FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Strana 1 od 4 1, 2, 3, 4  Sledeći

Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Počalji  Milan Sre Apr 30, 2014 9:50 am

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Nas dva brata oba delegata..

Počalji  Milan Sre Apr 30, 2014 3:37 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Hm,hmm..moz i to da bidne,

Počalji  Milan Sre Apr 30, 2014 3:49 pm

Taman kad sam uzalud pomislio da ovaj kupleraj od države – Ustav, izbori, Kosovo, Akcioni plan, G17+ provizija, Mladić, Koštunica, referendum – negde ima logičan kraj, javio se Vuk Drašković, ministar inozemnih poslova nepostojeće Srbije /Crne Gore (jer mu Skupština Srbija još nije izglasala poverenje), da nas podseti da će glasanje o Ustavu biti neregularno jer se neće odlučivati da li će Srbija biti monarhija ili Republika! Samo nam glasanje o Kralju fali pa da definitivno odemo u qurac – gde već mentalno obitavamo jer je izvesni Srđan Srećković, potpredsednik Vukove stranke: Srpski Pokret Obnove, juče zatražio da se sa programa TV Beograd skine repriza serije „Otpisani“ zato što su njeni partizanski junaci – Tihi i Prle – tipični primeri „komunističke propagande“ i da je u seriji „sve izmišljeno“ a da se u njoj veličaju oni koji su na vlast „dovedeni sovjetskim tenkovima“.
Samo je ovakav moron – narkomanski navučen na nož Draže Mihailovića – u četničkom kriznom stanju da ne shvata da su „Otpisani“ filmski strip koji sa realnošću ima veze koliko i Vuk Drašković s monarhijom! Sledeći korak SPO biće zahtev javnom tužiocu da se uhapse Mirko i Slavko jer nisu imali bradu i nosili šubare s kokardom: tek kad se optuženi privedu, moguće je da se nastavi borba za Kosovo! Sa Dražom na čelu i Kraljem na začelju!

I sad, Hrvati, priznajte: zar Srbije nije dosadna zemlja?


Feral Tribune, 27.09.2006.

Peščanik.net, 27.09.2006.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Zivot tece dalje...?

Počalji  Milan Sre Apr 30, 2014 7:48 pm

Kako je saopštila ruska ambasada u Beogradu, Nariškin će razgovarati sa predsednicom Skupštine Srbije Majom Gojković i grupom poslanika srpskog parlamenta.

Nariškin, koji je i predsednik ruskog Državnog Odbora za obeležavanje 100-godišnjice Prvog svetskog rata, 5. maja će u Rektoratu Beogradskog univerziteta otvoriti okrugli sto "Rusija i Srbija: zajednička sećanja i bratstvo naroda", kojem će prisustvovati poznati srpski istoričari i kulturni radnici.

Ruska ambasada će uveče tog dana, prirediti svečani prijem povodom Dana pobede nad fašizmom, kojem će, osim Nariškina, prisustvovati i poslanici ruske Dume, predstavnici državnog vrha Srbije, ruski naučnici i veterani Drugog svetskog rata, navedeno je u saopštenju.

Nariškin će, drugog dana posete, u hotelu "Hajat" otvoriti forum "Balkanski dijalog 2014" na kojem će biti reči o poukama svetskih ratova za međunarodnu bezbednost i međunarodnu saradnju, kao i o uspostavljanju uzajamnog poverenja i dijaloga u svojstvu preduslova za izlaz iz globalnih kriza.

Planirano je i da predsednik ruske Dume položi vence na spomen Groblju oslobodiocima Beograda i na Spomeniku žrtvama NATO bombardovanja 1999. godine, stoji u saopštenju ruske ambasade.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Moamer gadafi...poruka

Počalji  Milan Čet Maj 01, 2014 2:46 pm

Muammar Gaddafi: poruka radnicima diljem svijeta povodom Prvog maja

"Danas slavimo Prvi maj, Međunarodni dan radnika - ali pravi 'dan radnika' biti će onaj kada se svi radnici svijeta oslobode robovlasništva i kada postanu partneri, a ne zaposlenici koji rade za plaće. To će biti Međunarodni dan radničkog oslobođenja i zaista će zaslužiti da bude slavljen diljem svijeta.

Kakvo značenje ova proslava danas ima, kada se radnici u svakom djelu svijeta i dalje moraju pokoravati plaćama koje kontroliraju njihove živote i njihove slobode? Da li osoba zaista može imati slobodu ako je prisiljena robovati nekom drugome? Da li postoji ikakav smisao u životu čovjeka, ako su sve njegove materijalne i esencijalne potrebe, dnevna i mjesečna primanja, pa i život njegove djece - u rukama nekog drugog?

Sloboda čovjeka ne može biti kompletna sve dok on nije emancipiran od svih oblika izrabljivanja i pritiska, bez obzira iz kojih pravaca isti dolazili. Sloboda može nastupiti tek onda kada je pojedinac u potpunoj kontroli nad svim svojim potrebama, jer nikada neće moći biti slobodan sve dok je barem jedna od tih potreba u rukama nekog drugoga.

Prava revolucija eliminira sve forme izrabljivanja na kojima su izrabljivačka društva izgrađena, uključujući i libijsko društvo u ovom trenutku. Osnove eksploatacije koje libijskom stanovniku danas uskraćuju slobodu moraju biti uništene.

Braćo... revolucija nije vojni udar, niti preuzimanje političkih funkcija od jedne skupine kako biste ih predali drugoj, prava revolucija prokazuje osnove represije nad društvom i uklanja ih.
Ona napada bastion eksploatacije i uništava ga, to je prava revolucija.
Revolucija prokazuje represiju po pitanju kontrole sredstava proizvodnje, kao i nepoštene odnose među ljudima - revolucija uništava te odnose, samo to je prava revolucija.

Svaki pokret promjene koji samo preuzima fotelje moći od druge skupine, razbacuje se sa sloganima i ostavlja korijen izrabljivanja u društvu netaknut - to je fašistički puč, pokret ograničene svrhe, pokret bez povijesnog utjecaja na život ljudi.

Svugdje čovjek žudi za slobodom i spreman je umrijeti za slobodu. Cijelu svoju povijest ljudi se bore za slobodu, kako bi mogli živjeti u sreći, jer da bi čovjek bio sretan, prije svega mora biti slobodan. Čovjek se mora boriti protiv onih koji ga porobljavaju - mora biti slobodan u životu, slobodan da jede što želi, da se oblači kako želi, slobodan da živi kako želi... to je slobodan čovjek koji živi u sreći.

Diljem svijeta imamo reformativne i površne pokušaje da se zadovolje radnici, da im se da ponešto participacije u upravljanju ili vlasništvu, da im se daje dio profita ili da im se povisuju minimalne plaće. Svi ti pokušaji su jedna obična iluzija i u konačnici cilj je prevariti radnike.


Radnici kao sudionici u upravljanju
Svjesna osoba ne prihvaća ove lažne pokušaje reforme i shvaća kako će isti pokušaji završiti kao potpuni neuspjeh. Radnik ne treba biti sudionik u upravljanju, on mora biti upravitelj. Radnici bi trebali u potpunosti preuzeti upravljanje.

Jer ako je najbolja pozicija za radnika u današnjem svijetu samo sudioništvo u upravljanju... pokušajmo onda definirati tko je zapravo upravitelj. On je onaj koji radnike izrabljuje i pritom ih izrabljuje na način da im dopušta da sudjeluju u upravljanju. Jedino radnici mogu biti upravitelji, jedino tako mogu biti slobodni.


Poslednji izmenio Milan dana Čet Jul 13, 2017 3:43 pm, izmenjeno ukupno 1 puta
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Koliko to "vrsta buducnosti" ima u Srbiji.?

Počalji  Milan Pet Maj 02, 2014 11:32 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Nastavak "tradicije"...?

Počalji  Milan Ned Maj 11, 2014 10:52 am

Свечана униформа краља Александра Обреновића и венчаница краљице Драге били су у понуди на аукцији 1904. у Лондону само неколико месеци после атентата. Купци су се надметали за дијадему српске краљице са брилијантима и гривну украшену брилијантима и сафирима, поклон руског цара.
Лицитирало се и за турски орден Меџедије и персијски орден Сунца, богато украшених брилијантима. У Бечу је истовремено одржана аукција опљачкане имовине Обреновића, на којој је највећа атракција била јахта „Драга“, свадбени дар београдске општине.
Черупање имовине Обреновића почело је одмах после атентата, а прва не мети је била дворска архива, која је била пуна незгодних сведочанстава.
Продаја те имовине на лицитацијама у Европи одвијала се неометано иако је Србија била под санкцијама. После атентата 19. маја 1903. проглашена је „земљом завереника и краљеубица“ с којом су европске земље, на инсистирање Велике Британије, прекинуле дипломатске односе. Али не и мистериозне путеве којима су у „моралне“ државе, згрожене атентатом, стизале покрадене драгоцености из двора Обреновића. То је још једна неразрешена тајна веза великих сила с Мајским превратом, кад су на историјску сцену ступили Апис и „заверитељи“, касније повезивани и са Сарајевским атентатом.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Ni 100 godina nije dovoljno da se zaboravi bahata bruka !

Počalji  Milan Ned Maj 11, 2014 12:40 pm

Vojvoda Radomir Putnik je umro u Nici, i bio zaboravljen, osam godina je cekao da ga „srBski lelemudi“ sahrane u otadzbini !
……………………………………………………………………………………………………………………………….........................
Болест и смрт
Те године је војвода Путник због проблема са здрављем имао мањи утицај на доношење одлука, али је чињеница да је он дао сва важнија наређења све до краја 1915. када је отишао на одмор и лечење. Са Крфа 1916. године отишао је на лечење у Ницу. Преминуо је 17. маја 1917. године од емфизема плућа. Од 1917. године до 1926. године његови посмртни остаци су чувани у капели на руском гробљу у Ници  Sad  Sad  Sad  Sad , да би у новембру 1926. године били пребачени су у Србију. Сахрањен је уз највише државне почасти у засебну гробницу на Новом гробљу у Београду. На гробу постоји натпис „Радомиру Путнику захвална домовина“.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty " kako vreme prolazi "...?

Počalji  Milan Uto Maj 27, 2014 11:39 am

Bela kuga nehara Srbijom, ona je zvanicno uvedena kao „kategorija,resavanja prirodne prenaseljenosti stanovnistva“, kao pokrice vladama u nizu, koje nisu sposobne da odrze ni „prostu reprodukciju stanovnistva ni ekonomije“, pa pustaju „radjanje dece niz vodu“ !!!
………………………………………………………………………………………………………………………….
Red je, da Komunisti, podsete na svoj „stav i praksu“…po pitanju „SrBske bele kuge“..da ta „bitka pradjedovska“,nije vodjena u pravcu nebesa, rata, ona je vodjena, otvaranjem radnih mesta, strucnim do akademskih besplatnih obrazovanja gradjana, zdravstvenom i socijalnom staranju kako roditelja,sa pravom na rad koje je javno osporavao „spasitelj Djindjic i satrapi“.. tako i dece, koja nikada nisu bila u SFRJ, predmet „prirodne prenaseljenosti stanovnistva“, zakonskom dodelom bodova za dobijanje „drustvenog stana“po osnovu dece, kredita za kucu i slicno, a na dalje je propraceno i decjim dodatkom.  Twisted Evil Twisted Evil 
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Hm,hmm.. kandilo umesto TENTA...?

Počalji  Milan Uto Maj 27, 2014 12:49 pm

Tomislav Nikolić, predsednik Srbije, podneo je krajem decembra zahtev Euleksu da, povodom Božića, prisustvuje liturgiji u Gračanici. Ovaj zahtev iziskuje odgovore na nekoliko pitanja.

Prvo, šta predsednik Republike traži na Božićnoj liturgiji? Potpuno je nevažno da li u Gračanici ili na nekom drugom mestu. Po Ustavu, država i crkva su odvojene i najmanje što se od Tomislava Nikolića očekuje jeste da, dok god je predsednik Republike, poštuje Ustav. Da li će privatna osoba po imenu Tomislav Nikolić ići u crkvu ili u bordel, to je njena privatna stvar, ali samo dok je reč o privatnoj osobi, a ne o predsedniku Republike.

Drugo, čestitajući vernicima Božić, Tomislav Nikolić je izjavio da su ljudi koji veruju u Boga dobri ljudi. Ta izjava više priliči nekom verskom fundamentalisti, nego predsedniku Republike. Dobri ljudi su dobri zato što čine dobra dela, a ne zato što veruju u Boga. Uostalom, vera u Boga neke pripadnike crkve nije sprečila od činjenja zla.

Treće, prilikom uručivanja Sretenjskog ordenja, Tomislav Nikolić je naglasio da ordenje uručuje kako bi pokazao da su svi dobri ljudi jednaki, ne samo pred Bogom, nego i pred državom. Kao predsednik Republike Tomislav Nikolić ne predstavlja Boga, već Republiku. Građani, opet, treba da budu jednaki pred zakonom, a ne pred državom. U srbijanskom Ustavu nema odredbe da se ljudi rađaju slobodni i jednaki u pravima i ljudskom dostojanstvu, ali to ne daje za pravo Tomislavu Nikoliću da vređa zdrav razum i unižava ljudsko dostojanstvo.

Četvrto, revoltiran što mu nije odobren odlazak na liturgiju, Tomislav Nikolić je izrazio sumnju u neutralnost Euleksa. Pre nego počne suditi o Euleksu, neka se i on, i njegova svita, malo pozabave njegovim ponašanjem i pozicijom predsednika Republike. Srbija još uvek nije teokratija, a Tomislav Nikolić još uvek nije pravoslavni ajatolah.

Peto, šta u ovoj drzavi, naherenoj ka pravoslavlju i SPC, po pitanju jednakosti rade nezavisne institucije – zaštitnik građana ili poverenica za zaštitu ravnopravnosti? Kako u Srbiji izgleda jednakost građana koji Božić slave po gregorijanskom, odnosno julijanskom kalendaru? Zašto je nevernicima ili luteranima, na primer, uskraćeno pravo na rad za vreme jednog od ova dva verska praznika? Da li je Božić po julijanskom kalendaru, u međuvremenu, postao državni praznik? Da li je, uprkos ustavnoj normi, pravoslavlje prećutno priznato za državnu religiju? Jesu li svi Srbi pravoslavci? Da li su svi Srbi vernici?

Šesto, na izborima za predsednika Republike Tomislav Nikolić se reklamirao kao predsednik svih građana, a ne stranke. Sada vidimo da je blefirao. On, doduše, više nije predsednik stranke, ali predsednik građana, kako stvari stoje, nikada neće postati. Zašto? Jednostavno zato što je u srpstvu i pravoslavlju Tomislava Nikolića predsednik Republike skončao kao bedno pseto na cesti.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Sipke uz bubanj...?

Počalji  Milan Uto Maj 27, 2014 11:02 pm

Наташа Кандић и Вучић су на истим таласним дужинама!
Мучно ми је ових дана да гледам ТВ а камоли да нешто прочитам (када су наши медији у питању). Осим утркивања ко ће се великом Вучку увући “под кожу” и изјавама пуне мржње оног маторог скота Наташе Кандић – у принципу се ништа ново не дешава. Велики Вучко (или ти ВВ), не смем да кажем Вучић (јер би било да је онда мали), обавештава народ о његовој коначној спремности да целокупну нацију поведе у провалију тј. у ЕУ док му Руси спашавају народ и доносе прекопотребну хуманитарну помоћ. ВВ окреће главу пре Русима али хвали српске крвнике, представнике оних земаља који су бесомучно бомбардовали Србију.
vucic-skaj
Данас је пун хвалоспева био према маленој Ештоновој, која нам је забиберила с Бриселским споразумом. Цитирам ВВ:
“На пример, леди Кетрин Ештон је увек помагала Србији, као и шеф мисије ЕУ у Србији Мајкл Давенпорт.”

Са друге стране, љубимица ВВ матори олош Наташа Кандић је помоћ коју је обезбедио Новак Ђоковић на свом сајту саопштењем за јавност то овако описала:
“Овај Србин, Новак Ђоковић, иза себе има дискутабилно успешну каријеру тенисера, али доказано фашистичко понашање и изражавање, успео на тзв. гала вечеру да приволи и велика имена из спорта, моде, бизниса и политике и тако све њих посредно осрамоти пред целим светом.”
 pig  pig  pig  pig  pig  pig  pig  pig  pig 

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Re: SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Počalji  Milan Pon Jun 16, 2014 10:24 pm

Nikolić poziva Putina na godišnjicu oslobođenja Beograda

Predsednik Srbije Tomislav Nikolić uputiće zvaničan poziv ruskom predsedniku Vladimiru Putinu da 20. oktobra prisustvuje svečanosti obeležavanja 70. godišnjice od oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu, saznaje Tanjug u Kabinetu predsednika Republike. affraid affraid affraid affraid affraid 
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Hm,hmm.."preko Blajburga "..?

Počalji  Milan Pon Jul 07, 2014 11:00 pm

Karađorđevići se baškare u Americi: U Srbiji žive na račun države a kupuju stan na Menhetnu!
xe,xe cuj ovo.."Princ od jajare".. Aleksandar pokušao je da luksuzni apartman plati kešom koji je doneo u torbi, ali mu je rečeno da se uplata mora obaviti preko računa u banci pa je odustao.
Kako tvrde "Naše Novine", xe,xe"prestolonaslednik"..Aleksandar Karađorđević je u društvu, u sunce ti hebem " princeze od xe,e"Katarine pre izvesnog vremena pregovarao o kupovini trosobnog stana u Njujorku, čija je cena milion dolara, a koji je probao da plati u kešu.

"Princ od jajare".. Aleksandar pokušao je da luksuzni apartman plati kešom koji je doneo u torbi, ali mu je rečeno da se uplata mora obaviti preko računa u banci pa je odustao, pišu "Naše Novine".

– Petosobni stan se nalazi na uglu Prve avenije i 76. ulice, i prikljucen je na "beogracki vodovod i kanalizaciju"..što je u neposrednoj blizini Central parka, u ekskluzivnoj zoni, a njegova cena je vrtoglavih milion dolara. Prestolonaslednik je očigledno čvrsto rešio da kupi stan jer je sa sobom poneo i kofer pun novca – rekao je sagovornik "Naših Novina", čovek iz SAD-a, koji se navodno tada našao na licu mesta  affraid affraid affraid affraid 
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Mirko Djordjevic...zapisi iz palanke,

Počalji  Milan Čet Jul 10, 2014 7:20 pm

Sve su češće sahrane posmrtnih ostataka ljudi naših koji su umrli u inostranstvu i čini se da neko hoće od Srbije da načini veliko Groblje.

Kao posmrtna želja to ima smisla i znak je pijeteta kada to rodbina i potomci čine. Problem je u velikanima a još veći u „velikanima“, a ovih u novije vreme sve više ima i sve je veća muka s njima. Pravo na grob nikom ne treba sporiti i ništa ne zameramo Jelisaveti kćeri kneza Pavla, ali je ono na Oplencu bilo neprilično iz više razloga. Kako je čin obavljen, još je ružnije i teško shvatljivo. Knez Pavle sigurno ne spada u zaslužne potomke ali – neka i tako bude. Ostao je zapamćen kao čovek i državnik koji je našu zemlju hteo da uvuče u Trojni pakt da bi ratovala na strani Hitlera, a da je tako bilo jedva da bi nam bolje bilo.
Kćer Jelisaveta nije kriva za to. Svi su govorili o moštima kneza Pavla kao da su mošti svetačke koje su po definiciji netljene. Takve se mošti ritualno lakiraju i presvlače s vremena na vreme i to se u Crkvi zna – ovo nisu mošti već posmrtni ostaci, a svi to ponavljaju pa i zvaničnici koji su predvodili pogrebne svečanosti sa Vojskom i sveštenstvom uz državne zastave Republike. Udostojio je pogreb i sam ustavni poglavar sekularne Republike vojvoda Toma N. i nije znao kako da se ponaša i sve je bilo više ružno nego tužno. A ono što je izgovoreno nedostojno je i živih i mrtvih. Ko sve nije govorio o ispravljanju nepravde, jer su kneza Pavla navodno komunisti oklevetali nazivajući ga izdajnikom zemlje – ne, komunisti se time bavili nisu, jer su i oni bili na ulicama Beograda tog 27. marta 1941. Sve ovo čini država koja se deklariše kao naslednica antifašističke tradicije evropskih naroda koji su se bili podigli na ustanak protiv Hitlerove evropske i svetske totalitarne hegemonije. Ni to nije ovde novo – mi odavno i ne znamo jesmo li republika ili monarhija, a u SPC tinja decenijama monarhistička nostalgija. Ono što i deca znaju u pristojnijim školama, ovi su na Oplencu zaboravili.
I ispalo je i ružno i tužno pred licem Evrope koja je zbunjena takvim ponašanjem i izjavama. Svi znaju kako je bilo, a ovi danas bi hteli da je bilo kako nije bilo. Znao je to i vojvoda Toma N. i vladika vranjski preosvećeni Pahomije koji je služio zaupokojenu liturgiju i svi se sada pitaju gde njega nađoše, jer do njega je sedeo vikar patrijarhov – neko je ovo namerno radio kako bi se sve pretvorilo u skandal.
Ponudićemo svedoka, ne komunistu već poglavara SPC patrijarha Gavrila Dožića, koji je bio i svedok i učesnik svega toga oko kneza Pavla. To su „Memoari“ patrijarha Gavrila – Sfairos, Beograd 1990. On je vodio SPC u Pavlovom periodu i umro je pod Titom 1950. Bio je ubeđeni pa i tvrdoglavi antifašista i smatra se arhitektom 27. marta i njegove zasluge niko do danas nije doveo u pitanje. On se te noći lično s balkona Patrijaršije obratio „dragoj deci svetosavskoj“ da ne pognu glavu pred Hitlerovom nemani i da krenu u borbu – već oko podneva govorio je preko Radio Beograda u istom tonu. Vladu generala Simovića pozdravio je celi svet, a mladi kralj Petar II Karađorđević je držao situaciju u svojim rukama. Narod je bio na ulicama. Vlada i kralj su naredili da se knez Pavle, koji je bio krenuo dvorskim vozom u Sloveniju, odmah uhapsi i privede u Generalštab. Voz je zaustavljen kod Zaprešića na Savi i na otvorenoj pruzi knez Namesnik je bio uhapšen i pod stražom sproveden u Beograd. Uveden je u zgradu Generalštaba i niko nije hteo od oficira ni ruku da mu pruži – ađutant mu je rekao da s njim neće ni u lift. Knez je išao peške. Zaverenici su – kazuje patrijarh Gavrilo – „tražili od generala Simovića da se knez Pavle odmah strelja ako ne bude dao ostavku“. Patrijarh je bio uporan i knez nije streljan već je sa lisicama na rukama proteran iz zemlje bez prava na povratak. Patrijarh ga je smatrao izdajnikom koji se „tajno sastajao sa Hitlerom“ ali da to nije za streljanje. Od streljanja se tako odustalo, neki su oficiri već držali ruku na futroli revolvera, patrijarh je tako knezu Pavlu spasao život i on je proteran iz zemlje i umro je u inostranstvu. Detalje iz „Memoara“ patrijarha Gavrila smo navodili često, ali niko ništa neće da zna – a memoari postoje i patrijarh je krunski svedok i učesnik. Detalji koje patrijarh iznosi su dragoceni i nema istoričara koji to zanemaruje, osim ovih današnjih kojima ni do istorije ni do Srbije stalo nije. Držanje patrijarhovo za vreme okupacije je čin retke hrabrosti – Nemci su ga bacili u zatvor i sve vreme je proveo pod stražom naoružanog nemačkog vojnika. Kada su videli da Titova vojska sa Rusima ulazi u Beograd – septembra 1944 – Nemci su ga sklonili u Dahau gde je proveo nekih mesec dana. Vratio se u Beograd i odsluženo je molepstvije oslobodiocima Beograda i novoj Jugoslaviji. A Nikolaj Velimirović je pobegao iz Jugoslavije – dalje o tome nećemo, uzalud smo sve to navodili kao i ono kako je zvanični organ SPC pozdravio oslobođenje Beograda oktobra 1944. Nikom to ne treba jer ovima danas treba samo magla u tetrapaku i falsifikovanje istorije. Ono na Oplencu je bilo velika laž i neviđeno licemerje – a šta sve sa ovima nije to. Shocked  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked  Cool  Twisted Evil 

Još jednom – „Memoari patrijarha srpskog Gavrila“, izdanje Sfairos, Beograd 1990, za one koji čitaju i ne lažu javno.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Zmago Jelincic

Počalji  Milan Čet Jul 10, 2014 7:25 pm

Хрвати су били злочинци у Другом светском рату, ништа нису платили за то. Тито и савезници су склопили договор по којим би Југославија остала у комаду. И због тога у Хрватској није дошло до денацификације као у западној и источној Немачкој. А Хрватска је остала усташка. Томе су допринели комунусти, јер се веђина усташа пресвукла после рата у комунисте. Хрватска је покушавала да одузима територије чак и после 1945. године. Када се 1939. стварала бановина Хрватска, кнез намесник Павле дао је Хрватима велеики део српске територије  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked  Shocked . И тада се почело са продајом српске, и са друге стране словеначке земље Shocked  Shocked  Shocked  Shocked . И ви и ми смо много изгубили и ова књига даје могућност да паметна политика направи оно што давно нисмо направили. Сада је та могућност, јер Југославија се распала и све треба да почне из оних темеља који су тада били постављени, и то тако а да се види које су земље имале државност, а то су са једне стране Србија и Црна Гора, а са друге, Словеначке земље, па и Далмација, а БиХ до неког степена.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Re: SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Počalji  Milan Sre Avg 06, 2014 2:30 pm

Peto oktobarci, i njihovi "instruktorI" plasiraju tezu, kako je 1944 Srbijica "okupirana"..i, kako su joj "okupatori" oteli 40.000 besplatne radne snage,bezemljasa,beskucnika i podstanara gazdinih stala, jer su im agrarnom reformom dodelili zemlju.. Sudbonosno "vracanje seljaka na brdovitom balkanu", pokrenula je uvozna banda DS..Djindjicevim usklikom, usklikom Kori Udovicki,.. "da radnik nema pravo na rad".."da ce Beograd da bude skup grad (na vodi), i ko nemoze da zivi, neka se vrati na selo odakle je dosao"..."kome je do postenja, neka ide kod Pahomija i Kacavende".."lepo bokca mi"...unistio im je Beogradsku industriju, i ne samo nju, rasprodao i izvezao masine i opremu, Tom, mudrom politikom, sa Beogradskih splavovaa, vratio je selu "onih 40.000 otetih seljaka", doduse vecinom KV,VKV,ING,TEHNICARE,da strucno okopavaju i vade repu nekom Miodragu Kosticu,okopavaju cuvenu salatu Bogoljuba Karica...itd
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Srbija kupuje svoje traktore ??

Počalji  Milan Sre Avg 06, 2014 5:00 pm

ndijski "Traktors end farm ekvipment" (Tractors and Farm Equipment - Tafe) pregovara o preuzimanju jednog od dva najveća istočnoevropska proizvođača traktora, "Industrije mašina i traktora" (IMT) i "Industrije motora Rakovica" (IMR). affraid  affraid  affraid 

Oba srpska proizvođača imaju godišnji kapacitet produkcije po oko 25.000 traktora. Firma Tafe, koja je u 2005. preuzela "Ajher traktors" (Eicher), sada pokriva 23 odsto tržišta Indije.

U indijskoj kompaniji kažu da, zbog zavisnosti indijske poljoprivrede od monsuna koja nepovoljno deluje na prodaju traktora, traže druga tržišta radi daljeg rasta.

U međuvremenu Tafe planira i da lansira "moćnije" traktore samo na tržištu SAD. U Americi će Tafe prodavati preko kompanije "Agko" (Agco) koja ima udeo od 24 odsto u indijskoj kompaniji.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Djindjic je vratio "pajtose u Beli dvor"

Počalji  Milan Sre Avg 06, 2014 9:32 pm

У процену имовине Карађорђевића требало би укључити и приходе од Акционарског друштва Борских рудника. Мањи број акција био је у власништву краља Александра, а већи страних компанија, првенствено француских. Упркос брижљиво уклоњеним правним траговима власништва, приближне процене говоре да је укупна имовина Карађорђевића непосредно пред рат вредела између 350 и 500 милиона америчких долара! Неки људи блиски породици Карађорђевић, знајући да је краљ имао значајна улагања у акције разних познатих компанија широм Европе, тврде чак да је њихова имовина износила фантастичне две и по милијарде долара?! Овде треба имати у виду да је вредност долара пред рат, а нарочито за време рата, расла, и да је милион долара тридесетих година много значајнија сума него данас. affraid affraid affraid affraid 
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Tu ce da prpomogne i clan krunskog saveta Emir od Kusturice

Počalji  Milan Čet Avg 07, 2014 3:25 pm

Пошто сам у школи учио руски, ђаци са којима сам свакодневно похађао наставу били су, у великом броју, дјеца голооточких затвореника. - Волио бих да радим у пошти, па да могу сваки дан штамбиљом ударати Тита по глави рекао ми је, у повјерењу, Душко Радовић, који је сједио у клупи испред мене. Необично занимање поштанског чиновника, који штамбиљем овјерава маркице са Титовим ликом, није изабрао због тога што је био лош ђак. Био је најбољи математичар у школи, од њега смо преписивали писмене задатке. Он је штамбиљем хтио да се освети Титу јер је његов отац осам година робијао на Голом отоку... Док ми је тајно саопштавао причу о штамбиљу, ударао је шаком по столу, прво полако, а онда све јаче. Личио је на члана шиптарског културно- умјетничког друштва, у коме учесници лако падају у транс, када их понесе танц. Узалуд сам га смиривао и упозоравао да ће бити избачен са часа. Ја сам друга Тита прихватао као саобраћајни знак у нашој улици; био је свуда присутан и правилно распоређен. Електроинжењер Сулејман Пипић је био очев пријатељ и тврдио је како на Тита треба гледати као на судбину. Послије роштиља, у кући овог Сулејмана, развила се дискусија о Титу. Мој отац је говорио: - То је обичан аустроугарски хохштаплер. Инжењер Пипић је тврдио: - Тито је наша судбина. - То је чисто исламско виђење ствари, код вас је све судбина. Да није тај Тито неки светац или нешто тако? Kao представник техничке интелигенције, овај Сулејман је у Судану уживао у плодовима Титове несврстане политике. Зарадио је тамо паре и направио кућу изнад Башчаршије. Остало му је новца, па је кредитирао куповину нашег "волксвагена 1300". - Ја ти кажем, Пипићу, тај конобар ће свима нама доћи главе - говорио је мој отац, а мајка се плашила и непрестано га вукла за рукав: - Мурате, зидови имају уши! - Нек имају - говорио је он - ја сам слободан човјек! А он је један обичан диктатор!
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Aneksije su u osnovi, uvodi u vece sukobe

Počalji  Milan Pet Avg 08, 2014 11:30 am

Amerika je, anektirala Kosovo i Metohiju, vojno zaposela bazom Bondstil,Draskovicevim potpisom ,Tadicevom "akcijom", ogranicila broj vojnika na mozda 2:1 sa vecom tehnologijom "pomenute dvojke".., spalila "visak naoruzanje"..uzela lovu preko "selezare svetske a nase"..hm,hm.. i dize svetsku bunu "protiv dahija", koje su "zapalile embahade zla"..a..? Ali, " srBski drug Kim",nema ni pracku, osim "prafoslafnog kandila"..da sacuva svetinje na tlu bez Srpskog naroda. affraid 
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Re: SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Počalji  Milan Sub Avg 30, 2014 5:45 pm

Vladika Filaret: Nemamo ni duše ni obraza, balimo o EU, a sve je teže narodu od vaše EU!
Vladika Mileševske eparhije Filaret na obeležavanju Velike Gospojine u selu Premćni kritikovao je Srpsku pravoslavnu crkvu i srpski i crnogorski državni vrh, pišu podgoričke Vijesti.
Vladika Filaret: Nemamo ni duše ni obraza, balimo o EU, a sve je teže narodu od vaše EU!
Filaret je za SPC rekao da je ne priznaje i da je nikada neće priznavati jer se “mnogo promenila i nije više kao što je nekad bila“. Shocked Shocked Shocked Shocked Very Happy
"Ovo nije crkva patrijarha Germana, ovo je neka nova crkva koju lično ja ne priznajem i neću je priznavati. Ja ću učiti kako su me moji profesori učili. Kako me je učio moj duhovni otac patrijarh German, tako ću ostati sa svojim narodom sa svojom crkvom“, rekao je Filaret u četvrtak u selu Premćani kod Pljevalja, na proslavi Velike Gospojine, slavi manastira Dovolja, prenosi ovaj dnevnik.
Ističući, ipak, da nikada neće izdati svoju crkvu i narod, on je pozvao okupljene da poslušaju njega, kako je za sebe rekao, najnevaljalijeg i najgoreg vladiku u SPC, koji nema čega da se boji ni stidi.
On je ocenio da Crna Gora i Srbija ne idu dobrim putem, jer “samo balimo o Evropskoj uniji dok narod sve siromašnije živi zbog EU“:
“Ovako vaši dedovi i pradedovi nisu činili i radili nego su čuvali obraz i dušu svoju spasavali. Danas nemamo ni duše ni obraza, samo znamo da balimo o EU, a sve teže i teže narodu od vaše EU. Nikakvi ste ljudi, nikakav smo narod, ako čekamo da nam neko iz Evrope donese tanjir čorbe”, naveo je vladika.
Čelnik eparhije SPC sa sedištem u Prijepolju, koja obuhvata i deo Crne Gore, kritikovao je odlazak srpskog i crnogorskog premijera Aleksandra Vučića i Mila Đukanovića u Berlin na konferenciju čiji je domaćin bila kancelarka Angela Merkel, koju je takođe kritikovao zajedno sa visokom predstavnicom EU Ketrin Ešton.
Konstatujući da su “usta srpskih i crnogorskih zvaničnika puna EU”, Filaret ih zamolio da ponekad pomenu i Rusiju.
“Kažite nekad Rusija, neće vam ništa biti, kažite i Balkan i neku drugu reč. Niste valjda toliko postali mutavi da ne znate nikakvu više reč izgovoriti od EU. Nemam ja ništa protiv EU, samo EU ima mnogo svojih problema, jada i belaja. Nemojte misliti da su čitav svet, Putin i Rusija ludi i blesavi, a samo ste vi, Crnogorci i naši Šumadinci pametni…”, naveo je vladika, prenose Vijesti.
On je kazao da je bruka što uvodimo sankcije Rusiji, nazivajući one koji su to uradili bedama. On je kazao da Srbija povećanjem nataliteta za 20 godina može vratiti Kosovo bez ijednog ispaljenog metka.
“Srbija, ako hoće Kosovo, ne treba da se klanja onom koji joj je uzeo Kosovo, već neka vodi politiku nataliteta. I vi niste u Crnoj Gori ništa bolji, nego ste još gori. Podgorica, Ulcinj, Bar i Budva se pune nekim drugim svetom”, rekao je vladika.
Između ostalog, Filaret je rekao da Turska nije prijatelj “srpskoj crkvi i srpskome narodu“ i da još ne mogu da obnove ono što su im porušili pre više vekova.
“Evo ponovo nam ulaze na velika vrata kao tobože veliki prijatelji. Neka vam budu prijatelji, vaša je to potpuno privatna stvar koga ćete uzeti za prijatelja. Kuku ti ga i vama i nama ostanemo li ovakvi kakvi jesmo, jer smo slepi, ćoravi i gluvi“, rekao je Filaret.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty "Spremni"..a..? jos samo da proda ostatak sasije,

Počalji  Milan Ned Avg 31, 2014 5:59 pm

“Багер у Пеку био је у исправном стању и радио је за време партизана 1941 Very Happy . године. Истим је руководио рударски инжењер Томић Драгиша. Када су четници војводе Воје Триброђанина узели власт од партизана, исти су исекли нову багерску елеваторску траку и тиме онеспособили багер за даљи рад. Остатак траке узео је лично Воја Триброђанин да би правио опанке за своје четнике affraid affraid affraid affraid . Затим, по наређењу Воје Триброђанина и капетана Дуке, који је за време четника био шеф техничке радионице за израду бомби, долазили су Дукини четници-мајстори и односили са багера резервне делове од метала и друге ствари. На крају су дизалицом подигли све машине на багеру и са истих однели металне лагере и друге делове и тако "онеспособили" машине. Бугари и Немци су такође узимали многе ствари са багера и то: флашенцуге, ланце и други алат који су нашли, затим нафту и висећи мост на багеру.” pirat pirat pirat
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Re: SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Počalji  Milan Čet Sep 11, 2014 2:10 pm

Народна библиотека у Рековцу протерала хероје из Великог рата и осниваче „Политике” из свог назива
Народна библиотека „Др Милован Спасић” (Фото А. Апостоловски)
Рековац – Прођох Левач, прођох Шумадију, а у епицентру, варош Рековац. Чувар банке је опрезан на дужности. Ни мува не може да му промакне, а камоли странац. Сви се знају у овом крају, па кад дође неко са стране, одмах постаје варошка вест. Једна главна улица и низ кућа уздуж, у којима живи око 2.000 људи.
Ко ли је сад па овај, мисли се чувар. И још се усуђује да фотографише библиотеку?
– Да ли знате да се ова библиотека некада звала „Рибникар” – питам чувара показујући на сиву зграду преко пута банке.
– Рибникари? Који су ти сад па они? Да нису оне комуњаре? Мада, и сада владају „црвени ђаволи” – прича чувар, алудирајући ваљда на локалну власт – социјалисте и Палмину Јединствену Србију.
Ако будни чувар банке и вароши није дужан да познаје српску историју, ваљда то треба да зна директорка Народне библиотеке „Др Милован Спасић”. Биљана Томић није нарочито срећна што долазим. Библиотека се до пре четири године звала „Рибникар”, по породици која је основала „Политику”. Сада се та сива зграда зове по др Миловану Спасићу, првом човеку који је докторирао у Рековцу.
Али како је могуће да библиотека промени име које је добила по оснивачима и власницима „Политике” Владиславу и Дарку Рибникару, новинарима и уредницима који су, као официри српске војске, погинули у жестоким борбама почетком Првог светског рата на Mачковом камену, пре тачно jедан век. Дарко 31. августа, а Владислав 1. септембра 1914. године.
Владислав био jе оснивач и главни и одговорни уредник, а Дарко, такође, резервни официр, био jе уредник и новинар „Политике”. Рибникари су основали „Политику” која, ево, траје век и нешто. Створили су новине које су опстале као најстарије и најутицајније у региону. Али, очигледно, оснивачи таквог листа и хероји Великог рата, нису имали довољно заслуга да опстану као део историје мале варошице.
Шта би се догодило да у некој другој земљи локална библиотека учини нешто тако скандалозно? Управница Томић нерадо пристаје на разговор и одбија сваку помисао да је реч о грешци, а камоли о скандалу. Иако тада није била директорка, дакле, ни одговорна за промену имена установе културе, нашла се у небраном грожђу. Али она правда изгнанство Рибникара из рековачке библиотеке.
– Зашто вам је то сада тако важно? Вероватно су у библиотеци, када су мењали име, мислили да је то био Владислав Рибникар, члан ЦК КПЈ. У његовој кући је Тито подигао устанак, зар не – мисли се управница.
Мада, није Владислав био типичан комуниста. Имао је вилу на Дедињу и пре 1944. године. Чак и да је тако, па да је тадашња управа библиотеке мислила да прецртава Рибникара у чијој је вили донета одлука о устанку против немачке окупације, 4. јула 1941. године, био је то устанак против нацизма и почетак народноослободилачке борбе. Зар је, забога, иједан од организатора устанка против Хитлера недостојан да његово име буде исписано на згради варошке библиотеке? Ако се уопште мислило на њега.
– Све тече, све се мења – покушава да филозофски оправда овакав поступак једна од библиотекарки, Гордана.
Ако је тако, зашто библиотека онда није названа по Хераклиту? Управница Томић покушава да спусти лопту и оправда у најмању руку недоличан чин њених претходника, сматрајући да је др Милован Спасић личност од несумњивог угледа и да, такође, има велике заслуге за развој српске, а не само рековачке културе.
– Спасић је докторирао на Филозофском факултету у Берлину 1843. године и сматра се првим библиотекаром народне библиотеке Србије. Вероватно су локалне власти пре четири године желеле да библиотека, уместо Рибникара, носи име угледног човека рођеног у Рековцу – прича садашња управница.
Председник општине садашњи, социјалиста Предраг Ђорђевић, не жели никако да коментарише нестанак Рибникара. Управница макар покушава да како-тако вади флеке бивше власти, а председник општине који поставља Управни одбор библиотеке упорно избегава сваки разговор на ту тему, општински лидер, у време када је промењено име библиотеке, лекар Драган Продановић, члан Демократске странке, не само да оправдава тај поступак него сматра да је то питање потпуно неважно!
– Чак се и не сећам како смо то учинили. Што се мене тиче, бавио сам се много значајнијим питањима у животу – прича бивши председник општине Рековац, сада лекар у локалном Дому здравља.
Председница Управног одбора библиотеке, која је председавала на седници 15. јуна 2010. године, када је промењено име библиотеци, Милена Дејановић (ДС), учитељица у Основној школи „Светозар Марковић” понавља, отприлике, сличне аргументе.
– Иницијатива није била уперена против Рибникара, већ смо желели да подсетимо на име др Милована Спасића. Било је заступљено опште мишљење о промени имена библиотеке, иако је та установа имала велике привилегије од „Политике” која је слала књиге у Рековац – каже Милена Дејановић.
Био је то општи консензус тадашње коалиције на власти коју су чинили ДС, СПС и ЈС. Сви актери приче о промени имена народне библиотеке су још у Рековцу. Садашња управница Биљана Томић је само променила странку. Из ДС-а је прешла у СНС. Некадашња управница библиотеке Ана Радовановић Вученов, у време када је библиотека скинула плочу са називом Рибникар, једина је која сада живи у Београду. Из библиотеке је, рекоше мештани и њене бивше колегинице, отишла у – „БИА, или тако нешто”.
Шта год да је, тајанствено је. Е, сад, шта некадашња управница варошке библиотеке ради у пословима безбедности, бог ће га знати.
Остаје горак укус због протеривања Рибникара од људи који су бирани на јавне функције ваљда и због тога да би чували сећање на хероје из Великог рата – ако већ нису желели да чувају успомену на велике новинаре.
Управница Томић ипак жели да ублажи горак утисак после слатке кафе коју смо попили. У депоу библиотеке са 350 чланова чувају се стари примерци „Политикиног забавника”. И још много књига које је „Политика” слала варошкој библиотеци.

Основана пре 86 година
Народна библиотека у Рековцу основана је 12. октобра 1928. године и као читаоницу ју је отворила група левичарских интелектуалаца са професором Петром Поповићем. Непосредно после Другог светског рата, отварају се читаонице и у већим левачким селима. Управник библиотеке Бративоје Марковић дошао је на идеју да успостави сарадњу са тадашњим предузећем НИРО „Политика” и 12. октобра 1987. године, она добија име „Рибникар”.
Александар Апостоловски
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Pescanik

Počalji  Milan Pon Nov 10, 2014 1:54 pm



Odnosi između Komunističke partije Jugoslavije (KPJ), osnovane 1920. godine, i Komunističke partije SSSR (boljševika), nikada nisu bili jednostavni. Moskva je već dvadesetih godina 20. veka bila prinuđena da posegne u unutrašnje razmirice među raznim strujama koje su nastale unutar KPJ, i čak da ukloni njenog generalnog sekretara Simu Markovića. Zbog njegovog neprihvatanja lenjinskog načela o samoopredeljenju naroda, s njim je u polemiku stupio sam Staljin, što je Markovića u vreme velike čistke godina 1936/38 koštalo glave. Ništa bolje nije prošao ni njegov naslednik, Milan Gorkić, koji je zbog nesreće sa ekspedicijom jugoslovenskih dobrovoljaca za Španiju godine 1936, iz Pariza pozvan u Moskvu i nestao u Lubjanki.

S trećim generalnim sekretarom, kojega je Kominterna (IKKI) postavila na čelo KPJ, činilo se da neće biti problema: Josip Broz Tito nije bio intelektualac i po shvatanju nadležnih u kadrovskom Odseku IKKI nije imao ni dovoljno znanja o marksističkoj doktrini. Otuda očekivanje da će savesno ispunjavati uputstva koja dolaze iz centrale „firme“, kako se govorilo u Kominterni. Sve do izbijanja Drugog svetskog rata, izgledalo je da je ta pretpostavka tačna, iako je Tito već 1940. godine u svojoj revolucionarnoj vrućici nameravao da sruši kraljevsku vladu i dograbi vlast, što je Moskva odlučno zabranila.

U trenutku kada su Hitler i Musolini zajedno sa Mađarima i Bugarima 6. aprila 1941. napali i raskomadali Jugoslaviju, došlo je do prvog raskola između Tita i Saljina. Tito je naime želeo da iskoristi priliku za ostvarivanje svojih revolucionarnih planova, dok je Staljin tvrdio – sve dok 22. juna Sovjetski savez nije postao žrtva Hitlerovog napada – da se radi o „domovinskom ratu“ koji sa revolucijom nema nikakve veze. Otud niz razilaženja, koja su uticala na odnose između Moskve i Titovog Vrhovnog štaba sve do 1945. godine, pa su se nastavila i posle pobede.

Sticao se utisak da je Jugoslavija potpuno pristupila sovjetskom taboru i postala čak najpravoverniji satelit Staljinove imperije. U stvari, zakulisna trenja su se nastavljala, kako zbog ideoloških tako i zbog geostrateških neslaganja. Nasuprot Staljinu, koji je bio izuzetno nepoverljiv prema Zapadu, Tito je želeo da širi revoluciju u prostoru Mediterana (u Grčkoj i Italiji), istovremeno nije želeo da se odrekne autonomije, koja je nastala kao posledica činjenice da na tlu Jugoslavije nije dominirala Crvena armija. Tako nastaje raskol koji je počeo da se oblikuje u prvoj polovini 1948, kada je između vrhova KPJ i KPSS došlo do tajne prepiske, u kojoj je bilo postavljeno pitanje da li dogma „demokratskog centralizma“ treba da važi ili ne. Zbog tvrdnje Tita i njegovih saradnika da imaju pravo, pre svega jer su ga sami izborili, na sopstveni put u socijalizam, Staljin ih je izopštio iz Informbiroa – zajednice koja je povezivala sve najvažnije komunističke partije Evrope, u nadi da će ih srušiti, ako uspe da ih izoluje.

Tu se začela povest koja je dala pečat evropskom socijalističkom pokretu u narednoj deceniji. Tito naime nije klonuo, već naprotiv, uz pomoć Zapada, „ostao na površini“, da upotrebimo reči britanskog ministra spoljnih poslova, Ernesta Bevana. I još više: dozvolio je svojim saradnicima Edvardu Kardelju, Borisu Kidriču, Milovanu Đilasu i drugima da nastave sa razvijanjem ideja o samostalnom putu u socijalizam, što je već 1950. godine rezultiralo prvim znacima samoupravnog sistema, koji se oslanjao na Marksovo geslo „Fabrike radnicima“. U polemici sa Staljinovim režimom, koji je ustanovio partijski nomenklaturni nadzor nad društvom i koji se izvrgnuo u „državni kapitalizam“, jugoslovenski ideolozi su počeli da otkrivaju evropske korene socijalizma. Ne samo Marksa, Engelsa i iskustva Pariske komune, već i francuske socijaliste utopiste 19. veka. Bili su toliko drski da su prihvatali čak i ideje katoličkih socijalnih mislilaca, pre svega Andreja Gosara, koji je prvi u Sloveniji još dvadesetih godina prošlog veka razvijao misao o radničkoj samoupravi. Pritom su uspostavili tesne veze sa britanskim laburistima (Anojrin Bevan, Hju Gejtskel, Sam Votson, Dejvid Inals), sa skandinavskim, belgijskim (Maks Buset) i nemačkim socijaldemokratima (Herbert Vener, Vili Brant).

Tokom tri decenije, pre svega su sa Skandinavcima razvili živu debatu o perspektivi socijalizma u Evropi i svetu. Radilo se o razmeni mišljenja koje je bilo sudbonosno za Milovana Đilasa, koji je u svojoj privrženosti britanskim levičarima išao tako daleko da je krajem 1953. postavio pitanje političkog pluralizma u Jugoslaviji, što Tito nije bio spreman da prihvati. Đilas je zbog toga izgubio sve partijske funkcije i sledećih godina dospeo u zatvor, jer je postao neskriveni protivnik sistema. Njegov oprezniiji kolega i istomišljenik, Edvard Kardelj, ostao je na vlasti da bi i dalje neumorno tragao za socijalizmom „sa ljudskim likom“, u čemu se jako oslanjao na skandinavske sagovornike švedskog premijera Tage Erlandera, vođu norveške radničke partije, i premijera Einara Gerhardsena, danskog ministra spoljnih poslova Hansa Kristijana Hansena, i osnivača Socijalističke narodne stranke, Aksela Larsena, koji je Tita i Kardelja poznavao još iz vremena zajedničkog boravka u Moskvi.

To je za sovjete bila anatema, jer su u tome videli opasnu kritiku svog režima, iako su posle Staljinove smrti odnosi Moskve i Beograda, pre svega na insistiranje Hruščova, počeli da se normalizuju. Već oktobra 1954. vodeći sovjetski idelog M. A. Suslov je izuzetno ošto komentarisao govor Kardelja u Oslu pod naslovom „Socijalistička demokratija u jugoslovenskoj praksi“. U oceni tog govora Suslov je napisao da Kardelj „u svim svojim političkim pogledima … nije niti komunist niti marksist-lenjinist, već socijaldemokrata“. Tako je započeta ideološka borba koja je trajala sve do Kardeljeve smrti, kao što je vidljivo iz njegovog dosijea koji se čuva u Moskvi.

U Skandinaviji je Kardelj sa velikim interesovanjem opažao razvoj političko-administrativnog uređenja opštinskih uprava, dok je Skandinavce veoma privlačio jugoslovenski eksperiment samouprave u fabrikama i preduzećima. „If you succeed“, rekao je Tage Erlander na kraju posete Jugoslaviji 1957, „it will be great thing“. Treba još upozoriti da se nije radilo samo o ideološkim nego i političkim diskusijama. Jugoslovene je pre svega interesovala švedska „aktivna neutralnost“, kao i namera skandinavskih država da svoje područje očuvaju bez atomskog oružja (atom free zone). Kardelj je baš na osnovu razgovora sa skandinavskim političarima razvio tezu o odgovornosti malih država u međunarodnoj politici, odnosno da se sudbina čovečanstva ne može prepustiti samo velikim silama članicama „atomskog kluba“. Istovremeno, došao je do saznanja da razvoj socijalizma nije isključivo u domenu država u kojima se posle rata našao na vlasti, već da u tom procesu učestvuju i države sa pluralističkom političkom tradicijom i kapitalističkim privrednim uređenjem. To saznanje organski je najbolje izložio u programu Saveza komunista Jugoslavije, koji je prihvatio Sedmi kongres, s proleća 1958. godine u Ljubljani. Program je u Moskvi ocenjen kao revizionistički i opasan, pa je narednih godina opet zametnuta ideološka polemika, u kojoj su se veoma angažovali Kinezi i Albanci (dok su Poljaci na čelu sa Vladislavom Gomulkom pokušali bezuspešno da posreduju).

Kada je Kardelj 1960. godine u trenutku dramatičnog zaoštravanja odnosa između blokova napisao svoju raspravu „Socijalizam i rat“, Pravda je, pre nego što je knjiga stigla do javnosti, objavila negirajući članak. U njemu je Azumarijan Korionov žigosao Kardeljevu tvrdnju da su velike sile podjednako odgovorne za očuvanje mira u svetu, kao „teoretsku manipulaciju, čiji je rezultat činjenica da od marksističko-lenjinističke argumentacije datog pitanja ne ostaje ništa“ (Pravda 2.9.1960).

Iako su se posle 1961. godine odnosi Moskve i Beograda na političkom nivou popravili, pored ostaloga i zbog zajedničkog stava prema kineskoj „kulturnoj revoluciji“, ne bi se moglo reći da je na ideološkom nivou došlo do pomirenja. Crna ovca za moskovske ideologe ostao je Edvard Kardelj, koji je još u toku rata govorio da će politička struktura socijalističke Jugoslavije biti drugačija od sovjetske, jer će u njoj pored postojanja komunističke partije biti ustavno organizovan narodnooslobodilački front. Kada se to kasnije i dogodilo sa ustanovljavanjem Narodnog fronta, to je postala centralna tačka sovjetske kritike, kao: partiju ste utopili u seljaštvo. Naslednik Narodnog fronta, Socijalistički savez radnog naroda, pri čijem se organizovanju Kardelj veoma angažovao, služio je od 1953. godine pa na dalje kao povezujući instrument sa socijalistima u svetu, koji su nerado stupali u kontakt s komunističkom partijom. Ako tome još dodamo činjenicu da je Kardelj, po sovjetskim tvrdnjama, još u toku narodno oslobodilačkog rata bio protiv tesne veze Jugoslavije i SSSR, u uverenju da je za Jugoslaviju dobro da očuva dobre odnose kako sa Istokom tako i sa Zapadom, lakše je razumeti to što u Moskvi na njega nije gledano sa velikim simpatijama.

Taj odnos se dodatno pokvario kada je Kardelj zauzeo kritičan stav prema obećanju, koje je proglašeno u novom programu KPSS 1961, da će već sadašnja generacija sovjetskih državljana živeti u komunizmu. Kako je pisao Najdan Pašić, jedan od bliskih saradnika na komentaru pomenutog programa, Marks i Engels su još pre sto godina pokopali mit o „narodnoj“ besklasnoj državi. Po njemu, radilo se o naučno praznom i politički štetnom ideološkom fetišu, jer marksizam jeste predvideo odumiranje države u socijalizmu, ali kao posledicu demokratizacije privrednog i socijalnog života. Staljin se toj tezi suprotstavio tako što je proglasio zakon o jačanju države u fazi koja prethodi komunizmu. Ona bi imala funkcije ne samo da se bori protiv klasnog neprijatelja, nego i da razvija funkcije (privredne, organizacijske, kulturne i obrazovne), što je imalo za posledicu da su njen monopol i autoritet nad društvom dodatno ojačani (Socijalizam, br. 5-6, 1961).

Protiv takvog poimanja komunizma, koje je po Kardeljevom mišljenju bilo suštinski pogrešno, jer stvara uslove za birokratsku vlast partije nad društvom, slovenački ideolog se borio celog života. Kriza koja je nastala 1968. godine zbog nasilnog gušenja Praškog proleća, još više je ubedila Kardelja da u Sovjetskom savezu staljinizam nikada nije u klici zatrt, već je ostao impuls za dalje razrađivanje sopstvene utopije. U tom se smislu sedamdesetih godina razvio zanimljiv dijalog sa italijanskim, francuskim i španskim „evrokomunistima“ (što je Moskva očito budno pratila i komentarisala), ali bez namere da se Jugoslavija tome pridruži. Kardelj je već bio ubeđen da politički pluralizam nije garancija ostvarivanja prave demokratije.

Ova istraživanja imala su za cilj da prikažu kompleksnu ideološku debatu koja se razvila nakon razlaza Tita i Staljina, ne samo na bilateralnoj ravni između Beograda i Moskve, već na multilateralnoj, jer je zaokupila i evropske socijaliste i socijaldemokrate, Skandinavce u prvom redu, a kasnije i „evrokomuniste“ (Enriko Berlinguer, Žorž Marše, Santijago Kastiljo). Radi se o poglavlju evropske političke misli u drugoj polovini XX veka, koje još nije dovoljno obrađeno i koje nudi interesantan zaključak: pored “nesvrstane“ spoljne politike u Aziji, Africi i Latinskoj Americi, Jugosloveni su do Titove smrti vodili i paralelnu ideološku politiku, koja je imala za cilj da obuzdava Moskvu u evropskom političkom prostoru i spreči uspostavljanje njene političke hegemonije.

Pritom valja upozoriti da se radilo o politici koja je, uprkos svojoj naizgled raznolikosti, imala kao bog Janus dva lica: Zbog partizanskog otpora fašizmu i nacizmu, kao i zbog otpora Staljinu, Jugosloveni su imali moralno pravo da povežu borbu za nacionalnu slobodu i socijalni preobražaj u jedan ideološki narativ, da ih postave kao dve varijante iste težinje ka oslobođenju čoveka. To usmerenje i takav stav Moskvi su bili nadasve neprijatni, što je za posledicu imalo tridesetogodišnji sukob jugoslovenskog Davida i sovjetskog Golijata, kao jedinstven primer u evropskom istorijskom iskustvu.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST Empty Re: SRBIJA SPREMNA ZA NOVU IZAZOVNU BUDUCNOST

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 1 od 4 1, 2, 3, 4  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu