciste radnje otkrile javnosti, jer je u mrezi nemoguca cenzura. Vrlo interesantne Online-ponude najvaznijih INGOs trebalo bi obavezno pogledati.
Dakle, ove INGOs upozoravaju na prekrsaje, to je njihov najvazniji zadatak. One mogu staviti vlade drzava pod pritisak kad im javno predoce krsenje ljudskih prava, ali ne mogu za to odrediti nikakve sankcije.
rozalin
rozalin

Broj poruka : 84
Datum upisa : 07.01.2008

http://www.titanik.bloger.hr/

Nazad na vrh Ići dole

Ljudska prava Empty Osnovno ljudsko pravo je pravo n zivot...

Počalji  Milan taj Sre Sep 03, 2008 7:08 pm

..dostojan coveka, necemo pasose hocemo radne knjizice, da bi see ostvarilo pravo na zivot mora se izboriti za pravo na rad koje su banditi na protoru SFRJ izbacili iz svih ustava i skunuli obavezu s sebe da brinu o drzavi i gradjanima. Necemo da uzimaju jednom i daju drugom, necemo socijalnu pomoc nego radna mesta....LJUDSKO PRAVO..jednostavno receno !
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Ljudska prava Empty komunisticke i radnicke

Počalji  Milan taj Sre Okt 15, 2008 4:55 pm

koje ne uzimaju u zastitu prognanog gradjanina-radnika da mu pomognu da se vrati u svoj dom, da se obesteti, da mu se vrate sva prava...nisu komunisticke nego saucesnicke u izvrsenoj teskoj nepravdi...*LELEMUUDSTRANE*..FOLIRANTI BEZ POKRICA !
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Ljudska prava Empty drugarica Rozalin tvrdi..80-85.000 zrtava

Počalji  Milan taj Pet Okt 01, 2010 2:02 pm

Ustase su naziv za pripadnike hrvatskog profasistickog pokreta koji se razvio iz organizacije "Ustasa - Hrvatska revolucionarna organizacija". Naziv se takoder odnosi na nosioce vlasti u NDH i pripadnike vojnog krila pokreta, "Ustaske vojnice"
20. juna 1928. crnogorski poslanik Punisa Racic je, poslije prepirke sa hrvatskim poslanicima u Narodnoj skupstini, iz vatrenog oruzja ubio hrvatske poslanike - Pavla Radica i N. Besariceka, a ranio tri, od kojih je dr Stjepan Radic poslije tri sedmice preminuo u Zagrebu. Ovo je bio strasan i nedolican dogadjaj - da narodni poslanik donese oruzje u Narodnu skupstinu sa namjerom da ubije hrvatske poslanike i politicare i to ucini! Kralj, koji je po Ustavu bio duzan da cuva sigurnost i integritet drzave, poslije konsultacije sa vise profesora prava iz Beograda i politickih prvaka, raspustio je Skupstinu i zabranio rad politickih stranaka, a zatim je uzeo vlast u svoje ruke. Kralj je ubijen u Marseju 1934. godine iako nije imao veze sa ovim dogadjajem.
Ustaski pokret je osnovan 1929 od strane Zagrebackog advokata Ante Pavelica (1889- 1969) i imao je u NDH samostalnu unutrasnju vlast. Ustase su cak od profasistickih svjedoka tog vremena bili opisivani kao nepismena i nesposobna garda,. Svoj patriotizam su mjerili prema broju ubijenih Srba i Jevreja). Pavelic je bio vjerni adept „ Oca domovine“ nacionalnog ideologa Ante Starcevica (1823- 1896) kojeg su hrvatski radikali i prije slavili, njegoim idejama koje su potpuno slicne glavnim principima fasizma, prije svega se to odnosi na njegove ideje rase, na kojemu je bio i Hitlerov program Ponovnog rodjenja i Organizacije njemackog nacionalnog zivota zasnovan .
Poslije proklamovanja NDH donesene odredbe koje su u odgovarale njihovim NS- „Vorbild“ = ono na sta se covjek ugleda:
1. Zakon o zastiti drzave i naroda (17.04.1941),
2. Zakon o pripadnosti rasi (30.04)
3. Zakon o zastiti arijevske krvi i casti hrvatskog naroda (30.04) itd.
Sa pogledom na „ Metode“ ipak postoji razlika: Ustase su kod sprovodjenja njihovog sistematskog unistavanja Srba, Jevreja i Roma- u ovom redosljedu- to uspjevali bez upotrebe gasa i cesto i bez upotrebe vatrenog oruzija.
Nakon osovinskog napada na Kraljevinu Jugoslaviju domovinski ogranak ustaskog pokreta pod vodstvom Slavka Kvaternika je 10. 04. 1941. u Zagrebu proglasio Nezavisnu Drzavu Hrvatsku. Vodja ustaskog pokreta, Ante Pavelic, je 15.04. dosao iz Italije i preuzeo vlast. Nova drzava je obuhvatala danasnju Hrvatsku (bez Istre), Srijem, Bosnu i Hercegovinu. Ubrzo je Pavelic potpisao pristupanje NDH silama Osovine.
Najveci zlocini su pocinjeni u konc-logoru Jasenovac gdje su na najrazlicitije nacine nehumanim postupcima muceni i ubijani Srbi, Jevreji, Romi, Bosnjaci i ljudi drugih nacionalnosti, ukljucujuci i Hrvate drugih politickih pogleda na svijet. Po nekim izvorima ubijeno je oko 100.000 ljudi. Medjutim, po nekim medunarodnim nezavisnim istrazivanjima broj zrtava je manji i vise puta je ispravljan za vrijeme komunisticke vladavine i manipuliran u politicke svrhe. Tako na primjer nezavisni i sigurno pouzdani izvor Centar Simon Wiesenthal iz Beca broj zrtava procjenjuje na 85.000. Brojem se zrtva u bivsoj Jugoslaviji ukazivalo na "genocidnost" jednog citavog naroda, i broj se prema politickoj situaciji ispravljao prema gore ili prema dolj. U Jasenovcu je stradalo oko 1520 Bosnjaka vecinom antifasista i partizana.
Nakon rata
Nakon poraza sila Osovine neki pripadnici ustaskog pokreta bivaju zarobljeni i predani vlastima SFRJ. Neki uspijevaju pobjeci na zapad odakle su nastavili borbu protiv Jugoslavije. Sam Pavelic je nakon bijega iz zemlje raspustio ustaski pokret i njegove clanove razrijesio prisege odanosti. Umjesto toga je osnovan Hrvatski oslobodilacki pokret koji i danas postoji u Hrvatskoj kao minorna politicka stranka.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Ljudska prava Empty Re: Ljudska prava

Počalji  Milan taj Pet Okt 01, 2010 2:11 pm

Tablica broja žrtava s punim imenom i prezimenom po podacima Saveznog ureda za statistiku iz 1964. godine.
Republika ili pokrajina Broj poginulih Broj povređenih
Bosna i Hercegovina 177.045 49.242
Crna Gora 16.903 14.136
Hrvatska 194.749 106.220
Kosovo 7.927 13.960
Makedonija 19.076 32.374
Slovenija 40.791 101.929
uža Srbija 97.728 123.818
Vojvodina 41.370 65.957
nepoznato 1.744 2.213
......................................................................................................................
sveukupan broj žrtava s poznatim imenom i prezimenom 597.323 509.849
......................................................................................................................
procjenjen broj ubijenih kojima se ne zna ime 150.000 - 180.000 0
sveukupan broj žrtava okupatora i kvislinga
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Ljudska prava Empty Re: Ljudska prava

Počalji  Milan taj Pet Okt 01, 2010 2:20 pm

Dr Milan Bulajić, predsjednik Fonda za istraživanje genocida

MINIMIZIRANJE SRPSKIH ŽRTAVA I OPTUŽBE SRBA ZA GENOCID NAD MUSLIMANIMA I HRVATIMA

Minimiziranje broja žrtava logora Jasenovac

Ni poslije 61 godine od proboja jasenovačkih zatočenika nije utvrđena istina ni o broju žrtava – zločin otvorenog minimiziranja pokazan je na 60.godišnjicu 2005. godine: 700.000:90.000 uz podršku pojedinih Srba i Jevreja.

Na najvećem ne samo jasenovačkom genocidnom, već evropskom stratištu Donja Gradina.predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić je govorio 16. aprila 2006. o 700.000 srpskih žrtava. Direktor Spomen područja Donja Gradina, na teritoriji Republike Srpske omeđeno rijekama Savom i Unom i rukavcem Une, koje se prostire na oko 800 hektara u široj i 116 hektara u užoj zoni Na velikim panoima je zapisano 700.000 žrtava, 40.000 romskih žrtava, što ne odgovara istraživanjima Dragoljuba Ackovića (60.000), bili smo zajedno da položimo vijence na jednoj grobnici u Uštici, u kojoj je bačeno oko 12.000 Roma – ta tabla je kasnije uklonjena. U to smo se uvjerili prilikom polaganja vijenaca 30. aprila 2006. Na novoj tabli je obilježeno da se na površini od 1,218 m2, odnosno 4,262 m2, nalazi 21 grobno mjesto. Na toj osnovi procijenjeno je da su u njima zatrpane 14.600 zrtava. Sa prof. Dr. Srboljubom Živanovićem dogovorena je stručna projena grobišta u Ušticama.

Jedan veliki pano navodi 20.000 dječijih žrtava, slušali smo na Dan sjecanja 2006. godine u Donjoj Gradini čitanje njihovih imena, među kojima da je taj i taj rođen 1942, ubijen 1942, zatim djeca od 2, 3, pet, godina, čuo sam i moje godište 1928, koje je završilo takođe 1942!! Ali i to, očito nije cijela istina, jer pok. Dragoje Lukić je zabilježio imenom i prezimenom 19.442 djece-žrtava od jednog dana do 14 godina. Dakle, s obzirom da Dragoje Lukić nije stigapo da završi spisak djece-žrtava, ni broj od 20.000 ne odgovara stvarnom broju dječijih žrtava. Dali će ta imena biti ispisana u »novoj« postavci Spomen muzeja?!

Simo Brdar tvrdi da postoje dokazi o 366.000 žrtava na ovim stratištima.[1]

Broj od 700.000 žrtava nije izraz »srpskog mita o Jasenovcu« Broj od 700.000 navodili su hrvatske institucije i najistaknutiji hrvatski predstavnici.[2]

U Izvještaju Zemaljske komisije Hrvatske za zločine okupatora i njihovih pomagača Međunarodnoj komisiji za ratne zločine 1946. godine rečeno je da se, vjerovatno, neće nikada utvrditi broj žrtava jasenovačkih logora, ali da se na osnovu svježih tragova i brojnih svjedoka može sa sigurnošću reći da je stradalo između 500 i 600 hiljada!

I u Enciklopediji Leksikografskog zavoda, Zagreb (30. april 1958.), navedeno je da je u Jasenovcu na najsvirepiji način ubijeno oko 500.000 do 600.000.[3]

Najveći predstavnici Hrvatske u Spomen muzeju Jasenovac, prije i poslije Tuđmanovog minimiziranja jasenovačkih žrtava govore o 700.000 žrtava (»Okrugli sto 'Jasenovac 1986): Mladen Vejnović (1979), Ante Marković, Ante Milković. Norvežanin Osmund Fareno (1987.), Edina Rašidović (1988), i dr.

Profesor dr Srboljub Živaniović, koji je učestvovao u otkopavanju stratiša Jasenovca 1964. godine tvrdi 2006. godine da je u Jasenovcu i Donjoj Gradini »ubijeno više od 700.000 Srba, oko 80.000 Roma i više od 23.000 Jevreja«.[4]

Krajem 2005. Miloš Spajić »otkriva« poznato da je «Komisija SPC koja je ispitivala genocid nad srpskim življem u NDH između Đurđevdana i Mitrovdana 1941. godine i, na osnovu iskaza 4.054 svedoka, utvrdila da je za četiri meseca poubijano 180.000 ljudi, građana, seljaka i sveštenstva, odmah je nakon oslobođenja Beograda 1944. godine –pohapšena«.Poslije više od 60 godina , zahvaljujući njegovoj upornosti, penzionisanog diplomate i istraživača, , »otkriven je dokumenat koji svedoči o toj neverovatnoj činjenici«.[5]

Na drugoj komemoraciji u Jasenovcu (Hrvatska), bivši predsjednik Savjeta Jasenovca, Slavko Goldštajn u pratnji premijera Hrvatske, Iva Sanadera, koji je javno ocijenio izjavu predsjednika Republike Srpske kao »laž«, sa ciljem »da se hrvatski narod proglasi genocidnim«. Predsjednik Savjeta Spomen-područja Jasenovac, Slavko Goldštajn izjavljuje »Broj jasenovačkih žrtava još nije do kraja utvrđen, a vjerojatno nikada ni neće, ali se sa velikom sigurnošću može tvrditi kako se taj broj kreće između 80 i 100 tisuća«.[6] Prema računici Slavka Goldštajna najviše je stradalo Srba oko 50.000, Jevreja 17.000 i Roma 10.000!!! To je minimiziranje kleroustaških zločina, otvoreni revizionizam!

Predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić je ovu izjavu »ojačao« da je »na bazi znanstveno utvrđenog stanja«[7]

Direktorica Spomen-područja Jasenovac, Nataša Jovičić izjavljuje »da je do sada poznato 70 hiljada imena žrtava«. Profesor suvremene povijesti na Hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu, dr Josip Jurčević,sa kojim smo poku[ali ynanstveni dijalog na Drugj međunarodnoj konferenciji u Banja Luci I u Donoj Gradini 2000. Godine, se ne slaže ni sa ovim brojem: «Ta knjiga je objavljena 1997. godine u Hrvatskoj i ona je prosto netočna. Skupina nezavisnih stručnjaka, demografa je to provjeravala i dan danas na moju adresu stiže obilje podataka da te osobe koje navode kao žrtve Jasenovca nisu žrtve Jasenovca nego nekih drugih okolnosti... Vjerovati nekakvoj hrvatskoj strani koja je bez utemeljenja izbacivala brojeve žrtava ili srbijanskoj strani, koja je također prema svojim prohtjevima izbacivala broj žrtava, nije znanstveni pristup. Taj broj se može približno utvrditi da se hoće, međutim on se niti danas ne želi utvrditi zbog političkih interesa koji postoje u pojedinim interesnim skupinama i u Hrvatskoj i u Srbiji«[8]

Sanader nije nazvao lažnom procjene Saborske komisije od 2.386 žrtava Jasenovca.

Član Hrvatske akademije nauka i umjetnosti, Josip Pečarić »znanstveno« je podržao Jasenovačke brojke Mladena Ivezića: »U sabirnome i radnome logoru Jasenovac, dakle u svim logorskim radionicama i podlogorima, na radu, u šumi i slično, i u logoru Stara Gradiška, život je od svih mogućih uzroka izgubilo najvjerojatnije između 1.000 (tisuću) i 2.000 (dvije tisuće), eventualno 3.000 ljudi, a nemoguće je da ih je umrlo više od 5.000.« (strana 192)[9] To je isti akademik, koji je javno predložio u hrvatskim medijima da Milan Bulajić, zbog pisanja, bude proglašen za ratnog zločinca!!

Lično sam reagovao stavom da »umanjivanje broja jasenovačkih žrtava« predstavlja »zločin«.[10]

Slavko Goldštajn je izjavio da je »nakon odlaska (istjerivanja!) dr Milana Bulajića sa mesta direktora Muzeja genocida u Beogradu, »grupa mladih istraživača napravila reviziju broja žrtava i došla do brojke od 80.022 likividiranih žrtava ustaškog zločina u Jasenovcu«.[11]

»Znanstvenu osnovu« za ove procjene nalazi u popisu 1964. »Žrtve rata 1941-1945«, prema kome je ukupan broj žrtava na području cijele Jugoslavije bilo 597.000, od čega na Jasenovačke logore otpada 59.188 Ovaj popis, prema izvještaju Državne komisije, sa koga je skinut embargo na predlog Muzeja žrtava genocida i Saveznog zavoda za statistiku, obuhvatio je oko 59% žrtava (u nekim krajevima svega 40%). U toku ličnih istraživanja utvrdio sam da brojne netačnosti i nepotpune popise žrtava.[12] Dr Mladenko Kumović u projektu »Stradanje Jevreja Srema u holokaustu 1941-1945« istraživao je »stvarno stanje i popis žrtava 1964.godine« i utvrdio da je popisano 1964 772 žrtve dok je stvarni broj jevrejskih žrtava u sremu iznosio 2.185 – nepopisanih 1.613 skoro tri puta više od popisanih 572, u procentima 26,18.

Namjesto da se izvrši revizija očigledno nepotpunog i netačnog popisa, tadašnja vlada je odlučila da se popis stavi pod embargo! »Embargo« je omogućio Franji Tuđmanu i generalu Nikoli Kajiću da dođu do rezultata popisa i da na toj osnovi stvore teoriju »srpskog mita o Jasenovcu« (ako je ukupan broj žrtava 597.000 govoriti o 700.000 samo u logorima Jasenovca predstavlja »mit«!!

Ne radi se ni o kakvoj »reviziji nakon odlaska dr Milana Bulajića«, jer on kao osnivač i prvi direktor Muzeja žrtava genocida pokrenuo projekat utvrđivanja imenom i prezimenom žrtava logora Jasenovac. Tako se došlo do 79.880 ubijenih. Da je bilo podrške projektu, vrlo brzo bi došli do sto hiljada,[13] što bi predstavljalo minimum minimuma broja žrtava, s obzirom da postoje sela, čitava područja potpuno uništena, bez svjedoka, posebno kada su u pitanju Romi.

Bulajić je za vrijeme suđenja bivšem zapovjedniku Dinku Šakiću, preko HTV pozivao hrvatske kolege da zajedno radimo na utvrđivanju istine u interesu i Srba i Hrvata.

Na naslovnoj strani zagrebačkog nedjeljnog Vjesnika«18. i 19. februara 2006. objavljeno je: »JASENOVAC: Beogradski istraživač došao do hrvatskih brojki žrtava – Beogradski istraživač pokopao jasenovački mit««: »Služeći se metodom osobne identifikacije ratnih žrtava, kao jedinom pouzdanom, povjesničar Dragan Cvetković nakon desetogodišnjeg rada utvrdio je da su u jasenovačkim logorima ubijene 80.022 osobe, od čega je bilo gotovo 60 posto Srba«. Znači, u jasenovačkim logorima stradalo je oko 32.000 Srba!!![14]

Na Dan sjećanja na zrtve genocida 22. aprila 2006. u beogradskom Danasu pojavio se istoričar Kosta Nikolić, naučni saradnik Instituta za savremenu istoriju u Beogradu: »Ukupan broj srpskih žrtavana celoj teritoriji Kraljevine Jugoslavije u Drugom svetskom ratu je oko 530.000. Na Jasenovac otpada otprilike od 110 do 125 hiljada ljudi ... Između 80 i 90 posto su bili Srbi ...«.[15]

U Beogradu je promovisana knjiga Bogoljuba Kočovića »Sahrana jednog mita– Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji«. Kada se pojavilo prvo izdanje naišlo je na pohvalu od strane Tuđmana, nosioca teze »Jasenovac – srpski mit«![16]

U nemogućnosti utvrđivanja broja jasenovačkih žrtava, nova Enciklopedija genocida, izdata u SAD, navodi da je u jasenovačkim logorima nastradalo »stotine hiljada« (»The Jasenovac concentration camp was set up where hundreds of thousands were systematically murdered«). »Procijenjene ubistava se kreću oko 400.000 Srba, 30.500 Jevreja i 20.000 Cigana«.[17]

Tu formulaciju koristim u mojim raspravama, imajući u vidu na mi je predstavnik Vlade SAD, dr Eli Rosenbaum, na Prvoj međunarodnoj konferenciji o Jasenovcu, održanoj oktobra 1997. u Njujorku, dao faksimil dokumenta Stejt departmenta iz zaplijenjenih njemačkih arhiva, u kome njemački vojni izvori navode 6. decembra 1943. da je u Jasenovcu bilo 120.000, u Staroj Gradiški 80.000 ustaških žrtava . ako se broju od 200.000 doda krvava cijela 1944. i pola 1945. može se dobiti realna pretpostavka o broju jasenovačkih žrtava.

Na spomeniku žrtvama ustaškog genocidnog logora Jasenovac u Njujorku (Bruklin), urezano je povodom 60-godišnjice, aprila 2005. »stotine hiljada Srba, Židova i Roma, kao i antifašista mnogih nacionalnosti«.Slavko Goldštajn objašnjava da je to »Bulajićeva njujorška ekspozitura«, »koji je bio poznat po preuveličavanju broja žrtava«[18] Goldštajn nije pomenuo da je ta »njujorška ekspozitura« , Barry Lituchy-a (»Beriše Letućija«) u društvu sa Aleksandrom Mošićem i komp. pred njujorškim sudom podnijela tužbu za zabranu zbornika Prve međunarodne konferencije o Jasenovcu. Od dvanaest preživjelih mučenika Jasenovca, koji su svjedočili na ovoj konferenciji, umrlo je već osam! (Prije dvije godine i protiv Bulajića, Duška Dragića i Petra Makare za 8 miliona dolara u naporu da spriječe Treću međunarodnu konferenciju o Jasenovcu, održanu u Jerusalimu decembra 2002. godine, na kojoj je učestvovao Slavko Goldštajn, ali je odbio da potpiše Jerusalimsku deklaraciju o Jasenovcu).

Revizija postavke Spomen Muzeja Jasenovc

Memorijalni muzej Jasenovca novom postavkom predstavlja reviziju ustaških zločina genocida u Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Sistematski se provodi koncepcija da je Jasenovac bio »radni logor« i »logor smrti«.. Klanje specijalno konstruisanim nožem se ne pominje, ni 19.432 djece od jednog dana do 14 godina. Navodno Jasenovac treba da bude »muzej holokausta« znači samo jevrejskih žrtava! Namjesto Srba-pravoslavaca žrtava, govori se o »Kozarčanima«, “Slavoncima”, “Krajišnicima” “grko-istočnicima” i slično. Ni romske žrtve se ne dokumentuju!¨ Provlači se teza da su Srbi i ostale nacionalnosti stradale u Jasenovcu kao politički protivnici NDH, zbog »terorističke aktivnosti«

Radi se o pokušaju “pretvaranja ustaškog logora u muzej holokausta”, da “domaćoj i međunarodnoj javnosti sugerišu da su zavedeni Pavelićevi sledbenici ovde ubijali ‘samo Židove’, a Srbi i Romi, Hrvati, Muslimani, Slovenci i ostali “stradavali su zbog terorističkih planova protiv ‘Nezavisne Države Hrvatske’”, namjesto istine da su “Srbi stradali zato što su Srbi, Jevreji zato što su Jevreji, Romi zato što su Romi, a Hrvati zato što su bili antifašisti ili neistomišljenici Ante Pavelića”.[19]

Direktorka Spomen-područja Jasenovac Nataša Jovičić u julu 2004. izjavljuje Slobodnoj Dalmaciji: “Ne želimo da prikazujemo anonimne hrpe osakaćenih i ubijenih ljudi, jer se tako reprezentuje zločin a žrtva dehumanizuje. Želimo da sve logoraše i žrtve prikazane na izložbi imenujemo, jer sa imenovanim možemo identifikovati”, u novoj muzejskoj postavci “više neće biti prikazivana sredstva za ubijanje – kame, gvozdene poluge, maljevi i klinovi, kao ni fotografije ubijenih i masakriranih osoba ... Time se, navodno, ne relativizuju kolektivne istorijske strahote, već se pridonosi njihovoj konkretizaciji, a posjetilac se senzibilizira za ličnu patnju i kritički stav prema zločinu i nasilju uopšte. Nova postavka će imati Memorijalni muzej, Obrazovni centar i Obrazovnu stazu. Središnji dio Memorijalnog muzeja biće 250 staklenih ploča sa 70.000 imena žrtava logora, s mogućnošću dodavanja novootkrivenih imena. Obrazovni centar če edukovati posjetioce o logoru i onome što se u njemu dogodilo, a slična će biti i svrha Obrazovne staze, koja će uz Savu voditi od zgrade Muzeja do spomenika Cvet arhitekte, akademika Bogdana Bogdanovića Biće to ‘mjesto na kome će mladi učiti o žrtvama totalitarnih režima u 20 vijeku, da bi se pripremili za život u savremenom pluralističkom društvu.

“Nova postavka” Spomen-muzeja Jasenovac, u ovom dijelu Evrope trebalo bi da postane jedna od najvažnijih institucija za muzejsko-edukativnu djelatnost proučavanja masovnih zločina protiv čovječnosti da bi se oni spriječili.”[20] Hrvatska je primljena u Task Force, koju čine 24 zemlje Evrope, Amerike i Izraela

Hrvatska štampa ide još dalje i govori o “politikantskoj kvazipovijesnoj manipulaciji kojom se željelo nametnuti ‘genocidni karakter’ Hrvata”, “preuveličavanju broja žrtava koja je sezala do nebuloznih 700 tisuća, što je krajem osamdesetih poslužilo i jednom od osnovnih potki novog velikosrpskog programa koji je kulminirao ratovima u Hrvatskoj i BiH” Doduše, predlaže se “da se otvoreno progovori o genocidu nad Srbima, upravo u kontekstu priče o neukusnom preuveličavanju”.[21]

Jasenovac, zaista, nije Yad Vashem niti Muzej Holokausta! Dr Ivo Goldštajn sa pravom navodi: “Autori nove postavke su pod uticajem modernih muzejskih postavki poput onih u Vašingtonu i jerusalimskom Jad Vašemu, što samo po sebi nije loše. Ali hrvatska javnost nije izraelska ili američka, koje su prema nacističkim zločinima veoma osjetljivi ...

Savjet Javne ustanove Spomen područja Jasenovac je devetočlano tijelo, koje sačinjavaju predstavnici Sabora Hrvatske, Ministarstva kulture Hrvatske, opštine Jasenovac, Saveza antifašističkih boraca, Srba, Jevreja i Roma. Direktor Muzeja je član Savjeta po dužnosti. Poslije isteka mandata predstavniku Jevrejske organizacije, Slavka Goldštajna, podrazumijevalo se da za predsjedavajućeg bude izabran srpski predstavnik. Srbi su kandidovali uglednu istoričarku Zoricu Stipetić. Preglasavanjem, u kome je odlučujući glas bio direktorke Nataše Jovičić, za novog predsjednika je izabran HDZ-ovac Zoran Prpić, Prpić ne samo da nije stručan, već potiče iz lokalne organizacije HDZ Novske! Predstavnici Srba, preživjelih zatočenika i antifašističkih boraca napustili su Savjet Spomen područja Jasenovac, Dr Đuro Zatezalo je isključen iz Savjeta, ovih dana podvrgnut žestokoj kritici u štampi zbog najnovije knjige “Svjedočanstva genocida” kojoj je objavio svjedočenja o ustaškim zločinima genocida.[22]

Prilikom komemoracije jasenovačkim žrtvama u Jasenovcu 30. Aprila 2006. kao predsjednica Savjeta je istupala Zorica Stipetić

Uklonjen je i spomenik Dušana Džamonje »jer se ne uklapa u novi muzejski postav«!Džamonja je 19. decembra izjavio za Slobodnu Evropu da su mu telefonom objasnili da se reljef koncepcijski ne uklapa u novi sistem, s obzirom da je to ideološki zastarjelo. “Šta je u Jasenovcu ideološki šastarjelo?”, zapitao je Džamonja

“Direktorka Jovičić do danas nije pozvala g. Džamonju da bi mu objasnila zašto je maknut i što će se dogoditi s njegovim spomenikom.”.[23] Novoizabrani predsjednik savjeta, hadezeovac Prpić je objasnio da je riječ o “nekim drvenim trupcima u lancima”.Jevrejska opština u Zagrebu povodom uklanjanja reljefa “izrazila zgražavanje” i tražila da se djelo vrati na mjesto na kome je bilo skoro 40 godina. “Obrazloženje da se reljef ne uklapa u današnji koncept postavke jasenovačkog Spomen-područja podsjeća nas na obrazloženje gradonačelnika Zagreba u vrijeme NDH Ivana Vernera, na temelju kojeg je srušena Zagrebačka sinagoga, jer ‘hram nije u skladu sa sredidbenom osnovom za uređenje grada Zagreba’,” saopštila je Jevrejska opština Zagreb.[24]

“Važna dilema u polemici o reljefu akademika Dušana Džamonje otvorila je važna kulturološka dilema: treba li žrtvama jasenovačkog logora darovati cvijet ili kosti. Naime, reljef akademika Džamonje kompozicija je drvenih kostiju, a Bogdanovićev spomenik je betonski Cvijet. To je ‘bogdanovićevsko’ pitanje: što mi možemo ponuditi žrtvi –kosti ili cvijet? Mi smo se odlučili za cvijet.” objašnjava Nataša Jovičić.[25]

Uporedo sa saradnjom koju je uspješno razvila s nekim izraelskim i američkim institucijama, Nataša Jovičić je trebalo da razvije saradnju i sa institucijama u Beogradu i BiH, kao i sa srpskim udruženjima u hrvatskoj a ne da ih mimoilazi.”[26]Prilikom predstavljanja nove postavke nisu pozvani predstavnici Srba i Roma. Čak ni vladika Sava (Jurić), koji živi u Jasenovcu, nije pozvan. Udruženje zatočenika i potomaka zatočenika logora genocida u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 1941-1945. godine, nije uključeno, iako je sa strane Udruženja bilo nekoliko inicijativa!

Valja konstatovati da je na pitanje BK televizije »Da li Srbija treba da protestuje zbog nove postavke Spomen muzeja Jasenovac« publika je odgovorila potvrdno 94:06 procenata! Vlada Srbije, Odbor za Jasenovac SPC ni druge institucije nisu odgovorile na ovaj stav javnosti!

Pitanje revizije zločina u sistemu hrvatskih ustaških logora genocida – Jasenovac, koje podržavaju jevrejske instiitucije – Muzej holokausta, pa i Jad Vašem, pojedinci kao što je Slavko Goldštajn, treba da naiđe na zajedničku osudu Srba, Jevreja i Roma.

Kvalifikacija genocida hrvatskih ustaša nad Srbima, Jevrejima i Romima

Istoričar dr Ivo sin Slavka Goldštajna je, gostujući na beogradskoj BK televiziji branio ne samo minimiziranje žrtava Jasenovca, već otvoreno tvrdio da bivši zapovjednik Jasenovačkih logora Dinko Šakić nije mogao biti osuđen za genocid, »jer se utvrdilo da je ubio samo dva zatočenika«! Dr Ivo Goldštajn tako govori iako sam izjavljuje da kao glavni recenzent nove postavke »nije ni znao da mu je uprava Spomen-područja Jasenovac postavila superrecenzenta, a njegove stručne primjedbe je direktor te ustanove Nataša Jovičić nazvala zlonamjernim.«[27]

Ni dr Andrija Artuković, ministar ustaške policije NDH, nije pred Zagrebačkim sudom ni optužen, suđen ni osuđen za zločine genocida, već za »obično ubijstvo«.

Pomenuti dr Josip Jurčević, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti »Ivo Pikar« u Zagrebu i profesor suvremene povijesti na Hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu negira (u beogradskom Danasu na Dan sjecanja 2006.) da je »u Jasenovcu počinjen genocid nad Srbima«: NDH »tipični totalitarni režim, primjenjivao je totalitarne metode – uključujući logore, među kojima je Jasenovac svakako bio najveći – prema svim stanovnicima koji nisu htjeli tolelirati taj režim, a takvih je bilo dosta, uključujući i Srbe. U Jasenovcu nisu žrtve bili samo Srbi, nego i Hrvati i pripadnici drugih naroda, i ne može se reći da je isključivo prema Srbima provođena takva politika...«. Ova izjava je objavljena u vrijeme obilježavanja 61. godišnjice proboja zatočenika Jasenonovca u beogradskom Danasu pod naslovom Naučna istina o zločinu i žrtvama – Da li je u Jasenovcu izvršen genocid nad Srbima.[28]

Predsjednik Hrvatske, Stjepan Mesić, je prilikom gostovanja na beogradskoj televiziji, u prisustvu predsjednika Srbije, Borisa Tadića, izjavio: »Srbi treba da priznaju genocid u Srebrenici«, a što se tiče masovnog protjerivanja i ubijanja Srba iz Republike Srpske Krajine, kaznene ekspedicije hrvatske soldateske »Bljesak« i »Oluja«, »to je bila zakonita akcija hrvatske vojske za povraćaj uzurpiranih teritrorija«, kao da Srbi u Krajini ne žive stoljećima, već da su došli iz Srbije. Predsjednik Republike Srbije je prećutao!

Na beogradskoj televiziji traži se hapšenje nosilaca teze da Vojska Republike Srpske, Republika Srbija, nisu izršili genocid nad muslimanima i Hrvatima!

Na razvalinama druge jugoslovenske države hadezeovska Hrvatska otvoreno revidira istoriju pretvarajući Jasenovačlki sistem kleroustaških logora genocida, u Spomen-područje holokausta.

Hadezeovska Hrvatska pod Tuđmanom, nastavljajući Pavelićevu politiku genocida u nezavisnoj Republici Hrvatskoj, do militarističkih akcija Bljesak i Oluja etničkog čišćenja Srba, uz podršku Njemačke, Vatikana, Sjedinjenih Američkih Država i NATO vojnog saveza. Hrvatski popis stanovništva 2001. godine pokazuje da je broj Srba, kao konstitutivnog naroda u Hrvatskoj, spao na 4,7 procenata, što predstavlja ostvarenje Tuđmanskog programa da u Hrvatskoj ne smije biti Srba više od 3 do 6 procenata, dakle ni status nacionalne manjine To predstavlja dovršenje kleroustaškog programa NDH!

Na 61. komemoraciji proboja zatočenika Jasenovca 22. aprila 1945. godine, predsjednik Republike Hrvatske, u Jasenovcu 30. aprila 2006. izjavio je »Jasenovac je bio poprište genocida, holokausta i ratnog zločina.

»U skladu s politikom zločinačkog ustaškog režima Jevreji su ubijani samo zbog toga što su Jevreji, Srbi zbog toga što su Srbi, Romi zato što su Romi. Ubijani su i Hrvati koji se nisu mogli, niti htjeli složiti s tom zločinačkom politikom«. Predsjednik Hrvatske je govorio o »užasima koji su prije šezdeset godina počinjeni«, da se »mora učiniti sve da bi se razbile bilo kakve nedoumice oko karakterav režima u NDH odgovornog za užase počinjene u Jasenovcu«.

To predstavlja autoritativan odgovor profesorusuvremene povijesti na Hrvatskim studijama Sveučilišta u Zagrebu, koji negira da je »u Jasenovcu počinjen genocid«

Međutim, predsjednik Hrvatske na komemoraciji u Jasenovcu 30. aprila 2006. godine izjavljuje »Zločin nema nacionalnost«?!! Ko su počinioci »užasa koji su prije šezdeset godina počinjeni«?. Kao što »žrtve fašističkog terora« imaju nacionalnost – Njemci, Italijani i drugi, tako i ustaše imaju nacionalnost – hrvatsku, koji su ubijali pripadnike drugih nacionalnosti – Srbe samo zato što su Srbi, Jevreje zato što su Jevreji, Rome zato što su Romi! To je jedini put »da bi se razbile bilo kakve nedoumice oko karaktera režima NDH(rvatske) odgovornog za užase počinjene u Jasenovcu«. To je put za utvrđivanje »jasenovačke istine« koje se »mi sramimo, ali je ne skrivamo«!

Polazeći od tako utvrđene istine potrebno je hitno revidirati presudu ustaškom ministru dr Andriji Artukoviću i zapovjedniku hrvatskih ustaških logora genocida – Jasenovac za genocid.

Proglasiti ustašku organizaciju i istašku Nezavisnu Državu Hrvatsku, odgovorne »za užase počinjene u Jasenovcu«, za zločinačke organizacije!

Bivšeg predsjednika Predsjedništva SFRJ Stjepana Mesića optužiti za zločin protiv mira, poslije javnog priznanja »Obavio sam svoju dužnost Jugoslavije više nema«! Oružano razbijanje jugoslovenske države 1991/1992. predstavlja zločin protiv mira uzročnika ratnih zločina i zločina genocida.

Optužiti Republiku Hrvatsku za minimiziranje zločina genocida u Hrvatskoj u toku Drugog svjetskog rata, zločine genocida u Hrvatskoj devedesetih godina XX vijeka, za vojne genocidne akcije »Bljesak«, »Oluja«, Medački Džep i dr, jer su Srbi protjerivani, ubijani samo zato što su Srbi.

Muslimanska BiH, bez Republike Srpske kao konstitutivnog naroda, podnijela je 20.marta 1993. tužbu Međunarodnom sudu pravde, čiji je Statut sastavni dio Povelje UN, protiv Jugoslavije (SCG) za zločine genocida[29]. Vlada Jugoslavije je podnijela dobro pripremljenu protivtužbu 23. jula 1997. Nova vlada SCG, odmah poslije preuzimanja vlasti povukla je protivtužbu, bez uslova da se povuče tužba. Već je počela rasprava pred Međunarodnim sudom pravde a da nije javnost obaviještena zašto je povučena protivtužba! To moze da znači da Srbija ne smatra da je nad Srbima u BiH vršen genocid djihada i mudžahedina. Za genocid nisu tuženi Alija Izetbegović, zločinci đihada, mudžahedini.

Na drugoj strani, odbrana prof. Stojanovića traži da se Međunarodni sud pravde proglasi nenadležnim zato što Jugoslavija, osnivač Organizacije Ujedinjenih nacija, tada nije bila članica OUN niti Međunarodne konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida!? Braneci se formalnopravnim razlozima nadležnosti, namjesto suočavanja sa činjenicama može se tumačiti kao strah od suočavanja sa istinom! Još neumjesnije je pozivanje na presedan Medjunarodnog suda pravde u vezi sa nadležnošću raspravljanja o tuzbi Jugoslavije protiv zločina agresije, bombardovanja NATO drzava!

Hrvatska je 2. jula 1999. tužila Jugoslaviju (SCG), takođe, Međunarodnom sudu pravde UN, za zločine genocida, za srpske zločine u Slavoniji i Kninu!!![30] Nije poznato da li je Jugoslavija (SCG) podnijela makar protivtužbu. Za genocid nisu optuženi predsjednik Republike Hrvatske Franjo Tuđman, general Ante Gotovina i drugi hrvatski generali, učesnici zločina u Medačkom Džepu, Slavoniji («Bljesak«), Krajini (»Oluja«), Prebilovce 1941. I 1945. Godine, i dr

Da li se ista formalnopravna argumentacija Stojanovic-Varadi o nenadležnosti Međunarodnog suda pravde može iznijeti protiv tuzbe Hrvatske SCG za genocid!?

O tužbi SCG za genocid od strane Republike Hrvatske javnosti se niko ne obraća!!!

Pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju za genocid su tuženi predsjednik Republike Srpske, dr Radovan Karadžić, predsjednik Skupštine RS Momčilo Krajišnik, komandant Glavnog štaba VRS general Ratko Mladić.

Za genocid je optužen predsjednik Republike Srbije i SRJ, Slobodan Milošević, u BiH i Kosmetu. Optuženi su načelnici Generalštaba VJ i drugi visoki funkcioneri.

»Medjunarodna zajednica« preko portparola glavne tuziteljice Karle Del Ponte ponavlja da se sudi pojedinim okrivljenim, individualnim zločinima. Medjutim od 2005. godine vidljiv je sistem optužnica protiv Srba »u paketima«. Ocigledno, nije u pitanju racionalnost sudjenja, posebno kada su u pitanju optuznice za genicid!

Tužilaštvo Medjunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju zatražilo je 30. 2005. Da se objedini sudjenje šefu Službe žavne bezbjednosti Jovici Stanisiću, pomoćniku SDB Franku Simatoviću, predsjedniku Republike Srpske Krajine Milanu Martiću i predsjedniku Srpske radikalne stranke, dr Vojislavu Šešelju.[31] Na ovaj način se sudjenje, koje se bez osnova odlaže godinama, dovodi u opasnost novog odlaganja!

Početkom maja Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju saopštio je da se odbija žalba o odlaganju i zakazano suđenje 10. jula 2006. godine¸takođe »u paketu« bivšem predsjedniku Republike Srbije¸Milanu Milutinoviću, potpredsjedniku Vlade Jugoslavije Nikoli Šainoviću, načelnicima Generalštaba Vojske Jugoslavije Dragoljubu Ojdaniću i Nebojši Pavkoviću , generalima Vladimiru Lazareviću, Sretenu Lukiću i Vlastimiru Đorđeviću.[32]

U konsolidovanoj i dopunjenoj optužnici od 9. decembra 2005. Protiv devet oficira i generala VRS, sedam je optuženo za genocid: Zdravko Tolimir, Vinko Pandurević, Ljubiša Beara, Vujadin Popović, Drago Nikolić, Milorad Trbić i Ljubomir Borovčanin.[33]

Komandant srpskog Drinskog korpusa, general Radislav Krstić je već osuđen za genocid na 35 godina, iako nije dokazano ne samo da nije ubio ni dva čovjeka,već da na području Srebrenice nije ni bio, već robija u Velikoj Britaniji. Osuđen je i pukovnik Vidoje Blagojević, bez prava na svoju odbranu! Niko iz BiH, na strani zločina muslimanske ni hrvatske strane, nije optužen za genocid.

Poslije nekoliko godina istraživanja i proučavanja na otvorenoj tribini« u Prijedoru na Svetog Iliju 2003. suočio sam se sa predstavnicima muslimanske federacije sa tezom »Vojska Republike Srpske nije izvršila genocid nad muslimanima u Srebrenici, zločina je bilo, ali treba utvrditi broj žrtava, izvršiocima i okolnostima!«

O srpskom »genocidu« nad Albancima već su napisane knjige. Ovoga mjeseca profesor Noam Čomski, filozof i analitičar, koga je New York times nazvao »vodeći živi intelektualac« izjavio je: »kakav je bio taj genocid na Kosovu? Znamo iz zapadne dokumentacije šta je to bilo. U godini pred bombardovanje, prema zapadnim izvorima, ubijeno je oko dve hiljade ljudi, žrtve su bile raspoređene. Prema britanskoj vladi, koja je bila najjači jastreb u Alijansi – sve do januara 1999. najveći deo ubistava počinili su gerilci OVK koji su nadirali, kako sami kažu, pokušavajući da izazovu oštru reakciju Srba, u čemu su i uspeli, kako bi naveli zapadne humanitarce da bombarduju ... U to vreme, tih meseci ih je pomagala CIA. I to nazivati genocidom je zaista uvreda žrtava holokausta, jer ako je to genocid onda je čitav svet prekriven genocidom...«[34]

Danas u Bijeljini ponavljam nuznost optuzbe Vatikana, Njemacke, Sjedinjenih Americkih Drzava I NATO pakta za zlocine protiv mira u odnosu na jugoslovensku drzavu, iz čega su proizašli ratni zlocini i zločini genocida, stradanja svih jugoslovenskih naroda![35]

Komandant Glavnog štaba Vojske RS, general Ratko Mladić je promovisan u najtraženijeg ratnog zločinca – genocida nad muslimanima, »uslov svih uslova« , čije hapšenje je uslov opstanka države Srbije I srpske i nacije.

Političari uporno govore, ne dozvoljavajući pitanja ni prigovore, da je izdavanje generala Mladića »međunarodna obaveza«, »dužnost države i nacije« Ministar za nauku i zaštitu životne sredine Srbije poručio je 7.maja 2006. da »srpsku otadžbinu nije stvarao jedan čovek, pa je jedan čovek ne može uništavati«. U istoriji se pamte mnoga imena vojnika koji su se žrtvovali za svoj narod. Ratko Mladić je prvi koji svojim skrivanjem hoće da se za njega žrtvuje ceo narod i otadžbina«!![36] Savezni ministar za manjine iljudska prava, Rasim Ljajic, predsjednik Nacionalnog savjeta za saradnju sa Hagom, izjavio je da je interes Vlade Srbije i gradjana Srbije da general Mladic bude u Hagu.[37] Savezni ministar inostranih poslova, Vuk Draskovic, ide dalje: »Umesto da Ratka Mladica uhapsimo, on je uhapsio ceo srpski narod«.[38] Britanski ambasador Dejvid Gauen je saopštion beogradskim Novostima: »Puna saradnja sa Haškim tribunalom predstavlja uslov za pristupanje evroatlanskim integracijama o kome nema pregovora… Morate naći Mladića … Iybor je na Vladi I narodu SCG«.[39]

Dozvolimo da u demokratiji razgovaramo otvoreno, bez politike, činjenicama iznad ideologije, politika, partija.[40]

Predsjednik skupštine SCG odgovara u tokijskom Sanken šimbun britanskom ambasadoru: »Zločini uvek ime i prezime,pa se ne sme dogoditi da za njih odgovaraju čitavi narodi«.[41]

Sa stanovišta međunarodnog prava ne postoji »međunarodna obaveza« predaje šefova država – Jugoslavije, Srbije, Republike Srpske Krajine, Repulike Srpske, predsjednika vlade Republike Srbije i potpredsjednika Savezne vlade Jugoslavije, načelnike Generalštaba Vojske Jugoslavije, generala, oficira i dr. Postoji, uslovno rečeno, saradnja sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju – dvosmjerna saradnja.

Najviši predstavnici države i nacije proglašeni su za zločince. Ne postavlja se »u dvosmjernoj saradnji« pitanje krivice (»zločina«) od strane generala Pavkovića, Lazarevića. Krstića, Mladića!

Dr Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke, poslije podizanja optužnice dobrovoljno je, o svom trošku, prihvatio poziv i od 24. februara 2003. nalazi se u pritvoru Ševeningen, Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju. Preko tri godine u zatvoru zahtijeva bez uspjeha da mu se sudi. O tome bespravlju Međunarodnog krivičnog tribunala se ne govori.

Da li pred takvom »medjunarodnom pravdom« treba »isporučiti« i komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske, generala Ratka Mladića!?

Lista umrlih u Seveningenu se prosiruje. Svjedocio sam u odbrani Slavka Dokmanovica iz Vukovara prije sto je izvrsio samoubistvo (28. juna 1998) – general Djordje Đukic (18.maj 1996), Simo Drljača (10. jula 1997), Milan Kovačevič (1. avgusta), Dragan Gagovic. Novica Janjic i njegov otac, ministar Vlajko Stojiljković, general Momir Talić, Milan Babić - konacno, predsjednik Jugoslavije Slobodan Milosevic . Suđenje predsjedniku Republike Srpske Krajine Milanu Martiću trebalo je da nastavi 22. maja 2006, ali je odloženo zbog bolesti.[42]

Traži se odgovor na pitanje da li bi odlazak generala Ratka Mladića u Hag, zadovoljilo uslove koji se postavljaju državi Srbiji i srpskom narodu. Povodom neispunjenja poslednjeg roka za izručenje generala Mladića, »međunarodna zajednica« iz Brisela postavlja nove uslove za nastavak pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji. Komesar za proširenje EU, Oli Ren, neposredno poslije saopštenja o suspenziji pregovora sa Srbijom do »isporuke Ratka Mladića« I još petoro »optuženika« (predsjednik Republike Srpske Krajine, Goran Hadžić, generali Zdravko Tolimir i Vladimir Đorđević, Stojan Župljanin I Dragan Zelenović (u Rusiji) , navodi nove uslove – »demontirati civilne i vojne obaveštajne službe« po takozvanom »češkom »modelu.[43] Uoči prijeme Bugarske i Rumunije 2007. Godine isti Oli Ren je uslocvio zakazani prijem sa jos desetak uslova (poljoprivreda, prehrambena industrija, poreska politika, korupcija …).[44]

Ministar inostranih poslova Republike Srpske, Aleksa Buha, svjedoči autoru:

»Krajem juna 1996. Holbruk (Richard) uslovljava izlazak SDS (Srpske demokratske stranke) na izbore povlačenjem dr Radovana Karadžića sa funkcije šefa stranke (prethodno je funkciju predsjednika Republike Srpske prenio na Biljanu Plavšić)» Nakon što je predsjednik Karadžić potvrdio svoju demisiju, Holbruk na moje pitanje:--'Šta sada sa dogovorom sa SDS i Karadžićem?', Holbruk, mašući pismenom demisijom dr Karadžića, izjavljuje: 'SDS poslije ovog ide na izbore, a za dr Karadžića ovim činom Haški tribunal je prošlost!' »Godinu dana kasnije – juna 1997. Biljana Plavšić dolazi na Pale i u mom prisustvu prenosi garancije Madlen Olbrajt; 'Neka Karadžić nestane iz Republike Strpske, ni Međunarodna zajednica ni Haški tribunal neće ga dirati!!'

»Dr Radovan Karadžić se pridržavao ovih džentlmenskih dogovora. A druga strana?«[45] Richard Holbrooke kasnije izjavljuje: Američki admiral nije 1996. poslušao Billa Clintona i uhapsio Karadžića kojem je Mercedes Benz tada bio parkiran na Palama . Danas je ` pored hapšenja generala Ratka Mladića, hašenje dr Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika RS uslov uslova

Bivši zamjenik glavnog tužioca Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju Grejem Bluit je priznao 17.maja 2006.[46] »da je Radovan Karadžić krajem devedesetihn godina preko posrednika pokušavao da napravi dogovor sa Tribunalom o predaji«, ali je dodao »da je sramotno to što Karadžići Mladićnisu uhapšeni I istakao da je važno da međunarodna zajednica istraje na proitiscima da se njih dvojica nađu u Hagu. Ako se na prostoru nekadašnje Jugoslavije želi trajni mir njih dvojica moraju biti uhapšeni i osuđeni Dok se to ne desi, ni Tribunal, ni ljudi na prostrou nekadašnje zajedničke države ne mogu imati mira, niti smatrati da je posao završen«, rekao je Bluit.[47]i

Pitanje institucija za istraživanje i izučavanje genocida

U uslovima optužbi protiv srpskog naroda i srpskih država za zločine genocida pred Međunarodnim sudom pravde i pred Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju, za utvrđivanje istine bitno je postojanje institucija za istraživanje i pručavanje zločina genocida na prostoru bivše Jugoslavije.

Odbor Srpske akademije nauka i umetnosti za sakupljanje građe o genocidu nad srpskim narodom i drugim narodima Jugoslavije u XX. veku, ukinut je u vrijeme obnovljenog genocida 1994. godine, obilježavanja desete godišnjice plodnog rada.

Državna komisija za ratne zločine i zločine genocida, koju je februara 1992. obrazovala Skupština SFRJ. Poslije godinu i po dana rada, kada je i Helsinki Watch počeo da objavljuje njene izvještaje, odlukom Savezne vlade, ukinuta je jula 1993.

Savezna komisije za zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava, obrazovana na mjesto Državne komisije, odlukom Petooktobarske vlade 2002. godine je pasivizirana, sakupljena građa smještena u nekoliko prostorija zgrade »SIV 3«!

Muzej žrtava genocida, obrazovan zakonom 16. jula 1992. godine, poslije obilježavanja desete godišnjice uspješnog rada, pasiviziran je razrješenjem direktora, upravnog i nadzornog odbora i prebacivanjem u Kragujevac.

Fondu za istraživanje genocida, kao posebnom pravnom licu, registrovanom u Vladi Repubikie Srbije, oduzete su prostorije, predsjedniku pismeno zabranjen ulaz u radne prostorije, oduzeta elektronska tehnologija, vraćena samo jedna radna prostorija bez elektronske tehnologije i telefona, bez finansijskih sredstava.

Objavljeno je da je odbrana od optužbi samo BiH protiv Jugoslavije, odnosno SCG, Srbiju koštalo 1,225.500 evra, (samo stranim braniocima Ian Brownly-u 510.000 evra, Ksavijaru de Ruu 345.000 itd.[48] Nije namjera podcijeniti korisnost i troškove stranih stručnjaka, ali je sigurno da su postojale stručne institucije za istraživanje i proučavanje genocida troškovi bi bili daleko manji!!

U pismu Izvršnog odbora Predsedništva Srpske akademije nauka i umetnosti, »na predlog Odelenja istorijskih nauka, a povodom razmatranja dopisa dr Milana Bulajića, predsednika Fonda za istraživanje genocida« predsjedniku Vlade Republike Srbije od 15. decembra 2004. upozoreno je da je »pitanje genocida ne samo naučni već i ozbiljan politički problem, kome treba posvetiti ozbiljnu pažnju. Izučavanje genocida mora biti dignuto na najviši nivo i moralo bi se institucionalizovati, a ne kao do sada prepustiti dobronamernim pojedincima. ukoliko se država prema izučavanju genocida bude odnosila nemarno i neodgovorno, posledice će biti višestruke – koliko moralne, toliko materijalne. Slobodni smo da Vas uputimo na činjenicu da postoji obimna građa o genocidu, koja se nalazi smeštena u prostorijama koje je Odbor (Fond) koristio u zgradi na Trgu Nikole Pašića br. 11. bilo bi dobro ako bi se taj prostor mogao aktivirati«.[49]Poslije kritičnih godinu i četiri mjeseca na ovo pismo Izvršnog odbora Predsedništva SANU nije odgovoreno!!

Pogram borbe za istinu o Jasenovcu

Na osnovu izloženog, predlažem:

Najhitnije riješiti pitanje institucija za istraživanje i proučavanje genocida na prostoru bivše Jugoslavije.

Potrebno što prije sazvati sastanak Međunarodne komisije za Jasenovac, na čelu sa Prof. Dr Bernardom Klein-om (Njujork), koja je obrazovana na Drugoj međunarodnoj konferenciji, održanoj u Banja Luci i Donjoj Gradini 8-10. maja 2000. . u cilju razmatranja primjene Deklaracije Jerusalimske - Treće konferencije, 29-30 decembra 2002.), priprema IV međunarodne konferencije u Parizu (pošto je Hrvatska odbila predlog da se održi u Hrvatskoj – u Jasenovcu), u cilju razmatranja predloga za stavljanje područlja logora Jasenovac, sa obje strane Save – u Hrvatskoj i u BiH (RS) pod zaštitu Ujedinjenih nacija (UNESCO – »Svjetska baština-World Heritage«) . Realnost ovoga predloga s obzirom da je sada područje logora Jasenoivca podijeljeno na teritorije dvije suverene države, da postoji presedan sa uključenjem logora Aušvic (br.80), da je Vlada SRJ i Vlada RS pismeno podržala predlog. Ova Komisija se nije sastala već više od tri godine, ne traže ništa osim naše obaveze da ponudimo aviosnku kartu i hotelski smještaj.

Sastanak Međunarodne komisije u Banja Luci obezbijedio bi posjetu novoj postavcu Muzeja u Jasenovcu,ocijeni revizionizam i minimiziranje broja žrtava To bi bila prilika da se Međunarodna komisija na licu mjesta upozna sa projektom Jasenovac Donja Gradina (Prof. Vladimira Lukića).

Predsjednik RS, Pero Bukejlović, Vlade je zaključio da se troškovi državanja sastanka međunarodne komisije i održavanja IV međunarodne konferencije o Jasenovcu planira u budžetu RS za 2006. Poslije izglasavanja nepovjerenja vladi Bukejlovića, jos nije potvrđena obaveza od strane vlade Milorada Dodika.

U cilju pokretanja temeljitih priprema potrebno je što prije objaviti zbornik (Proceedings) Treće međunarodne konferencije, održane na Hebrejskom univerzitetu u Jerusalimu 29-30.decembra 2002). Delegacija RS, na čelu sa Živkom Radišićem predložila je po povratku objavljivanje građe i dobila načelnu saglasnot Predsjednika RS Građa se nalazi u Dokumentacionom centru RS (Janko Velimirović). Pošto je upoznat sa prvim predračunom na 37.000 KM, predsjednik vlade je za pripreme rukopisa odobrio 10.000 KM. (ovo je potrebno što prije operacionilizovati da bi se moglo odmah početi sa radom).« Ova sredstva do danas nisu dostavljena Fondu.

Na televiziji Republike Srpske, 16. aprila pitali su me kada će biti održana zajednička komemoracija žrtava Jasenovca - sistema hrvatskih ustaških logora genocida. Odgovorio sam - Kada se Spomen područje Jasenovac, sa obje strane Save, stavi pod zaštitu Ujedinjenih nacija (UNESCO)

Drugo pitanje : šta preduzeti da se spriječi zločinačko minimiziranje žrtava i revizionizam Spomen muzeja Jasenovac, odgovorio sam: kada Srbi, Romi i Jevreji budu imali dugoročni program borbe za istinu; kada se ostvari “projekat Jasenovac-Donja Gradina” kada se cijelo Spomen-područje Jasenovac stavi pod zaštitu Ujedinjenih nacija (UNESCO).

Predlažem da ovaj memorijalni skup podrži inicijativu za donošenje zakona o zabrani i kažnjavanju negiranja zločina genocida, minimiziranja broja žrtava i revizije istorijskih činjenica.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Ljudska prava Empty Re: Ljudska prava

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu