Svaka mu je ka Njegosa !!

Ići dole

   Svaka mu je ka Njegosa !! Empty Svaka mu je ka Njegosa !!

Počalji  Milan taj Sre Feb 22, 2012 5:35 pm

Bivši savezni premijer Momir Bulatović izjavio je da stoji iza svake svoje reči u intervjuu koji je dao za prošli broj Nedeljnika, te da ništa nije izmišljotina, kako to tvrdi Manojlo Vukotić, glavni i odgovorni urednik jednog dnevnika. Bulatović je zahvalio Nedeljniku, izjavivši da ga odavno neki medij nije tako korektno preneo. On je odbio da polemiše s Vukotićem za kojeg kaže da mu „nije jasno da li je napao njega ili nas (Nedeljnik)".

Ne želeći da komentariše optužbe iz nepotpisanog teksta, Bulatović ipak nije izdržao da se ne osvrne na „Vukotićevu prozivku da je bivši komunistički lider".

„Ja se ne stidim toga što sam bio komunista!", odgovara Bulatović. „Čak sam, kao komunistički lider, pobedio na prvim neposrednim izborima za predsednika Crne Gore."

Very Happy Very Happy Very Happy Cool
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

   Svaka mu je ka Njegosa !! Empty Svaka joj je ka Njegosa

Počalji  Milan taj Uto Apr 08, 2014 9:52 am

Piše: Margit Savović
Ništa za to, nas i Rusa 300 miliona

Da li ste informisani da je, prvi put u svom mlađanom životu, najbolji gitarista u finansijama i najbolji finansijer među gitaristima, ispunio izborno obećanje.
Na adresu dnevnog lista, koji je tu informaciju i prosledio, stiglo je famoznih hiljadu evrića.
I ne samo to, već i na stotina kila jabuka. (1.400 kg, primedba redakcije).
Bile su to, ne jabuke razdora već voćke protiv moždanog, pa i monetarnog udara. Ako svaki dan pojedete po jednu, ne preti vam opasnost da izgubite razum. Razum nalaže da pokušamo sve da razumemo kako valja.
Treba da razumemo da ne valja nasesti na lažne vesti. Međutim, koga EPS ujede, i Šuleta se plaši. Kada, nakon onih naduvanih računa za struju, pukli smo kao zvečke, u našim sandučićima (koji, uzgred, još nisu usklađeni sa evropskim standardima, pa imaju više rupa nego što propisi nalažu), dakle, u našim, neusklađenim poštanskim boksovima našli smo obaveštenje o poskupljenju električne energije.
Iako su nadležni energično demantovali i molili građane da ne nasedaju, mi smo se tresli kao da nas je udarila struje od dvadeset hiljada volti. Dobili smo i, preko noći, još nekoliko hiljada sedih.
Šta se dalje dešavalo? Kao grom iz vedra neba, isti taj EPS, objavio da ima 650 direktora. Ups! Pa, onda se javi PUPS i kaže: „Mi u potpunosti peremo ruke od našeg istaknutog člana. Ujedinjeno tvrdimo da veze nemamo sa inspektorom rada. Drago bi nam bilo da nas ne povezujete sa njim, ljubi ga (krko)baba.“
Šta reći, a ne zaplakati. Nego, pre nekoliko dana, primetila sam da svi nešto pevuše, kao „šareniću, leptiriću“. E, pa sad, taj šar(en)i(ć) leptirić, uhvaćen je u mreži. Pratimo, sa velikom pažnjom, kako mu teku dani zemaljski.
Malo smo se čudili da je, umesto banana, doručkovao paštetu, ali smo dobili objašnjenje da su banane još na putu. Vozi, Miško. Besna kola, diže se prašina. Uzgred, na sajmu su prodata sva besna kola. Konkurencija je bila veoma tesna, ali kada čeljad nije besna, kuća nije tesna. U nadmetanju viđena su mnoga lica koja smo nedavno viđali na poternicama, ali ne treba terati mak na konac.
Jednostavno, u nama, još uvek, ili zauvek, motaju se crvići sumnje. Koliko su ljudi zadojeni teorijama zavere, uverili smo se ovih dana.
Naime, nakon što su, konačno, Užičani dobili pijaću vodu, neko je proturio vest o crvićima koji su, možda, u toj vodi.
Uzaludna su bila uveravanja da se, prvo, ne radi o crvićima, već, ćujte, o crvolikim pojavama, to jest, to su sićušna bića koji likom vas podsećaju na crve, ali samo likom. To vam je isto kao kada za neke ljude mislite da su čovekoliki, pa se ispostavi da pripadaju nekoj drugoj vrsti. Razlika je samo u tome što, navodno, ovi crvoliki mogu da se piju, a oni čovekoliki se teško svare.
Ima još dosta toga što zdrav razum teško može da svari. Primera radi, nekoliko vesti iz komšijske nam Bosne, blago rečeno, šokantne su. Prvo, naša železnica će iznajmljivati od njih vozove, pa ćemo danju, noću, čekajući vezu za Travnik, ići kroz podlugove. Šta ti dadoh, srce moje.
Drugo, možda, posle Hrvatske, i sa njom ćemo pred međunarodni sud pravde, zbog ćevapa. Ko kome otima brend. Problem je, što, kao i uvek, mi kasnimo. Još nemamo sudske tumače za bosanski, bošnjački, ili, đavo će ga znati, koji jezik.
Najveći štos sledi sada. Sin, dragog mi predsjednika Alije, uputio je poziv budućem premijeru naše zemlje da poseti njegovu džamahiriju.
Izeš zemlju koja Bosne nema. Bosne nema, ali, po njemu, oseća se novi kurs na relaciji Sarajevo-Beograd. Mlada je Bosna, principijelna. Dođi, da ostarimo zajedno.
Mora da priznam, ipak, sve ovo nema mnogo značaja. Mnogo više sam strepela zbog toga kako ćemo se postaviti prema Krimu. Tehnički, dobro je što imamo tehničku Vladu, pa nismo morali otvoreno da zauzmemo stav. Zato su me iznenadili đetići i prve im komšije, Albanci. Strogo su upozorili Putina da će slediti evropski put. Oni će dotući veliku Rusiju. Nije mi samo jasno kako.
Razmišljajući o tome, setila sam se jedne stare parodije. Apropo svega, rat sa Japanom, dve zemlje su još u ratu. Hoće Japanci da napadnu, ali, iako se trude iz petnih žila, ne mogu da je nađu na mapi. U crnogorskom štabu takođe su na velikim mukama. Ako dođu, đe ćemo ih sahraniti tolike?
Ništa za to, Rusa i nas 300 miliona (izuzev onih nekoliko komada sa crne liste). Priča se, priča da Rusi (više ne) dolaze. Ej, pljevaljski tamburaši, pjevajte nam, Šareniću, leptiriću. Uzgred, veoma smo ponosni. Uskoro, na mestu Nemanjića grada, nići će turski kulturni centar. Mogli bismo ga nazvati Podgorica na Morači. I mi konja za trku imamo!


Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

   Svaka mu je ka Njegosa !! Empty Rankovic bio korektniji od Djidovih Crnogoraca

Počalji  Milan taj Ned Maj 04, 2014 12:13 pm

Đilas je mislio da se dogmatski komunistički led kojem, kad bi se materijalizovao, ni ledolomac imena „Lenjina“ tada ne bi ništa mogao, može razbiti onim njegovim veoma hrabrim, visprenim, izuzetno nadahnutim, inspirativnim tekstovima objavljivanim u, do tada rigidnoj i sklerotičnoj Vlahovićevoj „Borbi“. (Zogović je već pet punih godina bio u kućnom pritvoru, u dvosobnom stanu u Cvijićevim paviljonima i s Vlahovićevom „Borbom“ nije mogao imati nikakve veze). Đilas je mislio, ponadao se, zanio se trenutnim uspjesima njegovih, danas bi kazali „kolumni“, kod nižeg, višeg, srednjeg, pa u jednom dijelu i najvišeg partijskog kadra. Đilas se zanio i više se nije mogao ustaviti: u njemu je inače bilo dosta zanesenjačkog i to je, možda, ono najljepše u njemu, pa i kada „u ime revolucije“ ubija, kako je znao da kaže! Ubijanje u ime Revolucije je tek zanesenjaštvo, doduše krvavo!
Odjednom je došlo do upaničenosti u osnovnim partijskim ćelijama i do većine u Politbirou, zapravo do svih osim samog Đilasa, da će se Đidovi tekstovi (kolumne) pretvoriti u moćni eksploziv razaranja dogmatskog, granitnog, bića jugoslovenskog komunizma! Upaničenost je zahvatila milionsko partijsko članstvo, činilo se da će se čitava piramida jedne revolucije, revolucionarnog režima, već okoštale birokratske vlasti, i svih komunističkih vrijednosti, srušiti, da će i vođe Revolucije i tvorce komunističkog pokreta baciti u koridu pobunjenog građanstva, gdje bi ih dokrajčili dželati poput onih što su taj „sveti posao svake revolucije i kontrarevolucije“ u preuzimanju vlasti obavljali i uspješno obavili!
Drugovi su drugu Đilasu vratili plenumom! A na Plenumu: Moša Pijade pamfletski, cicvarićki, zagrižljivo, osvetnički, što će tek nakon totalnog Đilasovog pada biti izabran za predsjednika Skupštine FNRJ. Pijade tu na Plenumu pravi mangupsku inverziju: od čuvenog Đilasovog naslova iz Nove misli, odakle je sve i počelo – „Anatomija jednog morala“, drug Moša, inače već od Josipa Broza nazvan, interno, „komunistički Cicvarić“, inverzira i svoj obračun naslovljava „Moral jedne anatomije“! Nastavlja mrzovoljni Boris Ziherl: najveći slovenački i jugoslovenski teoretičar marksizma; on sve Đidove ideje iz “Borbinih” kolumni, kao i malograđansku destruktivnost teksta iz Nove misli, podvodi pod oštru marksističku analizu, ukazuje na decenijsku Đidovu „improvizaciju marksizma“. Ziherlova analiza je hladna, oštra, „marksistički“ argumentovana, ali ne privatna i vulgarno pamfletska, kao Mošina! Bevc, a to je tada bio drug Kardelj, ili drug Edo, ide na Đilasa drsko, staljinistički optužujuće; provokatorski ga proziva i citira razgovore koje su privatno vodili, o kojima je Josip Broz odmah sve znao i nije Kardelju dao zadatak da nastavi provocirati „druga Đida“! Ređaju se drugovi – nasrću na druga, kako to samo komunisti znaju i počešće rade, bilo plenumski, bilo politbirovski. Andrić bi tiho rekao „Grozni ste vi komunisti jedan prema drugom“.
Na tom Đilasovom plenumu, na „revizionistu“, „renegata“, „zapadnjaka“, „bevanovca“, „antimarksistu“, „dešperatera“, „izdajnika revolucije, Partije i socijalizma“ išli su đonom: Edvard Kardelj, Petar Stambolić, Jakov Blažević, Moma Marković, Lazar Koliševski, Miha Marinko, Fadilj Hodža, Blažo Jovanović, Svetozar Vukmanović Tempo, najpoznatiji „đonaš“ među partijskim „đonašima“, Moša Pijade, Veljko Vlahović... Bilo je i onih koji su „morali“ da progovore kako im se ne bi prilijepila tada najopasnija etiketa „đilasovca“: Peko Dapčević, Mitra Mitrović (Đilas) i Vladimir Dedijer. Govorilo se da je generala Dapčevića, i dalje najslavnijeg Titovog generala, i glumicu Milenu Vrsajkov, vjenčao Milovan Đilas. Slučaj to dvoje supružnika (generala i glumice) i odnos partijske vrhuške, već kaste, prema njima, pogotovo Tempove supruge i Tempa, Đilasu je poslužio kao inspirativno polazište za moralističko-društveni esej Anatomije jednog morala, objavljen u posljednjem broju časopisa Nova misao, čiji su urednici i pokretači bili Đilas, Krleža, Bogdanović, Bora Drenovac...
Dapčevićevo učestvovanje u diskusiji, crnogorskom ijekavicom obojeno, bilo je više bojazan da mladi ljudi pogrešno ne shvate druga Đida, nego njegova osuda. Bivša Đilasova supruga, takođe uzorno kontroverzna Mitra Mitrović, u svom je kraćem govorenju zadržala dostojanstvo nekadašnje Mitre Mitrović-Đilas, našla je granicu između osude i prisjećanja i podsjećanja na velike Đidove zasluge za komunistički pokret i revoluciju. U pauzi Plenuma je Đilasu i prišla, jedina. Nekoliko noćiju poslije Plenuma, kada je već bio raskrinkan i isključen, oko ponoći se, kao nekadašnji ilegalac, prokrao do njenog stana i zazvonio; tiho je upitao: Mogu li ući? Vladimir Dedijer je patetično, ganuto i hrabro potegao četiri prsta na svojoj desnoj ruci, pokazao ih svima i rekao: Ova četiri prsta su Tito, Ranković, Kardelj i Đilas! Vlado je lijevom rukom dotakao, pojedinačno, svoja ispružena četiri prsta i nastavio: Udarac po bilo kojem od ova četiri prsta boli! Moša Pijade je nešto s mjesta dobacio, nešto zajedljivo i kao duhovito: Tito ga je pogledao i rukom mu dao znak da šuti. Čitavo vrijeme plenuma Aleksandar Ranković je samo predsjedavao. Znalo se da su „Marko i Đido“ bili veliki lični i partijski prijatelji, još iz vremena kada je Đilas, privremeno, bio sekretar Pokrajinskog komiteta KP Srbije; da je Marko na sve te Đilasove intelektualističke izlete i bravure, na povremenu svojeglavost i djelimičnu anarhoidnost sa simpatijama gledao i sve mu tolerisao. Znalo se i da su Marko i Đido kumovi: Ranković je vjenčao Đilasa i Štefu, drugu Đilasovu suprugu, inače bivšu ženu Ivana Gošnjaka. Imao se utisak da je organizacioni sekretar Centralnog komiteta i šef jugoslovenske policije ispao moralniji, suzdržaniji, tolerantniji, korektniji od svih Đidovih Crnogoraca, izuzev generala Dapčevića!
Dedijer je na kraju i zaplakao!
Veljko Vlahović je pokajnički i do morbidnosti samokritički ponižavajuće osudio sebe što je mjesecima u ”Borbi” objavljivao Đilasove tekstove. Njegova osuda samoga sebe išla je dotle da je nabrojio sve elemente zbog čega ga Tito i drugovi trebaju osuditi: nebudnost, kao najveći grijeh revolucionara, robovanje Đilasovom autoritetu i, što je najkukavičkije djelovalo, „nečitanje, ili samo ovlašno gledanje Đilasovih tekstova“ iz napadnute serije. Znao je Vlahović, još iz moskovskog vremena, dok je rukovodio Omladinskom internacionalom, kako se drugovi odriču druga, kako ga treba gurnuti da što dublje potone, kako ga moralno i ljudski razobličiti, kako ga intelektualno omalovažiti, marginalcem učiniti!
Iz plenumske hajke, nažalost, nije izostao ni Blažo Jovanović: revnosni titoist, na crnogorski način demagoški uspravljen i isprašen, po narodski prostosrdačan, komotan i prisan, omiljeni predsjednik Crne Gore. Blažo Jovanović je, samo nekoliko mjeseci prije Plenuma, povodom tih istih tekstova, partijskom aktivu Titograda govorio o Đilasu kao „drugom Marksu“. Jedan govor s balkona hotela “Radovče” drug Zetin, a to je „drug Blažo“, završio je poklikom: „Milovan Đilas je najveći Crnogorac svih vremena, i od Njegoša veći!“ Uz svu tu partijsku ekvibrilistiku, Blažo Jovanović je bio častan čovjek: priklanjao se taktičkoj predostrožnosti kako bi ostao u sedlu revolucije i dugo bio kadrovski tretiran kao najviša adresa Crne Gore!
Dedijer je s Plenuma izašao plačući!
I Mitra Mitrović s njim.
Drugo Moša je, i pored Titove diskretne opomene, s mjesta dobacivao!
I drug Đido se na kraju pokajnički drugovima obratio:
„Ne znam što mi je bilo, neki đavo je u mene ušao!“
Uplašili se drugovi tog Đidovog Đavola i osudili ga!
Izbacili iz Partije!
Nešto kasnije ga i na robiju poslali: robijao je, u više navrata, devet godina. Robijao i pisao!
Danas se u Crnoj Gori njegovim životom i djelom pokušavaju baviti neki enormno nekompetentni ljudi, osnivajući nekakav provincijski Odbor za proučavanje ličnosti i djela Milovana Đilasa!
Mislim da ima nekog rezona što sam posvetio toliko prostora Milovanu Đilasu: ovo treba shvatiti kao razmišljanje o progoniocima i progonjenom koji je progonio!

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

   Svaka mu je ka Njegosa !! Empty Re: Svaka mu je ka Njegosa !!

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh


 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu