FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Pronaći grob generala Draže Mihailovića????

+2
Kit Karson
vihor92
6 posters

Strana 3 od 11 Prethodni  1, 2, 3, 4 ... 9, 10, 11  Sledeći

Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Drzavi Srbiji

Počalji  Milan Pet Sep 18, 2009 10:25 am

Nisu potrebni ni prvi, ni drugi, ni treci *prvi gerilci balkana*, potrebni su joj kvalitetni politicari, dbronamerni ljudi, suverenitet, teritorijalni integritet, prosperitet i privredno kulturni razvoj, istoricarima a ne politicarima poklanjamo sve...hocemo da zivimo radno i posteno, bez prevaranata i hohstaplera.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty General...generalu nema lazi nema prevare !!!

Počalji  Milan Pet Sep 18, 2009 10:18 pm

(“ Višak istorije” – 21.10)



Oko uloge Srbije u ratu protiv fašizma nema dilema, bar što se tiče boraca NOR i naših saveznika. Tu ulogu dovode u pitanje poraženi u tom ratu (četnici, nedićevci, ljotićevci) pokušavajući da deo slave prigrabe za sebe ili se samoproglašavaju za “spasioce otadžbine”. Partizani nisu očekivali ni tražili od velikih sila istinu i pravdu o tome jer su ih borbom sami osvojili. Nisu se partizani borili za interes velikih sila već za interes svoje zemlje. Ti interesi su se poklopili u II SR, što je bilo obostrano korisno pa ne treba praviti veštacke dileme oko toga ko je kome i koliko pomogao i doprineo u ratu. Zahvalni smo i SAD i Engleskoj na pomoći i podršci, a SSSR i na neposrednom učešću sovjetske armije u oslobađanju dela naše teritorije u jesen 1944.

Što se tiče našeg doprinosa savezničkoj stvari nismo ga nikada precenjivali. Čak, mislim, da ga nismo dovoljno isticali. Suludo je tvrditi da smo smatrali kako je on presudno uticao na ratnu pobedu saveznika 1945., što nam nije bilo “ni na kraj pameti”. Globalna ocena našeg doprinosa data u Istoriji KPJ ograničila se na zaključak da su 27 mart i aprilski rat 1941., i kasnije NOB, ”negativno uticale na razvoj operacija nemačkih trupa” na savezničkim frontovima. Hitler nas, ipak, nije potcenjivao (iskustvo iz I SR) te je prolongirao napad na SSSR dok ne uspostavi kontrolu Jugoistoka Evrope. Taj respekt proteže se kasnije na ceo tok rata u Jugoslaviji. Već 16. septembra 1941. on zapoveda da se tri divizije (iz Grčke, Francuske i SSSR) prebace u Jugoslaviju radi ugušenja ustanka jer je ugrožavao i nastajući mit o budućem hiljadugodišnjem nemačkom carstvu itd.

NOB i njene rezultate omalovažavaju naša građanska klasa i građanske partije te neuspešni monarhisti jer su totalno omanuli u II SR, delom bežeci iz zemlje pred Hitlerovim trupama a delom stavljanjem u njihovu službu. Sledeći taj trag izdaje i kukavičluka, londonski đak Č. Antić se neuljuđeno izmotava sa NOB i njenim značajem za saveznike, posebno o “velikoj slobodnoj teritoriji, Neretvi, Sutjesci, Sremskom frontu”. Da li su oni bili važni za saveznike ili ne, nas mnogo ne zanima. One su bile važne za nas i našu borbu za slobodu, koju smo izvojevali sopstvenim snagama. One su trajno ušle u svest naših naroda kao najsvetliji primeri i dokazi njegove snage i ljubavi prema slobodi.

KPJ je jedina politička partija koja je 1941. ostala u zemlji i rukovodila NOB do njenog pobedonosnog završetka i obračuna i sa stranim okupatorom i sa domaćim izdajnicima, koji su pod njegovim patronatom organizovali i vodili bratoubilački i građanski rat u zemlji. NOB je s toga bila i oslobodilački rat i revolucija a njihov rezultat nacionalna sloboda i socijalna pravda i jednakost ljudi. Zato pobeda KPJ na izborima za Ustavotvornu skupštinu novembra 1945. nije bila inenađenje.

Slobodna zemlja odužila se dostojanstveno i svojim mrtvim i svojim živim borcima i svim žrtvama fašistickog terora. Niko nije zaboravljen. Sačuvani su tragovi svih zločina a zločinci kažnjeni. Ni oni koji su pobegli nisu “ zaboravljeni”: njihovi spiskovi i opis nedela čuvaju se trajno kao dokumenta istorije ratnih zločina na ovom tlu. I kao opomena za budućnost.

Udobnost mira “olabavila” je deo ratnika ali pravilo da se za krađu ide na streljanje ili u zatvor ostalo je na snazi do kraja života Titove generacije. Tito je na ovaj svet došao kao proleter i takav otišao iz njega: porodica je nasledila samo tri štedne knjižice ukupne vrednosti 40.000 maraka od zajma za preporod Srbije i memoara!

Srbija i srpski narod ima najviše razloga da slavi NOB. On jeste dao najveće žrtve ali se Jugoslavija na pravi način odužila svom najbrojnijem narodu: Srbi su ,pored zajedničke, imali i tri nacionalne države : Srbiju, zatim Hrvatsku i BiH koje su bile države hrvatskog i srpskog, odnosno srpskog, muslimanskog i hrvatskog naroda, jer su Srbi u njima bili konstutivni narod! Došavši ponovo na vlast 1991.godine građanska klasa u Srbiji i ostalim jugoslovenskim republikama, ponovo će nas “ zaviti u crno”: novi bratoubilački rat i razbijanje zajedničke države, sada pod tutorstvom SAD i pod parolom borbe protiv komunizma a za demokratiju. Od “ totalitarne” zemlje “proslava, uranaka i recitala“ postali smo “ demokratska” zemlja tužbalica, parastosa i opela!

Stevan Mirković, general u penziji i predsednik Centra Tito
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty ma samo ja kad dodjem..

Počalji  Milan Sub Sep 19, 2009 12:33 am

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Dok tramvaji sa tablom *u kvaru* kruze Beogradom

Počalji  Milan Sub Sep 19, 2009 1:50 pm

SPO.........

Порука baco Today at 12:31 pm
Prema saopstenju da bi problem oko djenerala Mihailovica bio resen da je desnica na vlasti, slucajno ili namerno potkrala se *mala* greska..desnica jeste na vlasti, levica nije na vlasti..i na vlasti nije ekstremna desnica, sto je spasonosno za Drzavu Srbiju...Republiku Srpsku...Republika Srpska Krajina nije imala tu srecu de je mimoidju *zdruzene snage* ekstremne desnice na terenu.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Samo jedan komunista mi se obratio..

Počalji  Milan Ned Sep 20, 2009 2:41 pm

apsolutno se slažem sa tekstom koji ste mi poslali,jer te podatke još od ranije poznajemo ( pogledajte geografsku kartu Jugoslavije iz 1939 god.gde je spska buržoazija suludom nagodbom sa hrvatskom buržoazijom stvorila monstrum paradržavu Hrvatsku banovinu koju je " branilo" preko 250.000 naoružanih Mačekovih pristalica.). To pokazuje svu nemoć i trulež Kraljevine Jugoslavije, a i stvarno stanje u takvoj " državi".
Pozdrav
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty General Mirkovic...

Počalji  Milan Ned Sep 20, 2009 5:29 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Kad ce Draza iz Memphisa...??

Počalji  Milan Ned Sep 20, 2009 5:34 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Javite nam telefonom...

Počalji  Milan Ned Sep 20, 2009 5:48 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Nije isto !!!

Počalji  Milan Uto Sep 22, 2009 4:28 pm

Zajednička izjava komunističkih i radničkih partija
Mi snažno osuđujemo usvajanje, 3. jula 2009. godine, na redovnoj sednici Parlamentarne skupštine Organizacije za europsku bezbednost i saradnju (OEBS) u Vilniusu (Litvanija), nove anti-komunističke rezolucije pod naslovom "Podeljena Europa Ujedinjena", koja sadrži grubo izobličenje istorije i negira ulogu Sovjetskog Saveza u pobedi nad fašizmom.
U rezoluciji se izjednačavaju komunizam i fašizam. Oni koji su to učinili zaboravljaju da je Sovjetski Savez bio taj koji je dao najveći doprinos oslobođenju Europe od fašizma. Autori te rezoluciji, ti krivotvorci istorije, pretvarauju se da su zaboravili ko je izdao Čehoslovačku 1938. godine u Minhenu, što je dovelo do ukidanja državne nezavisnosti te zemlje i do fašističkog porobljavanja češkog i slovačkog naroda.
Oni koji su glasali za usvajanje ove rezolucije ustvari opravdavaju i podstiču "lov na veštice" protiv komunista u nekoliko država članica OEBS-a, gde su komunisti progonjeni, gde su njihove omladinske organizacije zabranjene, i gde su partije osuđivane za korišćenje svojih tradicionalnih simbola.
Nadalje, ova rezolucija nudi velike mogućnosti za progon komunističke ideologije i donošenje mera protiv komunističkih partija.
U isto vreme, svedoci smo aktuelne rehabilitacije nacista u velikom broju zemalja, uključujući zemlju koja je domaćin ove sednice Parlamentarne skupštine OEBS-a.
Mi ne možemo dozvoliti da bilo ko povredi sećanja na anti-fašiste, učesnike pokreta otpora, koji su izgubili živote u borbi protiv nacizma.
Pogoršanje anti-komunizma u Evropi nije prelazna pojava. To pokazuje strah vladajuće klase zbog pogoršanja krize kapitalizma i hitnosti zahteva za ukidanje kapitalističkog izrabljivanje, i potrebe da se postigne temeljna promena društva.
Radnička klasa, svi radnici, bez obzira na opseg njihovog slaganja ili neslaganja sa komunistima, moraju odlučno odbaciti nosioce anti-komunizma, jer je istorija pokazala da anti-komunistički napadi prethode otpočinjanju opšte ofanzive protiv socijalnih i demokratskih prava celog naroda.
Neka odgovorimo provokatorima i anti-komunistima kroz našu zajedničku borbu za prava radnika, za socijalizam.
Potpisnici:
1.
PADS, Algeria ПАДС Алжир
2.
Communist Party of Argentina Комунистичка партија Аргентине
3.
Communist Party of Armenia Комунистичка партија Јерменије
4.
Communist Party of Bangladesh Комунистичка партија Бангладеш
5.
Communist Party of Belarus Комунистичка партија Белорусија
6.
Workers' Party of Belgium Радничка партија Белгије
7.
Communist Party of Brazil Комунистичка партија Бразила
8.
Communist Party of Britain Комунистичка партија Британије
9.
New Communist Party of Britain Нова комунистичка партија Британије
10.
Communist Party of Bulgaria Комунистичка партија Бугарске
11.
Party of the Bulgarian Communists Партија бугарских комуниста
12.
Communist Party of Canada Комунистичка партија Канаде
13.
AKEL, Cyprus АКЕЛ, Кипар
14.
Communist Party of Bohemia and Moravia Комунистичка партија и Чешке и Моравске
15.
Communist Party in Denmark Комунистичка партија Данске
16.
Communist Party of Denmark Комунистичка партија Данске
17.
Communist Party of Finland Комунистичка партија Финске
18.
Unified Communist Party of Georgia Уједињена Комунистичка партије Грузије
19.
German Communist Party Немачки Комунистичка партија
20.
Communist Party of Greece Комунистичка партија Грчке
21.
Hungarian Communist Workers' Party Мађарска комунистичко-радничка партија
22.
Communist Party of India Комунистичка партија Индије
23.
Communist Party of India [Marxist] Комунистичка партија Индије [марксистичка]
24.
Tudeh Party of Iran Тудех партија Иран
25.
Communist Party of Ireland Комунистичка партија Ирске
26.
The Workers' Party of Ireland Радничка партије Ирске
27.
Party of the Italian Communists Партија италијанских комуниста
28.
Party of the Communist Refoundation Комунистичка партија Рефоундатион
29.
Jordanian Communist Party Јорданска Комунистичка партија
30.
Socialist Party of Latvia Социјалистичка партија Латвије
31.
Lebanese Communist Party Либанска Комунистичка партија
32.
Socialist Party of Lithuania Социјалистичка партија Литваније
33.
Communist Party of Luxembourg Комунистичка партија Луксембург
34.
Party of the Communists of Kirgizia Партија комуниста Киргизије
35.
Communist Party of Macedonia Комунистичка партија Македоније
36.
AKFM, Madagascar АКФМ, Мадагаскар
37.

Communist Party of Malta Комунистичка партија Малта
38.

Party of the Communists, Mexico Партије комуниста, Мексико
39.
Popular Socialist Party of Mexico Народна Социјалистичка партија Мексико
40.
New Communist Party of the Netherlands Нова комунистичка партија Холандије
41.

Communist Party of Norway Комунистичка партија Норвешке
42.
Communist Party of Pakistan Комунистичка партија Пакистана
43.
Peruan Communist Party Перуанска Комунистичка партија
44.

Philippine Communist Party -PKP 1930 Филипинска Комунистичка партија ПКП-1930
45.

Communist Party of Poland Комунистичка партија Пољске
46.

Portuguese Communist Party Португалска Комунистичка партија
47.
Romanian Communist Party Румунска Комунистичка партија
48.
Communist Party of Soviet Union Комунистичка партија Совјетског Савеза
49.
Communist Party of the Russian Federation Комунистичка партија Руске Федерације
50.
Russian Communist Workers' Party Revolutionary Party of Communists Руска Комунистичка радничка партија револуционарних комуниста
51.

New Communist Party of Yugoslavia Нова комунистичка партија Југославије
52.
Party of the Communists of Serbia Комунисти Србије
53.
Communist Party of Slovakia Комунистичка партија Словачкe
54.
South African Communist Party Комунистичка партија Јужне Африке
55.
Communist Party of the Peoples of Spain Комунистичка партија народа Шпанија
56.
Communist Party of Spain Комунистичка партија Шпаније
57.
Party of the Communists of Catalonia Странка комуниста у Каталонија
58.
Communist Party of Sri-Lanka Комунистичка партија-Сри Ланка
59.
Communist Party of Sweden Комунистичка партија Шведске
60.
Syrian Communist Party Сиријска Комунистичка партија
61.
Communist Party of Turkey Комунистичка партија Турске
62.
Communist Party of Ukraine Комунистичка партија Украјине
63.
Union of Communists of Ukraine Уније комуниста Украјине
64.
Communist Party of Uruguay Комунистичка партија Уругваја
65.
Communist Party, USA Комунистичка партија, САД
66.
Communist Party of Venezuela Комунистичка партија Венецуеле
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Da srbi, komunisti nisu rusili crkve hrvati ih ne bi

Počalji  Milan Sre Sep 23, 2009 4:20 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Radiogram...

Počalji  Milan Sre Sep 23, 2009 4:33 pm

Архив Војноисторијског института (АВИИ), Четничка архива (ЧА), кутија (к) 278, регистарски број (рег.бр)18/1

РАСПИС СВИМ КОМАНДАНТИМА БРИГАДА И КОРПУСА!
Комунисти у своме махнитању селе се из једних покрајина у друге. У чисто српским покрајинама изазивају сукобе са окупаторима па после беже из тих покрајина остављајући народ на милост и немилост окупатора, који спаљује све одредом. Такав је случај са Црном Гором из које се повлаче, где су Немци попалили читаве крајеве и отели од комуниста 12.000 говеда и 30.000 оваца. Комунисти су сву стоку отели од народа, а Немци од њих. Зато је завладала глад. Народ нема од чега да живи. Исто тако комунисти су изазвали тешке репресалије у Срему, где је окупатор спалио сва српска села. Ни једно није остало, а комунисти су се разбежали са ове просторије. Сличан је случај у Далмацији и Босни и Херцеговини. Сада комунисти предузимају сличне покрете из Санџака ка Србији са тежњом да и ову и покрајину упропасте на исти ничин, да изазову тешке репресалијс над народом и да га изложе пустоши и смрти на све стране. После тога они ће побећи а окупатор све попалити и однети. У комунистичким редовима налазе се Павелићеве усташе, муслимани и муслиманке. Цео онај олош који мрзи Србе и који жели да сада нестане српства са земље. Због тога комунисти, које води један обијач Јосип Броз Тито и предузима сва ова лутања да би дао повод окупатору да уништава српски народ. Да би се овом злу једном стало на пут, наређујем.
Прво, да се у целој земљи у свим нашим покрајинама прогласи: сви Срби на окуп у заједничку борбу против најопаснијег нашег непријатеља комуниста, у чијим се редовима налазе усшаше и цео остали олош ове земље.
Друго: проглашавам мобилизацију свих расположивих наоружаних снага у свим покрајинама наше земље и то одмах без чекања и одуговлачења.
Треће: у свим покрајинама предузети најенергичније ударе на комунисте где се год затекну јер то је највеће зло у нашој средини. Ударе вршити изненада са прикупљеним снагама. Развијте што јачу четничку акцију. Нападати их по тројкама на путевима и свуда где може у леђа, исто онако као што су они нас нападали у леђа док смо нападали усшаше и Немце. Нападајте и ви њих док се боре са окупатором јер је њихова борба лажна.
Четврто. Путем прогласа обратите се сви народу и изложите му сву опасност коју му комунисти наносе. Позовите у наше редове и све исправне муслимане и све исправне Хрвате. Сузбијајте комунистичке лажи о њиховом броју и њиховој снази. Исто тако сузбијајте њихову лаж да је њихово питање решено ни конференцији у Москви. Баш обратно, на конференцији у Москви речено је да се обнови Југославија, али систем демократски. Тај је у наш корист и против комуниста. Енглеска не сме никад препустити Балкан руском утицају јер онда губи Средоземно море, што је свима јасно. Америка нам се до сада показала као највећи пријатељ и она је за демократско уређење целог света. Сад и Стаљин говори да се Краљевина Југославија обнови у демократском духу.
Закључак: по мом наређењу предузмите одмах и о сваком предузећу извештавајте ме хитно као и о резултату који постижете. Нико не сме изостати од овога ради јер ако се сви дигнемо комуниста ће нестати. Према свим командантима који не буду извршили ово наређење предузеће се мере као према издајницима. Корпуси и моји делегати предузеће најоштрије мере према оним старешинама које ово наређење не изврше. За свако неизвршење наређења кажњавати најсшрожије. Акција против комуниста почиње одмах по пријему овог наређења. Запамтите, ми се налазимо у ставу нужне одбране и савезници нам овај став одобравају. Доставите суседима. Издајше летке са потребном садржином да се народу укаже сва опасност од комуниста, потреба борбе за њихово уништење.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Cetnicka *predodzba*....1995..? RSK ?

Počalji  Milan Sre Sep 23, 2009 4:52 pm

Споразум групе четничких представника са представницима НДХ од 23.5.1942.
Из Викизворникa — слободне библиотеке
Скочи на: навигација, претрага

ЗАПИСНИК
Састављен у великој жупи Сана и Лука у Бањој Луци између представника државне власти Нез. Држ. Хрватске по великом жупану проф. др Гвоздићу, заповједнику бањалучког здруга господину пуковнику Брозовићу Ивану, и стожернику господину Вељану Мирку с једне стране, а затим између заповједника четничког батаљона 'Обилић' господина Тешановића Лазе, замјеника заповједника батаљона 'Мркоњић' господина Алексића Цветка, као и командира батаљона II чете штаба батаљона Станковића Гостимира, те Тешића Максима бившег народног посланика за Котор Варош.
На састанку је закључно обавезно слиједеће:
ч. 1.
припадници четничких постројби... признају врховништво Независне Државе Хрватске и као припадници НДХ изјављују привременост и оданост Држави Хрватској.
тач. 2.
... Ради тога објављује се са данашњим даном прекинути сва непријатељства према војним и грађанским властима Независне Државе Хрватске.
тач. 5
... Четничке постројбе судјеловат ће добровољно у сузбијању и уништавању комунистичко-бољшевичких банди заједно са осталом оружаном снагом Независне Државе Хрватске, под личном заповједи заповједника ове оружане снаге, при чему ће заповједници четничких постројби заповједати својим постројбама.
Четничке постројбе могу изводити самостално неопходно потребне акције мјесног значаја, но о томе ће на вријеме известити заповједника оружаних снага.
Потребна директива за судјеловање у акцијама издават ће се четничким постројбама исто онако као и осталим постројбама оружане снаге.
тач. 7.
Предње одредбе ступају на снагу одмах по подписивању. У Бањој Луци, дне 23. свибња 1942. године.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty 1942...1944....1954...1995...*zadatak izvrsen*..

Počalji  Milan Sre Sep 23, 2009 5:08 pm

Споразум инспектора четничких одреда Драже Михаиловића пуковника Јеврема Симића и војноуправног заповедника Југоистока од 23.1.1944.
СПОРАЗУМ

Између војног заповедника Југоистока, као врховног органа окупационих сила у Србији и као представника немачког Рајха у односима према српској влади, с једне стране, и инспектора четничких одреда Драже Михаиловића пуковника Јеврема Симића, с друге склопљен је следећи споразум о примирју:
1. Циљ споразума је заједничка борба против комунистичких партизана, па ће стога све јединице ДМ-четника, потчињене пуковнику Јеврему Симићу, бити укључене у борбу немачке и бугарске војске, као и српских владиних трупа, против комуниста.
У вези с тим предвиђа се успостављање заједничке обавештајне службе као и узајамна подршка.
2. Споразумом су обухваћени следећи срезови:
Умка, Врачар, Гроцка, Подунавље, Јасеница, Космај, Младеновац, Опленац, Орашац, качерски, Крагујевац, гружански, лепенички, Велики Орашац, колубарски ИИ, а простире се и према западу до 5 км западно од железничке пруге Обреновац — Горњи Милановац.

3. На подручју обухваћеном споразумом неће се предузимати хапшења ни акције против припадника ДМ-покрета у току трајања споразума, изузев уколико овакве мере не буду неопходне услед кажњивих радњи од стране појединаца.
4. Пуковник Симић потврђује да се на подручју обухваћеном споразумом, у јединицама које су њему потчињене, не налазе припадници сила које су у рату са Немачком, ни као официри за везу ни у било каквом другом својству.
Пуковник Симић преузима обавезу да на том подручју онемогући све канале преко којих би непријатељи великонемачке или бугарске војске могли да добијају обавештења о немачким војним покретима.
5. За време трајања споразума ДМ-четници се уздржавају од сваког непријатељског поступка упереног против немачких, бугарских или српских трупа и полицијских власти, као и против војних и цивилних надлештава. Регистровање српских владиних трупа не сме се спречавати ничим, па ни пропагандом. Такође треба одустати од свих репресалија или претњи против припадника породица оних Срба који се као војници, чиновници, намештеници, радници или у било ком другом својству налазе у служби српске владе или окупационих сила.
6. Уколико се на подручју обухваћеном споразумом појаве ДМ-јединице са којима није закључен споразум о примирју, пуковник Симић ће ове јединице потчинити себи или се постарати за њихов одлазак. За кршење споразума од стране припадника оваквих јединица Симић је одговоран окупационим силама. Потчињене вође пуковника Симића које не признају овај уговор морају се одстранити из подручја обухваћеног споразумом.
7. ДМ-четници на подручју обухваћеном споразумом посвећују се искључиво борби против комунистичких партизана и при том пружају подршку силама реда у Србији.
8. Уколико ДМ-четници располажу обавештењима да се припадници немачких, бугарских или српских трупа или надлештава или поједине особе баве комунистичком делатношћу или одржавају везе са комунистима, они не смеју сами да интервенишу и да врше правду, већ треба да шаљу доказни материјал немачким службеним органима, а евенутално и такве особе уколико постоји опасност њиховог бегства.
9. Сваку појаву као и правац доласка и кретања комунистичких одреда, а такође и њихову снагу и наоружање ДМ-четници треба што пре да јаве најближој установи сила реда.
ДМ-четници уколико располажу довољним снагама, ступају одмах у борбу против оваквих појединих одреда. За ту потребу биће им додељени муниција и санитетски материјал.
Уколико снаге ДМ-четника не буду довољне, силе реда пружиће им помоћ у трупама, а евентуално и у тешком наоружању. ДМ-четници који буду рањени биће смештени у немачким болницама.
10. За борбу против комуниста ДМ-четници стављају силама реда на располагање, без условљавања, своја обавештења и обавештајну службу.
У циљу обавештења штабу пуковника Симића биће додељен делегат за везу. У погледу осталог, надлежним органима окупационих сила и владе на подручју обухваћеном споразумом биће наложено да у духу споразума сарађују са ДМ-четницима и да им дају обавештења.
11. Уз обострану сагласност ДМ-четници преузимају одговорност за обезбеђење саобраћајних уређаја и саобраћајних средстава од напада, пљачке и саботаже, такође и од напада Англоамериканаца са земље.
Унутар подручја обухваћеног споразумом ДМ-четници посебно преузимају одговорност да покретним борбеним дејствима обезбеђују следеће саобраћајнице:
а) Београдски пут од дела Рипањ — Топола — Крагујевац — Краљево.
б) Пругу Београд — Мала Крсна — Велика Плана са пругом према Пожаревцу.
д) Пругу Београд — Младеновац — Лапово.
Задржавање и преметачине возова било какве врсте, као и на станицама, сматра се неовлашћеним интервенцијама у железнички саобраћај и забрањује се.
12. Склапање овог споразума ће се држати у тајности. Он ступа на снагу одмах по обостраном потписивању и важи до 31. марта 1944.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Pukli su ko zvecka...*reinkarnacija*...sta li....

Počalji  Milan Pet Okt 02, 2009 6:37 pm

Porazom četničkih snaga na Zelengori u maju 1945. ova organizacija je prestala vojnički da postoji. Većina preživelih vojnika i starešina se povukla po bosanskim planinama gde je bila proganjana od strane snaga KNOJ-a i OZN-e. Draža Mihailović se povukao na prostoru opštine Višegrad gde je ostao sve do svog hapšenja u martu 1946. Nikola Kalabić je uspeo da se domogne Zapadne Srbije. U pokušaju da pređe Drinu, uhvaćen je potpukovnik Dragutin Keserović, dok je pukovnik Dušan Smiljanić poginuo na Drini.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Sonda Miroslava Lazanskog....?

Počalji  Milan Sub Okt 03, 2009 3:03 pm

ТИТО, ДРАЖА И МИ
Да ли је реч о историји или идеологији

Ко је у име грађана Србије одлучио да набави специјалну сонду да испод земље тражи посмртне остатке генерала Драже Михаиловића? Колико ће та потрага коштати пореске обвезнике и да ли се то ради по налогу Владе Србије или неке странке? Ко ће од српских политичара, ако се и пронађе гроб генерала Михаиловића, клекнути испред тог гроба? И хоће ли све остати само на генераловом гробу? Ако су неке странке већ себе етаблирале као баштинике генерала Драже, која то странка данас у Србији наставља традицију партизана? Дозвољавам да има и оних које заиста и данас интересује шта је то писао Калабић другу Крцуну када га је уверавао у „своју часну реч” и око тога „да ће печење, колач и жито спремити жена нашега брице”.
Дакле, да ли то у Србији Други светски рат још није завршен или се заправо грађани Србије још сећају истог времена, али на различите начине? Да ли становници Србије имају јединствену прошлост или су ратови сећања само тињали на овим просторима још од 1941. године? Како градити заједничку будућност на сукобљеним ставовима о прошлости? Како измерити садржај некадашње „вишистичке” прошлости оних који су од 1941. до 1944. сарађивали са окупатором? Коначно, како то да се војска Краљевине Југославије третира данас у Србији службено на два начина: потрага за гробом генерала Драже Михаиловића праћена невиђеном медијском пажњом, али и потпуни мук и игнорисање припадника Краљевске војске који су погинули у априлском рату 1941. године? Да ли то четници Драже Михаиловића заслужују већу пажњу од војника, официра и подофицира Краљевске југословенске војске који су положили свој живот у одбрани земље у априлу 1941? Или је генерал Михаиловић симбол једне идеологије, па је самим тим и важнији од других? Шта смо научили од историје?
Партизански покрет маршала Тита несумњиво је искористио, па и злоупотребио слободарска осећања српског народа у Србији када је поведена борба против немачког окупатора. Није спорно да је та борба била истовремено и борба за промену друштвеног система, битка против монархије. И да је све то српски народ у Србији крваво платио у немачким одмаздама. Што се тиче БиХ и Хрватске и ту је партизански покрет искористио злочине усташа над српским народом да би покренуо отпор Вермахту и квислинзима. Није спорно да су у име револуције и промене друштвеног система учињени злочини. Претпостављам да није спорно ни да су четници Драже Михаиловића чинили злочине и против Срба и против несрпског становништва. Са становишта светске историографије није спорно ни то да су партизани изнели главни терет борбе против окупатора. Зашто су у Југославији 1945. победили партизани, а не четници? Зато што су партизани били способнији, лукавији, борбенији. На чији рачун? Као у фудбалу, историја бележи резултат, а не игру. Генерал Михаиловић је спасавао америчке пилоте. О. К, рекли су у Вашингтону, дајмо му одликовање. Маршал Тито је уништавао дивизије Вермахта, имао је 1945. под својом командом 800.000 бораца. То је реалност, рекли су савезници, и Тито је добио државу. Наравно, она није била превише демократска, али је од 1980. до 1990. године кроз Кућу цвећа прошло 20 милиона њених тадашњих грађана.
Историја је експлозивна материја, осетљива на додир. Прави бумеранг. Против сам повратка покојника. Јер они више нису у нашој надлежности. Гроб, то је нешто друго. Али, не и повратак у идеолошком смислу.
Да се разумемо, мој је отац био потпоручник војске Краљевине Југославије. Априлски рат 1941. доживео је на фронту према Албанији. Одбио је да се помири са капитулацијом Краљевске војске и заједно са својом јединицом повлачио се кроз Грчку, све до луке Каламата на Пелопонезу. Тамо су чекали британске бродове да их евакуишу за Египат да наставе рат против Рајха. Немци су бацили падобранце и мог оца и његове другове заробила је јединица командоса којом је командовао Макс Шмелинг, светски и олимпијски првак у боксу, миљеник Адолфа Хитлера. Сви југословенски официри укрцани су у брод „Хелена Канавариоти” који је пред Солуном у мају 1941. налетео на мину. Погинуло је више од 200 официра Југословенске краљевске војске. Они који су преживели били су у логору Нирнберг и Оснабрик. Мој отац је био у Оснабрику. Као Словенац могао је да изађе, јер су Немци пуштали кућама Хрвате, Словенце, Македонце и Муслимане. Одбио је да га пусте, остао је веран официрској заклетви „Краљу и отаџбини”. Британска авијација је током рата грешком бомбардовала логор у Оснабрику и тада је погинуло више од 200 официра Краљевске војске. Они су у Србији заборављени.
Хоће ли надлежни да набаве сонде да на дну Егејског мора и потраже посмртне остатке 200 погинулих југословенских официра у мају 1941? Или да неко од власти дође на парастос официрима који нису пристали на пораз, парастос који се сваке године служи у Београду. Нико не долази, а грчки је војни аташе увек присутан.
Да ли је реч о историји или идеологији?
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Saopstenje

Počalji  Milan Sub Okt 03, 2009 4:37 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty CRVENI KRITICAR

Počalji  Milan Sub Okt 03, 2009 7:38 pm

POLITIČKA PROPAGANDA U OKUPIRANOJ SRBIJI: Milan Nedić, Velibor Jonić i Dimitrije Ljotić
Pažnja, otvara u novom prozoru. ŠtampaEl. pošta

Napisao Nenad Petrović četvrtak, 08 jul 2004 18:32

Neposredno po okupaciji Srbije, a u cilju mobilizacije ljudskih radnih potencijala i eksploatacije privrednih resursa (agrarnih, stočarskih, industrijskih, rudarskih i energetskih) i kultumo-prosvetnih dobara, nemačke vlasti u Beogradu organizovale su "Vojnu upravu okupirane Srbije" koja je, pored apsolutne nadredjenosti kvislinškim vlastima, a preko "Privrednog štaba" imala zadatak da toj "nemirnoj zemlji oduzme sve sto je moguće da bi nemački narod mogao da živi".[2] l zaista, ogromni, dobro organizovani, stručni i nadasve radikalni nemački okupacioni aparat pristupio je nemilosrdnoj, planskoj i temeljitoj pljački[3] celokupnog nacionalnog bogatstva Srbije.
Međutim, Julskim oružanim ustankom 1941. godine, nasilje, teror, progon građana, bezobzirno rušilaštvo i sistematska pljačka Trećeg rajha u Srbiji, ozbiljno su uzdrmani i njihov daljni proces doveden u pitanje, Nemačka je postala više nego zabrinuta, pa je Hitler odlučio da pored "nemilosrdnog vojnog udara po ustanicima", praćenog u istoriji neprimernim terorom, smeni "ne autoritativnu" kvislinšku i uspostavi "novu, gvozdenu, nemilosrdnu i operativnu vlast. Izbor je pao na armijskog generala i osvedočenog "nacističkog prijatelja" Milana Nedića.

Naime, Milan Nedić je "kao ministar vojske i mornarice vlade Kraljevine Jugoslavije, pred drugi svetski rat, otvoreno stao na stranu Nemačke, iskazujući u isto vreme velike simpatije prema Adolfu Hitleru"[4]. Početkom 1940. godine Nedić odlučuje da se obustavi dotadašnja nabavka "skupe vojne opreme u Londonu i Parizu i ista za zlato i gotovinska plaćanja kupi u Rimu i Berlinu"[5], Sarađujući i u zemlji sa fašističkim organizacijama (Dimitrija Ljotića) dolazi u sukob sa jugoslovenskim dvorom, pa je posle pismenog zahteva da se "Jugoslavija pridruži silama osovine", ukazom kneza Pavla od 6. novembra 1940. godine, "razrešen dužnosti i smenjen sa položaja ministra vojske"[6]. Na sednici vlade Kraljevine Jugoslavije, održanoj 28. aprila 1941. godine, u Tanturu (Bliski istok) analizirani su uzroci sloma države i njene vojske. Tom prilikom je konstatovano da je Milan Nedić "bio neuspešan komandant Treće grupe armija" koja je imala zadatak "da brani vitalno područje jugoslovenske Makedonije" i da je kao jedan od dugogodišnjih najviših vojnih rukovodilaca kriv za vratolomni "slom vojske kako zbog svojih propusta tako i zbog svoje germanofilnosti"[7].
Nemačka nije zaboravila usluge "nacionalnog srpskog Petena", pa je na predlog vojnog zapovednika "Wehrmachta" u Srbiji, generala Hainricha Dancklmenna mandat za formiranje pomenute vlade poverila "pouzdanom, odmerenom i energičnom vojniku, spremnom da se stavi na raspolaganje Trećem rajhu". Polaskan iskazanim izborom Berlina, general Milan Nedić, u svojstvu predsednika tek obrazovane "Vlade narodnog spasa", prvi put preko Radio Beograda obratio se javnosti 1. septembra 1941. godine. Dan pre toga bila je formirana ova vlada koja je smenila "komesarsku upravu" Milana Aćimovića kao neautoritativnu i nedoraslu iskušenjima ustanka u Srbiji. Govor naslovljen sa Deklaracija srpskom narodu, sadrži programske osnove vlade. Ton mu daje sam general Nedić, Deklaracija počinje u tipično nacionalističkom maniru, obraćanjem srpskom narodu sa: "Draga braćo i sestre".
Nedić i ovog puta, kao i kasnije, zadržava konstantno izvesne paradokse i ostaje dosledan u logičkim i političkim nedoslednostima. Najizrazitiji paradoks je taj da se u ime osvedočenog sprskog patriotizma i slobodoljublja zahteva pokornost okupatoru. General Nedić nikada nije zatajio činjenicu od koga je i u koje svrhe primio vlast. Kod njega nema frazeologije o "Volji naroda". Nedić je jasan od prvog istupa u javnosti - nemačka vojna sila poverila je njemu i ostalima vlast da bi ugušili ustanak i omogućili nesmetan nastavak eksploatisanja rudnog i ostalog bogatstva Srbije za račun Nemačke. Nedić neprestano, kao kakav tragični antički heroj zadržava pozu čoveka koji se žrtvuje sa punom svešću da će naići na moralnu osudu. On to i kaže: došao je na vlast da spasi narod od propasti. Rat je za Srbe okončan kapitulacijom vojske i najcelishodnije po njih je da u miru dočekaju njegov rasplet. Veliki neka se tuku za svoje interese a to se nas Srba ne tiče, jasna je poruka govora iz 1941. godine. Ipak, Nedić nije nepristrasni posmatrač rata, njegove simpatije i delatnost su bezrezervno na strani okupatora. U Deklaraciji vlade, osuđuju se elementi koji se bore protiv okupatora, jer time onemogućavaju opstanak srpskog naroda. Kod Nedića je kvislinštvo i njegova logika jasno od prve: "(...) vlada će se posvetiti daljem privrednom i socijalnom izgrađivanju Srbije i na taj način spasti jezgro srpskog naroda za njegovo jedinstveno i slobodno učešće u budućem mirnom izgrađivanju nove Evrope, zajedničke domovine, koja ima da pruži svakom narodu široke mogućnosti za slobodan razvoj njegovih snaga na dobro celine (...)"[8]
Tako Nedić idilično prikazuje život u budućoj "Novoj Evropi", u "novom poretku" u kome bi Evroazijom dominirale naci-fašističke sile. Prema Nediću srpski narod ceni viteško ponašanje Nemačke, pa će stoga sopstvenim snagama savladati rušilačke elemente u sebi, kako bi se nemačka vojska mogla posvetiti svojim zadacima.
Dakle, od prvog obraćanja javnosti predsednik "Vlade narodnog spasa" ne krije svoj osnovni zadatak: obezbediti mirnu pozadinu okupatoru kako bi on svim snagama mogao da ratuje na drugim frontovima.
Već 10. septembra, Nedić se ponovo oglašava, ovoga puta mnogo dramatičnije. U Poslanici srpskoj omladini, koju počinje patetično sa: "Omladino naša, deco slavnih predaka, sinovi otadžbine naše", on u ime patriotizma traži od omladine da prekine borbu protiv okupatora! Zašto? Zato što se mora "misliti srpski", "gledati srpski". Ustanak je, po viđenju Nedića, stvar uvezena, inostrana, suprotna interesima naroda. Još uvek on ne imenuje "elemente" koji vode ustanak niti ko su snage u inostranstvu koje ih podržavaju. Začuđujuća obzirnost ili oprez?
Nove kontradikcije i paradoksi Nedića: izgubljeni aprilski rat nije srpska već "jugoslovenska sramota", jer još je živ viteški duh srpskog naroda. U ime tog duha, treba obustaviti napade na okupatora i privredne objekte! Razume se, Nedića ne interesira suština pogubne i surove politike okupatora, odnosno njegove nemerljive pljačke nacionalnog bogatstva Srbije preko "privrednih objekata" za koje se on zalaže da budu očuvani i da nesmetano rade za ratnu mašineriju Trećeg rajha.
Neposredno po formiranju "vlade narodnog spasa" i prvog javnog obraćanja stanovništvu Srbije, Felliks Benzler, izaslanik Ministarstva spoljnih poslova Trećeg rajha i Milan Nedić, zvanično su se sastali 2. septembra 1941. godine u Beogradu. Tom prilikom, a prema naređenju nemačkih okupacionih vlasti, razrađena je platforma saradnje "srpskih borbenih formacija i jedinica Wehrmachta u uništavanju pobunjenika i na smirivanju naroda putem zastrašujućih mera i propagande". Nedić se obavezao da će odmah poduzeti najoštrije akcije protiv ustanika i Jevreja[9] i razviti svestranu propagandnu aktivnost u korist sila osovine.
Upravo u vreme kada je vođa Trećeg rajha Adolf Hitler, naredio Zapovedniku za Jugoistok da uguši ustanički pokret na jugoistoku Evrope: pre svega u Srbiji, da osigura saobraćajne linije i privredne objekte važne za nemačku ratnu privredu, a potom "najoštrijim marama uspostavi poredak", Nedić se po drugi put obratio javnosti, imajući, po njegovom mišljenju krivce za građanski rat. Paralelno sa javnim istupanjima, Nedić je, 18. septembra 1941. godine, obelodanio i uputstva "Srpske vlade narodnog spasa" o postupcima "prilikom zarobljavanja odmetnika" zasnovane pored genocida i na pogubnom antisemitizmu[10].
Međutim, u govoru od 15. septembra, nema ni reči o strahovitim odmazdama okupatora i kvislinga nad nedužnim narodom. Naprotiv, po njegovom mišljenju za građanski rat u Srbiji krivi su sami Srbi. Pa ipak, učestalo oglašavanje Nedića (tri puta u petnaest dana), jasan je pokazatelj lošeg stanja na terenu i po okupatora i po njegove saradnike. Nedić započinje govor u nacionalnom patosu, u pozi koju je često zauzimao i koju mu je državna propaganda nameštala: on-brižni otac, savetuje svoju decu-srpski narod, i sam naslov govora je jasan: Poslednja opomena srpskom narodu.
Za građanski rat su krivi oni "koji su se stavili u službu tuđinu, verujući da će danas u danima našeg stradanja, u državi bez slobode, najlakše ostvariti ciljeve Koje im komunizam propoveda (...)"[11].
Komunisti se ovde prvi put otvoreno imenuju kao krivci za građanski rat, dok nema ni pomena o aktivnostima vojnočetničkih odreda (Jugoslovenska vojska u otadžbini) pukovnika Mihailovića, iako oni u tom vremenu zajednički dejstvuju protiv nemačkih trupa u Zapadnoj Srbiji.
Osim pomenuta tri govora iz septembra i Apela upućenog za zimsku pomoć, pažnju zaslužuju novinski komentari koji su imali za svrhu podupiranje i dublje obrazlaganje Nedićevih izjava. Takvi tekstovi sakupljeni su u brošuri Osnovi pravog srpskog rodoljublja[12]. Iz samih naslova tekstova primetan je apsurd u cilju pravdanja saradnje sa okupatorom!
Nedić je u kvislinškoj štampi predstavljen kao antčki heroj upravo u vreme kada nemački dnevnik "Deutsche Nachruchten Bureau" (4. oktobra 1941) konstatuje da su okupacione vlasti u Srbiji "dobile u Nediću instituciju koja će sve protivnike oglasiti za razbojnike", a zatim ih "beskompromisnim merama odstraniti sa pobunom ugroženih područja". Draža Mihailović će optužiti Nedića za saučesništvo u streljanju Srba u Kragujevcu, Kraljevu i u Podrinju,a Ilija Šumenković, ambasador vlade Kraljevine Jugoslavije u Ankari, telegramom str- pov. 1326 od 26. oktobra 1941. godine obaveštava vladu u Londonu da je "Nedić doveden u situaciju da svojom nemogućom akcijom ubijanja Srba pomoću Srba teži uništenju naroda putem kaznenih ekspedicija"[13].
Uprkos pomenutom enormnom genocidu, Nedićeva propaganda aprilski slom i ustanak, uzima kao "znake vremena", kao povod za dublja preispitivanja, za prevrednovanje skorije prošlosti. Naročito je kritičan ton prema Jugoslaviji i njenom ekonomskom i političkom uređenju[14]. Tako se u članku "Živeti i umreti samo za milu, svetlu i jedinu majku Srbiju", pisanom kao rezime prvih 100 dana vlade, kaže da će u "budućoj Srbiji" važiti: "Niko bez hleba, niko bez krova, niko bez rada, mora biti načelo novog socijalnog reda, i kada rad postane osnovna građanska dužnost i socijalna funkcija i lik Srbije biće izmenjen"[15].
U vreme kada je u Vojvodini oduzeta zemlja Srbima - kolonistima i data folksdojčerima, kada su kvislinške vlasti isporučivale godišnje preko 300.000 tona pšenice, 600.000 tona kukuruza i oko 100.000 tona ječma i raži[16]. Nedićev režim je sprovodio infamnu politiku o srpskom selu.

Seljaštvo će biti temelj novog srpskog društva - tvrdila je Nedićeva propaganda. Seljaci su u svim desnim ideologijama viđeni kao osnova nacije (rase). Ovde nalazimo dobar primer anticivilizacijskog i nacional-romantičarskog pristupa jednom društvenom problemu. Seljaštvo je osnova srpske nacije, ono je Srbiju i ovoga puta (misli se na ugušenje ustanka 1941) spasilo. Nasuprot seljaštvu, obrazovani Srbi nadahnuti tuđim i pogrešnim idejama razbili su naciju i doveli je do sloma.
"(...) Kad smo zaboravljali mleko koje smo posisali na njivi, kad smo bežali od rodne grude u grad, u strani svet, u tuđu kulturu, zlo smo prolazili, redali smo neuspehe, doživljavali smo poraze i katastrofe.
Ovo iskustvo posvedočeno celom našom istorijom, ovo saznanje da država i sve tekovine duha, koji nam daju posebno obeležje među narodima, jesu gotovo isključivo delo samoukih i golorukih srpskih seljaka, daju pravo generalu Nediću da novi srpski patriotizam postavi odlučno i jasno na seljaštvu (...)"[17].
Nije nevažna ni kultizacija Nedića kao "oca nacije", "srpske majke" i stvaranja mita oko njegove ličnosti - General Nedić, poseduje "nepogrešivo osećanje" za stremljenja našeg nacionalnog bića, on je taj osećaj "posisao sa majčinim miškom" i razvio ga u vojničkoj službi naciji. On će, navodno okupiti naciju oko programa obnove, discipline, socijalne pravde. On je tvorac novonacionalnog. Vjeruju u nebuloze fantazmagorije.
Neosporno, kvislinška propaganda je stvarala i razvijala kult Nedića kao "oca nacije" sa ciljem bezgranične i sveukupne integracije Srbije u naci-fašistički "novi evropski poredak", uprkos činjenici što su upravo nosioci tog poretka - sila osovine - kršeći međunarodno ratno pravo, sprovodile surovu politiku totalnog uništavanja srpskog naroda. General Nedić je bio i "organizator i egzekutor te politike genocida, zbog čega je rešenjem ministarstva vojske i mornarice Kraljevine Jugoslavije Dj.br. 205 od 25, decembra 1941. godine lišen čina generala, a ukazom kralja Petra II Dj.br 402/1 od 29, avgusta 1941, godine "valjanosti iskazanih priznanjem odličja i obeležja"[18]. Uostalom, Milan Nedić je i sam u svom pismu od 22. lebruara 1944. godine nemačkom generalu Felberilu, priznao svoje delo izdaje; "Više od dve godine časno i bez rezerve služim Trećem rajhu i njegovom besmrtnom vođi Adoffu Hitleru"[19].
Prema tome, gore navedena propaganda pokazala se kao zamagljivanje i pokušaj da se što bezbolnije prihvati okupacioni režim i omogući nesmetana pljačka prirodnih resursa, korišćenje radne snage za rad u Nemačkoj i odnošenje umetničkog i kulturnog blaga. Posebno je raskorak bio vidljiv u vezi izražene brige za seljaštvo kao fundament srpske nacije. Seljaci su bili izloženi kontribucijama u korist nemačke vojske i na selu se praktično nije vodila nikakva agrarna politika. Tako se gore iznete misli o patriotizmu zasnovanom na seljaštvu pokazuju kao obične ideološke magle.
Zanimljiva je pojava u okupatorskom aparatu i ministra prosvete i vera Velibora Jonića, poznatog fašiste još iz predratnog perioda. Ubeđeni nacionalista, ovaj profesor pokušavao je da pod okupacijom reformiše presvetu u autoritarnom duhu. U odnosu na govore formalnog šefa države, član njegovog kabineta u svojim istupima u javnosti pokazuje temeljitost, produbljenost i metodičnost. On je elokventni intelektualac, teoretičar koji poziva na "nacionalni i moralni preporod". Srbiji je potreban "novi čovek" koji ne sme biti internacionalno usmeren, jer je to pogubno za naciju. Škola i univerzitet imaju zadatak da odgoje "novog Srbina" koji će se ugledati na pretke od pre stvaranja Jugoslavije koju i Jonić doživljava kao sumrak Srpstva i njegovih pozitivnih vrednosti. Za ovo najveću krivicu snosi otuđena inteligencija koja se odrodila i odvojila od sela i seljaštva kao "zdravog naroda".
Međutim, Jonić prećutkuje činjenice daje upravo njegovo ministarstvo bilo glavni eksponent nemerljive pljačke kulturnog blaga Srbije i devastiranja njene prosvete. Pod nemačkom okupacijom i nedićevsko-jonićevskim kvislinškim sluganstvom uništeno je ili opljačkano 6.478 biblioteka, 1.670 škola, 30 fakulteta, 19 muzeja, 7 pozorišta, 52 pravoslavne crkve i manastira, 216 džamija, 63 sinagoge i preko 60 raznih naučnih ustanova[20]. Prema tome, u vreme pljačke, rušenja i temeljnog uništavanja kulturno-prosvetnog blaga, ustanova i institucija na prostorima Srbije, besčasne, ciničke, frivolne i farizejske su "analize" Velibora Jonića o stvaranju "novog, prosvećenog i kulturnog Srbina".
Međutim, Jonić za to ne mari. On, kao da se ništa pogubno ne događa u Srbiji, skolastički se bavi produbljenom kritikom individualizma i materijalizma kao zlih kobi evropske civilizacije, koje joj dolaze glave. Srbi su, misli Jonić, izneverili sebe prihvatanjem te civilizacije, jer su presekli svoje korene, čvrste narodne korene, što je za svaki narod pogubno, i škola je kao i čitavo društvo negovala pogrešne ideje i stvarala loš obrazac za omladinu. Cilj prosvetne reforme kojoj je Jonić stajao na čelu, bio je da se omladina vaspita u duhu narodnih tradicija i državnih potreba. Škole bi trebalo da stvore "idealni tip srpskog mladića i srpske devojke".

Nacionalsocijalistička retorika, naročito je prisutna u Jonićevom predavanju nastavnicima beogradskih škola na Kolarčevom narodnom univerzitetu oktobra 1941. godine:

"(...) Spašćemo mi srpski narod, ako treba i protiv njegove volje! Jer smo duboko uvereni u životnu snagu srpskog naroda, jer verujemo u njegovu misiju u ovom delu sveta (...). Neka svaki onaj iz naših redova koji nije dostojan, ili koji ne oseća u sebi snagu da primi teret našeg nacionalnog preporoda, neka taj ide sam iz naših redova i neka ne čeka da ga putem vlasti, ili radi zaštite dostojanstva našeg staleža, mi isključujemo!"[21].

U gornjem odlomku govora nastavnicima nalazimo temeljne postavke nacističke teorije: "životna snaga naroda", "rasna čistoća" kao osnovi "srpstva", odnosno građan-skog prava, "misija" u svetu (jednom delu sveta), "spašavanje naroda" (od uticaja jevrejsko-materijalističkog duha, "komunističkog internacionalizma" itd.). Pri tom treba naglasiti i to, da Jonićeva reforma nikada nije zaživela osim što se tiče progona naci-fašizmu nepodobnog profesorskog kadra.

Posebno je ciničan Jonićev komentar Uredbe o Univerzitetu, koje je donelo ministarstvo na čijem je čelu bio. Pravi smisao ove uredbe bilo je temeljno čišćenje Beogradskog univerziteta od profesora i studenata rezervisanih prema unakaženoj naci-fašističkoj ideologiji i kvislinškom državno-politicijskom aparatu. Uprkos izjavi da se uredbom daju najšira prava i samostalnost univerzitetu, iz analize teksta proizilazi suprotno. Tako npr. pod izgovorom da se rektor i profesori rasterete administriranja, ukinuta je samouprava univerziteta uvođenjem "administrativnog direktora" koga postavlja vlada i koji se bavi administracijom, disciplinom i radom na univerzitetu, upravlja legatima itd. Zaključak ovog Jonićevog članka sam po sebi je poražavajući:
"(...) Samo nacionalno ispravnim nastavnicima i studentima biće mesta na Beogradskom univerzitetu"[22].
Svakako najzanimljivija figura iz okruženja kvislinškog aparata Milana Nedića, bio je Dimitrije Ljotić, od pre rata poznati fašista, intelektualac sa krajnje srpske desnice i provereni nemački prijatelj. Harizmatski "drug-vođa" Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor, prve naci-fašističke političke organizacije u Srbiji, ostao je u godinama rata dosledan svom putu i opredeljenju. Za predmet analize uzeti su tri Ljotićeva g ovora održana preko Radio Beograda u julu i avgustu 1941. godine[23] i jedan novinski feljton u dva nastavka izašao novembra 1941. godine u zboraškom listu Naša borba[24].
Ono što je zajedničko za njih je ton mesije koji se obraća "zabludelom narodu" u pokušaju da ga izbavi stradanja. Nema sumnje da je Ljotić još od mladosti pokazivao znake verskog fanatizma i uloga Spasitelja mu je pristajala[25].
Forma imaginarnog dijaloga, veoma pogodna za propagandne svrhe, nije bila Ljotiću nepoznata od ranije, iz njegove publicističke i političke delatnosti u Kraljevini.
Dimitrije Ljotić je najodlučniji i najotvoreniji branilac Nemačke i njenih ratnih ciljeva a ujedno ispoljava najžešći antikomunizam. Nemačka i "novi poredak" vode odlučujuću bitku protiv najvećeg zla čovečanstva - SSSR-a i komunizma ("Sloboda ne stiže iz Moskve već iz Berlina"). Ljotić se vesto služio oprobanom floskulom koja je činjenično netačna. Navodno, SSSR sa Staljinom na čelu, ne želi svetski mir već "svetsku revoluciju" - iako je upravo pobeda Staljinove struje u boljševičkoj partiji još u 20-im godinama, označila raskid sa tom doktrinom koju je najupornije zastupao Trocki i učinjen je prelaz na politiku "razvoja socijalizma u jednoj zemlji".
Ljotić se služi jasnim i živim primerima u propagiranju Nedićeve politike i predstavlja njegovog pravog neformalnog ministra propagande. On, kao i Nedić, poziva na preporod nacije, na tobožnju moralnu obnovu, kritikujući predratno uređenje jer nije vodilo računa o nacionalnim osobenostima i duhu srpskog naroda, već mu je nametalo tuđe kalupe: "Ne na oružani ustanak" - kaže Ljotić, - 'Već na ustanak duhovni, moralni i na buđenje: na otvaranje očiju"[26]. Zato Ljotić ustanike, odnosno borce narodnooslo-bodilačkog pokreta proglašava "agentima Moskve", koji hoće da "Srbima s one strane ne bude olakšano, već i da ovde nastane stanje kao tamo, ako ne i gore"[27].
Do novembra 1941. godine i Ljotić ne pominje oružane odrede pukovnika Mihailovića i oštricu kritike usmerava samo protiv partizana. Zbog toga je, verovatno, interesantan njegov članak objavljen u ondašnjoj "Našoj borbi", koji donosi zanimljivo viđenje odnosa ova dva pokreta u Srbiji u jesen 1941. godine.
Predmet analize je taktika partizana i "slepilo jednog višeg generalštabnog oficira naše vojske", odnosno Draže Mihailovića. Pukovnik Mihailović je čovek koji sedi na dve stolice: on se ne predaje, ali neće da bude ni odmetnik, što je po Ljotiću nemoguća stvar. Do napada Nemačke na SSSR, prema Ljotiću, organizacija Draže Mihailovića predstavljala je platonsku opasnost po mir u Jugoslaviji. Ničim nije ispoljeno neprijateljstvo Ravnogorskog pokreta prema okupatoru. Njegovi članovi slobodno su dolazili u gradove i širili svoju organizaciju. Od 22. juna 1941. godine Draži prilaze komunisti i pokušavaju da ga pokrenu na akciju protiv Nemaca. Pošto Mihailović odbija saradnju, dolazi do razlaza ali ne i do neprijateljstva.
Komunisti su pokušali pokrenuti četnike na akciju protiv Nemaca. Ovi to nisu hteli. A komunisti stav današnjih romantičara nisu razumeli. Ko hoće da sedi skrštenih ruku da ne napada okupatora, taj to može i u gradovima. A ko već sedi u šumi, taj mora u akciju revolucije...[28].
Komunistima je dovoljno to što nemaju konkurenciju i oni pokreću točak revolucije. Greh Dražin, po Ljotiću, sastojao bi se u tome sto je komunistima (partizanima) dao mogućnosti da se ogrnu nacionalnim plastom i povuku narod za sobom. Kasnije, pojedini četnički komandanti samovoljno ulaze u savez sa partizanima i zajednički napadaju Nemce, protiv volje Mihailovića. Točak revolucije dostigao je dovoljnu brzinu i sada melje sve pred sobom, pesimistički zaključuje Ljotić.
Posebnu zamerku Ljotić upućuje Draži i njegovim oficirima što su potpisivali sporazume sa komunistima i time okrnjili ugled Kraljevine Jugoslavije.
Ljotić ponavlja oprobane antikomunističke stereotipije kada opisuje stanje u "Užičkoj republici" koja to sem u metaforičnom smislu nikada nije ni bila, pa ipak, oslobođenu užičku teritoriju, Ljotić vidi kao "Srpsku sovjetsku socijalističku republiku" kojom upravljaju nekakva četiri misteriozna stranca iz hotela Palas u Užicu, muška i ženska omladina stanuju zajedno u "narodnim domovima" gde se uče teoriji i praksi "slobodne ljubavi" (tj. promiskuitetu), sve javne verske manifestacije su zabranjene itd. U Uzicu, piše Ljotić masovno ubijaju Srbe-domaćine, a u partizanskim jedinicama uopšte nema srpskih seljaka - "od Srba intelektualci, inače Cigani, Jevreji, Madžari, Bugari, Arnauti, Hrvati"[30].
Manihejskim načinom mišljenja Dimitrije Ljotić traži opravdanje za masovna ubojstva njegovih falangi počinjenih nad srpskim narodom i "posebno zbog zločina njemu podčinjenog 5. odreda Miroslava Petrovića izvršenih na prostoru Loznica-Krupanj, u vreme nemačkih operacija u zapadnoj Srbiji 1941. godine" (napad na tzv. "Užičku republiku" - N.P.) - tvrdi Draža Mihailović u svojoj radio-depeši br. 166 od 10. maja 1942.[31].
Moguće je izvući neke zajedničke crte kod sve trojice kvislinga. Na prvom mestu je potpuno negiranje jugoslovenstva, kako samo ideje tako i njenog ostvarenja u Kraljevini SHS (Jugoslaviji). Jugoslavija se vidi kao izneveravanje srpstva i svih njegovih pozitivnih vrednosti. Slične ideje iznosio je još u 30-im godinama intelektualni krug okupljen oko Ljotića i njegovog časopisa Otadžbina kao i kasnijeg Jugoslovenskog narodnog pokreta Zbor. Takve ideje o idealnom srpstvu koje se iskvarilo u zajedničkoj državi sa drugim narodima i o potrebi vraćanja svojim korenima nalazimo zaokružene još kod Vladimira Velmar-Jankovića u njegovom eseju Pogled s Kalemegdana (Beograd 1938). Tu je Velmar-Janković lansirao teoriju o tzv. "beogradskom čoveku" kao protivteži "zapadnom, evropskom čoveku". Drugi krug ideja koji je razvijan još pre rata bio bi usmeren na poistovećivanje jevrejstva sa jedne i komunizma i plutokratije sa druge strane, kao međusobno povezanih sila. Naročito je Ljotić podrobno teoretisao o tome u svojim predavanjima i člancima[32].
Treći krug ideja mogao bi se označiti unisionom kritikom grada i uzdizanjem sela. Selo je kod ekstremne srpske desnice doživljavano kao izvor "zdravih narodnih snaga", a grad, naročito megalopolis, kao izvor svih socijalnih izopačenosti i devijacija. U gradu živi proletarijat koji je zaražen komunizmom a na selu je naš zdravi seljak-Srbin-domaćin.
Velibor Jonić je svoju prosvetnu reformu želeo zasnovati na postavkama tzv. "svetosavske kulture" koju su još pre rata propagirali klerikalni krugovi okupljeni oko episkopa Nikolaja Velimirovića. Velimirović je u jednoj brošuri Hitlera upoređivao sa Svetim Savom, afirmativno se izražavajući o Vođi Rajha kao političaru koji je "svetosavski sistem" (povezivanje nacionalizma sa verom, što je po Velimiroviću zdrav temelj nacije), primenio u reformi nemačkog društva[33].
"Svetosavski čovek" bio bi suprotnost Ničeanskom i racionalističkom čoveku moderne epohe koji je materijalistički usmeren i bez duhovnih vrednosti". "Svetosavska kultura" i 'Vraćanje korenima" ustvari bi predstavljali povratak u srednjovekovnu srpsko-vizantijskoj kulturu, naravno u mnogo ulepšanoj formi nego što je ova stvarno izgledala. Sa gore iznetim u vezi, moglo bi se postaviti pitanje originalnosti savremenih srpskih nacionalšovinista i njihovih teorija koje su u poslednjim godinama uzele maha i čak postale službena politika. Jasno je da današnji velikosrpski huškači i mrzitelji drugih naroda ne predstavljaju ništa drugo do izdanak intelektualaca tipa Ljotića, Velimirovića, Velmar-Jankovića, Jonića i dr.

Na prvi pogled čitalac govora i javnih istupa srpskih kvislinga i naci-fašista, može da stekne pogrešan dojam da je kod njih mržnja prema drugim narodima i rasama bila prigušena iz bitno umerenije nacionalističke megalomanije, ksenofobije, besčasnosti i animalizirajuće mržnje, nego što je to bio slučaj sa liderima ustaškog pokreta Pavelićem, Budakom, Kvaternikom, Lorkovićem, Artukovićem, Gutićem ili Frkovićem. Voljom Nemačke i Italije ustaški pokret je uspostavio svoju državu - Nezavisnu Državu Hrvatsku - na političkoj doktrini naci-fašizma, okrenutog konstituisanju silom oružja i bezgranične represije "čistih nacionalnih država" putem "istrebljenja" i "unutrašnjeg prečišćavanja" manjinskih naroda "amorfne antropološke vrednosti" - Jevreja, Cigana i Srba. Nacističke "monstrum-države" (NDH, Slovačka, Finska, rtd.) dobile su određeni međunarodni status njihovim priznanjem od strane članica Trojnog pakta i nekih neutralnih džava sveta. Na taj način, kvislinškim državama bilo je priznato članstvo u Trojnom paktu, pa su bile dužne da svojim državnim sustavom, ideologijom, političkom, vojnom i privrednom radikalnom delatnošću ustrajavaju na realizaciji strategijskih ciljeva "novog poretka".
Rasparčana, kažnjena, pljački i genocidu izložena Srbija, uprkos obmanjujućem nazivu njene "vlade narodnog spasa", po svim vojnim, upravnim, sudskim, policijskim, finansijskim, privrednim, ideološkim, političkim, kulturnim, prosvetnim i sportskim strukturama života i rada, neposredno je bila potčinjena okupatoru, nije imala nikakvih, pa čak ni deklarativnih prerogativa međunarodnog subjektiviteta. Jednostavno, Nedićeva Srbija se ponašala, živela i delovala po načelima i u duhu nemačke upravne regulative, uglavnom obelodanjene u "Listu uredaba vojnog zapovednika Srbije". A upravo ta - pedantna pruska regulativa držala je u granicama svojih mera "nacionalističku mržnju srpskih nacifašista" prema drugima, pogotovo Trećem rajhu prijateljskih, naroda.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Doktor...?

Počalji  Milan Sub Okt 03, 2009 8:14 pm

DEŽURNI RASISTA U URGENTNOM CENTRU PDF Štampa El. pošta
Ocena korisnika: / 12
LošeNajbolje
Napisao Administrator
utorak, 19 maj 2009 10:33
Nakon brojnih ispada na ulicama i stadionima, pojave ksenofobije preselile su se i u same institucije. Nedavno je u Skupštini Srbije na nacionalnoj osnovi vređan ministar Rasim Ljajić, a najnoviji šovinistički ispad dogodio se u Urgentnom centru u Beogradu. Dežurni lekar ortoped, naočigled medicinskog osoblja i velikog broja drugih pacijenata, vređao je dve žene i odbio da im pruži potrebnu zdravstvenu zaštitu. Razlog je bio to što se zovu Mensura i Sanela
Piše: Marko Matić


Dežurni rasista u Urgentnom centru

Mensura Mikijelj, na proslavi upriličenoj povodom manifestacije Dani Sarajeva, imala je peh koji je rezultirao prelomom noge. Pošto je bila subota, u dnevnoj štampi je pročitala da je dežurna zdravstvena ustanova Urgentni centar. Mensuru su odvezli do Urgentnog centra, gde ju je dežurna sestra uputila u ambulantu broj četiri.

Nakon 2,5 (i slovima: dva i po) sata čekanja u prepunoj čekaonici ispred famozne ambulantne sobe broj četiri, Mensuru je na pregled primio lekar ortoped i, kasnije se pokazalo, fašista Igor Teodosijević. Ispostavilo se da je prelom bio sitnica u odnosu na ono što je usledilo!

„Nakon što je, dosta nezainteresovano, odoka konstatovao da je u pitanju prelom, doktor Teodosijević je ljutito rekao da se, prema Uredbi i Zakonu (nabrajao je neke članove), svi slučajevi koji nisu posledica saobraćajne nesreće hospitalizuju u drugim dežurnim ustanovama, dok je Urgentni centar zadužen isključivo za saobraćajke“, kaže Mensura u izjavi za e-novine.

Nakon iščitavanja članova Zakona o zdravstvenoj zaštiti i nekakve naredbe Ministarstva zdravlja, Teodosijević je iz fioke izvadio fotografiju Vojno-medicinske akademije, ironično pokazujući u koju ustanovu bi pacijentkinja trebalo da ode ukoliko želi da joj povreda bude sanirana. Na njeno pitanje zašto odbija da ukaže pomoć pacijentkinji koja je duže od dva sata čekala i koja oseća jake bolove zbog preloma, Teodosijević je od nje zatražio da napusti njegovu ordinaciju i pozvao da uđe sledeći pacijent na pregled.

Tada ga je sestra obavestila da je sledeća pacijentkinja mlada Romkinja sa bebom koja se zove Sanela.

„Šta je ovo danas... Mensura, Sanela... u kojem gradu ja živim... da li je ovo Beograd ili Teheran“, zaurlao je Teodosijević naočigled svih prisutnih pacijenata i medicinskog osoblja. Nakon toga bez lekarske pomoći ostala je i Sanela, koja je takođe upućena da pomoć potraži na VMA.

„Nakon incidenta sam odlučila da, bez obzira na jak bol koji sam osećala, ostanem u Urgentnom centru sve dok ne dobijem pismenu potvrdu da odbijaju da mi pruže lekarsku pomoć. Tada me je više od preloma zabolelo to što sam povređena kao čovek, kao građanka Beograda, u kojem živim preko 40 godina“, kaže Mensura.

Ona objašnjava da je nakon razgovora sa glavnim dežurnim lekarom u Centru i posle više puta ponovljenog zahteva dobila bled, bez trake otkucan izveštaj, na kome se hrabri Teodosijević nije smeo čak ni potpisati. Na zahtev naše sagovornice da joj kažu kako se zove dežurni lekar, medicinske sestre su se pravdale da ne smeju da daju takve informacije. Zahvaljujući dovitljivosti i upornosti, Mensura je od drugih pacijenata i članova osoblja ipak saznala da je reč o Igoru Teodosijeviću.


„Nakon što sam dobila medicinski izveštaj i informaciju o imenu tog čoveka, rešena sam da čitavu stvar isteram do kraja, ne zbog sebe, već zbog drugih pacijenata, jer ne želim da bilo ko ubuduće doživi takvo omalovažavanje samo zbog svog imena. Ovih dana ću proučiti koji institucionalni mehanizmi postoje kako bi se ovakvi postupci sankcionisali, a uputiću i predstavku Medicinskoj komori, koja je zadužena za izdavanje licenci. Ono što me je jako zabolelo jeste činjenica da niko od prisutnih pacijenata i članova osoblja nije reagovao nakon ispada tog čoveka. To na najgori mogući način pokazuje koliko danas među nama nema solidarnosti niti svesti o potrebi da se suprotstavimo ksenofobiji“, zaključila je Mensura Mikijelj.

_____________________________________

Saopštenje Helsinškog odbora za ljudska prava

Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji najoštrije je osudio ksenofobni ispad doktora Igora Teodosijevića prema Mensuri Mikijelj, koja se 15. maja našla u Urgentnom centru pošto je povredila nogu.

Odbor traži od Urgentnog centra da preduzme mere protiv diskriminatorskog ponašanja doktora koji „očito svoju netolerantnost nije u stanju da kontroliše ni u situacijama kada vrši svoju dužnost, na koju se obavezao Hipokratovom zakletvom“.

„Takođe očekujemo da doktor Teodisijević odgovara za ovako neetično i protivzakonito ponašanje“, navodi se u saopštenju.

Izvor: e-Novine

< Prethodna Sledeća >
Poslednje ažurirano utorak, 19 maj 2009 10:39

Prijava za Newsletter
Ime:
Email:
RSS FEEDS

Novosti Novosti
NovostiInformiši se

Novosti Saopštenja
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Drzavna delegacija...

Počalji  Milan Ned Okt 04, 2009 12:29 pm

Ispraćaj Hristovog oficira Na starom groblju u Nikšiću, pored crkve svetih apostola Petra i Pavla, juče je u prisustvu brojnih Nikšićana sahranjen hadži Veselin Šijaković (85), nosilac ordena svetog Save prvog reda i drugih odlikovanja za požrtvovanje u borbi za srpski narod i vjeru pravoslavnu. Opelo u sabornoj crkvi svetog Vasilija Ostroškog služili su mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, episkopi budimljansko-nikšićki Joanikije, dioklijski Jovan, i zahumsko-hercegovački Grigorije, sa brojnim sveštenstvom i monaštvom. Opraštajući se od istinskog i pravog vojnika, mitropolit Amfilohije je kazao da je hadži Veselin krenuo na blaženi put pripremljen svima nama zemnorođenima.
- Ispraćamo vojnika Hrista boga našega, vojnika koji je do prošle nedjelje stajao u ovom hramu nepomičan, na straži, kao što je uvijek stajao, bez obzira koliko dugo služba trajala. Veselin je stajao kao što se stoji pred pred vječnim oficirom - Hristom bogom. Vojnik božiji, vojnik naroda svoga, od svojih mladih dana ratnik, ratnik koji je bio u svakom trenutku spreman da žrtvuje život svoj za vjeru i otačastvo, za krst časni i slobodu zlatnu. Po tome će se pamtiti, jer mu je sav život bio u znaku časnoga krsta, u znaku raspeća. Branio je svoj narod, bio vjeran i ostao vjeran, vjeran kralju i otadžbini, kako je on sam to često govorio - rekao je mitropolit Amfilohije.
Hadži Veselin Šijaković od patrijarha jerusalimskog Dijadora dobio je priznanje "Gramata" i proglašen je za viteza pravoslavlja, a patrijarh srpski Pavle i Sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovali su ga najvećim priznanjem, Zlatnim ordenom svetog Save prvoga reda; 1989. godine patrijarh German uručio mu je veliki krst, nosilac je spomenice Svete srpske carske larve manastira Hilandar, i, između ostalog, i spomenice i ordena ravnogorskog pokreta.
- Bio je onaj koji je umorio u Kragujevcu onoga krvnika koji je poklao nevinu djecu naroda srpskoga. Kada su mu krajem rata tražili da kaže da je neko drugi njega opunomoćio da izvrši to viteško djelo, pa će mu dati i naziv heroja, odbio je i rekao da je bio i ostao vjeran kralju i otadžbini, vjeran svome voždu. Zbog toga je završio u Jusovači - podsjetio je mitropolit Amfilohije.
U ime porodice, prisutnima se obratio hadži Veselinov sin prof. dr Bogoljub Šijaković, ministar vjera u Vladi Srbije, koji se zahvalio svima koji su došli da isprate na vječni počinak hadži Veselina. On se zahvalio na telegramima saučešća predsjedniku Srbije Borisu Tadića i predsjedniku Vlade Republike Srpske Miloradu Dodiku, jer "to su Veselinove države i to je njegov narod".
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Neki drugi...*sistem vrednosti*...

Počalji  Milan Ned Okt 04, 2009 12:30 pm

*Jeres se povezuje neraskidivo sa zabludom (prelesti) u dvostrukom svome izdanju, otstupanje dakle od istine samo po sebi i otpadanje od punoće života. «Kao što onaj koji siđe sa puta, odmah počinje da luta po nepoznatom mestu, ne znajući kuda ide», beleži sveti Nil podvižnik, «tako i čovek luta ne verujući u jednosušnu Trojicu»[18]. A koji luta (=živi u prelesti, zabludi) niti stiže na konačni cilj, budući da je izvan puta, niti uživa sigurnost puta, budući da putuje načinom života tuđinaca i stranim uistinu zdravom životu *

*Porazom četničkih snaga na Zelengori u maju 1945. ova organizacija je prestala vojnički da postoji. Većina preživelih vojnika i starešina se povukla po bosanskim planinama gde je bila proganjana od strane snaga KNOJ-a i OZN-e. Draža Mihailović se povukao na prostoru opštine Višegrad gde je ostao sve do svog hapšenja u martu 1946. Nikola Kalabić je uspeo da se domogne Zapadne Srbije. U pokušaju da pređe Drinu, uhvaćen je potpukovnik Dragutin Keserović, dok je pukovnik Dušan Smiljanić poginuo na Drini.* affraid affraid Shocked
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Ali sada je u pitanju NATO..isti...drugo pakovanje..

Počalji  Milan Sre Okt 07, 2009 11:57 am

Прије неки дан у листу "Време" (а знамо у чија једра они дувају!) објављен је интервју са министром одбране Драганом Шутановцем и то је насловна тема листа - "МОЖЕМО ЛИ БИТИ ОСТРВО У НАТО МОРУ?"
Након тога иде ова двосмислена стратегија.
Јуче у уводном излагању Шутановац даље разрађује тему.
Након тога први за ријеч јавља се Душан Бајатовић (СПС) који се фемка, да су као они против уласка у НАТО али да је стратегија ОК.
После њега пуштају оног малог Мађара Пастора и Чедине ЛДП-овце који се свом слагом залажу за Србију у НАТО-у, док "жути" мудро ћуте.
Делић у име "напредњака" се као супроставља, али је све то увијено, јер Боже мој, потпредседник Вучић у исто време налази се на пријему у Стејт Дипартменту.
Једину праву и цјеловиту критику овог документа у Скупштини Србије изнео је Борис Алексић из СРС, међутим у медијима Србије се све то минимизира, а Југослав Ћосић на Б-92 интервјуише оног лудог Вука који нам поручује да требамо ДУПКЕ СКОЧИТИ У НАТО.
А колико су демократични и колико вјерују народу види се управо у том интервјуу у коме је Драшковић ДЕЦИДНО ПРОТИВ РЕФЕРЕНДУМА О УЛАСКУ У НАТО него само ДАЈ ДА ТО ОВА СКУПШТИНСКА ВЕЋИНА ИЗГЛАСА....


Vlada RSK
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Zakon o dijaspori i srbima iz okruzenja...

Počalji  Milan Pet Okt 09, 2009 2:32 pm

je (predlog)..vrlo strog i *rigorozan*, sa srbima *nema vise zezanja*...prema predlogu, sve zavisi ko je i gde je ko pobegao, pardon ko se i gde *strateski povukao da saceka odsudni momenat*. Da je na primer Dragisa Kasikovic i *vitezovi*..pobegao u Bugarsku, Grcku, Tursku...srpski zivalj bi bio makar pomenut sa tih podrucja, aposto se to nije desilo...srpski zivalj sa navedenioh podrucja nije pomenut u predlogu zakona. Igraju se *delije* na sred zmlje srbije....*sitno kaludjerski*.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Stanje pre idiotskog sprovodjenja sporazuma Stojadinovic

Počalji  Milan Pet Okt 09, 2009 3:04 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Na rastanku ispuni mi samo jednu zelju..idi i europu

Počalji  Milan Ned Okt 11, 2009 9:04 pm

General Pavković sada, po komandnoj odgovornosti, tera u Hag novog ministra inostranih poslova Vuka Draškovića i podseća da je ovaj prvi osnivao paravojne formacije. Vuku sa svih strana stižu predlozi i saveti gde bi trebalo da prvo otputuje i možda je Hag zaista najbolji izbor ne bi li se dobile bar neke garancije oko optuženih generala i razapela bar neka slabašna mreža ispod one žice. Oni iz Tribunala prestali su više i da šalju pisma na zvanični Beograd. Odande piše jedino Šešelj i preko Tome Nikolića savetuje pokolebane socijaliste za koga da glasaju na predstojećim predsedničkim izborima. Za one koji će svoje reforme da počnu tako što će odmah da vrate Miru i Marka.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty * Noc djenerala*...

Počalji  Milan Ned Okt 11, 2009 9:31 pm

*Zoran Đinđić, republički premijer, komentarišući situaciju u domaćem zdravstvu
"Obećao sam Miloševiću da neće ići u Hag. Ali, obećanje se odnosilo na tu noć."
Čedomir Jovanović, šef poslaničke grupe DOS-a u skupštini Srbije, o hapšenju Miloševića ("Glas")
"Lepše se živelo u vreme kad su bile sankcije." *
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 3 Empty Re: Pronaći grob generala Draže Mihailovića????

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 3 od 11 Prethodni  1, 2, 3, 4 ... 9, 10, 11  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu