NARODNI FRONT UPUTIO JAVNI POZIV SVIM KOMUNISTIMA
2 posters
Strana 1 od 1
NARODNI FRONT UPUTIO JAVNI POZIV SVIM KOMUNISTIMA
Партији Рада, Комунистима Србије, Комунистичкој Партији Србије, Комунистичкој партији, Савезу Комуниста Југославије у Србији, ЈУ Центру Тито, Новој Комунистичкој Партији Југославије, Савезу Комунистичке Омладине Југославије
Другарице и другови,
Као носиoци свих прогресивних идеја и промене у друштву, ми из Народног Фронта сматрамо да све прогресивне снаге, пре свега сви комунисти требају бити уједињени у борби за социјализам и темељите друштвене промене. Сматрамо да све несугласице и сукобе из прошлости међу комунистима морамо превазићи и окренути се обједињавању својих снага.
Овако разједињени и подељени
нећемо ништа постићи, већ ћемо бити небитан политички фактор у Србији.
Другарице и другови, позивамо Вас да дана 14. Октобра 2012. У 11. Часова у Крушевцу, у нашим просторијама присуствујете састанку свих радничких и комунистичких партија са циљем превазилажеља програмских неслагања и доношења заједничке пладформе деловања као увод у деље активности ка уједињењу. Молимо Вас да присуствујете овом састанку, тј. Пошаљете по два своја представника. Молимо Вас да на састанку влада фер и другарска атмосфера, коректни и програмски ставови, а не сукоби и сукобљавање, јер ми комунисти у међусобним сукобима само губимо.
Неодазивање овом састанку сматраћемо да сте против уједињења свих комуниста и свих прогресивних снага у земљи. Неодазивање овом састанку значи фракционаштво и разбијање јединства свих комуниста које нам је данас потребније као никад пре.
Молимо ВАС да свој долазак најавите.
ДО ПОБЕДЕ!
NARODNI FRONT- Broj poruka : 3
Datum upisa : 28.09.2012
Re: NARODNI FRONT UPUTIO JAVNI POZIV SVIM KOMUNISTIMA
From: Novi Sad...2004.godine
Member No.: 7521
Za mene lično nema nikakve dileme da je taj sistem uz sve svoje manjkavosti bio ne samo bolji, nego se ova kalakurnica danas teško može nazvati nekakvim sistemom... Činjenica je da je ovaj sistem, država, uređenje, nesposoban da napravi jedan železnički most na koridoru 10, a o projektima tipa Đerdapa, kanalske mreže DTD, Novog Beograda i sličnih umotvorina ne vredi ni govoriti. A ni plakati.
Osnovna zamerka onom sistemu je da nije bio demokratski. Nešto ne osećam da je ijedan posle njega, znači od zvaničnog uvođenja višestranačja i raspada Države nešto demokratskiji. Naprotiv. Kažu, to je bio jednopartijski sistem. Iz ove perspektive to uopšte nije bilo loše; svi stručnjaci koj su pretendovali na mesto direktora nekakvog preduzeća, instituta, zdravstvenog centra, bilo čega, bili su članovi iste partije, pa se veoma često događalo da posao dobije najbolji. Danas su na rukovodećim položajima ne mediokriteti, već kompletni moroni a u najvećem broju slučajeva i veoma nepošteni ljudi, isključivo na osnovu pripadnosti određenoj partiji koja u tom trenutku odlučuje o toj stvari.
Druga zamerka je da smo tada 'živeli na kredit'. Što je čista nebuloza. Svako sa dva grama mozga može videti da je 99% onoga što nas okružuje izgrađeno u to vreme 'življenja na kredit'. Istina je da danas zaista živimo na kredit, jer smo dug u odnosu na ono vreme multiplicirali i pojeli ga. Kad više ne budemo mogli da ga servisiramo, a nećemo moći jer ništa ne proizvodimo već sve kupujemo od mleka do automobila i pravimo jeziv deficit koji pokrivamo kreditima, opet ćemo živeti uz restrikcije, benzin u bočicama i mešenje hleba iz prošle decenije. Onda ponovi ovu temu wink.gif
Onda, Tito je vladao carski, sve mu je pripadalo... Nešto ne vidim da je silna lovišta i oldtajmere odneo sa sobom u grob ili ostavio potomstvu. Ili prodao a pare sakrio na egzotičnim ostrvima kao ovi danas. Vidim da Hrvatska prodaje Brione...
A vredi li pominjati apstraktne stvari kao što je ugled zemlje? Veru u to da sutra može biti samo bolje, kao što je i bilo? Život bez bojazni da će te sutra neko bombardovati, otpustiti, istući na ulici...?
Bilo kakvo poređenje je nemoguće ustvari. A celu stvar su izgurali sinovi, kćeri i unuci onih koji su se krajem rata našli u pogrešnoj uniformi, špekulanata i crnoberzijanaca koji su se obogatili bilo u prvom, bilo u drugom ratu pa su im onda tu imovinu konfiskovali. Oni su ustvari teška ali jezivo agresivna manjina koja je svoje izgurala ali i dan danas prdi kako 'ovo' nije 'ono' za šta su se borili, kao ili je Miloševićev komunizam ili Koštuničin fašizam, uglavnom nije to ona prava demokratija. E, pa mislim da bi se posle deset godina Miloševića i deset godina neprave demokratije valjda 90% populacije rado vratilo u onu Titovu tamnicu naroda. I ne samo u Srbiji, već i u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji... A najlepše od svega je što je prvi korak zvani Zapadni Balkan tu, pred vratima biggrin.gif
Mala satisfakcija za svo to zlo mi je što ni dvadeset godina nakon upokojenja bivše Države naslednici konfiskovanih lopova ne mogu da dođu do 'svoje' imovine. Niti će doći. Jer došli su neki drugi, potrebitiji
Member No.: 7521
Za mene lično nema nikakve dileme da je taj sistem uz sve svoje manjkavosti bio ne samo bolji, nego se ova kalakurnica danas teško može nazvati nekakvim sistemom... Činjenica je da je ovaj sistem, država, uređenje, nesposoban da napravi jedan železnički most na koridoru 10, a o projektima tipa Đerdapa, kanalske mreže DTD, Novog Beograda i sličnih umotvorina ne vredi ni govoriti. A ni plakati.
Osnovna zamerka onom sistemu je da nije bio demokratski. Nešto ne osećam da je ijedan posle njega, znači od zvaničnog uvođenja višestranačja i raspada Države nešto demokratskiji. Naprotiv. Kažu, to je bio jednopartijski sistem. Iz ove perspektive to uopšte nije bilo loše; svi stručnjaci koj su pretendovali na mesto direktora nekakvog preduzeća, instituta, zdravstvenog centra, bilo čega, bili su članovi iste partije, pa se veoma često događalo da posao dobije najbolji. Danas su na rukovodećim položajima ne mediokriteti, već kompletni moroni a u najvećem broju slučajeva i veoma nepošteni ljudi, isključivo na osnovu pripadnosti određenoj partiji koja u tom trenutku odlučuje o toj stvari.
Druga zamerka je da smo tada 'živeli na kredit'. Što je čista nebuloza. Svako sa dva grama mozga može videti da je 99% onoga što nas okružuje izgrađeno u to vreme 'življenja na kredit'. Istina je da danas zaista živimo na kredit, jer smo dug u odnosu na ono vreme multiplicirali i pojeli ga. Kad više ne budemo mogli da ga servisiramo, a nećemo moći jer ništa ne proizvodimo već sve kupujemo od mleka do automobila i pravimo jeziv deficit koji pokrivamo kreditima, opet ćemo živeti uz restrikcije, benzin u bočicama i mešenje hleba iz prošle decenije. Onda ponovi ovu temu wink.gif
Onda, Tito je vladao carski, sve mu je pripadalo... Nešto ne vidim da je silna lovišta i oldtajmere odneo sa sobom u grob ili ostavio potomstvu. Ili prodao a pare sakrio na egzotičnim ostrvima kao ovi danas. Vidim da Hrvatska prodaje Brione...
A vredi li pominjati apstraktne stvari kao što je ugled zemlje? Veru u to da sutra može biti samo bolje, kao što je i bilo? Život bez bojazni da će te sutra neko bombardovati, otpustiti, istući na ulici...?
Bilo kakvo poređenje je nemoguće ustvari. A celu stvar su izgurali sinovi, kćeri i unuci onih koji su se krajem rata našli u pogrešnoj uniformi, špekulanata i crnoberzijanaca koji su se obogatili bilo u prvom, bilo u drugom ratu pa su im onda tu imovinu konfiskovali. Oni su ustvari teška ali jezivo agresivna manjina koja je svoje izgurala ali i dan danas prdi kako 'ovo' nije 'ono' za šta su se borili, kao ili je Miloševićev komunizam ili Koštuničin fašizam, uglavnom nije to ona prava demokratija. E, pa mislim da bi se posle deset godina Miloševića i deset godina neprave demokratije valjda 90% populacije rado vratilo u onu Titovu tamnicu naroda. I ne samo u Srbiji, već i u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji... A najlepše od svega je što je prvi korak zvani Zapadni Balkan tu, pred vratima biggrin.gif
Mala satisfakcija za svo to zlo mi je što ni dvadeset godina nakon upokojenja bivše Države naslednici konfiskovanih lopova ne mogu da dođu do 'svoje' imovine. Niti će doći. Jer došli su neki drugi, potrebitiji
SOS...SOS...SOS...???
После велике Азиске кризе,услед пропасти Хоконшке берзе 1996г.Ј.Кореј-
ски привредни раст је знатно успорен а тиме и стндард.У више наврата
избијале су побуне против присутва војске САД па се неможе рећи да је
ситуација у Ј.Кореји политички стабилна.Можда је С.Корејска реторика
баш упућене у правцу оног дела Корејског народа који не трпи окупаци-
ју,макар и од тако'милосрдног окупатора'.
ски привредни раст је знатно успорен а тиме и стндард.У више наврата
избијале су побуне против присутва војске САД па се неможе рећи да је
ситуација у Ј.Кореји политички стабилна.Можда је С.Корејска реторика
баш упућене у правцу оног дела Корејског народа који не трпи окупаци-
ју,макар и од тако'милосрдног окупатора'.
i oni imaju nesto da nam kazu...?
Александар Протић, бивши члан
познате групе “Београдски синдикат и Мирослав Паровић, унук народног хероја Благоја Паровића, предводе нову политичку организацију “Трећа Србија”.
Лидери ове странке кажу за Наше новине да не желе ни прву, ни другу, већ трећу Србију, коју ће предводити млади и успшени људи. Ова нова странка залаже се да Нови Сад буде престоница Србије, да се Генералштаб измести у Ниш, а седиште полиције да буде у Крагујевцу.- Наша идеја је да Србија има јаке локалне самоуправе са пуним приходима, да има јаку централну власт и управне округе који би били нека врста координационог тела за неколико локалних средина. Такође сматрамо да седишта најважнијих институција треба да се преселе из Београда у друге градове. Нови Сад би постао престоница, тако бисмо решили питање сепаратизма северно од Саве и Дунава, док би пресељењем Генералштаба у Ниш ставили до знања да смо свесни да нам као друштву и држави највећи безбедносни ризик
представљају великоалбанске тенденције на југу Србије - каже Мирослав Паровић
Он објашњава да је њихово основно политичко начело превазилажење тог принципа црно-беле партијске поделе Србије и по томе се ова организација разликује од других.Паровић истиче да се поноси својим дедом, народним херојем Благојем Паровићем.
- Наставићу да се борим за бољу Србију - каже наш саговорник
Александар Протић, бивши члан познате групе “Београдски синдикат” каже да ова “Трећа Србија” жели да скрене пажњу грађанима да је будућност земље у њиховим рукама.
- Наша будућност је наша ствар. Хоћемо
да сугеришемо да су промене друштва које је огрезло у лаж могуће али да не могу да се десе саме од себе. Нико не сме да упропашћава животе других људи, називајући сопствене поразе судбином. Каже Протић
познате групе “Београдски синдикат и Мирослав Паровић, унук народног хероја Благоја Паровића, предводе нову политичку организацију “Трећа Србија”.
Лидери ове странке кажу за Наше новине да не желе ни прву, ни другу, већ трећу Србију, коју ће предводити млади и успшени људи. Ова нова странка залаже се да Нови Сад буде престоница Србије, да се Генералштаб измести у Ниш, а седиште полиције да буде у Крагујевцу.- Наша идеја је да Србија има јаке локалне самоуправе са пуним приходима, да има јаку централну власт и управне округе који би били нека врста координационог тела за неколико локалних средина. Такође сматрамо да седишта најважнијих институција треба да се преселе из Београда у друге градове. Нови Сад би постао престоница, тако бисмо решили питање сепаратизма северно од Саве и Дунава, док би пресељењем Генералштаба у Ниш ставили до знања да смо свесни да нам као друштву и држави највећи безбедносни ризик
представљају великоалбанске тенденције на југу Србије - каже Мирослав Паровић
Он објашњава да је њихово основно политичко начело превазилажење тог принципа црно-беле партијске поделе Србије и по томе се ова организација разликује од других.Паровић истиче да се поноси својим дедом, народним херојем Благојем Паровићем.
- Наставићу да се борим за бољу Србију - каже наш саговорник
Александар Протић, бивши члан познате групе “Београдски синдикат” каже да ова “Трећа Србија” жели да скрене пажњу грађанима да је будућност земље у њиховим рукама.
- Наша будућност је наша ствар. Хоћемо
да сугеришемо да су промене друштва које је огрезло у лаж могуће али да не могу да се десе саме од себе. Нико не сме да упропашћава животе других људи, називајући сопствене поразе судбином. Каже Протић
jedan "intervju"
Živeo sam od svoje plate, sa porodicom išao na more, a odlazak i plaćanje računa u restoranu ili kafani nije se ni dovodio u pitanje. Sada nas troje, supruga, ja i sin diplomirani matematičar živimo od dve penzije i ukupno 43.000 dinara. Sin je fakultetski obrazovan i umesto da radi, ima deset godina staža na birou, nema posla, a to znači da ne može sebi ništa da priušti, a kamoli ono što sam ja u njegovim godinama mogao sa svojom platom - kaže Gradimir Jevtović, penzioner iz Kragujevca.
Gradimir ima 63 godine, nekada je radio kao mehaničar u „Goši“ i fabrici lanaca „Filip Kljajić“ i u penziju je otišao sa 40 godina, tri meseca i četiri dana staža.
- Od plate smo mogli da priuštimo sve što je jedna prosečna porodica srednjeg staleža mogla tada sebi da priušti. Redovno smo išli na letovanje, školovao sam sina, kupio sam i kola, i u kući se nije ni na čemu preterano štedelo niti se u nečemu oskudevalo. Kredit nikad nisam uzeo, a sa primanjima u kući mogao sam da pripomognem i roditeljima. Imao sam ušteđevinu, ali ona je propala devedesetih godina jer sam novac dao banci. Pre tih naših devedesetih, gde god sam radio vrednovao se rad, a kad je došla kriza, preduzeće izgubilo tržište, a mi radnici ostali bez plata. U „Filipu Kljajiću“ ostali su mi dužni 18 plata - kaže Gradimir.
U vreme kada se, kako kaže, živelo normalno, buvljak nije ni postojao, a svake godine za Novu godinu i Božić kupovalo se odelo.
- Poslednji put kupio sam odelo pre pet godina. Danas nema nikakvih investicija, a ni letovanja. Poslednji put sam bio na moru 1987. godine. Ako je za utehu, kad izmirimo sve račune za komunalije, ne moramo da brinemo da li će biti novca za pijacu.
Gradimir ima 63 godine, nekada je radio kao mehaničar u „Goši“ i fabrici lanaca „Filip Kljajić“ i u penziju je otišao sa 40 godina, tri meseca i četiri dana staža.
- Od plate smo mogli da priuštimo sve što je jedna prosečna porodica srednjeg staleža mogla tada sebi da priušti. Redovno smo išli na letovanje, školovao sam sina, kupio sam i kola, i u kući se nije ni na čemu preterano štedelo niti se u nečemu oskudevalo. Kredit nikad nisam uzeo, a sa primanjima u kući mogao sam da pripomognem i roditeljima. Imao sam ušteđevinu, ali ona je propala devedesetih godina jer sam novac dao banci. Pre tih naših devedesetih, gde god sam radio vrednovao se rad, a kad je došla kriza, preduzeće izgubilo tržište, a mi radnici ostali bez plata. U „Filipu Kljajiću“ ostali su mi dužni 18 plata - kaže Gradimir.
U vreme kada se, kako kaže, živelo normalno, buvljak nije ni postojao, a svake godine za Novu godinu i Božić kupovalo se odelo.
- Poslednji put kupio sam odelo pre pet godina. Danas nema nikakvih investicija, a ni letovanja. Poslednji put sam bio na moru 1987. godine. Ako je za utehu, kad izmirimo sve račune za komunalije, ne moramo da brinemo da li će biti novca za pijacu.
GLOBALNO..?
.На шта ви то алудирате, Михаиле Леонидовичу?
- Америчка елита савршено добро схвата да наредна администрација вероватно неће изгурати цео мандат, јер ће морати да донесе неке веома радикалне и непопуларне економске одлуке. Што би онда посадили у Белу кућу председника из сопственог круга. То би било бесмислено, тим пре што он реално ништа не може да учини. Зато је био потребан лик кога им, у ствари, неће бити жао. Обама ће спровести неке драстичне потезе који су елити неопходни. Онда ће га сменити огорчена маса. Политичари ће њему све приписати. Ипак, неће бити провокација до наредних избора.
А шта ће се после догађати?
- Понављам, већ је почео тежак стадијум пада у оквиру светске кризе. Ако САД зауставе новчану емисију, односно, ако једноставно престану да штампају доларе, све ће се срушити у року од два до три месеца. Била би то нова варијанта 1929. Ако буду штампали паре, али у минималној количини, онда ће пад трајати две и по до три године. Ако успоставе хиперинфлацију, тј. ако штампарске пресе укључе да раде пуном паром, све ће се завршити за годину, годину и по дана.
Коју ће од те три варијанте по вашем мишљењу изабрати Америка? Или је можда већ изабрала?
- Трећу варијанту – хиперинфлацију. Међутим, после смене председника могућна је и промена политике. Истине ради, ваља рећи да коју год варијанту изаберу, свет чека период од 10 до 12 година тешке депресије. Мислим да ће и у Америци и у Европи многи људи гладовати. Аутомобил ће постати раскош.
Суморна слика...
- Нећу крити да би та слика, што се Русије тиче, могла да делује оптимистичкије. Ми имамо јефтине сировине, имамо своју нафту, гас итд. Но нажалост, политика наших финансијских власти која не допушта домаћим предузећима да узимају јефтине кредите довела је до тога да је производња умногоме прекинута. Године 1998. успели смо веома брзо да се опоравимо од банкротства захваљујући томе што смо пустили у погон капацитете конзервиране још из времена Совјетског Савеза. Поред тога, знатно се побољшала спољноекономска коњунктура. Цене нафте су се винуле у небо. Сада спољноекономске коњунктуре једноставно неће бити, због кризе. Нема више ни националних капацитета. Не могу се сада градити. Тражња ће бити мала. Покушаће да нас преплаве јефтином увозном робом. Мораћемо да затварамо границу и да сасвим погоршамо структуру потрошње. Иначе, одакле новац? Увоз је скуп, а грађани више неће имати пара. Само у Москви биће незапослено 2,5 до три милиона људи. Један део тих људи су слабо плаћени радници, пре свега гастарбајтери. То ће повећати стопу криминалитета, изазваће мноштво непријатности. Замислите само један милион, или само пола милиона Узбека који немају стално место становања, а остали су без извора прихода. Разјуриће се по престоници и ни због чега ће улазити у кавге. Биће потребне веома строге мере. Макар у погледу депортације. Али ми одлично знамо да власт једноставно није способна тиме да се бави. Формираће се банде од најокорелијих криминалаца. Они ће почети систематски да пљачкају и отимају милионере, зарад великог откупа. Томе треба додати још једно два милиона незапослених из редова такозваног “канцеларијског планктона”. Млади људи који су навикли да добијају хиљаде долара месечно само зато што долазе у канцеларију. Сада ће их истерати с посла. Сви они имају хипотекарне кредите, аутомобиле купљене на кредит, другу скупу робу. Шта да раде, да продају станове не би ли намирили дуг? Па тако ће целу Москву распродати! А отпуштања су већ почела.
Немојте нас тако плашити, Михаиле Леонидовичу. Руководство државе предузима озбиљне мере. Издвојене су целе милијарде рубаља. Сваког дана слушамо о томе у телевизијским вестима.
- Ако сав тај новац буде потрошен онако како је првобитно намењен, онда ћемо некако прегурати до пролећа. Тад ће већ моћи и кромпир да се посади. Али, ако све проћердају, што је код нас, нажалост, стари обичај, онда ће проблеми почети већ у зиму. И то озбиљни проблеми. Што се власти тиче ... по свему судећи, последњих недеља дошло је до радикалне промене расположења државног руководства. Већ много година живе у илузији да ће бити довољно новца за све. Међутим, одједном се испоставило да новца не само да нема довољно, већ га има невероватно мало. Уопште се не може схватити како да се попуне већ постојеће рупе. Сви се обраћају власти и пружају руку испружену онако као просјаци кад траже помоћ. Чак и власници коцкарница! Чак и олигарси!
Прича се да је у владу дошла група олигарха да тражи новац на зајам, нудећи своја предузећа као колатерално јемство. Понудили су, дакле, она предузећа која су током 90-их откупили у бесцење на аукцијама.
- Што се олигарха тиче, ту је све сасвим јасно. Заиста не верујем да ће највећи део њих опстати кроз три или четири године
- Америчка елита савршено добро схвата да наредна администрација вероватно неће изгурати цео мандат, јер ће морати да донесе неке веома радикалне и непопуларне економске одлуке. Што би онда посадили у Белу кућу председника из сопственог круга. То би било бесмислено, тим пре што он реално ништа не може да учини. Зато је био потребан лик кога им, у ствари, неће бити жао. Обама ће спровести неке драстичне потезе који су елити неопходни. Онда ће га сменити огорчена маса. Политичари ће њему све приписати. Ипак, неће бити провокација до наредних избора.
А шта ће се после догађати?
- Понављам, већ је почео тежак стадијум пада у оквиру светске кризе. Ако САД зауставе новчану емисију, односно, ако једноставно престану да штампају доларе, све ће се срушити у року од два до три месеца. Била би то нова варијанта 1929. Ако буду штампали паре, али у минималној количини, онда ће пад трајати две и по до три године. Ако успоставе хиперинфлацију, тј. ако штампарске пресе укључе да раде пуном паром, све ће се завршити за годину, годину и по дана.
Коју ће од те три варијанте по вашем мишљењу изабрати Америка? Или је можда већ изабрала?
- Трећу варијанту – хиперинфлацију. Међутим, после смене председника могућна је и промена политике. Истине ради, ваља рећи да коју год варијанту изаберу, свет чека период од 10 до 12 година тешке депресије. Мислим да ће и у Америци и у Европи многи људи гладовати. Аутомобил ће постати раскош.
Суморна слика...
- Нећу крити да би та слика, што се Русије тиче, могла да делује оптимистичкије. Ми имамо јефтине сировине, имамо своју нафту, гас итд. Но нажалост, политика наших финансијских власти која не допушта домаћим предузећима да узимају јефтине кредите довела је до тога да је производња умногоме прекинута. Године 1998. успели смо веома брзо да се опоравимо од банкротства захваљујући томе што смо пустили у погон капацитете конзервиране још из времена Совјетског Савеза. Поред тога, знатно се побољшала спољноекономска коњунктура. Цене нафте су се винуле у небо. Сада спољноекономске коњунктуре једноставно неће бити, због кризе. Нема више ни националних капацитета. Не могу се сада градити. Тражња ће бити мала. Покушаће да нас преплаве јефтином увозном робом. Мораћемо да затварамо границу и да сасвим погоршамо структуру потрошње. Иначе, одакле новац? Увоз је скуп, а грађани више неће имати пара. Само у Москви биће незапослено 2,5 до три милиона људи. Један део тих људи су слабо плаћени радници, пре свега гастарбајтери. То ће повећати стопу криминалитета, изазваће мноштво непријатности. Замислите само један милион, или само пола милиона Узбека који немају стално место становања, а остали су без извора прихода. Разјуриће се по престоници и ни због чега ће улазити у кавге. Биће потребне веома строге мере. Макар у погледу депортације. Али ми одлично знамо да власт једноставно није способна тиме да се бави. Формираће се банде од најокорелијих криминалаца. Они ће почети систематски да пљачкају и отимају милионере, зарад великог откупа. Томе треба додати још једно два милиона незапослених из редова такозваног “канцеларијског планктона”. Млади људи који су навикли да добијају хиљаде долара месечно само зато што долазе у канцеларију. Сада ће их истерати с посла. Сви они имају хипотекарне кредите, аутомобиле купљене на кредит, другу скупу робу. Шта да раде, да продају станове не би ли намирили дуг? Па тако ће целу Москву распродати! А отпуштања су већ почела.
Немојте нас тако плашити, Михаиле Леонидовичу. Руководство државе предузима озбиљне мере. Издвојене су целе милијарде рубаља. Сваког дана слушамо о томе у телевизијским вестима.
- Ако сав тај новац буде потрошен онако како је првобитно намењен, онда ћемо некако прегурати до пролећа. Тад ће већ моћи и кромпир да се посади. Али, ако све проћердају, што је код нас, нажалост, стари обичај, онда ће проблеми почети већ у зиму. И то озбиљни проблеми. Што се власти тиче ... по свему судећи, последњих недеља дошло је до радикалне промене расположења државног руководства. Већ много година живе у илузији да ће бити довољно новца за све. Међутим, одједном се испоставило да новца не само да нема довољно, већ га има невероватно мало. Уопште се не може схватити како да се попуне већ постојеће рупе. Сви се обраћају власти и пружају руку испружену онако као просјаци кад траже помоћ. Чак и власници коцкарница! Чак и олигарси!
Прича се да је у владу дошла група олигарха да тражи новац на зајам, нудећи своја предузећа као колатерално јемство. Понудили су, дакле, она предузећа која су током 90-их откупили у бесцење на аукцијама.
- Што се олигарха тиче, ту је све сасвим јасно. Заиста не верујем да ће највећи део њих опстати кроз три или четири године
Desanka Maksimovic
Ni moji preci, ni seljaci moga zavičaja
izdajnici nisu bili.
Stizali su na vreme gde pravda čeka,
gde je domovina zvala;
pa i ja znam vrednost
žrtava i ideala;
ali žao mi je,
žao mi je čoveka.
Žao mi je čoveka,
ali ako sloboda
i na život moje braće čeka,
ako treba braniti istinu neku
spokojni budite:
neću im reći
da sa bojnog polja uteku.
Nastanu li opet dani
da ropstvo zapreti našoj grudi,
da zemlja životom moradne da se brani,
neću ni ja nikom svome reći
da kukavički napusti metu,
ali ne treba niko da se čudi
ako zaplačem,
kao sve žene i majke na svetu.
Teško je videti da se lomi mlado granje,
i na zveri iz pećina
da se podižu hajke;
teško je čuti nad oborenim gnezdom
i pisak ptice majke;
a kako mi žao ne bi bilo
čijeg poginulog sina.
Radujem se i kad stado na miru pase,
i kad vetrovi duvaju kuda im je volja,
kad pesmu polja
slobodno šumi trava meka:
pa kako ne bih razumela žrtve
da se sloboda spase:
ali žao mi je,
žao mi je čoveka.
izdajnici nisu bili.
Stizali su na vreme gde pravda čeka,
gde je domovina zvala;
pa i ja znam vrednost
žrtava i ideala;
ali žao mi je,
žao mi je čoveka.
Žao mi je čoveka,
ali ako sloboda
i na život moje braće čeka,
ako treba braniti istinu neku
spokojni budite:
neću im reći
da sa bojnog polja uteku.
Nastanu li opet dani
da ropstvo zapreti našoj grudi,
da zemlja životom moradne da se brani,
neću ni ja nikom svome reći
da kukavički napusti metu,
ali ne treba niko da se čudi
ako zaplačem,
kao sve žene i majke na svetu.
Teško je videti da se lomi mlado granje,
i na zveri iz pećina
da se podižu hajke;
teško je čuti nad oborenim gnezdom
i pisak ptice majke;
a kako mi žao ne bi bilo
čijeg poginulog sina.
Radujem se i kad stado na miru pase,
i kad vetrovi duvaju kuda im je volja,
kad pesmu polja
slobodno šumi trava meka:
pa kako ne bih razumela žrtve
da se sloboda spase:
ali žao mi je,
žao mi je čoveka.
Cinjenice
Činjenica da se u celoj Zapadnoj Evropi, u trenutku duboke krize ekonomije i ideologije liberalnog kapitalizma, višestruko povećala prodaja Kapitala i Komunističkog manifesta najbolje pokazuje da je Karl Marks i dalje aktuelan, kao i da je teorijski najbolje objasnio mehanizme, funkcionisanje i samu suštinu kapitalizma. Iako je prošlo više od 150 godina od prvog izdanja, Komunistički manifest nije zastareo niti prevaziđen jer su pitanja koja postavlja i teme kojima se bavi podjednako aktuelne. Kapitalizam je društvo otuđenja i eksploatacije kao i pre 150 godina, uprkos ogromnom napretku nauke, tehnologije i mnogim drugim promenama. Danas, kao i pre 150 godina, proleteri nemaju šta da izgube osim svojih okova, a mogu dobiti čitav svet.
Bakunjin...Comski
"..je predvideo da ce nova intelektualna klasa ici jednim od dva pravca...ili ce pokusati da iskoristi narodnu borbu da bi prigrabila drzavnu vlast,pretvarajuci se u okrutnu, nasilnicku crvenu birokratiju, ili ce izrasti u menadzere i ideologe drzavno-kapitalistickih drustava, ako narodna revolucija ne uspe"....."Sa padom sovijetskog sistema javlja se mogucnost za ozivljavanje zustre i istinske misli slobodnog socijalizma, koja nije moglada se bori protiv doktrinarnih i okrutnih nasrtaja velikih sistema moci. Nestanak SSSR je mala pobeda za socijalizam, isto kao sto je to bila nad fasizmom".
Prvi citat je Bakunjin, a drugi Comski...???
Prvi citat je Bakunjin, a drugi Comski...???
Da li ste mozda za pocetak "tranziciju" mislili..?
Hm,hmm.. mislim da u trenutnoj situaciji, treba "uvozne robe i usluge", namenjene sirokoj potrosnji-maloprodaji, opteretiti carinskim dazbinama, a domacim "malim i srednjim preduzecima"..smanji poreze, kako bi se malo oporavili i obogatili,stvorili sopstvene izvore finansiranja, regulisali "unutrasnje trziste".. i zaobisli "strane banke i kapital"...hm,hmm..presli na "unutrasnje rezerve i resurse"..??
I to je jamerika
Srce radničke pobune predstavljalo je 40.000 čikaških radnika koji su svoje zahteve istakli kroz čuvene tri osmice - osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog uzdizanja! Krvavi bilans policijske „intervencije“ kojom su zaustavljene demonstracije bilo je šest mrtvih i 50 ranjenih radnica i radnika. U montiranom procesu koji je usledio po gušenju nemira osam radnika je optuženo za ubistvo, a četvoro je osuđeno na smrt vešanjem.
Na predlog radnika iz SAD na prvom kongresu Druge socijalističke internacionale 1889. godine u Parizu doneta je odluka o obeležavanju 1. maja kao praznika radničke borbe i solidarnosti, a crvena zastava postala je simbol radničke krvi koja je prolivena za ostvarivanje prava radnika.
Američki zvaničnici i biznismeni potrudili su se, međutim, da zamaskiraju pravu istinu o majskim događajima, predstavljajući 1. maj kao praznik „levičara“, koji se isključivo proslavlja na Crvenom trgu u Moskvi.
Na predlog radnika iz SAD na prvom kongresu Druge socijalističke internacionale 1889. godine u Parizu doneta je odluka o obeležavanju 1. maja kao praznika radničke borbe i solidarnosti, a crvena zastava postala je simbol radničke krvi koja je prolivena za ostvarivanje prava radnika.
Američki zvaničnici i biznismeni potrudili su se, međutim, da zamaskiraju pravu istinu o majskim događajima, predstavljajući 1. maj kao praznik „levičara“, koji se isključivo proslavlja na Crvenom trgu u Moskvi.
Stop "obznanama u elektronskim i stampanim medijima"
Naš najznačajniji filozof, akademik Mihajlo Marković, ekskluzivno za ”Pečat” govori o mogućnostima obnavljanja levice u Srbiji, o aktuelnoj situaciji na Kosovu, nedavno održanim predsedničkim izborima i putu kojim bi naša zemlja trebalo da pođe
Može li Srbija bez levice?
Srbija može bez levice onako kako može da živi covek bez levog oka, leve ruke i leve noge. To znaci, ne može da sagleda perspektivu, ne može da potrci, ne može ni da hoda bez štapa.
Da li Vas situacija u Srbiji danas podseca na onu pre Drugog svetskog rata – za vlast se bore desnicarske partije, a prave levice nema.
Sadašnja situacija u Srbiji lici na onu pre Drugog svetskog rata utoliko što su se za vlast borile iste dve partije – demokrate i radikali. Bitna razlika je u tome što je tada levica bila silom izgnana iz javnog života (“demokratska” vlada Vesnica 1920-1921. godine donela je “Obznanu” , zakon o zaštiti države, kojim je KPJ stavljena izvan zakona, sva njena imovina zaplenjena, a clanovi i aktivisti pohapšeni). Pred rat levica je bila ilegalna, ali, iako malobrojna, bila je odlicno organizovana i moralno snažna, pa je zato i mogla da odigra vodecu ulogu u ustanku 1941. godine. Danas je levica brojnija i legalna, ali u velikoj meri demoralisana i sklona oportunizmu …
Može li Srbija bez levice?
Srbija može bez levice onako kako može da živi covek bez levog oka, leve ruke i leve noge. To znaci, ne može da sagleda perspektivu, ne može da potrci, ne može ni da hoda bez štapa.
Da li Vas situacija u Srbiji danas podseca na onu pre Drugog svetskog rata – za vlast se bore desnicarske partije, a prave levice nema.
Sadašnja situacija u Srbiji lici na onu pre Drugog svetskog rata utoliko što su se za vlast borile iste dve partije – demokrate i radikali. Bitna razlika je u tome što je tada levica bila silom izgnana iz javnog života (“demokratska” vlada Vesnica 1920-1921. godine donela je “Obznanu” , zakon o zaštiti države, kojim je KPJ stavljena izvan zakona, sva njena imovina zaplenjena, a clanovi i aktivisti pohapšeni). Pred rat levica je bila ilegalna, ali, iako malobrojna, bila je odlicno organizovana i moralno snažna, pa je zato i mogla da odigra vodecu ulogu u ustanku 1941. godine. Danas je levica brojnija i legalna, ali u velikoj meri demoralisana i sklona oportunizmu …
Zasto u NARODNI FRONT
Drzava "ima silu od 1990, ideoloski obradjenu vojsku"....."dobrovoljce".."policiju".."zandarmeriju".."navijace".."naoruzane agencije za obezbedjenje imovina i lica"...protiv koga su te "sile"..drzava ima i americke, nemacke slugeranje...koje ce u konacnom skoru zastupati one kojima sluze, preko njih ce se ameri i svabe obracunati..ko ce sta da kontrolise u Srbiji..Kosmetu,Vojvodini,Raskoj...U toj sveopstoj kolaboraciji, pardon "dovodjenju investitora"..sudarice se medju sobom.
Zaključci sa sednice Glavnog odbora
Zaključci sa sednice Glavnog odbora
Na sednici Glavnog odbora Pokreta Narodni Front, održanoj 08.05.2013. godine sa početkom u 14. časova u Nišu doneti su sledeći zaključci:
1. Glavni odbor je jednoglasno poništio sporazum o saradnji sa JU Centrom Tito, koji je sklopljen 22. jula 2012. godine i aneks sporazuma od 27.jula 2012. godine, usled nepoštovanja odredbi sporazuma od strane JU Centra Tito.
2. Glavni odbor doneo je odluku da se prekine svaki kontakt sa svim komunističkim udruženjima u Srbiji, jer su odavno pošla putem frakcionaštva, nacionalizma i saradnje
sa nacionalnom i građanskom opcijom.
3. Pokret Narodni Front ostao je otvoren za sve organizacije, grupe i pojedince koje podržavaju naš program i žele da postanu deo naše organizacije.
4. Posebnu pažnju posvetiti rešavanju problema finansiranja aktivnosti pokreta
5. Doneta je odluka da se izvrše sve potrebne tehničke i programske pripreme za drugu redovnu skupštinu Narodnog Fronta, pripremi predlog izmene i dopune Statuta, predlog počasnih članova, dopune programskih načela i druge aktivnosti. Datum održavanja druge redovne skupštine biće poznat tek posle sledeće sednice Glavnog odbora.
6. Formirana je komisja od dva člana koja će u narednom periodu uraditi reviziju članstva i pripremiti predlog za sledeću sednicu skupštine o brisanju iz članstva neaktivnih članova i onih koji su prekršili odredbe programa, statuta i drugih odluka Glavnog odbora.
7. Glavni odbor je posebno pohvalio aktivnosti Drugova Nenada Lazarevića i Slobodana Markovića koji su uspešno u proteklom periodu vodili tim za marketing i press službu pokreta.
8. Pokret Narodni Front je privržen ideji samoupravnog socijalizma i narodne demokratije i sve svoje buduće aktivnosti posvetiće ka promociji tih ideja. Shodno tome aktivnosti koje se baziraju na nostalgiji biće svedene na minimum.
PRESS SLUŽBA
NARODNOG FRONTA
Na sednici Glavnog odbora Pokreta Narodni Front, održanoj 08.05.2013. godine sa početkom u 14. časova u Nišu doneti su sledeći zaključci:
1. Glavni odbor je jednoglasno poništio sporazum o saradnji sa JU Centrom Tito, koji je sklopljen 22. jula 2012. godine i aneks sporazuma od 27.jula 2012. godine, usled nepoštovanja odredbi sporazuma od strane JU Centra Tito.
2. Glavni odbor doneo je odluku da se prekine svaki kontakt sa svim komunističkim udruženjima u Srbiji, jer su odavno pošla putem frakcionaštva, nacionalizma i saradnje
sa nacionalnom i građanskom opcijom.
3. Pokret Narodni Front ostao je otvoren za sve organizacije, grupe i pojedince koje podržavaju naš program i žele da postanu deo naše organizacije.
4. Posebnu pažnju posvetiti rešavanju problema finansiranja aktivnosti pokreta
5. Doneta je odluka da se izvrše sve potrebne tehničke i programske pripreme za drugu redovnu skupštinu Narodnog Fronta, pripremi predlog izmene i dopune Statuta, predlog počasnih članova, dopune programskih načela i druge aktivnosti. Datum održavanja druge redovne skupštine biće poznat tek posle sledeće sednice Glavnog odbora.
6. Formirana je komisja od dva člana koja će u narednom periodu uraditi reviziju članstva i pripremiti predlog za sledeću sednicu skupštine o brisanju iz članstva neaktivnih članova i onih koji su prekršili odredbe programa, statuta i drugih odluka Glavnog odbora.
7. Glavni odbor je posebno pohvalio aktivnosti Drugova Nenada Lazarevića i Slobodana Markovića koji su uspešno u proteklom periodu vodili tim za marketing i press službu pokreta.
8. Pokret Narodni Front je privržen ideji samoupravnog socijalizma i narodne demokratije i sve svoje buduće aktivnosti posvetiće ka promociji tih ideja. Shodno tome aktivnosti koje se baziraju na nostalgiji biće svedene na minimum.
PRESS SLUŽBA
NARODNOG FRONTA
NARODNI FRONT- Broj poruka : 3
Datum upisa : 28.09.2012
Odluka je vasa, naravno..
Do sada smo imali KPS, KP,...itd ima toga jos.."frakcionaska borba"..kako god,.. Danas, zivimo u drustvu "lazi i prevara"..Dveri, DSS kradu ideje radikala, na vesti net vidim "kradju naslova"..po vokaciji dverasi plasiraju u javnosti SRPSKI NARODNI FRONT...sto, znaci da ih nesto slama..da su u agoniji, koja mora da bude produbljena..da propadnu, jer treba praviti razliku, veliku razliku izmedju NARODNI FRONT (Srbije) u SRPSKI NARODNI FRONT..kao, smisljenu, podmuklu podmetacinu. Po tom pitanju asocijacije, koju izaziva naslov, naslov..tog "novog".. pokreta vi se ne oglasavate ..??
Re: NARODNI FRONT UPUTIO JAVNI POZIV SVIM KOMUNISTIMA
Ilegalne organizacije ne priznajemo kao legitimne, niti zelimo da trosimo svoje dragocene vreme na takve pojave. Kojoj vi organizaciji pripadate druze. Vidim stavili ste nas flajer kao sliku profila. Nas ste clan?
NARODNI FRONT- Broj poruka : 3
Datum upisa : 28.09.2012
odgovor
Nije u pitanju priznanje, i sa takvima neterba da bude, izvesni Vide Danicic je to objavio na vestinet, poziva gradjane itd, reagovao sam na to, da kradu tudji naziv,ali veliki su problem "moderatori"..neki puste, neki cesto nece da puste reagovanje, onako kako su banditi DS,SPS i drugi, "preoteli INTERNACIONALA, tako i razni prirepci rade isto. Na takve stvari se mora reagovati zbog javnosti, kada neko upotrebljava NARODNI FRONT..a, mislim da su u pitanju dverasi, onda to zbunjuje. Ja nisa, clan nijedne partije, nekada sam bio SK..a, na sastanku prisajedinjenja silovanja SK-SPS..sam, usmenim i pismenim putem izasao iz SK. Ako je problem sto sam upotrebio flajer, nije problem uklonicu ga. A u nekim momentima uvek, na neki online..prilozim vas POKRET NARODNI FRONT. Simpatizer sam pre svega Komunistickih i svih srodnih partija.
Zemlja nam je okupirana,
Čuveni rok novinar Peca Popović uputio se starom prijatelju u Holandiju, u jedno malo mesto kraj Utrehta, gde Branimir Džoni Štulić živi poslednjih 25 godina u „dobrovoljnom izgnanstvu“.
Kako Popović zapaža, danas 56-godišnji Džoni dobru liniju čuva igrajući fudbal, kosa mu je proređena, ali duga… Osim starog jugoslovenskog nevažećeg pasoša, druge putne isprave nema, a objašnjava i zašto:
- Imao sam jugoslovenski pasoš. Od kada ta zemlja ne postoji, ja drugi pasoš nisam ni tražio ni imao. Na insistiranje rok novinara da, ipak, odgovori da li bi prihvatio srpsko državljanstvo, koje mu je ministar Ivica Dačić u medijima ponudio, Štulić kaže:
- Život nije bajka. Ako mi knjige nešto naprave, ako mi bude potrebna baza za rad u sledećih 20 godina, uzeću pasoš u praktične svrhe da bih mogao da radim – kaže, ne precizirajući koji bi to pasoš mogao da bude.
I sam priznaje da sve ove godine živi na teretu supruge Džozefine, „glavnog sponzora“, ali tvrdi da nije tačno da baša ništa ne zarađuje:- Sada zarađujem više nego ikada, samo sada to ne dobijam. To je drugi par rukava. To kažem kada me pitaju zašto me moja žena trpi i ne izbacuje. Ona vidi koliko radim. Ja mnogo zarađujem, samo me ne isplaćuju!
Kada kaže da radi, Štulić misli na pisanje i prevođenje knjiga, a ne na muziku. Posle objavljivanja prevoda Homerove „Ilijade“, posvetio se daljem istraživanju i pisanju, a uskoro očekuje premijeru svoje biblioteke od 14 novih naslova.
Priče o pregovorima za koncerte u Zagrebu i Beogradu, za koje mu se navodno nude velike pare, demantuje, a na insistiranje da kaže pod kojim uslovima bi svirao na prostorima bivše Jugoslavije, Štulić odgovara:
- Da odgovorim teoretski i uslovno na to pitanje. Znači da nema telefonije, da nema snimanja, da nema interneta, da nisam toliko važan koliko ispada da sam važan i da je ta zemlja slobodna kao što je nekada bila slobodna.
Ona je sada okupirana, a ja ne sviram na okupiranim teritorijama.
Kako Popović zapaža, danas 56-godišnji Džoni dobru liniju čuva igrajući fudbal, kosa mu je proređena, ali duga… Osim starog jugoslovenskog nevažećeg pasoša, druge putne isprave nema, a objašnjava i zašto:
- Imao sam jugoslovenski pasoš. Od kada ta zemlja ne postoji, ja drugi pasoš nisam ni tražio ni imao. Na insistiranje rok novinara da, ipak, odgovori da li bi prihvatio srpsko državljanstvo, koje mu je ministar Ivica Dačić u medijima ponudio, Štulić kaže:
- Život nije bajka. Ako mi knjige nešto naprave, ako mi bude potrebna baza za rad u sledećih 20 godina, uzeću pasoš u praktične svrhe da bih mogao da radim – kaže, ne precizirajući koji bi to pasoš mogao da bude.
I sam priznaje da sve ove godine živi na teretu supruge Džozefine, „glavnog sponzora“, ali tvrdi da nije tačno da baša ništa ne zarađuje:- Sada zarađujem više nego ikada, samo sada to ne dobijam. To je drugi par rukava. To kažem kada me pitaju zašto me moja žena trpi i ne izbacuje. Ona vidi koliko radim. Ja mnogo zarađujem, samo me ne isplaćuju!
Kada kaže da radi, Štulić misli na pisanje i prevođenje knjiga, a ne na muziku. Posle objavljivanja prevoda Homerove „Ilijade“, posvetio se daljem istraživanju i pisanju, a uskoro očekuje premijeru svoje biblioteke od 14 novih naslova.
Priče o pregovorima za koncerte u Zagrebu i Beogradu, za koje mu se navodno nude velike pare, demantuje, a na insistiranje da kaže pod kojim uslovima bi svirao na prostorima bivše Jugoslavije, Štulić odgovara:
- Da odgovorim teoretski i uslovno na to pitanje. Znači da nema telefonije, da nema snimanja, da nema interneta, da nisam toliko važan koliko ispada da sam važan i da je ta zemlja slobodna kao što je nekada bila slobodna.
Ona je sada okupirana, a ja ne sviram na okupiranim teritorijama.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu