FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Pronaći grob generala Draže Mihailovića????

+2
Kit Karson
vihor92
6 posters

Strana 9 od 11 Prethodni  1, 2, 3 ... 8, 9, 10, 11  Sledeći

Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Trazio Drazu nasao Cedu Jovanovica...??

Počalji  Milan Čet Feb 03, 2011 2:40 am

BEOGRAD - Jova Kapičića zatekli smo ispred trafike kako kupuje nedeljnik na čijoj je naslovnoj strani njegov unuk Stefan. Ostavio je, ponosan na unuka, sto dinara kusura prodavačici.

Kapičić je poslednjih dana opet u žiži jer je viđen na sednici Glavnog odbora LDP.

Otkud on kod Čede Jovanovića?
- Pravo da vam kažem, ne znam! Zvao me Nenad Prokić veče uoči tog skupa, kaže: "Voleli bismo da dođeš". Pitam ga: "A s kim ću ja tamo kad nikog ne znam, biću kao izgubljena ovca u šumi", a on mi kaže: "Poslaćemo nekog po tebe". I poslaše advokata Radeta Terzića.

Kako ste se proveli?
- Super! Prišlo mi je na desetine ljudi da se pozdravi sa mnom, mada ja ne znam ko su oni.

Šta vas je privuklo da odete baš kod Čede?
- To je izuzetna ličnost, pametan i pošten. Ne može pametan čovek da bude pokvaren. Ono o čemu je pričao napamet, bez koncepta, to ja ne bih znao ni da pročitam! Čast mi je što sam ga upoznao, poljubili smo se tri puta, kao deda i unuk. U pravu je Čeda - Srbija truli! Ako treba, i ja ću da je spasavam, i to sa onima s kojima se ne slažem!

Kao, na primer, sa SPO?
- Ma, i s njima! Oni bacaju drvlje i kamenje na mene, kao da sam najveći zločinac koga je ova zemlja dala! Ja sam, po njima, arhizločinac! Ubijao na Golom otoku, ubijao četnike, ubijao Nemce... Jesam ubijao Nemce, ali ne kao pokvarenjak, s leđa, nego na bojnom polju!

Šta vam Čeda kaže za taj Goli otok?
- Ja sam na Golom otoku tri puta bio! Jesam vladao silom, Državna bezbednost je sila! Ali ne nasilje, već sila! Čeda je govornik kakvog nikad nismo imali!
Bolji i od Tita, Đinđića, Draškovića...
- Bolji! Đinđić je vremenom naučio pametno da govori, a Drašković odlično priča, ali bezveze. On je na krivoj liniji.


U SPO kažu da su zločini materija koju odlično poznajete?
- Sramota je to što je napisao taj Draškovićev zamenik! Ako ništa drugo, treba da broji moje godine! Ja sam zločinac, a onaj Mladić, što je pobio onolike hiljade ljudi u Srebrenici, on je heroj?! Nemam ja protiv tog Draškovića ništa, poljubio sam se s njim jednom u njegovoj kancelariji. Drašković je bio naš čovek, komunista, iz partizanske porodice. Ugledan čovek, ali je postao nešto drugo. Ako si promenio dlaku, nemoj ćud da menjaš.

Draškovićevoj stranci izgleda najviše smeta vaša rečenica: "Spavam mirno kao beba, uprkos Golom otoku"?
- Naravno da spavam kao beba! Nisam ja pravio zločine, već njihovi četnici! Poklali su 4.000 ljudi na Sutjesci! Draškovićevi partneri, starija generacija! Svi su u Srbiji strahovali od njihovog "Z"?

Šta je "Z"?
- Zakolji! Možda su četnici hteli da izigraju nemačkog okupatora, pa da dođu na vlast, ali su u praksi pobili toliki narod.

Pobili su i partizani posle Drugog svetskog rata, ali o tome niko nije smeo da zucne?
- Možda je bilo nekih siledžija, ne kažem da nije. To su bili idioti neki, ludi ljudi. Ali nije partizanski metod bio nasilje nad svojim narodom.

Šta kažete na pokušaje da se izjednače partizanska i četnička borba?
- Pomirenja idejnog ne može biti! Fizičko pomirenje - da. Što da moj unuk ne uzme ćerku jednog četnika? Nemam ništa protiv da četniku platim kafu u kafani, ali ne smeju se zaboraviti njihovi zločini. Istorija će da im sudi.
I vi biste mogli svašta nešto da kažete iz te istorije. Recimo, o mestu na kojem je sahranjen Draža Mihailović.
- Nećete to čuti od mene! Čak i da znam, ne bih rekao. Draža je pojava, ne čovek, pojava koja znači strašnu izdaju srpskog naroda!

Deset godina posle rata bili ste u vrhu Udbe, od 1946. do 1956.
- Znam mnogo, ali neću da pričam, zbog dece svih tih agenata Udbe.

Ima li udbaša među sadašnjim političarima?
- Nego šta nego da ima! Ima ih i u vlasti i u opoziciji.

Nemate mnogo lepih reči ni za crkvu, za koju tvrdite da je pošast?
- Crkva je negativan faktor. Umesto da stane na čelo borbe za čistu, novu, mladu Srbiju, oni ništa ne preduzimaju. Crkva koja nije na čelu pokreta koji bi Srbiju vratio na staze slavne prošlosti nija nikakva crkva. Šta će meni crkva, da se molim izmišljenim bogovima?

Kajete li se zbog nečega?
- Žao mi je što je Ranković prošao tako kako je prošao. Voleo sam ga kao oca. Duboko žalim i zbog Informbiroa. Veliki broj ljudi je na pravdi boga bio poslat na Goli otok. Ali, većina je tamo bila kao "peta kolona", da bi bili prevaspitani.

Da ste u prilici, da li biste opet činili isto?
- Ništa ne bih menjao. Hvala Srbiji, hvala Crnoj Gori, hvala lažovima što me blate. Ne treba meni Čeda da me hvali, ni Drašković da me napada. Čekam kad ću da umrem svaki dan.

Poginuo bih za Srbiju, ali sam Crnogorac!

* Kako vi sebe doživljavate, kao Srbina ili Crnogorca?
- Državljanin sam Srbije, poginuo bih za nju! Ali, ja sam Crnogorac, grobovi mojih roditelja su dole u Crnoj Gori, tamo ću i ja biti sahranjen.
Zašto onda kažete da je NATO zasluženo bombardovao Srbiju?
- Zato što je razorila Jugoslaviju! Trista hiljada mrtvih smo dali za Titovu Jugoslaviju, koju su iz sitnih interesa razbili mali Milošević i njegove kolege iz ostalih republika.

Kosovo (ni)je srpsko

* Da li je Kosovo srpsko?
- Kosovo je kosovsko, ali može da živi u Srbiji. Oni su tamo došli pre Srba. Što se nisu digli za vreme Tita? U njegovo vreme nisu cepali drva i nosili smeće, kasnije su to postali s Miloševićem.
Šta sada, treba li pregovarati s Tačijem posle Martijevog izveštaja?
- Spalio bih čoveka koji bi trgovao organima! Ja sam opasan ratnik bio, heroj, nisam babica! Ali, i taj Marti sad kaže da nije Tači, neko neki drugi.

Šveđanke mi došle glave

*Malo je poznato zbog čega ste zglajznuli.
- Zbog Šveđanki! Bio sam ambasador u Švedskoj od 1960. Opozvali su me po kazni, jer sam jurio ženske. A ko ne bi jurio onakve žene, najlepši svet ženski na planeti! To su mi uzeli kao zločin. Kaznili su me Koča Popović, Krsto Popivoda i Centralni komitet poslednjom opomenom pred isključenje iz partije. Ima toga u arhivi CK, pomoćnik sekretara za informacije, nula u vladi! Niti te ko zove, niti te ko pita za nešto. Kasnije sam u penziju otišao kao član Saveta federacije.

Snajka Miranda je divna!

* Najradije pričate o unuku.
- Volim Stefana više nego sebe! Odleteo je za Los Anđeles, tamo radi nešto, snima...
Kako vam se dopada buduća snajka Miranda?
- Divna žena, divna osoba! Izabrao je Stefan dobro.
Kako podnosite ovu hladnoću?
- Nikako! Ali, kao nekom ko je bio u koloni na Igmanskom maršu na -42, ovo je ipak sitnica (smeh).

Koštunica je reakcija!

* Boris Tadić?
- Izuzetan gospodin i poštovan čovek. Želi dobro, ali nije vođa, nema čvrstu ruku.
* Ivica Dačić?
- Ni za, ni protiv. Došao je tu da bi se formirala vlada.
* Mlađan Dinkić?
- Ne bih voleo s njim da sarađujem.
* Toma Nikolić?
- Pametan čovek koji zna kako prići narodu. Da li će uspeti, videćemo.
* Vojislav Koštunica?
- Reakcija! Stalno se busa u prsa: "Mi smo Srbi!" Pa šta ako smo Srbi? Mali smo mi za Evropu, ali bez nje ne možemo, a to Koštunica ne vidi.
* Tito?
- Veličanstvo koje ova zemlja više nikad neće videti.

Ko je ovaj čovek

* rođen 1919. u italijanskom gradu Gaeti, gde je bila baza izbegle crnogorske kraljevske vojske
* otac Milo bio profesor bogoslovije i crnogorski komita
* odrastao na Cetinju, u šestom razredu isključen zbog štrajka gimnazijalaca
* studirao medicinu četiri semestra, u partiju primljen 1934.
* dve godine se zabavljao s Davorjankom Paunović, kasnije Titovom nevenčanom ženom
* 1942. među prvima upao među nekoliko stotina četnika, zbog čega je dobio orden od Tita
* kao general Udbe 1946. koordinisao hapšenje Draže Mihailovića
* kao Rankovićev zamenik u Udbi bio zadužen za Goli otok
* bio ambasador u Mađarskoj i Švedskoj
* sin Dragan košarkaška je legenda Zvezde, a unuk Stefan glumac na privremenom radu u Holivudu

Vesti: intervju, čeda jovanović, tito, kurir, Jovo Kapičić

affraid affraid affraid affraid affraid affraid affraid Embarassed Embarassed Embarassed Embarassed
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Ma kakav grob, trazili su stanove...

Počalji  Milan Čet Feb 10, 2011 11:00 pm

Nestao ceo kvart



Ana Leso

Okruzno javno tuzilastvo optu?ilo je pre tri godine ?ivku Knezević, zvanu Cica, bivseg sekretara Skup?tine Srbije da je po nalogu Mirjane Marković omogućila Mirjaninoj frizerki da nezakonito dođe do stana. Gospođa Marković je takođe optu?ena, kao podstrekač. Kne?evićka je provela u pritvoru ?est meseci, a za Mirom Markovićem je raspisana poternica, jer se krajem februara 2003. godine odselila iz zemlje.

Kada je saopsteno da je bivsi predsednik SRJ Slobodan Milosević umro u ćeliji ha?kog tribunala, Danica i njen mu? Vuk Dra?ković javno su proklinjali bračni par Milosević-Marković, moleći Boga da Slobodanova dusa gori u paklu. Oboje su zestoko osuđivali Vladu Srbije sto je za Mirjanom Marković ukinuta poternica, i tako joj omogućeno da dođe i sahrani muza.

Ovih dana istrazno odeljenje Okruznog suda u Beogradu postupa po zahtevu za sprovođenjem istrage koje je podnela zamenica Okruznog javnog tu?ioca Jelena Katić, kojim se biv?em predsedniku gradske vlade Spasoju Kruniću i tada?njem sekretaru Sne?ani Miljanić stavlja na teret izvr?enje krivičnog dela zloupotrebe slu?benog polo?aja. Prijavljeni su, po nalogu Danice Dra?ković, poslednjeg dana gradske vlasti, nakon ?to su u septembru 2000, kada je Milo?ević izgubio savezne izbore, a Dra?kovićev SPO-o potučen do nogu ostao bez ijednog odbornika u Skup?tini grada Beograda, podelili 700 stanova! Stanovi su bili vlasni?tvo grada, a pomamna Danica Dra?ković podelila ih je svojoj rodbini, prijateljicama, ljubavnicima, vozačima...

Gospođa Marković je na poternici zbog jednog stana koji je dala svojoj frizerki, a Danica Drasković, koja ih je samo u jednom danu podelila na stotine, i dalje se ?epuri, i dalje pljačka, ucenjuje, htela je da postane i direktor BIA.

U zahtevu zamenice javnog tu?ioca ime Danice Dra?ković, kao organizatora i podstrekača ovog kriminalnog poduhvata, kojim je grad o?tećen za 700 stanova, uop?te se ne pominje, ka?e za Tabloid portparol Okru?nog suda u Beogradu Ivana Romić.

Kada je istra?no odeljenje odlučilo da osumnjičene prinudno dovede, jer se nisu odazivali pozivu suda, okru?ni javni tu?ilac Milovan Bo?ović interesovao se u istra?nom odeljenju da li sud namerava da osumnjičene stavi u pritvor, napominjući da to ne bi bilo dobro. I predsednik suda se lično zainteresovao za ovaj predmet, da ''stvar ne izmakne kontroli''. ?ta je 700 stanova?! Jedva da vrede pet miliona pi?ljivih evra. Pa toliko para Danica zaslu?uje. I ranije je ona harala Beogradom, opelje?iv?i ga za desetine miliona evra, pa nikom ni?ta.

U ovom predmetu tu?ilac, mlada i energična ?ena, predlo?ila je da se saslu?a preko 80 svedoka, koji treba da potvrde na koji način im je Danica dala obećane stanove, i kojim povodom.

Ako ima pravde, Spasoje Krunić i Sne?ana Miljanić, koja je sada sekretar u Vukovom ministarstvu spoljnih poslova, zaradiće lepu robiju. Takoreći, ni krivi ni du?ni. Samo su sprovodili naloge drčne i pohlepne gospođe Danice.

Naravno, od ovog postupka neće biti ni?ta. Smutljivi Vojislav Ko?tunica telefoniraće, i proces će biti ugu?en, a Danica će, umesto na poternici, da nam se kezi sa plakata i naslovnih stranica, napućenih usana, sve?e napumpanih grudi, i utegnutog tela kod najskupljih plastičara. Ne branimo Mirjanu Marković od optu?bi. Ali, ?to si veći lopov, u Srbiji si sve za?tićeniji.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty nosa vas NATO, kao zena kudjelj na preslici..??

Počalji  Milan Uto Feb 15, 2011 8:17 pm

glavom i bez brade,ustanik i revolucionar..protiv okupatora (hm, hmm vi to niste)..sa posledicama ukidanja feudalizma..hm, hmm
-----------------------------------------------------------------------
*Prvi srpski ustanak počeo je 15. februara 1804. godine, a 15. februara 1835. godine donet je Sretenjski ustav, prvi Ustav Srbije, jedan od najmodernijih, najdemokratskijih i najliberalnijih ustava tog doba. Njime je u Srbiji ukinut feudalizam (među prvima u Evropi) i ujedno predstavlja najistočniji odblesak Francuske revolucije.*
-----------------------------------------------------------------------
a, u daljem toku istorije, sledeci *viziju *, Karadjordja, komunisti su ukinuli kapitalizam..bio je to odblesak Karadjordjeve revolucije, a, gde se tu vi.. nalazite...???

Shocked Shocked Cool
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty .... ?

Počalji  Milan Ned Feb 20, 2011 9:34 pm

Slavna srpska gej istorija

Neki čuveni Srbi bili su homoseksualci. Bilo je među njima i predsednika vlada, i generala, naučnika, i intelektualaca, podseća jedan od naših najpoznatijih istoričara

Slavni gej Srbi

Slavni gej Srbi: Mika Alas, general Petar Živković, Slobodan Jovanović, Đorđe Karađorđević

Velika prašina se podigla oko gej parade, ili Parade ponosa, kako to vole da nazivaju. Protivnici ove alternativne manifestacije ističu kako je homoseksualizam nešto strano i tuđe „biću“ srpskog naroda. Poznata je činjenica da u svim ženomrzačkim ratničkim i patrijarhalnim društvima ima nešto duboko homoseksualno. Gej istorija u Srbiji i na Balkanu prilično je bogata. I Stari Grci su bili balkanski narod. Kod njih je najveća i najuzvišenija ljubav bila Eros Afrodite Uranije, što označava ljubav prema mladićima, odnosno zrelim adolescentima „kojima počinje da raste brada“. Nasuprot njoj nalazio se Eros Afrodite Pandemos, tipičan za obične ljude, koji podjednako vole i žene i mladiće.

Tabanska „sveta četa“ bila je sastavljena od ljubavnih parova, za koje je najveća sramota bila da se obrukaju pred ljubavnikom. Jedva ih je pobedila makedonska vojska.

Inače su Grci žene smatrali nerazumnim, opterećenim seksom i moralno defektnim. Demosten je pisao: „Za uživanje imamo hetere, za dnevne potrebe – naložnice, a supruge da nam rađaju decu i staraju se o vođenju domaćinstva“.

Ovakvo gledište zadržalo se i u stihovima kao što su „ćud je ženska smiješna rabota“ ili poslovicama kao „duga kosa – kratka pamet“. O moralnoj defektnosti svedoče mnoge trivijalne izreke o ženskoj pokvarenosti, kao i crno-bela podela žena na svetice (majke) i kurve (manje-više sve ostale).

Ne moramo da idemo do Starih Grka. Podsetimo se dirljive muško-muške nežnosti koju ispoljavaju junaci naših narodnih pesama, u kojima junaci povazdan ruke šire i u bijelo se lice ljube. Naši preci su vekovima živeli u Osmanskom carstvu, u kome je homoseksualizam bio u najmanju ruku tolerisan, pogotovo u vojničkoj sredini (setimo se groznog opisa silovanja dečaka u Andrićevoj pripoveci Mustafa Madžar). Moguće je da su Srbi u to vreme povezali homoseksualizam s tuđinskom kulturom. Slično kao u engleskom, u kome reč gej potiče od reči koja znači veseljak i razuzdan i raskalašan; u srpskom je turcizam bećar danas oznaka za veseljaka i ženskaroša, a izgleda da je imala i ono drugo značenje.

U nekim krajevima održao se kult muške lepote i prezir prema ženama sasvim nalik na starogrčke uzore. To se posebno vidi u najpatrijarhalnijim krajevima kao što je Crna Gora, s onim isuviše nakićenim i strukiranim muškim nošnjama. Zašto se u baš tim patrijarhalnim krajevima muškarci toliko ljube i dodiruju? Naravno, u patrijarhalnoj kulturi je homoseksualizam duboko potiskivan. Zato je verovatno na površinu otvoreno izbijala mizoginija, mržnja prema ženama. U takvim kulturama postoje negativni izrazi za žene kao što su „popišulja“ i „ženetina“, a jedino se poštuju muškobanjaste žene, o čemu svedoči izraz „momčina od đevojke“.

Homoseksualizam među Srbima nije uvek bio tako prikriven i prerušen. U 19. veku su u Beogradu postojale javne kuće s „orijentalnim merakom“, pod čime su se verovatno podrazumevali dečaci. Moderna vremena su donela i moderne homoseksualce. Prvi srpski reporter-istraživač Pera Todorović bio je po svojoj prilici ujedno i prvi srpski narkoman, a optuživan je da je bio i homoseksualac. Bio je i vrlo uglednih i društveno uspešnih homoseksualaca. Kralj Petar Prvi se žalio do boga što mu „Mika Alas pečati sina Đorđa odastrag“. Sada je jasno zašto se ovaj veliki srpski matematičar opredelio za alternativni život među alasima, pristanišnim radnicima i ostalim marginalcima Savamale.
Možda je ova romansa uticala i na to što je Đorđe Karađorđević morao da se odrekne prestola. A i njegovo ubistvo sluge koga je izbezumljen ubio udarivši ga između nogu liči na ljubavnički gnev. Na našoj najvećoj novčanici se nalazi lik dobrog prijatelja Mike Alasa, Slobodana Jovanovića, za koga se nikada nije čulo da je imao neku vezu sa ženama.

Nisu svi srpski gejevi bili miroljubivi naučnici. Najmoćniji gej u našoj istoriji bio je general Petar Živković, vođa Bele ruke koji je bio predsednik prvih vlada za vreme šestojanuarske diktature. Inače, homoseksualizam je bio najstrože kažnjavan u Kraljevskoj vojsci. Kao što to biva, taj zakon nije važio za ovog generala, desnu ruku kralja Aleksandra. Živković je bio veliki intrigant i veoma opasan čovek.
Stasiti gardista morao je da odsluži svoj rok kod generala, čije su ime zajedno s ružnom reči za muške homoseksualce rado izvikivali studenti na demonstracijama.

Kralj Aleksandar Karađorđević nije bio gej, mada su strogo kažnjavani ljudi koji su širili takve glasine. Verovatno je režim bio preosetljiv zbog kraljevića Đorđa.

Četnici su streljali nekoliko homoseksualaca u skladu s pravilima kraljevske vojske i s patrijarhalnom tradicijom. Partizani su bili puritanci i kada su žene u pitanju, a kamoli homoseksualci. Slovenački partizani su bili nešto otvoreniji prema homoseksualizmu, o čemu svedoči Vitomil Zupan.

U međunarodnom komunističkom pokretu situacija je bila drugačija. Grupa studenata s Kembridža (Filbi, Blant, Maklin, Bardžes) bila je povezana komunističkim idealima i homoseksualnom ljubavi. U jugoslovenskom komunizmu su se homoseksualci povukli u još dublju ilegalu. Osamdesetih godina je jedan istaknuti beogradski intelektualac pomenuo prava homoseksualaca na jednom partijskom skupu, ali se kasnije povukao.

Demokratizacija je postepeno otvarala prostor za seksualni pluralizam.

Najveći deo srpskog društva i dalje ostaje homofobičan. U psihologiji nije nepoznata pojava da naročito mrzimo ono što prepoznajemo u nama samima, ono u nama samima čega se gadimo i šta preziremo. Ako imamo u vidu činjenicu da u patrijarhalnim kulturama u stvari ne vole žene, onda ta mržnja prema homoseksualcima dobija i neke druge dimenzije. U svakom slučaju, srpski homoseksualci imaju zanimljive istorijske prethodnike.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Bosko Radonjic..

Počalji  Milan Sub Apr 02, 2011 4:25 pm

BEOGRAD - Jedna od najkontroverznijih ličnosti srpske emigracije u Americi sedamdesetih i osamdesetih godina Boško Radonjić umro je posle kraće bolesti u 68. godini u Beogradu, gde je živeo od 1990. godine.

- Boško Radonjić preminuo je u četvrtak, 31. marta, u Beogradu posle kraće bolesti na Vojnomedicinskoj akademiji. Opelo i svečana komemoracija biti će održani u subotu, 2. aprila, u 10 časova na Novom groblju u Beogradu, a sahrana istog dana u Užicu u 15 časova, saopštila je njegova porodica.

Radonjić je posle povratka iz Sjedinjenih Država u Srbiju živeo u stanu iznad "Lotos bara" u Zmaj Jovinoj ulici, koji je zakupio i pretvorio u ekskluzivni noćni klub. Na Zlatiboru je držao kockarnicu u hotelu "Palisad", a u centru Kraljevih voda sagradio je kazino "Bos". Radonjić je daleko čuveniji po svojoj prošlosti u Sjedinjenim Državama, koja podseća na scenarijo špijunskog (ili mafijaškog) filma.

Prema pisanju američke štampe, Radonjić je 1975. učestvovao u bombaškom napadu na Jugoslovensku misiju pri UN, a 1978. priznao je krivicu za učešće u zaveri - postavljanje bombe u kući jugoslovenskog konzula i u jugoslovenski klub, 1975. u Čikagu. Po izlasku iz zatvora, 1982, vratio se u Njujork i, posle serije ubistava i hapšenja vođa njujorškog podzemlja, krajem osamdesetih, i sam postao "kum" - kako ga je opisivala tadašnja štampa, "prvi Srbin na čelu irske mafije". Sa te pozicije uspeo je da ujedini Irce i Italijane, čiju je familiju Gambino predvodio čuveni Džon Goti. Smatralo se da je odigrao ključnu ulogu u podmićivanju porote na prvom suđenju Gotiju 1986. za reketiranje.

Veći deo devedesetih godina proveo je u bivšoj Jugoslaviji, a na naslovnim stranama u Americi pojavio se januara 1999, kada je spektakularno uhapšen u Majamiju, na Floridi. Suđeno mu je po optužnici iz 1992, za nameštanje porote na suđenju Gotiju šest godina ranije, ali su sve optužbe povučene pošto je ključni svedok slučaja, "insajder" iz Gotijvih redova Salvatore Gravano, zvani Semi Bik, optužen zbog droge dok je bio u programu za zaštitu svedoka. U kasnijim intervjuima Radonjić je tvrdio da ga FBI zapravo progoni jer je krajem osamdesetih godina otkrio da zajedno sa Ministarstvom pravde pripremaju hapšenje i suđenje njegovom prijatelju Džonu Gotiju, šefu sicilijanske mafije u Americi.

Posle pritvora i istrage u Americi, marta 2001. je oslobođen. Iako je tvrdio da kao građanin može slobodno da ulazi u SAD, Radonjić juna 2002. nije otišao u Ameriku ni na sahranu svog velikog prijatelja, poslednjeg dona sicilijanske mafije Džona Gotija - koji je ranije osuđen na 100 godina robije.


affraid affraid affraid
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty * sloboda nema alternativu*...!!

Počalji  Milan Sre Apr 06, 2011 2:47 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty ..........*okrepnica*

Počalji  Milan Pon Maj 09, 2011 8:59 pm

"Od stare Srbije preko Ravne gore uz Drinu i Dinaru ostalo je četničko geslo: gibanica – draga okrepnica", kaže autor kuvara u komentaru uz priloženi recept: "U kilogram brašna staviti malo soli i zamesiti ga sa mlakom vodom. Testo ostaviti da odstoji jedno pola sata. Nadošlo testo oklagijom razviti u što tanje kore, koje posle treba pravougaono iseći i peći na plotni od šporeta. U jednu posudu razbiti pet jaja, dodati pet kašika kajmaka, isitnjene četiri kriške sira, isto toliko masti i dve šolje mleka. Sve to dobro izmešati i po potrebi posoliti. Isečene kore staviti u veliku tepsiju i filovati prethodno pripremljenom smešom, red po red, dok ne potrošiš sve. Zadnju koru premazati žumancetom i odneti na pečenje. Posle sat vremena pečenja originalna četnička gibanica je spremna."

Za ručak se preporučuje četnički pasulj, a uz recept sledi i komentar: "Jednostavno k’o pasulj, al’ sa slaninom i alevom paprikom po četnički, rek’o bi neki kulinarski znalac. Naravno, u gore navedenim merama ne može se napraviti onako ukusan pasulj, kao kad ga četnički kuvar razbaškari u vojničkom loncu, pa u količinu dobije onaj čuveni šmek i ukus. Pasulj je tradicija svih balkanskih vojski, al’ nama je najbolji ovaj naš četnički."

affraid king queen jocolor affraid
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty uputstvo za *pronalazak* Draze Mihailovica

Počalji  Milan Ned Jun 19, 2011 11:46 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Dodatno *uputstvo*, metode iste,pocinioci isti

Počalji  Milan Ned Jun 19, 2011 11:56 pm

Rođena je 6. januara 1896. godine u selu Kloki kod, Natalinaca, a od udaje živela je u selu Rajkovcu, kod Topole.

Nikada se nije bavila politikom, niti je pripadala političkim pokretima i organizacijama. Udala se posle Prvog svetskog rata, i do 1942. godine živela je nezapaženo i skromno, sa svojom porodicom. Bavila se domaćinstvom i zemljoradnjom. Njen muž Vojislav zarobljen je aprila 1941. godine i odveden u zarobljeništvo u Nemačku. Darinka je ostala, nezaštićena, s dve ćerke.

Godine 1942. u njenu kuću počeli su da svraćaju partizani, da se okrepe i nahrane, a kasnije i da se ranjeni i bolesni borci leče, ili odmore. Počela je, prvo, da im daje pomoć, utočište i zaštitu iz plemenitih i ljudskih pobuda. Kasnije su ona i njene kćeri više saznale o ciljevima NOP-a, pa su počele da pomažu partizane iz ubeđenja.

Darinka je, kasnije, organizovala još neke žene u selu da pletu džempere i čarape za partizane, da daju pomoć i na drugi način, sakupljanjem novca i sl. Njena kuća je uvek bila sigurno sklonište ranjenim i bolesnim borcima, u vreme njihovog lečenja. Darinka je često, kao kurir, odlazila u susedna sela, odnosila i donosila poruke i razne druge materijale. U njenu kuću su, pored ranjenih i bolesnih, navraćali i partizanski kuriri, istaknuti rukovodioci i organizatori NOB-a u Srbiji.

Kada su četnici izvesno vreme ovladali njenim krajem i okolnim selima, a nešto su saznali, ili posumnjali, o njenoj aktivnosti i aktivnosti njenih kćeri, kao i to da izdržavaju i leče bolesne i ranjene partizane, iznenada su, u noći 23. maja 1943. godine, upali u njenu kuću i izvršili pretres. Pretresom nisu otkrili ništa sumnjivo. Te noći, u zemunici se krio ranjeni partizan. Četnici su tražili od Darinke i njenih kćeri da otkriju zemunicu i ranjenog partizana. One su, sve tri, odricale da zemunica i ranjenik uopšte postoje. Četnici su ih vezali i odveli u crkveno dvorište, gde su ih tukli i tražili da kažu gde je zemunica, ranjeni partizan i ko iz sela sarađuje s partizanima. One su poricale da znaju bilo šta o tome.

Četnici su onda počeli da muče najmlađu kćer, četrnaestogodišnju Stanku, nadajući se da će ona priznati. Devojčica je ćutala. Četnici su tražili od Darinke da prizna, preteći da će je zaklati ćerku Stanku. Darinka je ćutala. Onda su pred majkom i starijom sestrom zaklali malu Stanku, koja se branila vrišteći i rukama se hvatala za oštru kamu. Pala je mrtva sa isečenim dlanovima. Darinka je i dalje ćutala. Onda su počeli da kolju stariju ćerku Radmilu. Dvadesetogodišnja Radmila je, prerezanog grla, pala pred noge vezane majke. Na kraju su četnici zaklali i Darinku.

Za narodnog heroja proglašena je 9. oktobra 1953. godine.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Dakle, bilo je kako je bilo !!

Počalji  Milan Pon Jun 27, 2011 2:31 pm

Očito je da zvanična Srbija ima dugogodišnji problem nalazeći se stalno malo u drugom stanju, pa može i četnici i partizani a zapravo samo četnici, pa jesmo antifašisti ali smo pre svega antikomunisti.

U vreme dok je antifašizam bio deo našeg identiteta 4.juli je obeležavan kao Dan borca, sećanje na dan kada je 1941.godine Politbiro CK KPJ u Ribnikarevoj kući na Dedinju doneo odluku da se otpočne sa oružanim ustankom protiv okupatora. Nekima se ta odluka nije sviđala pa su već 5. jula vlasti su zajedno sa gostujućom silom otvorili logor za Srbe na Banjici.

Kažu da 7. juli neće da slave jer je to komunistički praznik i jer su komunisti počeli građanski rat.

Nije u pitanju odnos prema komunizmu već odnos prema onima koji su se borili za slobodu i onima koji su bili izdajnici. Sudeći po odnosu prema 2.svetskom ratu biće da u zvaničnoj Srbiji preovlađuju oni koji smatraju da je bilo važnije sa okupatorom nastaviti borbu protiv komunista i NOP-a nego oslobađanje zemlje od okupacije.

Dakle, komunisti su 12. jula izdali proglas kojim pozivaju sve snage da se ujedine u borbi za oslobođenje zemlje.,a samo mesec dana kasnije “patriotska” vlast objavljuje čuveni antikomunistički “Apel srpskom narodu” u kome se Srbi ne pozivaju samo na poslušnost već i „da odlučno u svakoj prilici i svim sredstvima“ pomognu borbu okupatora i kvislinga protiv boraca narodnooslobodilačkog pokreta.

Upravnik grada Beograda Dragi Jovanović pozvao je uglednike u zgradu opštine i održao im preteći govor .Apel su potpisala 533 lica.(Spisak potpisnika dat je u prilogu) Neki su, uprkos pretnji policije, odbili da potpišu apel. Profesor Miloš Đurić je na upit kolege-profesora muzike svoje odbijanje obrazložio čuvenom rečenicom: »Lako je tebi, ti u diple sviraš, a ja svojim studentima etiku predajem”. Ovaj dokument »srpskih rodoljuba«, kako ga novi tumači istorije najcešće nazivaju, nastao je u vreme snažnog nemačkog prodora u dubinu sovjetske teritorije, kada je izgledalo da bi Nemačka mogla dobiti rat, i u uslovima beskrupuloznih postupaka okupatora u Srbiji. Očito je da su brojne istaknute ličnosti srpskog društva nastojale da obezbede sopstvenu sigurnost. Iskazali su svoju privrženost okupatoru osuđujući komunistički ustanak na samom njegovom početku. Interesantno je da ova srpska elita nije nikada digla svoj glas protiv četnika, koji su, takođe, u početku svoga organizovanja 1941. godine i sami preduzimali izvesne diverzantske i oružane akcije protiv okupatora.

Dakle, dok je komunistima na prvom mestu bila borba za oslobođenje pa onda vlast, ovim drugima je cilj bio borba protiv komunista i po cenu kolaboracije.

Prema tome, jasno je ko je izazvao građanski rat jer je "Apel" bio otvoreni poziv na međusobni obračun

Ono što njima onda nije uspelo izgleda uspevaju njihovi ideološki ostrašćeni naslednici i istomišljenici tako da se 4. i 7. juli , kao i svi drugi datumi i sećanja na NOB, brišu iz udžbenika, a tzv. nezavisni mediji padoše u duboku amneziju.

Za razliku od Srbije,(možda Konuzin nije insistirao ) eto u Republici Srpskoj, uz učešće ruskog ambasadora u organizaciji na Kozari je održan tradicionalni skup povodom Dana borca uz prisustvo kompletnog rukovodstva RS.

Rizikujući da ponovo budem napadnut od onih koje ne interesuju činjenice jer znaju istinu, koji istoriju znaju unapred, kojima je najdraži istorijski metod „s kolena na koleno“ i „preko kolena“, koji su za dijalog ali pod uslovom da se ne iznose nepovoljne činjenice, koji nisu ostrašćeni osim kada su u pitanju neistomišljenici i koji svakome ko drukčije kaže prilepe etikete i uvrede, javno postavljam pitanja da li Srbija smatra da je trebalo da se bori protiv fašizma ili ne, i da li smatra da je antifašizam vrednost i njena tradicija ili ne.? Zašto je antikomunizam mnogo poštovaniji nego antfašizam.? Da li današnja Srbija smatra većim patriotama one su koji tokom rata bili antikomunisti i nisu ništa činili ili su otvoreno bili u kolaboraciji ili one koji su bili u redovima narodnooslobodilačkog pokreta pa makar i neki od njih bili komunisti.?

Verujem da će nam u traženju odgovora na ova i druga pitanja pomoći intervju prof.Đorđa Stankovića,istoričara i šefa Katedre za istoriju Jugoslavije Filozofskog fakulteta u Beogradu.

Unapred molim sve da svoje komentare usmere u pravcu kako prevaziđi podelu na dve Srbije i po ovom pitanju, čemu ili kome one koriste i možemo li imati barem toliko osećaja prema ljudima koji su se borili za oslobođenje i poginuli ne dočekavši ni kraj rata ni sve ono što se komunističkoj vlasti s pravom ili neopravdano pripisuje kao skrnavljenje svetlih ideala boraca za slobodu.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty (ima neka tajna veza*...?

Počalji  Milan Sre Jun 29, 2011 12:07 pm

Košarac: Šta će gejevi u REKOM-u?
Rukovodilac Tima za koordinaciju aktivnosti istraživanja ratnih zločina i traženje nestalih lica RS Staša Košarac kaže da odavno upozorava da cilj REKOM-a nije istinsko zalaganje za utvrđivanje istine o zločinima u proteklom ratu, nego lični interesi i promocija Nataše Kandić.
- Upozoravali smo da je iluzorno očekivati da REKOM opravda svoje postojanje, pogotovo kada su mu pristupile organizacije koje štite prava homoseksualaca i koje nemaju nikakve veze sa žrtvama proteklog rata. Pošto je Nataša Kandić sada u neku ruku priznala da je tako, nadam se da će objasniti kakvi su to regionalni forumi i konsultacije za koja je izdvajano po 50.000 evra i gde su milioni koje je dobila od brojnih donatora - kaže Košarac.
affraid affraid affraid What a Face Cool
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty neki *momenti*...

Počalji  Milan Sub Jul 02, 2011 8:55 pm

27.mart 1941
Patrijarh Gavrilo nije mogao znati da među demonstrantima ima najmanje
„svetosavske dece“, ako je uopšte bilo. Biće mu suđeno da iz
neposredne blizine, iz manastira Ostrog, posmatra bezglavo bežanje
pučističkih vođa i njihovih ministara, još uz to, podelu državnog
blaga. Svoje iluzije patrijarh Gavrilo je platio tamničenjem u
zatočeništvu za svo svreme rata dok su pučističke vođe živele van
domašaja okupatora koga su doveli u zemlju.
.........................................................................................................................................

> https://www.youtube.com/watch?v=nf2J1j44GwM&feature=player_embedded

king queen affraid affraid affraid affraid
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty slebdenici i finansijeri

Počalji  Milan Sre Jul 06, 2011 4:23 pm

ITALIJANSKA DINASTIJA MAFIJA

Jos pri kraju rata Italija je bila utociste jugoslovenskih politickih begunaca. Kao zona interesa SAD i Velike Britanije iza rata, pristala je da bude domacin i odbeglim jugoslovenskim delinkventima, koji su gotovo masovno pedesetih i sezdesetih godina nadirali preko jugoslovenske drzavne medje. Ko god je u Jugoslaviji ukrao kokosku i bio za to progonjene, nalazio je nacina da prebegne u Italiju. U toj zemlji mafije mladi jugoslovenski prestupnici su, prinudjeni da se snalaze, vrlo brzo zavrsavali ulicne skole dzeparenja, ali i zatvorske kurseve razbojnistava. Neki su stigli cak i do "Koza nostre", jer su pod njenim okriljem pljackali Italiju.

Put Dragana Malesevica u svet preko Italije je bio sladak i kratak. Rodjen je 1949. pored Radio Beograda u Hilandarskoj. Crtao je po haustorima i skitao. Sezdesetih Dragan Malesevic je bio u grupi mladica kod poznatog rvaca Citakovica, zvanog Cita. On ih je ucio borilackim vestinama, pa je tako Tapi trenirao karate, rvanje i dzudo.

- Jaci momci su tada mogli veoma ugodno da zive od svojih pesnica, a da pri tom ne prekrse zakon. U Beogradu je svaki kvart imao svoj orkestar. Mi smo na igrankama odrzavali red, prodavali i cepali karte na ulazu. Tada se nisu placali nikakvi porezi i odlicno se zaradjivalo. Najbolje su prolazili oni koji su radili u Domu omladine i to se smatralo vrhuncem "napredovanja u poslu". A na tim igrankama su se sretali "kraljevi" raznih krajeva Beograda, i igranka se nije mogla zavrsiti bez tuce. Gotovo svi iz sale su prelazili u dvoriste skole, navijalo se, padale opklade, a vrhovni sudija bio je Cita. On je, na izvestan nacin, upravljao nasim zivotima i najcesce bio inicijator tih okrsaja, a potom se trudio da sve ostane u granicama fer-pleja - pricao je novinarima slikar Dragan Malesevic.

Tapi je usao u istoriju nase kriminalistike jer je sedam godina protiv njega vodjena istraga. Drzava je odustala od gonjenja, zato sto je shvatila da Tapi i druzina nisu ostetili drzavu, niti njene podanike, vec Evropu.

- Bio sam izbacen iz sedam gimnazija. Bio sam nestasan, ali sam izbacivan zbog izostanaka, zbog putovanja. Ta epizoda mog zivota pocela je ovako. Imao sam drugara, zvao se Dragan Zivic. Njegov otac je bio mesar. On je mazn'o neke pare, pa je zbrisao u Italiju. Taj njegov sin Dragan isao je kod njega u posetu, pa kad se vratio, pokazivao mi je vozne karte do Trsta. Uzmem od njega tu kartu, potopim je u alkohol i digne se sve ono sto je pisano preko indiga. Posle toga moj drug Jova i ja kupimo najjeftiniju kartu Trst - Sezana i nazad, potopimo je u alkohol, tekst nestane a pecati ostanu. Sad smo mi ispisali original kartu za Rim da vidimo kako to izgleda. Bio sam maloletan i imao sam pasos na pasosu moje majke. Odemo mi u Rim. Putovalo se dvadeset i cetiri sata. Krenemo ujutro, gluvarimo u Rimu ceo dan i uvece sednemo u voz i vratimo se nazad bez problema. Sledece nedelje smo isli prvim razredom. Trece putovanje je bilo za Bec, ali smo morali da imamo povratne karte, to je bila kao neka garancija. Medjutim, mi u Bec ponesemo po trideset komada povratnih karata da ih prodamo. Prodavali smo prvi razred po ceni drugog razreda. Sve smo prodali.

U Becu na zeleznickoj stanici posmatrao sam zeleznicku kartu Evrope i shvatio da je najunosnija relacija za nas posao Pariz. U Parizu smo vrlo brzo stekli svoju klijentelu. Mi zakupimo jedan mali pasaz na Gar d' Lion, nadjemo jednog popa koji je imao boravak u Parizu, registrujemo to na njegovo ime, i istaknemo natpis: "Turisticka agencija za prodaju karata za Jugoslaviju". Nikom se nista ne dogodi. Tako smo 1969. godine, za Novu godinu, morali da radimo u tri smene. Zaposlili smo nase ljude koji zive tamo i oni su radili za nas. Sve je to islo preko mene. Posle smo razvili posao i u Cirihu, i Minhenu, a ja sam ostao u Parizu.

Vikend u Milanu

Posao je isao fantasticno - kaze Tapi. - Niko u Jugoslaviji nije bio ostecen. Mi smo prakticno, potkradali zeleznice najbogatijih zemalja Evrope. Zaradjivali smo i mi i putnici. Imao sam tada beli "kadilak". Provaljeni smo posle nekoliko godina "uspesnog rada", tako sto je jedan covek vratio kartu, a ljudi iz zeleznice nisu uspeli da nadju njen original, jer je bila falsifikovana. Te 1969. neki Siptar kupi cetiri karte, i pokusao kasnije da ih vrati u Zagrebu. Tada je uprava za zeleznicki saobracaj bila u Zagrebu, tu se preko matrica sravnjivalo sta je prodato, i oni ustanove da su te karte prodate samo za granicni prelaz. A bas tada samo razvili posao u Jugoslaviji - imali smo mrezu u Rijeci, Splitu i Zagrebu. Ja, medjutim, tada iz neobjasnjivih razloga u KSR u Beogradu, kupim sedamnaest pravih karata za Pariz. Policija se ukrca u taj voz, i u tom vozu pronadju 36 falsifikovanih karata. Policija je, znaci, kad sam kupio pravu kartu, dezurala u KSR i sva sreca da sam kupio prave karte. Medjutim, oni su me tada uhapsili, ali nisu imali nikakvih dokaza. Sto ce ti tolike karte? Ja im kazem da sam kupio za Cigane koji imaju malu decu.

Meni, prakticno, nista nisu mogli. Ja se nigde nisam pojavljivao, drugi su radili posao. Bio sam samo mozak ekipe. Ali, na sudjenju se dogodilo nesto neocekivano. Poredjali su nas, kako se to radi u policiji, a jedna baba je trebalo da identifikuje momka koji joj je prodao kartu. Posto nisam radio taj posao, bio sam miran i nasmejan. Kad me je ugledala, baba je skocila, pocela da me udara kisobranom i vice: "To je taj zlikovac!" Posle dva meseca, baba je umrla, pa je tako nestao jedini svedok koji je mene teretio. Posto nas Interpol nije trazio, nasi su shvatili da je besmisleno da nas progone. To je bilo 28. marta 1970. godine. Verujem da su znali o cemu se radi, ali nisu imali dokaze. Tada sam prestao to da radim, i posle toga otputovao sam za Englesku. Tako sam poceo da skitam po svetu, a u Beogradu sam upisao spoljnu trgovinu.

Da ta italijanska skola kriminala nije bila laka, govore i cinjenice da je, na primer, Rade Caldovic na pocetku svoje internacionalne karijere 1972. godine u Veroni dobio metak u stomak. U Rimu je zaglavio u zatvor. Bata Glavac je dobio dva metka u telo. Kroz Italiju su na svom putu ka Evropi protrcali kao pocetnici u podzemlju Ljubomir Magas, Rade Caldovic, Veljko Krivokapic, Slobodan Grbovic, Milan Civija, Dule Milanovic, Dragan Malesevic, Mile Ojdanic, Sava Somborac, Pera Oziljak, Marinko Magda, Zeljko Raznatovic, Djordje Bozovic. Prva stanica na tom trnovitom putu bio je Trst, zatim Rim, dok je Milano i danas omiljeno steciste jugoslovenskih avanturista.

Jedan od njih, Nikola Tripcev iz Novog Sada, jos kao dete nepoznatih roditelja, u trinaestoj godini, kada je otkrio da je usvojenik, krenuo je stranputicom. Sa jedanaest godina je pobegao od kuce. Bilo je to 1966. U dvanaestoj je bio "petlic" u bokserskom klubu "Vojvodina". Kada je naucio da udara, odvazio se da u cetrnaestoj krade automobile. Bio je omladinski prvak Vojvodine u boksu, ali i sticenih popravnih domova u Krusevcu, Novom Sadu i Beogradu. U Krusevcu je boksovao za "14. oktobar", ali ga to nije popravilo:

- Taj dom je od mene napravio kriminalca, jer je on bio srednja skola kriminala. Zavrsio sam i neki zanat, ne zato sto sam hteo vec stoga sto sam bio poznat kao bokser. Posle Krusevca bio sam reprezentativac, zamena za cuvenog Mate Parlova. Ali sve se to meni nije svidjalo. Zeleo sam da budem nezavistan i 1972. sam krenuo u Italiju. Italija je tada za mene bila "Amerika". Jedna grupa Novosadjana je otisla nesto pre mene - Ivan Lukic, Dobrimir Ilijevski Dobre, Milan Krstacevic Budavi. Krenuo sam sa jednim malim kofercetom, uvezanim u kanap. Imao sam falsifikovan pasos, pasos drugog coveka ali sa mojom slikom. Presao sam granicu i nasao se u Italiji. Nisam znao nijednu rec italijanski. Samo sam u dzepu imao adresu "Via Vitruvio", nekog trga u Milanu. Krenuo sam tamo. Sticajem okolnosti naisao sam na mesto gde se okupljaju Jugosloveni. Jedan od njih se predstavio kao Daca iz Beograda. To je bio veliki prijatelj Juse Bulica, Ljube Zemunca i Arkana. Bio je dzeparos i dobro je poznavao Milano. Upoznao sam Dragomira Petrovica Drneta, pa Borislava Vuletica, bili su mi prijatelji. U Milanu me mnogo puta spasao Stevan Kosa Pista, koga sam znao jos iz Krusevca, moj veliki prijatelj. Dobio je veliku robiju jer su mu dokazane tri pljacke banaka. Sreo sam i Dobreta. Tu me je prihvatio Ljuba Zemunac, on je bio kralj u Milanu. Znao me je iz boksa. Ja sam za njega bio dete, jer je Ljuba bio stariji od mene sest godina.

Ljubomir Magas je otisao u Italiju 1971. godine sa svojim prijateljom Dacom. Krenuli su da nabave dobru garderobu, jer su, kako rece jednom Daca, Beogradjani uvek voleli da budu lepo obuceni. Stanovali su zajedno u Milanu, ali su izlazili odvojeno u nocni zivot. Ljuba je izlazio samo sa Jugoslovenkama, a Daca i sa Italijankama. Pre njih u Milanu je bio glavni Dado Cerovic, sve dok nije presao u Djenovu. Iza njega su ostali Bole Grcic, Misa Begonja, zatim oni koje su Jugosloveni znali samo po nadimcima: Metko, Bembe i Glava Ciganin.

U to vreme, pocetkom sedamdesetih, u Milanu je bio i Bosko Vucicevic, zvani Coro ili Koko, momak sa padina Zvezdare, koji je karabinjerima zadavao velike glavobolje. I on je kao Tripcev bio dete rastavljenih roditelja, odrastao je pored macehe, jer ga je majka napustila kada je imao samo osamnaest meseci. Ta slika napustenog deteta, nikada odraslog, pratila je mnoge Jugoslovene iz podzemlja, koji su na stranputici zivota trazili svoj autoritet. Vecinu njih podizala je ulica ili posesivne majke bez muske glave u kuci. Bosko Vucicevic je skolu kriminala zavrsio u popravnom domu Knjazevac, jer je i njegova maceha mislila da je to ustanova za popravak dece. Nije ni slutila da u takvim zatvorima decaci postaju nekontrolisani muskarci.

- Bosko je u domu zavrsio osnovnu skolu, zatim bravarski zanat, nikada se kao covek nije popravio, jer je posle Knjazevca bio u Negotinu i Nisu. Iz domova se vratio kao kriminalac, jer je u njima naucio sve sto ne valja. Krenuo je nizbrdo i bilo je kasno da ga zaustavimo. Dzepario je, krao automobile, govoreci: "Tata, ja uzimam od bogatih, siromahe ne diram!" Vremenom je postao majstor za prerusavanje i bezanje iz domova i zatvora. Istrgao se jednom miliciji u Zagrebu i preko Kopra pobegao u Italiju - seca se njegov otac Milen Vucicevic.

Coro je bio isuvise nervozan momak. Zeljan brzog uspeha na milanskom asfaltu, krajem 1973. godine je sa Aleksandrom Milicem pokusao da ukrade dnevni pazar i da opljacka goste restorana "Kika". Vlasnik Paolo Tondjordjo im se zestoko suprotstavio, pa su ga ova dvojica Beogradjana jednostavno isekla rafalom. Ispaljeni pucnji su bili poziv za mobilnu policiju, koja je brzo zatvorila krug oko Vucicevica i Milica i uhapsila ih. Njihove fotografije, objavljene u dnevnim novinama, obisle su brzo Italiju, Jugoslaviju, ali i celu Evropu. Napisi iznad tekstova o ovoj neuspeloj pljacki, najcesce su glasili "Jugosloveni terorisu Milano!"

Lazni Ivan Krsikapa

Klan Ljube Magasa u Milanu je imao tada desetak clanova. I bio je smetnja ostarelim jugoslovenskim kriminalcima, koji nisu mogli da trpe drske mlade Beogradjane i Zemunce. Zato je doslo do sukoba. Ta afera uzbudjivala je policijske i novinarske krugove Italije i Evrope. Oni su postajali svakim danom sve svesniji opasnosti od jugoslovenskih momaka. Prema izvestaju Interpola, naime, 22. marta 1973. godine nocna dezurna bolnica u Milanu imala je veoma cudne posetioce. Dva Beogradjanina, Bosko i Slobodan, zatrazili su hitnu intervenciju za svog druga, koji je obilno krvario. Hicima iz vatrenog oruzja mladicu su bili povredjeni desno rame, leva ruka, saka, a najteza povreda bila je na levoj strani grudi. Bosko i Slobodan tvrdili su ozbiljno lekaru da je na njihovog druga nepoznato lice pucalo iz pistolja, na nepoznatom mestu. Povredjeni se legitimisao pasosem na ime Ivan Krsikapa sa Cetinja, a bio je to, u stvari, Ljubomir Magas iz Zemuna. Milanski policajci su utvrdili da je do vatrenog okrsaja doslo u baru "San Lorenco" u Milanu, vlasnistvo Italijana Filipa Franceska. U baru je pronadjeno vise caura, ali i stvari koje poticu iz nekih kradja. Do sukoba je doslo bas oko ukradenih stvari.

Bosko, Slobodan i vlasnik bara nasli su se ubrzo iza resetaka, osumnjiceni za pokusaj ubistva Krsikape, koji je prebacen u uvek pretrpani zatvor "San Vitore" u Milanu. Nezadovoljan uslovima u "prenaseljenim" celijama, slabom hranom i drilom zatvorskih cuvara, jula 1973. godine Ljubomir Magas je organizovao pobunu u zatvoru. Cim je pobuna ugusena, Magas i jos sestorica najglasnijih "bukaca", svi Jugosloveni, razmesteni su u druge zatvore na jugu Italije. Krsikapa to jest, Magas, je premesten u zatvor na ostrvu Gorgon kod Livoma.

Tih meseci se u Jugoslaviji intenzivno tragalo za Ljubomirom Magasem, osumnjicenim da je januara 1973. godine u sumi na Zvezdari obljubio jednu maloletnu devojku. Beogradska policija je saznala da je Magas pobegao u inostranstvo, najverovatnije u Italiju, pomocu tudjeg pasosa. Tek sredinom oktobra 1973. nasa policija je otkrila da je Magas pobegao u Italiju pomocu pasosa Ivana Krsikape. Ali, kada je GSUP Beograda od Interpola Italije zatrazio da zadrzi Ljubu Zemunca, odnosno, Krsikapu, bilo je kasno. Zemunac je pusten iz zatvora 18. septembra 1973. godine i vise se nije mogao pronaci, ali je u izvestaju italijanskog Interpola o Ljubomiru Magasu, to jest, laznom Ivanu Krsikapi, pisalo:

"To je lice poznato kao bokser, amater u Jugoslaviji, predvidjen da ucestvuje na Olimpijskim igrama, ali je izostao zbog udarca nozem u stomak. Tomislav Spadijer ili Ljubomir Magas bavio se - ucenom trgovaca. Ucestvovao je 1973. godine i u oruzanim obracunima u Milanu, u kojima je bilo i ubijenih lica. Krece se u krugu ljudi koji sacinjavaju Jusuf Bulic, Rade Caldovic, Tahir Raifovic i Svetislav Andric. Opasan je i sklon bekstvu."

O tom slucaju Goran Vukovic je imao svoje misljenje:

- Nije bilo jednostavno ubiti Ljubu Zemunca, najvecu legendu jugoslovenskog i evropskog podzemlja. Bio je spreman da i svoju rodjenu majku stavi ispred sebe, kad bi na njega izvadili pistolj. Bio je vrlo opasan i okretan. Uvek bi unapred gurnuo trojicu, pa bi onda bezbedno ulazio on. Znao je sta ga gde ceka. Mnogi su pokusali da ga likvidiraju, a pre mene ga je upucao u stomak samo Kole Debeli. To je bilo u Italiji, u Milanu. Arkan mu je u kafani dodao pistolj i ovaj je pucao. Valjda je hteo da otme neke pare ili mu ih je Kole bio dao na zajam. "Evo ih, necu da ti vratim, oteo sam ti ih!" - provocirao ga je Ljuba.

U medjuvremenu i Nikola Tripcev je postao opasan, jer je nozem usmrtio Refika Vajzovica, zvanog Dzezba. Iz price legende novosadskog asfalta, koju je kazivao Verici Atanasijevic, i taj dogadjaj se moze rekonstruisati:

- Dzezba je meni bio duzan velike pare. A stalno mi je pretio da ce me ubiti ako ne napustim Milano. Kada smo se sreli, odmah je doslo do tuce. Ja sam njemu oteo njegov noz i ubo ga dva-tri puta. Pobegao sam u Jugoslaviju jer me je u Italiji za to ubistvo cekala kazna od najmanje dvadeset godina robije. O tom ubistvu u novinama je pisalo "Obracun u jugoslovenskom podzemlju". U Jugoslaviji sam se skrivao jedno godinu dana. Vratio sam se u Milano i poceo da radim zesce stvari - oruzane pljacke banaka i zlatara. Jugoslovenska mafija je u to vreme bila jako slaba, ja sam bio sa italijanskom. Kada su me Italijani uhvatili za ubistvo Dzezbe, na sudu me je branio advokat mafije, koga je angazovao Luidji, poznatiji kao kum Emilio Rifaldi, glavni covek u Milanu. Izasao sam iz zatvora posle dve i po godine.

Profesionalni dzeparos Nikola Vemic, koji taj "posao zna od rodjenja", usao je u svet kriminala sa petnaest godina. Posle domova u Krusevcu, Pancevu i zatvora u Sremskoj Mitrovici, Sibeniku, Doboju, Kopru, Puli i Beoggradu, radio je ali i robijao u Trstu, Rimu, Firenci. Milano je zastrasivao i Dragomir Petrovic, zvani Zmaj, kome su Italijani dali ime "Drago lo Slovo". On je bio proglasen cak i za jednog od kumova mafije Kalabreze. Bavio se dzeparenjem, otimanjem kockarskih uloga, pljackanjem banaka i zlatara. Malo ko je znao da je Zmaj bio tezak srcani bolesnik i da je bio surov kriminalac, jer je znao da ima malo od zivota. Uhvacen je ispod bilijarskog stola, u trenutku kada je zadavio rukama jednog lopova i cinkarosa iz milanskog podzemlja. U Milanu je operisao i Goran Vuksic, za koga se tvrdilo da je ubio jednog Arapina, posle svadje oko nekog tovara droge.

Sedamdesete godine su bile blagorodne za Jugoslovene u Italiji jer su nasi susedi imali dosta tolerantan odnos prema pridoslicama sa Balkana. U Italiju su dolazili najcesce ljudi iz velikih gradova, Beograda, Sarajeva, Zagreba, ali i iz Nisa, Skoplja, Uzica, Mostara, Pozarevca, Vrsca. Stevan Zupac je, na primer, imao trideset dve godine kada je u Trstu uhvacen posle pedesete kradje. Kako je javnosti saopstio Djuzepe Padulano, nacelnik Letece trscanske policije, mladi Vrscanin je bio specijalista za "kupovinu" po italijanskim robnim kucama sa ukradenim kreditnim karticama. Koristio je lazni americki pasos i studentsku karticu sa imenom Makloman Mekdonald. Sve bi za Zupca bilo u redu da jedan trgovac nije posumnjao u njegove kartice, pozvao policiju i Vrscanin se nasao iza brave.

Poslovi sinjor Djovanija

Tih sedamdesetih godina u Italiji je bilo vise od sedamdeset hiljada jugoslovenskih gastarbajtera, uglavnom na severu zemlje. Medju njima je bilo registrovano kod policije i oko hiljadu jugoslovenskih delinkvenata. Kako su se, u pocetku, i sami gastarbajteri delili u Trstu, Rimu, Milanu, Djenovi, tako su se delili i kriminalci. Beogradjani su kao i svi drugi pocetnici radili dzeparenje po Trstu i Milanu. Oni koji su imali ime, kao Beba Loncar i Gordana Miletic, bavili su se glumom u Rimu. Kada su finansijski i mafijaski ojacali, Beogradjani su poceli da se bave oruzanim pljackama. Profit zaradjen u tudjim zlatarama i bankama ulagali su u ilegalne kocakrnice i kafane sumnjive reputacije. Sarajlije su se bavile organizovanom kradjom i preprodajom automobila po arapskim zemljama. Njihov prvi vodja bio je Emil Memic iz Sarajeva. Zagrepcani su radili prostituciju. Mladen Sestic, Mihajlo Simic, Boza Pavkovic, Robert Djurdjevic, Ismet Coralic i Goran Bukarica su bili specijalisti za zavodjenje jugoslovenskih maloletnica i njihovo odvodjenje na trziste "belog roblja" u Italiju. Glavni makro je bio Goran Bukarica, koji je i svoje saradnike i zavedene devojke snabdevao laznim i kradenim pasosima, kako bi lakse ulazili u Italiju. Siptari su radili drogu, jer je za njih italijanska granica bila "plitka" i laka za prelazak. A kada je pocetkom osamdesetih otpoceo posao sa ilegalnim prebacivanjem Arapa, Azijata i Siptara, kriminalci sa Kosova su odmah reorganizovali svoju narkomrezu u kanale za prebacivanje ljudi. Za Ahmeta Krasnicija je jedna takva tura sa petoricom ilegalaca iz Turske bila kobna. Karabinjeri su ga tesko ranili, prilikom hapsenja, jer je na njih podigao svoj automat "kalasnjikov".

Italija je bila Meka i za novokomponovane jugoslovenske biznismene, trgovce, koji su u Trstu, Milanu i Djenovi, na primer, nabavljali farmerke, kosulje i mantile i potom ih preprodavali po glavnim gradovima nasih republika i pokrajina. Taj biznis cvetao je punih deset godina, od 1976. do 1986. godine. Pionir u tom poslu bio je Ivan Colic, trgovac, koji je sebe prozvao Djovani i za koga su mnogi Jugosloveni mislili da je rodjeni Italijan. Sinjor Djovani je vodio poreklo iz Bugojna, gde je njegov otac Niko pre rata bio trgovac, dok su njegovi stricevi poslovali po Zagrebu. Ivan Colic i njegov brat Antonio prebegli su iza rata u Italiju, pokusavajuci da spasu porodicno bogatstvo od drzavne nacionalizacije, a glave od predstavnika nove vlasti. U Jugoslaviji sinjor Djovani je ostavio zenu Ljubinku, cerku Jadranku i sina Damira, a u Trstu je sebi nasao novu druzbenicu Marijetu, Slovenku, koja mu je izrodila sinove Djordja, Aleksandra i Rajmonda.

Ivan Colic bi u Italiji, sigurno, bio sirotinja, jer je godinama radio kao fizicki radnik u trscanskoj luci, da se nije upoznao i sprijateljio sa spretnim trgovcem Fikretom Masinovicem. Vrlo brzo, krajem sezdesetih, Ivan Colic je otvorio radnjicu za prodaju dzinsa, ali je, takodje, brzo za italijanske prilike, za desetak godina, izrastao u istinskog kralja farmerica u Trstu. Cak je i njegov sin Damir, koji je 1960. saznao da ima oca u Trstu i sa kojim se nije dobro slagao, verovao da je sinjor Djovani samo dobar trgovac. Kad mu je otac umro i ostavio sedamdeset miliona maraka nasledstva i razradjenu prodaju farmerica, Damir je shvatio da je porodicno ime i blago zaradjeno na tajnim, a ne na legalnim poslovima. A za njih je Ivan Colic imao blagoslov i mafije i crkve:

- Stvar je bila vrlo prosta: kradja poreza od italijanske drzave i sverc farmerica preko jugoslovenske granice. Na svu prodatu robu u Italiji placao se porez na promet. On je u to vreme iznosio cak dvadeset dva odsto. A potom se na kraju godine placao porez na dohodak, koji su placali i proizvodjaci, ali i prodavci. Trik je bio u tome da proizvodjaci nisu registrovali napravljene farmerke, a ni prodavci. Poslovalo se ilegalno da bi se izbegli svi ti porezi. Promet te ilegalne robe "pokrivan" je prometom sitnije i nevaznije legalne robe. Zarada je bila toliko velika i toliko slatka da se ocu isplatilo da rizikuje. Svaki fabrikant ili prevoznik, to jest svercer je mogao da ga "provali" policiji. Da bi se zastitio otac je u posao uveo i policajce i finansijske inspektore, i ljude iz politike i crkve, kojima je davao bogate donacije. Cudio sam se kada sam shvatio da otac pravoslavac pomaze Katolicku crkvu, ali ta crkva mu je cuvala ime i ugled.

Velike kolicine ilegalno proizvedenih farmerica sinjor Djovani je, takodje, ilegalno prebacivao i prodavao po Jugoslaviji. Roba je putovala kamionima, a onda su krajem sedamdesetih u posao ukljuceni gliseri. Roba je tajno preko njiva u Sloveniji uvlacena u Jugoslaviju i potom distribuirana automobilima po zemlji. Kada je Damir Colic nasledio pokojnog oca, ovaj svercerski kanal se produzio sve do Rumunije, Bugarske, Poljske i Rusije. Drumovima ovih zemalja farmerke su putovale u drzavnim kamionima sa oznakama TIR, cime su dobile zastitu sa najviseg mesta. Istovremeno mladi Djovani je svoj "Grande magazin" u Trstu prilagodio novim zahtevima jugoslovenskih vikend- kupaca, koji su masovno dolazili u Italiju po svoje "krpice". Pored farmerica prodavali su se kombinezoni, carape, rublje, kravate, a potom cipele i sminka. Kako je jednom prilikom priznao sam Damir Colic, cista zarada u ovom poslu mesecno je iznosila 50.000 nemackih maraka. A njegova direktorska plata je bila tri miliona lira, a trosio je sedam da poreznici ne vide.

Ciganska mafija

Novi, drugi talas jugoslovenskih doseljenika zapljusnuo je Italiju krajem sedamdestih i pocetkom osamdesetih godina. Tada su se kao po nekoj komandi u Italiju uputili jugoslovenski Romi. Bilo ih je, ako je verovati italijanskim novinarima, najmanje trideset hiljada. I svi su bili locirani na severu zemlje od Gorice i Trsta do Milana i Verone. Ponekad bi se spustali i do Rima i do Sicilije, jer ih je na to terao i posao, ali i italijanska policija. Gotovo masovno su se bavili prosjacenjem, dzeparenjem i sitnim kradjama. Bili su smesteni u kamp- prikolicama na periferiji italijanskih metopola, u kojima su deca i mlade zene bili najbolji ucenici lopovskog zanata starih ciganskih kumova. Da bi im se suprotstavili, Italijani su formirali posebne brigade za borbu protiv ciganske mafije iz Jugoslavije. U Milanu je taj posao jedno vreme bio poveren Stefaniji de Belis, inspektoru kvesture, koja se specijalizovala za zbrinjavanje ciganskih prosjaka. Po njenim podacima tuzilac Korado Karnevali je u Milanu izdao nalog za hapsenje 77 Roma iz Jugoslavije, koje su predvodile dve zene Gejlana Ahmet i Djulfida Aziz. Samo u jednoj raciji u Rimu 1980. godine, koju je vodio licno komesar Djordjo Manari, na primer, uhvaceno je 350 maloletnih dzeparosa. Najmladji od njih je imao sedam, a najstariji dvanaest godina. Kod jednog je nadjen plen od 7.000 dolara, koje je drpio nekom americkom turisti na Spanskom trgu.

Istraga i saslusanja ove dece otkrili su da su glavni organizatori ovog ciganskog lopovskog kampa kod Rima bile, uglavnom, zene iz Jugoslavije i njihovi muzevi: Rasema Osmanovic, Temba Sejdovic, Ferida Hrustic, Rabija Hamdovic, Mira Krstic, Sefika Sejvic, Razija Cizmic, Jagoda Hamidovic, Bisera Hamidovic, Fikreta Omerovic, Hamdija Rustic, Zinija Sejdic, Kasim Sejdic, Fil Rusic, Arif Omerovic i Semsa Ridovic.

Ta putujuca ciganska mafija, ciji je zivot slikovito prikazan u filmu "Dom za vesanje" Emira Kusturice, osamdesetih godina je brojala cak tri hiljade clanova.

Druga velika racija izvedena je pocetkom devedesetih. U kampu "Djuzepe Meaca", smestenom kod cuvenog stadiona FK "Milana", policija je rasturila 250 cergi i uhapsila hiljadu jugoslovenskih Cigana. Vecina je bila poreklom iz Bosne. Kum je bio Ahmet Halilovic, koji je predvodio porodicni klan Halilovica od sto pedeset clanova. Zenski klan je predvodila njegova zena Jula Ajmic, dok je za decu bio zaduzen dvadesetogodisnji Jamed Hrustic. Italijani su bili zaprepasceni cinjenicom da su zbog toga Jugosloveni, bez obzira da li su Romi ili ne, po broju hapsenja medju strancima - 25.574, sa 5.870 dosli na prvo mesto. A to je znacilo da su u italijanskim zatvorima Jugosloveni predstavljali gotovo petinu - 23% uhapsenika. Drugi su bili Tunisani - 22%, pa Marokanci - 12% i cetvrti Alzirci - 6%.

Najopasniji italijanski zatvorenik medju jugoslovenskim Romima ili Nomadima, kako su ih zvali Italijani, tih godina, sigurno je bio dvadesettrogodisnji Slavuj Trajkovic, poreklom iz Zagreba. Njega je majka Zora Trajkovic, jos kao maloletnika, dovela u Italiju da prose i kradu. Odrastao je na periferiji Milana, a prve lopovske poslove obavljao je u Pjerudji. Nekoliko godina je sa majkom i ziveo u tamosnjem kampu "Djaldo Tadin". Tada je Slavuj Trajkovic zbog svojih sposobnosti da se penje po zidovima kuca, dobio nadimak Dijabolik. Kada je, medjutim, 1983. Zora Trajkovic uhapsena i sprovedena u zatvor, njen sin Slavuj je odlucio da je spase robije. Kidnapovao je trinaestogodisnju Sesiliju dela Djovanpaolo i porucio policiji da ce je ubiti ako Zora ne bude pustena na slobodu. Karabinjeri iz Pjerudje nisu pristali na ovu ucenu i odlucili su da progone Slavuja Trajkovica dok ga ne uhapse. On je sa svojim taocem bezao dve stotine kilometara, izbegavajuci spretno policijske zasede na drumu.

Posle cetiri dana, kada je umoran uleteo u Piskanu, Slavuj Trajkovic je pustio devojcicu iz kola, ali je sumanut od straha u zelji da ukrade jedan automobil pucao iz pistolja na njegove vlasnike. Ubio je Marinu Karoli, studenta matematike, a njenog momka Antonija Torelija, profesora filozofije, tesko ranio. Dijabolik je uspeo da pobegne sa mesta zlocina. Tada je pocela, verovatno najveca policijska hajka u Pjerudji, koja je organizovana sa pedeset automobila i helikoptera. Videvsi da automobilom ne moze daleko da pobegne, Slavuj Trajkovic je napustio kola i jedno vreme se skrivao u gradskom groblju. Dva dana je spavao u mrtvackim sanducima, koje je uspeo golim rukama da otrpa i otvori. Posto su italijanski tragaci sa psima uspeli da ga otkriju, Dijabolik je pobegao u sumu. Da bi ga otkrili, karabinjeri su pozvali u pomoc vojne izvidjace. I jedni i drugi su bili iznenadjeni kada u sumama oko Pjerudje nisu nikoga nasli. Samo jedno strasilo sa koje su iz daljine mislili da je Slavuj Trajkovic. Dijabolik je nestao kao fantom. Tako su, naime, italijanski novinari odmah i nazvali Slavuja Trajkovica.

Punih sedamnaest dana je trajala potera za jugoslovenskim Fantomom po celoj Italiji. U medjuvremenu, iskusni inspektori italijanske policije iz Rima, koji su pristigli u Pjerudju, tajno su pratili Trajkoviceve sestre Zoricu i Jasminu. Prva je imala samo osam, a druga trinaest godina. Jednog dana obe su krenule vozom iz Pjerudje za Ankonu, a potom za Rimini. Na zeleznickoj stanici u Riminiju, gde je bilo zborno mesto Slavuja Trajkovica i njegovih sestara, policija je napravila zasedu. Sve troje su uhapseni u trenutku kada je Dijabolik izasao iz automobila da se pozdravi sa sestrama Zoricom i Jasminom. Na sudu je priznao svoja nedela. Pravdao se da je samo zeleo da spase majku Zoru robije, a da nije znao da je ona vec bila na slobodi. Zbog kidnapovanja, ubistva i pokusaja ubistva Slavuj Trajkovic Dijabolik i Fantom, najtrazeniji Jugosloven pocetkom osamdesetih godina u Italiji, osudjen je na dozivotnu robiju.

Klan Vrbanovic

U noci izmedju petka i subote 18. odnosno 19. septembra 1989. pripadnici specijalne jedinice RSUP-a Srbije opkolili su zgradu u Rakovici u Ulici Hasanaginice 17, i pozvali Ljubisu Vrbanovica da se preda. Umesto da podigne ruke uvis, kriminalac, poznatiji pod nadimkom Manolo, ispalio je iz svoga kolta tri hica prema policajcima. Oni su mu uzvratili suzavcem i Manolo i njegov maloletni prijatelj M.Dj. morali su da istrce iz stana pravo u ruke specijalaca. Stavivsi im na ruke lisice, brigada policijskih oklopnika uputila se u Sremcicu. U Citackoj ulici 18. nalazio se mladji Ljubisin brat Dragisa Vrbanovic, zvani Misel. Cim je cuo da je opkoljen, taj 25-godisnji delinkvent se predao. Nije zeleo da rizikuje zivot svoje zene i cetvorogodisnjeg sincica. Tako je 1989. godine prekinuta odiseja brace Vrbanovic, koji su kud god su se pojavljivali za sobom ostavljali krv i suze. Ljubisa Vrbanovic Manolo juna 1989. godine pobegao je iz pozarevackog KPD-a Zabela. Dok su ga zatvorski strazari prevozili u Kragujevac, na sudjenje, lukavi Manolo je vise puta trazio da ide u klozet. Treci put strazarima je vec dosadilo da ga prate, pa su ga pustili samoga u kafanu. Iskoristivsi to, Manolo je iskocio kroz prozor i pobegao u sumu, a zatim u Italiju. Njegov, pak, mladji brat Misel 20. avgusta umakao je iz KPD-a Valjevo. Otisao je s ostalim zatvorenicima na kosidbu i jednostavno - nije se vratio. Potom je i on pobegao u Italiju.

- Djavo im tamo nije davao mira, pa su se ubrzo obojica vratila u Kragujevac, gde su odrasli. Posle kidnapovanja jedne mlade zene, stigli su u Beograd, kako bi popunili svoje dzepove. Jedne veceri patrola milicije zaustavila je slucajno Misela Vrbanovica i zatrazila mu isprave. Uplasivsi se hapsenja Misel je iskocio iz ukradenog automobila i pobegao glavom bez obzira. Policajcima je to bio dovoljan znak. Potrazili su njegovu fotografiju u kartoteci i otkrili da je rec o medjunarodnom kriminalcu - rekao mi je tada Nedeljko Bucalo, nacelnik u Gradskom SUP-u Beograda.

A gde je bio Misel tu je i bio i opasni Manolo. Zato su beogradski inspektori porazgovarali s gradskim kumovima, koji nisu voleli tako opasne uljeze, kao sto su braca Vrbanovici, u svom gradu. Doznali su da su braca Vrbanovic unajmili stan u Rakovici i kucu u Sremcici. O tome je odmah obavesten Vlada Jestratijevic, inspektor Saveznog SUP-a i Interpola, koji je beogradskim kolegama potvrdio informaciju da su braca opaki zlocinci koji najpre pucaju, a potom govore. GSUP Beograda je odlucio da se za hapsenje te dvojice kriminalaca angazuje jedinica za antiteroristicku delatnost RSUP-a Srbije. U opkoljavanju brace Vrbanovic uz policajce bili su i gradski vatrogasci, a za svaki slucaj pozvana su i kola Hitne pomoci.

- Interpol nas je obavestio da su Ljubisa i Dragisa Vrbanovic u Italiji izveli nekoliko razbojnickih kradja i da su tom prilikom ubili i nekoliko italijanskih gradjana. Napadali su bez plana, iznenada, u grupi s jos dvojicom, trojicom pajtasa i pod uticajem droge. I Manolo i Misel smrkali su heroin. Kada sam ih saslusavao 1986. godine, posle hapsenja u Kragujevcu, rekli su mi da su u akcijama kopirali scene iz filma "Paklena pomorandza" - izjavio je tada inspektor Mirko Bozic iz RSUP-a Srbije.

U policijskom dosijeu je pisalo da je Ljubisa Vrbanovic rodjen 1963. u selu Bucunet, kraj Leskovca, a Dragisa Vrbanovic dve godine kasnije u Bosanskoj Gradiski. Imali su jos tri brata: Tomu, najstariji, i Nenada, takodje poznanike SUP-a, i Mileta, koji je mirno ziveo u Slavonskom Brodu. Kao mesto stalnog boravka Manolo i Misel uvek su prijavljivali Kragujevac. Kao mladici godinama su s roditeljima ziveli u Italiji u ciganskim kampovima na kraju grada. Tu su naucili sve lopovske zanate.

- Jos od 1985. godine sva cetvorica Vrbanovica - Toma, Nenad, Ljubisa i Dragisa - stalno operisu po severnoj Italiji. Upamtili su ih Rim, Trento, Pezaro, Forli, Ankona, Perudja, Viterbo, Vincenca, Teramo i mnogi drugi gradovi. Postali su strah i trepet u Lombardiji. Italijanska stampa pisala je o Manolu kao o razbojniku sa zutim ocima. Tako su svedoci opisivali Ljubisu Vrbanovica, dok ih je televizija nazvala braca Dalton. A list "Epoka" je za Manola napisao: "Dilinger je ziv!" Italijanska policija, kada smo ih uhvatili, tvrdila je da su Vrbanovici od 1985. godine do 1986. pocinili cak deset ubistava i trideset razbojnickih kradja. Mi smo utvrdili da su samo u Beogradu u petnaest dana opeljesili petnaestak stanova i ukrali tri automobila. Prilikom hapsenja kod njih smo nasli i 200 grama zlata, dosta nakita i bizuterije, 800 maraka i 7.000 dinara - pricao mi je Vlada Jestratijevic, visi inspektor Interpola.

Medju jugoslovenskim kriminalcima u Italiji osamdesetih godina, braca Vrbanovici su bili najopasniji. Nenad i Toma su uhapseni 1986. godine i osudjeni na robiju. Nenad Vrbanovic je zbog razbojnistva osudjen na sesnaest godina zatvora i trebalo bi da izadje na slobodu 2.002. Toma Vrbanovic zbog silovanja i ubistva studentkinje Marine Karioci na dozivotnu robiju. Kada su 1986. godine u Kragujevcu, nakon serije kradja i pokusaja ubistava, uhapseni i Ljubisa i Dragisa Vrbanovic, Manolu je dosudjeno izdrzavanje kazne u zatvoru Zabela do 2000. godine, a Misel, kao mladji punoletnik, osudjen je tada na zatvor do 1995. godine. Uspeli su da pobegnu iz SFRJ.

Medjutim, Manolo je u Italiji uhapsen 1989. zbog kradje "mercedesa" u Riminiju. Italijanski policajci ga nisu prepoznali, pa je pod laznim imenom Mika Akovic ostao samo nekoliko meseci u zatvoru.

- Premda su napadali iznenada, neplanski i drogirani, clanovi ganga Vrbanovic ipak su pokazivali odredjen sistem u tim zlocinima. Imali su obicaj da napadaju ljude u usamljenim, naizgled bogatim kucama. Ulazili bi sa nategnutim koltovima, vezivali zrtve trakama razderanih carsava, i to mornarskim cvorovima. Imali bi najcesce na glavama najlonske carape, s prorezima za oci, tako da su zute oci Manola svi zapazali. Pri svakom i najmanjem otporu, drogirani i zaplaseni eventualnom intervencijom policije, pucali bi. I to bezobzirno, pravo na glavu. Taj kolt, magnum "smit i veson" koji je imao Manolo, bio je krunski dokaz njegovih zlodela - kazao mi je Mirko Bozic, inspektor RSUP-a Srbije.

Jugoslovenski Dilinger

U mestu Lonato, na primer, jedne noci u kucu americkog narednika Kinga Hjustona upala su cetvorica maskiranih razbojnika. Pokupili su sav nakit i novac, i pred njim su mu silovali suprugu Evelin. Bilo je to pocetkom maja 1989. godine. Sedam dana kasnije, dva bandita su izvrsila prepad na kucu Dina Rizota u gradicu Soma Lombardo, nedaleko od aerodroma. Prilikom napada Dino je peglom gadjao jednog od razbojnika, ali su mu obojica uzvratila mecima. Dino Rizota je ranjen, dok su njegova dva brata ubijena. Preziveli, i Evelin i Dino, policajcima su izjavili da su razbojnici pucali iz magnuma i da je jedan od njih imao zute oci. Slican je bio iskaz i gradjevinskog preduzimaca Ticijana Feravelija iz Pontevika, koga su Vrbanovici opljackali, a njegovu zenu silovali. Gospodja Feraveli je zapazila da vodja bande ima istetoviranu zmiju na levoj ruci. Volter Belonija je imao srece, Vrbanovici su vazali njegove ukucane, opljackala kucu i otisla preteci da ce se vratiti ako slucajno budu obavestili policiju.

- Zanimljivo je da su Vrbanovici, i Manolo i Misel, oba puta, 1986. i sada, otkriveni i uhapseni zahvaljujuci automobilima koje su krali - pricao mi je Vlada Jestratijevic, inspektor Interpola. - Vrbanovici su u pokrajini Viterbo ukrali jedan "fijat 131" s rimskim tablicama. Zatim su u gradu Fabrica nadomak Rimu upali s puskama i koltovima u kucu Luidjija Forcinate. Ne nasavsi bogat plen, besno su poceli da prave lom po kuci. U jednom trenutku videli su na zidu fotografiju lepe devojke sa zlatnom ogrlicom. Upitali su ko je ona i uplaseni verenik Antonio Forcinata je rekao adresu svoje devojke Franke. Vrbanovici su odmah odjurili u vilu njenog oca Djovanija Djacija. Sa sobom su vodili i mladog Antonija, u tom ukradenom "fijatu". Prilikom pljacke pokusali su da siluju mladu Franku Djacija, ali ju je njen otac uporno branio i Manolo Vrbanovic mu je hladnokrvno pucao u grudi. Vec sutradan kada su procitali u novinama da je bogati industrijalac umro i da ima svedoka koji su ih videli u ukradenom automobilu, Vrbanovici su preko Sezane prebegli u Jugoslaviju. Ali uhvaceni su i osudjeni u Kragujevcu.

Nakon njihova bega iz zatvora gotovo ista sitacija se ponovila u Ponteviku. Vrbanovici su ukrali metalizirani "mercedes" jednog taksiste. Dugo su se vozikali, cak su i cetiri puta telefonirali u Kragujevac, dok nisu kraj puta ugledali usamljenu vilu. Upali su unutra.

- Ukucani su spavali. Bucni, drogirani razbojnici su ih probudili, vezali za sto i neometano pljackali. Uto se iz grada vratio najmladji clan porodice Vuskardi, mladi Lucijano. Pritekao je u pomoc ocu Djulijanu, majci Agnesi i sestri Mariji, i poginuo zajedno s njima. Tek sutradan, kad su u ukradenom "mercedesu" nadjene jugoslavenske tablice, kasete i cigarete, policija je shvatila da su to bili opet braca Vrbanovici - objasnio mi je Vlada Jestratijevic. - Telefonista sa lokalne centrale je potvrdio policiji da su Vrbanovici iz taksija zvali Kragujevac, zenu Misela Vrbanovica. Italijanska policija, koja je nakon hapsenja Manola i Misela u Beogradu dosla kod nas, sada tvrdi da su braca Vrbanovici krivi i za ubistvo svestenika Djuliema Alesija iz Kortakone d'Asti, industrijalca Djovanija Mariotija iz Alesandrije, pa Alda Bruna i Felicine Brudjiafredo iz Krisola. Mi, medjutim, mislimo da su oni vec tada bili u Beogradu i pljackali gradske stanove!

Italijanski tuzilac Mario Bocolo iz Astija bio je, medjutim, odlucan je da su njihovi balisticari utvrdili da su i zupnik, kome je ukradeno 600.000 lira, a i spomenuti industrijalac stradali od metka iz kolta Ljubise Vrbanovica. Iz istog revolvera, marke "smit i veson", stradala je i familija Viskardi. Prema tome Vrbanovici 15. septembra 1989. nisu bili u Beogradu, tvrdili su Italijani. U medjuvremenu, u Milanu je s magnumom u dzepu i cetrdeset metaka uhapsen i Murat Hrustic, cetvrti iz grupe Manola i Misela Vrbanovica, koji je rodjen u romskoj porodici u Slavonskom Brodu.

- Hteli mi to ili ne, Ljubisa Vrbanovic, jugoslovenski Dilinger ili najstariji clan ganga brace Dalton, kako pisu italijanske novine, okrivljen je za deset ubistava koja je cinio koltom broj AEY 7604. Italijanske kolege su nam donele dosta dokaznog materijala, fotografija i video-snimaka s mesta zlocina. To sto smo videli je uzas - objasnjavao mi je Nedeljko Bucalo.

I ranija istraga je pokazala da Ljubisa Vrbanovic ne priznaje zlocin dok se sasvim ne uveri da su svi dokazi protiv njega. Kada je uhapsen 1986. godine u Kragujevcu, cutao je kao zaliven, dok je Misel pricao. Ali, kako je Manolo vodja bande, nuzno je bilo da on progovori o svemu. Tada se inspektor Mirko Bozic setio krunskog svedoka:

- Cim sam saznao da je u zlocinima Vrbanovica u Italiji 1985. i 1986. godine ucestvovao i Sreten Trajkovic, brat zene Dragise Vrbanovica, otisao sam pravo u Petrinju. Trajkovic je posle povratka iz Italije samovoljno otisao u JNA. I samo sto je polozio zakletvu, uhapsili smo ga i saslusali. Sve je priznao u detalje. To priznanje smo snimili na video i pokazali je Manolu. Tek kada je video kako Sreten Trajkovic opisuje detalje ubistva Djovanija Djocija, vodja bande Manolo Vrbanovic je priznao i jos sesnaest razbojnickih kradja! Inspektor Ostoja Krstic je Vrbanovice saslusavao pomocu detektora lazi. Citav razgovor je snimljen i na video-traci u GSUP-u Beograd. Hapsenjem brace Vrbanovic i njihovim slanjem na dozivotnu robiju odahnula je i severna Italija i istocna Jugoslavija, u kojima su Manolo i Misel operisali.

Kraj osamdesetih i pocetak devedesetih bilo je vreme kada su mnogi iskusni Jugosloveni sa italijanskog asfalta krenuli natrag u otadzbinu. Vratili su se i Nikola Tripcev i Nikola Vemic, zeljni porodicnog zivota i penzije. I za jednog i za drugog to prilagodjavanje je bilo bolno, jer su tesko mogli da se odupru novom zovu novosadskog i beogradskog asfalta. I dok su se oni borili da se nekako skrase, novi klinci iz Jugoslavije su krenuli u ponovno osvajanje Italije.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Ludaci i suludnjaci na okopu..*svetom mestu*

Počalji  Milan Pon Avg 29, 2011 3:33 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Re: Pronaći grob generala Draže Mihailovića????

Počalji  Milan Sre Apr 25, 2012 8:36 pm

Поштовани пријатељи, Фонд Слободан Јовановић има част да вас позове на своју трибину под називом:
СЛОБОДАН ЈОВАНОВИЋ
О ИСТОРИЈСКОЈ ЛИЧНОСТИ
ГЕНЕРАЛА МИХАИЛОВИЋА

На трибини ће говорити:
академик Матија Бећковић

http://static.b92.net/pics/gallery/2007/09/142849439346e9535ab1a1f595089251.jpg
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Nego, stato bi, pre Blajburga,,,otkud on tamo..??

Počalji  Milan Čet Apr 26, 2012 8:19 pm

„Дирљиво, величанствено и …тужно“

…Мајор Драгутин Гавриловић… Били су они заједно у истој ћелији у логору Хамелбург, 1942.године. Био је стар, болестан и изнемогао. Јунак из Првог светског рата. Једном приликом, била је то његова слава, стигао му је велики пакет из Србије, препун хране.

«Позвао ме је и кратко ми је објаснио: „Ево, Јоване, добио сам пакет да прославим славу. Сматрам да ћу најбоље прославити, ако цео пакет дам теби да га однесеш Русима», — пише у рукопису. Наравно, све је урађено како је Драгутин захтевао, а то и није било тако тешко,јер су већ постојали разрађени канали којима се достављала помоћ у храни несрећним Русима.“„Дирљиво, величанствено и …тужно“

…Мајор Драгутин Гавриловић… Били су они заједно у истој ћелији у логору Хамелбург, 1942.године. Био је стар, болестан и изнемогао. Јунак из Првог светског рата. Једном приликом, била је то његова слава, стигао му је велики пакет из Србије, препун хране.

«Позвао ме је и кратко ми је објаснио: „Ево, Јоване, добио сам пакет да прославим славу. Сматрам да ћу најбоље прославити, ако цео пакет дам теби да га однесеш Русима», — пише у рукопису. Наравно, све је урађено како је Драгутин захтевао, а то и није било тако тешко,јер су већ постојали разрађени канали којима се достављала помоћ у храни несрећним Русима.“

Shocked Shocked Shocked king
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Drazini "saborci" od "pre"

Počalji  Milan Sub Maj 05, 2012 7:38 pm

I onda je Kralj Aleksandar..uzeo koncesije na rudnik preko
jedne francuske firme držeći većinu od skoro 75 procenata akcija
rudnika Bor, inace bili su vrlo "darezljivi".
.........................................................................................................................................
Rudnik
magnetita u Rudnoj Glavi, koji sve vreme bio u senci Majdanpeka, u toku II
svetskog bio je u vlasništvu Hermana
Geringa, zloglasnog
ministra nemačkog Rajha iz Berlina. Njemu je po kapituliciji Nemačke
rudnik oduzet, a 24. septembra 1946. godine konfiskovano mu je i ostala lična
imovina u ovom selu: zemljište na placu zvanom "Velika
brestovica" sa zgradom električne centrale.
...................................................................................................................................
Zakon o
nacionalizaciji donet je 5. decembra 1946. godine. Na osnovu njega privredno preduzeće
"Bezimeno društva bakarnih rudnika Majdanpek" prešlo je u državnu svojinu.
"Saobrazno propisima osnovnog zakona o državnim preduzećima", nastavlja da
radi, ali pod nazivom "Rudnik Majdanpek". O tome je doneto odgovarajuće
rešenje 18. avgusta 1947. godine. Od toga dana počinje novi deo istorije majdanpečkog
rudnika. Predmet poslovanja novog preduzeća je, kako se navodi u Rešenju,
"eksploatacija pirita i železne rude".
...................................................................................................................................
Pored
Majdanpečana, potomaka rudara doseljenih sa raznih strana sveta u drugoj
polovini 19. veka, u Rudniku je posle II svetskog rata uhljeblje nalazila
i sirotinja iz okolnih sela.

affraid affraid affraid affraid king bom pig affraid affraid affraid
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Pronaci grob partizan bez ociju !

Počalji  Milan Sre Maj 16, 2012 6:01 pm

"..Ovi Đujićevi su bili prava banda,iz tog sam kraja dijelom pa mi je baka pričala.. Šteta šta su se izvukli u Italiju,al dio je ipak kod Klane zaglavio,imam nešto ostataka od njih što sam tamo dobio.Po Klani su tjerali ljude da piju rakiju sa očima u flaši od nekog Partizana. Nije mi jasno kako su ih Nijemci večinu pustili da pobjegnu u Italiju,kad su ih mogli postavit da drže bar dio fronta...Onda bi i dobili šta su zaslužili banda ..."
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Traze ga i u Crboj Gori...na "Adi"...??

Počalji  Milan Sre Avg 08, 2012 1:11 pm

Srđan Srećković sunčao se i kupao go na Adi Bojani. Bivši ministar vera i dijaspore bio u društvu supruge Marije i sina Nikole.

Bivši ministar vera i dijaspore Srđan Srećković proveo je odmor s porodicom – sa suprugom Marijom i sinom Nikolom u Crnoj Gori.

Međutim, umesto da za detetom jure po plićacima Bećića ili Žanjica, bračni par Srećković se opredelio za prostranstva nadaleko poznate nudističke plaže Ade Bojane, gde ih je i uslikala ekipa emisije „Paparaco lov“.

Nekadašnji ministar je uslikan ko od majke rođen, potpuno go. Nije mu smetalo da se šeta unaokolo i pokazuje svoje zmijsko telo, iako je dobro poznat javnosti.

Inače, dok se Srećković brčkao go, njegove kolege su se preznojavale u skupštinskim klupama, jer je snimak napravljen pre oko 10 dana, u vreme kada je Skupština uveliko radila.

affraid affraid affraid affraid affraid Cool
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Evropska plaza...?

Počalji  Milan Sre Avg 08, 2012 1:16 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Micunoviceve bebe.. al su "demokratske ljisice"..?

Počalji  Milan Čet Avg 23, 2012 1:16 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Trazi se rehabilitacija, plase se obnove postupka !

Počalji  Milan Pon Sep 17, 2012 11:34 am

General Kraljevske vojske Jugoslavije (KVJ) Draža Mihailović uhapšen je uz pomoć Nikole Kalabića, komandanta garde KVJ, na osnovu saradnje i po instrukcijama Slobodana Penezića Krcuna. Ovaj podatak postaće deo zvanične srpske istorije ukoliko se potvrdi autentičnost Kalabićevog pisma koje je Bezbednosno-informativna agencija (BIA) predala Komisiji za istinu o streljanju Draže Mihailovića, a čiji sadržaj „Blic” ekskluzivno objavljuje.

Ne navodeći kome se obraća, decembra 1945. Kalabić u jednom od tri pisma, čijim fotokopijama raspolažemo, između ostalog piše „partizanskim vlastima”:
- Pukovnik Penezić i potpukovnik Milatović predložili su mi da kažem kako sam ja uhvaćen, ostali likvidirani u šumi, dajući mi časnu reč da neće biti streljani. Pristao sam radi naroda, bolje je da privedu nas 10-20 nego nove hiljade nevinih, ali tvrdim da je to položaj da se izvede samo još dva-tri puta i stvar otkrivena, a u pitanju je pokret sa dubokim korenom u Srbiji, a ne na tri-četiri mesta - piše Kalabić.
U pismu koje ni stilom ni rečnikom ne podseća na preostala dva, Kalabić ispisuje:
- Oko 8. 12. ‘45. potpukovnik Mile Milatović rekao mi je: „Briši ti, Nikola, ova Ravna Gora je prošlost. Mi hoćemo pomoću tebe političkim putem da rešimo četničko pitanje u Srbiji, ako si zaista rad da pomogneš svome narodu, to učini sad, jer možeš. Mi stojimo čvrsto na nogama, ali hoćemo da stojimo još čvršće. Razmisli i daj nam predlog” - piše.
Posle dugog razmišljanja, pozivajući se na poznavanje tačnog stanja organizacije Draže Mihailovića, Kalabić odgovara da Ravna Gora nije prošlost, i da to neće biti još dugo godina. Ipak, iznosi svoj predlog, za koji smatra da će rukovodioce NOB-a nasmejati, naljutiti, a nekog i naterati na ozbiljno razmišljanje. Reč je o pomirenju partizanskih i četničkih snaga.
- Nijedan Ravnogorac nije pravio greške iz osvete ili korstoljublja, greška je do Dragiše Vasića koji je sve više grešio, padao iz jedne krvi u drugu jer im se ne da prilika da se poprave, a treba im dati i tu mogućnost kao vašem majoru Miloju Milojeviću da se popravi i krenu putem sreće i napretka - objašnjava Kalabić, a zatim pod stavkom „moj predlog” navodi:
- Pružite ruku bratstvu mira, praštanje svega što je bilo, bez obzira ma kakvi bili ti grehovi: veliki - bezgranično praštanje. Rezultat bi bio za Vas zaprepašćujući i to brz.
Kalabić dalje navodi da garantuje svojom čašću, svom svojom porodicom i celim svojim bićem da će praštanjem biti prekinute borbe, ubijanja „D. M. ljudi” (p.a. Kalabić kadgod piše o Draži Mihailoviću navodi samo njegove inicijale), hapšenja...
- Ja lično u tu svrhu žrtvujem sebe i porodicu, samo da narodu bude bolje i da jedanput prestane bratoubilačka borba kojoj se za sada ne vidi kraj. Kao najodgovorniji komandant i čovek mogu uraditi u samom narodu mnogo, i to mnogo više nego Vaše desetine i desetine hiljada vojnika - piše on.
Kalabić predlaže da se pojavljuje uz članove NOB-a na zborovima, konferencijama, mitinzima i garantuje da bi „stvar skrenuo za 180 stepeni”. Ubeđen je da bi ga narod poslušao.
- Razume se, ovome bi prethodila opšta amnestija, amnestija za sve Ravnogorce. Problem je, razume se, složen. Ali nema stvari koju ljudi ne mogu svršiti ako imaju imalo dobre volje za to. Godine bi rane zalečile, smirile i stišale.
Partija Vaša, pokret, front, ne gubi tu, već naprotiv, dobijate, a ne verujemo da Vam je cilj osveta.
Ako bi mi se dala garancija za živote ljudi koji su u šumi, garantujem da bih do jeseni apsolutno do poslednjeg čoveka povukao iz šume bez borbe, potresa, bez ratova. Pa zar to nije idealno, zar i Vama nije isti cilj - garantujem da je u ovom slučaju istovetno sve - pa kad je tako, na posao, dajte mi mogućnost, a vi kontrolišite.
Kalabić je „tvrdo ubeđen” da je baš Maršalu Titu stalo do toga da narodu bude bolje u svakom pogledu, „pa i on je čovek od krvi i mesa”.
Mesecima sam ja o tome sebe mučio, zašto da ovako završim u šumi kao hajduk, a otišao sam 1941. godine u šumu iz najidealnijih pobuda. Pa i da odem u šumu, dokle? Hajdukovanje možda još godinu, dve, četiri i pet, i deset opet završiti život u najvećoj večitoj strepnji - ako već postoji mogućnost pomoći svome narodu i prijateljima na drugi način.
Molim da ovo pročitaju Đilas, Ranković i Penezić radi njihove uloge u pokretu. Moja glava uvek ima vremena da se skine. Bog mi je svedok da želim dobro svome narodu.
19. 20. XII 1945.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Istoricarka, zivi u Londonu

Počalji  Milan Pon Sep 17, 2012 7:56 pm

Milica Spuzic | 02/12/2011 16:59

Uvazeni N.T., 05/6/ 1941 u trvdjavi smed. bila je eksploz. koja je unustila ceo grad. Iz nemara je do nje doslo. Izginuo je ceo bataljon nem. vojnika! Draza i njegov pokret su moja bolna tema zbog Kozare! Svi moji su bili u njegovom pokretu ali mu Kozaru nikad nisu, i nece oprostiti. Zasto nije dozvolio Marceticu, Drenovicu i Radicu da otvore obruc i spasu To je genocid nad srpskim narodom!Vise od pola moje rodbine ubijeno je u ustaskim logorima, zahvaljujuci i DRAZI!!! Britanci imaju i ove i one izvestaje. Slobodan Markovic je bio kod nas u institutu, ali decko je dosao sa predubedjenjem i potpuno je gluv za sve sto Drazi ne ide u prilog!!!Da li ste procitali nesto od njegovih radova???Ako su istoricari onda znaju gde se nalazi!Sacuvan je u celosti!Zasto na tom sudu ne pokazu dosije ABVER-a, naredbu Lazaru Savicu za klanje u Vranicu, zatim Drugovcu i Darosavi??? Sve je to sacuvano. Istoricar NE SME BITI SELEKTIVAN VEC POSTEN! U tome je razlika izmedju ovdasnjih i vasih istoricara!
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Pronaći grob generala Draže Mihailovića???? - Page 9 Empty Re: Pronaći grob generala Draže Mihailovića????

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 9 od 11 Prethodni  1, 2, 3 ... 8, 9, 10, 11  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu