FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Lenjin o nacionalnom pitanju

2 posters

Ići dole

Lenjin o nacionalnom pitanju Empty Lenjin o nacionalnom pitanju

Počalji  Martens Pon Sep 08, 2008 8:06 pm

Rob Sewell 2004

Postojanje nacija,nacionalnih država i nacionalne svesti je karakteristična osobina kapitalističke epohe.Pre nastanka kapitalizma,nije bilo istinske nacionalne svesti u modernom smislu.Feudalno društvo je dominiralo sa strane partikularizma,gde su ljudi identifikovali sebe kao članove sela,gradova,lokaliteta,regiona i starešinstava.To je dovelo do razvoja kapitalizma,ekonomske revolucije,donoseći domaće tržište i asimislaciju naroda unutar nacija.Zajedničko sakupljanje produktivnih snaga unutar jedne nacionalne države je bio progresivni istorijski zadatak buržoazije.Na ovoj materijalnoj bazi,naročito u periodu od 1789 godine u Evropi, za vreme epohe buržoaske nacionalno-demokratske revolucije,mi vidimo opasnost nacije i nacionalne svesti.

''Za kompletnu pobedu robne proizvodnje'' kaže Lenjin,''buržoazija mora zauzeti domaće tržište i moraju postojati ujedinjene političke teritorije čija populacija govori jednim jezikom?Ima li tu ekonomske osnove nacionalnih pokreta?

''Tendencija svakog nacionalnog pokreta je da ukazuje na oblikovanje nacionalnih država,pod kojima su ovi zahtevi modernog kapitalizma najbolje zadovoljeni.(Pravo nacija na samoopredeljenje).

Zbog toga nacija je istorijski razvijen entitet koji se pojavljuje u uslovima rata,invazije,teškoća i rastakanja starih granica i pojavljivanja novih.U sveopštem smislu sa gledišta marksizma,nacionalna država pojavljuje se iz razvijenih društava : jezičkih,teritorijalnih i kulturnih.Njima su u svakom slučaju date nejednake zakonitosti i kombinovane razvijenosti,izuzeci od pravila gde su nacionalne države komponovane od različitih nacija (Britanija) i različitih jezika (Belgija).Nacije mogu biti stvorene tamo gde nikada pre nisu egzistirale.Poslednjih 100 godina je napravljen nered,a takvih primera imamo naročito na Balkanu i srednjem istoku.

U osnovi kapitalizma i njenoj jurnjavi za tržištima,moć i sfere uticaja moćnijih dominiraju nad slabijima.U epohi imperijalizma,ova tendencija nacionalnog ugnjetavanja uzela je ekstreman oblik sjedinjen sa ugnjetavanjem nacionalnih manjina u okviru država.Kao što je Lenjin objasnio u svojoj knjizi ''Imperijalizam,najviši stepen kapitalizma'',kapitalizam je narastao u globalni sistem kolonijalnog ugnjetavanja i finansijskog gušenja ogromne većine populacije sveta od strane šačice ''naprednijih'' zemalja.

Kolosalna kočnica

Kapitalizam odlučnije od nacionalnog pitanja,ima u svom ozlojeđenom propadanju probleme širom sveta.Proizvodne snage kreirane od strane kapitalizma danas imaju ogoljena nacionalna tržišta.Zajedno sa privatnim vlasništvom,nacionalna država je postala kolosalna kočnica daljem razvoju društva.Kao posledica toga,nacionalizam je narastao do maksimuma u sadašnjoj epohi,sa eksplozivnim reperkusijama od Evrope do Balkana,od indijskog podkontinenta do srednjeg istoka.Kolonijalne revolucije donele su nacionalna oslobođenja,tako što su podigle milione ljudi na noge od afričkog kontinenta pa sve do Azije.

Ponovno pojavljivanje nacionalnog pitanja reflektuje apsolutnu prolaznost kapitalizma na svetskoj skali i nedostatak lidera radničkih organizacija koji će ponuditi izlaz iz postojeće situacije.Tu više ne može biti nikakve solucije nacionalnog pitanja zasnovane na kapitalističkoj osnovi.

Prateći samog Marksa,Lenjin je preuzeo nacionalno pitanje kao način naoružavanja revolucionarne socijal demokratije u Rusiji i sjedinjavanja potlačenih nacionalnosti pod zastavom radničke klase.U odgovoru na nacionalnu potlačenost,ruski marksisti (u čuvenoj 9 – oj klauzuli Ruske Socijal Demokratske Partije) pozivali su na pravo nacija na samoopredeljenje – to podrazumeva potpuno njihovo odvajanje kao samostalnih država.Ovo je bilo naročito važno u carskoj Rusiji čija je imperija predstavljala ''tamnicu naroda''.Takva je bila i šminka onih koji su zagovarali imperiju Velike Rusije,da vladajući ruski nacionalni identitet navodno učestvuje sa 48% u svemu ovome.Oni koji su bili pod ruskom dominacijom (Poljaci,Litvanci,Estonci,Finci,Letonci,Ukrajinci...) lišavani su svojih prava i sistematski tlačeni od strane carske vlasti.To je bilo ono što je dalo nacionalnom pitanju u Rusiji takvu eksplozivnu snagu.

Da bi ostvario pobedu preko potlačenih nacija,Lenjin je krenuo da se obračunava protiv moćne udružene nacionalne pripadnosti u okviru granica postojeće države.U svemu ovome,boljševici nisu bili ''evangelisti separacije''.Na suprotnoj strani,sve ove namere su bile takve da su primoravale na borbu protiv svakog oblika nacionalne potlačenosti.''Optuživati one koji podržavaju slobodu samoopredeljenja,slobodu izdvajanja,ohrabrenje separaciji, je budalasto i licemerno kao i optuživati one koji zastupaju slobodu razvoda,jer ohrabruju razaranje porodičnih veza,'' kaže Lenjin.(Pravo naroda na samoopredeljenje).

Traženjem prava za samoopredeljenje dobijena je u svakom slučaju uzavrela kontraverznost u okviru same Partije,sa protivljenjem od strane Roze Luksemburg,Buharina,Pijatakova i ostalih.Suština njihovog protivljenja bila je ta da je pod kapitalizmom samoopredeljenje bilo utopijsko,dok je pod socijalizmom bilo reakcionarno.U svakom slučaju argument je potpuno pogrešan,pošto ignoriše epohu socijalističke revolucije i njene zadatke.Tačnije oni su smatrali da je pod dominacijom imperijalizma,egzistencija i stabilnost nezavisnih malih država nemoguća.Takođe pod socijalizmom,sa napredujućim slabljenjem daleko od države,pitanje nacionalnih granica bi otpalo.U svakom slučaju,u datom periodu snage moraju biti prosvećene i mobilisane da bi srušile kapitalizam i ispravile dijalektički pristup nacionalnog pitanja kako bi se lako ostvarili ovi zadaci.

Jedinstvo radničke klase

Povrh svega,slogan prava na samoopredeljenje bilo je moćno oružje u potkopavanju bužoaskog nacionalizma i zadobilo je pobedničko poverenje radnika ugnjetene nacije.Mogućnost odvajanja počivala je na slobodnom ujedinjavanju naroda.Da bi se ubedili u političku ispravnost, i to radnici koji su imali nacionalističkih predrasuda,bilo je potrebno isticati da radnička klasa nema intersa u nipodaštavanju bilo koje nacionalne manjine.U isto vreme,mi moramo ustanoviti jedinstvo radničke klase pod jednom zastavom,sa eksplicitnim neprijateljstvom prema malograđanskom mentalitetu i prema otrovu šovinizma.

''Sektaštvo jednostavno ignoriše činjenicu da nacionalna borba'',kaže Trocki,''jedna od najkomplikovanijih i najkompleksnijih ali u isto vreme i veoma važnih oblika klasne borbe,ne može biti suspendovana od strane ispraznog spominjanja buduće svetske revolucije''.

Naravno,zahtev za pravo naroda na smoopredeljenje ne može biti iskorišćen ovde-onde,ali mora da nastaviti da proističe iz činjenica,a ne idealnih normi.Može se jedino primeniti na nacionalnosti,a nikako na grupe,religijske kaste ili slične manjine.

Povrh svega,Lenjin je smatrao da je pravo naroda na samoopredeljenje potčinjeno interesima radničke klase.''Buržoazija uvek smešta svoje nacionalne zahteve u prvi plan i to čini na kategorički način.Sa proletarijatom u svakom slučaju ovi zahtevi su potčinjeni interesima klasne borbe''.I ponovo, ''Dok se prepoznaju jednakost i jednaka prava za nacionalnom državom,to vredi i iznad svega smešta prvenstveno savez proleterijata svih nacija,ocenjujući svaki nacionalni zahtev,svako nacionalno odvajanje iz ugla radnika i klasne borbe.''Nakon svega,pravo nacionalnog samoopredeljenja je u osnovi buržoasko-demokratski zahtev,ne socijalistički.

Lenjin je takođe nekoliko puta objasnio da je marksistički program nacionalnog pitanja suštinski negativan prema : nacionalnom ugnjetavanju,protivan gušenju nacionalne kulture..itd.

Danas različite sektaške grupe,suočene sa nacionalnim problemima proglašavaju samoopredeljenje u svakom slučaju,bez ikakvog razmatranja konkretne situacije ili posledica.One vide samoopredeljenje kao odgovor,univerzalno prihvatljiv pod svim mogućim okolnostima.Takvi ''lenjinisti'' koji jednostavno plaćaju uslugu Lenjinovim rečima i nemaju ideju šta zapravo predstavlja njegov metod,nepromenljivo završavaju u sramnom neredu.To je razlog zbog čega je neophodno razvijati teoriju marksizma i primeniti je na konkretne uslove,a ne jednostavno ponavljati kao papagaji neke od fraza Lenjina ili Trockog.

Kada je to došlo do Jugoslavije,pojedinci su postali evangelisti rasturanja države,koji pripremaju put za reakcionarne ratove i košmare koji su ih pratili.Oni nisu imali brigu za krvave posledice koje će ostati ili za ''interese klasne borbe''.Njihova kapitulacija pred sitno-buržoaskim nacionalizmom napravila je od njih predvodnike etničkog čišćenja i šovinističkog ludila.Radije od ''nezavisnosti'' za Hrvatsku,Sloveniju,Kosovo ili Bosnu i balkanizaciju regiona,jedini ispravan put za narode Balkana bila je socijalistička federacija.Tamo nije bilo ni atoma progresivnosti i zadovoljstva u rasturanju bivše Jugoslavije.Još jednom,sudbina malih ljudi bila je cinično eksploatisana od strane imperijalističkih moćnika za njihove samostalne ciljeve.

Ovo pokazuje fundamentalnu razliku između lenjinizma i sitno-buržoaskog nacionalizma.Lenjin je podržavao pravo na samoopredeljenje ekskluzivno sa tačke gledišta klasne borbe i jedinstva radničke klase.

Čak i stara predratna socijal-demokratija na Balkanu stavila je napred slogan Demokratske Balkanske Federacije kao put koji vodi van ludnice kreirane separacijom nacionalnih država.Čak je i reč ''balkanizacija'' postala sinonim odnosa kojim su se pokrivale zavađene države.

Danas ova federacija ne može biti realizovana na kapitalističkoj osnovi i zbog toga mi prizivamo stavaranje Balkanske Socijalističke Federacije koja će biti solucija za rešavanje svih problema naroda na poluostrvu.Takva federacija kao u bivšoj Jugoslaviji,bila bi sastavljena od autonomnih republika u okviru zajedničkih granica.Ova zamisao bi mogla da nadjača ''balkanizaciju'' regiona.Oni koji zastupaju balkansku ''konfederaciju'' (socijalističku ili neku drugu) jednostavno prizivaju ovu reakcionarnu ''balkanizaciju'' kroz labavi savez odvojenih i nezavisnih balkanskih država.U raspravi oko ovog pitanja pre Prvog Svetskog Rata,internacionalisti su odlučno istupili protiv ovakve konfederacije,a založili se za balkansku federaciju.Kasnije je ta zamisao realizovana pod Titom,kada je Jugoslovenska federacija formirana.

Na srednjem istoku ne može biti nikakve solucije da se ''Palestinski problem'' reši na kapitalističkim osnovama.Dok su se marksisti protivili podeli Palestine 1948 godine i proterivanju Palestinaca,danas postoji država Izrael i ljudi koji su se naselili na tom delu teritorije.Postavlja se pitanje kako garantovati domovinu Palestincima i kako stati na kraj njihovom nacionalnom ugnjetavanju.

Martens

Broj poruka : 9
Datum upisa : 21.04.2008

Nazad na vrh Ići dole

Lenjin o nacionalnom pitanju Empty Re: Lenjin o nacionalnom pitanju

Počalji  Martens Pon Sep 08, 2008 8:07 pm

Revolucionarni program

Nacionalna potlačenost palestinskih masa od strane Izraelske države izražava se u želji za stvaranjem njihove samostalne domovine.Kako ova ambicija može biti realizovana?Politka i metode PLO-a,individualni terorizam i reakcionarni odnos arapskih režima u proteklim decenijama,dokazali su da je sve osuđeno na propast.Jedino revolucionarni program može poslužiti kao proglas izraelskim radnicima i arapskim masama.Jedino socijalistička revolucija u Izraelu i okolnim arapskim zemljama može doneti socijalističku federalnu državu Izraelaca i Palestinaca sa glavnim gradom Jerusalimom,povezanim sa socijalističkom federacijom srednjeg istoka.

Istina je uvek konkretna.Ne postoji knjiga sa receptom za svaki nacionalni problem.U realnosti to je marksistički metod dijalektičkog materijalizma i klasnih analiza,koje nam dozvoljavaju da izvlačimo tačne zaključke,kao što su boljševici uradili 1917 godine.

U Lenjinovim spisima,postoji oštra razlika između nacionalnog pitanja pre i posle 1917 godine.Pre Oktobarske revolucije,Lenjin je smatrao da nacionalno pitanje može biti tvrda odluka zasnovana na kapitalističkim osnovama.U svakom slučaju,na osnovama Oktobarske revolucije,odluka o nacionalnom pitanju je usmerena ka sudbini radničke klase rušeći tako kapitalizam.Događaji toga vremena grafički su potvrdili ove prognoze.

Ruska revolucija dala je enormni podstrek kolonijalnim revolucijama.Ovaj pokret dostigao je nove visine prateći Drugi Svetski Rat i pobedu Kineske revolucije od 1944-1949 godine.Lenjin je sam prepoznao dva nivoa u nacional-demokratskim revolucijama;prva faza koje je trajala od 1871 do 1879,kada su moderene evropske države kreirane,i druga od 1905 pa nadalje preko istočne Evrope i Azije.Godine 1920 na drugom kongresu Komunističke Internacionale,Lenjin je objasnio da je jedina solucija nacionalnog pitanja vodi preko proleterske revolucije.Buržoazija nije više bila sposobna da vodi borbu kao što je ranije bila vezana rukama i nogama za imperijalizam,spremajući se tako za kontra-revoluciju.

Komunistička internacionala

''Kamen temeljac čitave politike Komunističke internacionale o nacionalnim i kolonijalnim pitanjima'',kaže Lenjin,mora biti bliži jedinstvu proleterijata i radnim masama,kako bi se sve nacije i zemlje pridružile revolucionarnoj borbi i srušile zemljoposednike odnosno buržoaziju;sve ovo će garantovati pobedu i kraj kapitalizma,bez koga ukidanje nacionalnog ugnjetavanja i nejedanakosti nije moguća''.(Propremni nacrt teza Nacionalnih i kolonijalnih pitanja 5 jun 1920).

Na ovom kongresu je bila doneta odluka da se terminom ''nacionalna-revolucija'' zameni termin ''buržoasko-demokratska'' revolucija,kako bi se naglasilo da marksisti podržavaju jedino izvorne revolucionarne pokrete za oslobođenje.Lenjinovo stanovište je bilo: ''U svim kolonijama i zaostalim zemljama,ne samo da bi trebalo da gradimo nezavisne kontigente boraca,partijskih organizacija,ne samo da bi trebali da vršimo propagandu kako bi organizovali savete seljaka i potrudimo se da ih prilagodimo predkapitalističkim uslovima,već bi Komunistička Internacionala trebalo da razvije i teoretski supstituiše propozicije da pomoću proleterijata progresivnih zemalja,zaostale zemlje mogu proći kroz sovjetski sistem i kroz određene nivoe razvoja dođu do komunizma,bez prolaska kroz kapitalistički nivo.''(Izveštaj komisije za Nacionalna i kolonijlna pitanja 26 jul 1920).

Ovo nije ništa drugo do teorija Permanentne Revolucije koju je izbacio Lav Trocki.Ovde Trocki objašnjava da je kolonijalna buržoazija došla na istorijsku scenu suviše kasno.Ona nije mogla da igra istu revolucionarnu ulogu koju je nosila kroz buržoasko-demokratsku revoluciju njihova prethodnica tokom 18 i 19 veka.Kolonijalna buržoazija bila je vezana za teritorijalne interese i imperijalizam,koje ih danas stavljaju na stranu kontrarevolucije.Zbog toga su nezavršeni zadaci sada pali na novu revolucionarnu klasu – proleterijat.U svakom slučaju radnička klasa će doći do vlasti i neće stati na zadacima buržoazije,uključujući i nacionalno pitanje,već će smesta započeti rad na ostvarivanju socijalističkih zadataka eksproprijacije zemljoposednika i kapitalista.Revolucija će nadmašiti nacionalne granice i smestiti se do svetske revolucije.

Drugim rečima nacionalno pitanje koje je vraćeno iz prošlosti može jedino biti rešeno uz pomoć moćne radničke klase.Ovo je slučaj u vezi sa svim nacional-demokratskim zadacima svuda gde nisu bili ispunjeni.Jedini izlaz za narode indijskog podkontinenta,srednjeg istoka,latinske amerike,afrike ili evrope je kroz socijalističku federaciju njihovog regiona kao dela svetske federacije socijalističkih država.Posmatrajući Irsku gde je društvo bilo podeljeno od strane britanskog imperijalizma,jedino dolaskom radničke klase do moći u 32 kantona može rešiti problem.Na kapitalističkoj osnovi ne može biti nikakve solucije.

Martens

Broj poruka : 9
Datum upisa : 21.04.2008

Nazad na vrh Ići dole

Lenjin o nacionalnom pitanju Empty Re: Lenjin o nacionalnom pitanju

Počalji  Martens Pon Sep 08, 2008 8:08 pm

Kapitalistička kriza

Ponovna opasnost od nacionalizma u zemljama gde je njegov ishod razmatran kao odavno mrtav,je produkt duboke krize kapitalizma na svetskoj skali.Nacionalno pitanje nije ograničeno na bivše kolonijalne države,već je sad usmeren i na napredne države.U suštini ova kriza reflektuje fundamentalnu kontradikciju sužavanja,određenu na proizvodne snage od strane nacionalne države i privatne imovine.Kriza je poslužila ponovnom potpaljivanju i stvaranju otrova nacionalizma.U epohi kapitalističkog propadanja i imperijalističke krize,nacionalno pitanje je još jednom doživelo svuda vrtoglavi uspon,sa uglavnom tragičnim i ozbiljnim posledicama.Ono je poduprlo radničku klasu da da dođe na čelo nacije i ponudilo masama izlaz iz ovog košmara.U samoj svojoj osnovi,objašnjava Lenjin,nacionalno pitanje je slično hlebu.

Bez tačnog stanovišta u vezi sa nacionalnim pitanjem,Oktobarskoj revoluciji ne bi bilo mesta.Sastavni deo ovog stanovišta bila je,počev od 1903 pa nadalje,potreba za očuvanjem svetskog jedinstva radničke klase i njenih organizacija,oslobođenih od nacionalnih,religijskih i jezičkih razlika.''Politika boljševizma u nacionalnoj sferi imala je takođe drugu stranu,očigledno kontradiktornu prvobitnoj,ali u stvarnosti dopunjujuću'',objašnjava Trocki.U okosnici same same partije i radničkih organizacija generalno,boljševizam je insistirao na tvrdom centralizmu koji se naročito bori protiv svake vrste nacionalizma,koji bi mogao da okrene radnike jedne protiv drugih ili ih razjedini.Dok glatko odbijajući (za razliku od buržoaskih država pravo) na prinudu i primanje državljanstva,ili čak prinudnu primenu jezika na nacionalne manjine,boljševizam je u isto vreme zacrtao kao zadatak jedinstvo na globalnom nivou,u smislu dobrovoljne klasne discipline radnika različitih nacionalnosti.Na taj način se glatko odbija princip nacionalne federacije u izgradnji same partije.Revolucionarna organizacija nije prototip buduće države,već prosto instrument njene kreacije.Instrument mora da bude prilagođen oblikovanju produkta;On ne sme da uključuje sam produkt.Takva centralizovana organizacija može garantovati uspeh revolucionarne borbe – čak iako je zadatak uništenje centralizovanog ugnjetavanja nacionalnosti.

Lenjin

Kao što se može videti,Lenjin je učinio jedinstven dijalektički i dinamični doprinos u razumevanju nacionalnog pitanja,koje će naći svoje mesto među teorijskim blagom radničkog pokreta.Nacionalne granice kreirane od strane kapitalizma već dugo su teret celokupnom razvoju društva.Naš zadatak ostaje eksproprijacija monopola,ukidanje granica i slobodna zajednica ljudi.Na tom putu će nacionalno pitanje biti konačno rešeno.

Martens

Broj poruka : 9
Datum upisa : 21.04.2008

Nazad na vrh Ići dole

Lenjin o nacionalnom pitanju Empty Prava ili "nova" istorija...?

Počalji  Milan Pon Sep 16, 2013 5:57 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Lenjin o nacionalnom pitanju Empty Re: Lenjin o nacionalnom pitanju

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu