Vedrana Rudan
Strana 1 od 1
Vedrana Rudan
Prenosimo ceo tekst Vedrane Rudan:
Andželina Žoli u Zagrebu
Aleluja, Aleluja! I na prostoru “Regiona” ukazala se Velika Majka Angelina Jolie. Nije došla sa svojom mnogobrojnom djecom i stotinu dadilja jer su u Sarajevu sige padale sa krovova.
Žao mi je što anoreksična bivša drogerašica baš nikad nije osjetila potrebu da uz egzotično dijete iz neke divlje Kambodže usvoji i neko siromašno crno ili bijelo dijete, svejedno, iz Amerike.
Svi znamo da i u Americi žive milijuni gladnih mališana samo…To se jednostavno ne nosi. Kakva bi to bila poruka, vući za ručicu mršavo, prebolesno, gladno njujorško dijete?
Smije li Big Mama roniti suze iz očiju premazanih šminkom otpornom na tekućinu nad sudbinom vlastite zemlje? Malo morgen, rekao bi pokojni Milošević.
Smije li Angeline Jolie snimiti ljubavni film o Libijki kojoj su Ameri zatrli svu rodbinu i Amera koji je to učinio? Smjela bi jedino kad bi u filmu pokojni Libijci puni ljubavi silovali Amera.
Ali doći u Region i prodavati nam priču o “lošim momcima” i “srpskom narodu koji je dobar” mnogo je lakše. Preciznije, poželjno. Krajnje precizno, Jolie je jednostavno dobila zadatak i logistiku.
Tko normalan može povjerovati da je Jolie “režiserka”, “scenaristica”…Smije li se tako vrijeđati ozbiljna profesija?
Naravno da mi Indijanci sa ovih prostora koji smo od Amera dobili šarena stakalca u obliku filma “o ljubavi” ne možemo iz svoje kože.
U Zetri je plakalo nekoliko milijuna Bosanaca uvjerenih da su ih silovali i da ih siluju i da će ih silovati “Srbi”. Odavde do vječnosti.
Mi ćemo sutra gledati Jolie u Zagrebu i skupa s njom liti gorke suze nad silovanim Bosancima i s užitkom u sebi jebati mater “Srbima”. U sebi jer je glasno jebanje “Srba” u Hrvatskoj u međuvremenu postalo politički nekorektno.
Koju i kakvu je ulogu u klanju u našoj bivšoj zemlji igrala i igra domovina Suzane Jolie nikad nećemo saznati. A i koga briga. Ako budemo dobri Angelina će usvojiti neko Bosanče bez ruku i nogu da svijet podsjeti na divljake sa Balkanu.
Priznajem. Jebe mi se i za Jolie, njene suze i frku koja se digla oko “njenog” filma.Ja i dalje čekam film u kome ću vidjeti kako kršni Amer jebe čitav svijet.
Neću dočekati film ali da osjećam američki kurac u guzici iz dana u dan, iz godine u godinu, da će me šarafiti dok sam živa, to osjećam. To će osjećati i splitska dječica koja će umirati od raka kad se u Lori budu prali američki ratni brodovi.
Film Angeline Jolie o silovanju sigurno je potresan, baš, ono, potresan. Naravno.Tko o silovanju može napraviti bolji film od silovatelja?
Andželina Žoli u Zagrebu
Aleluja, Aleluja! I na prostoru “Regiona” ukazala se Velika Majka Angelina Jolie. Nije došla sa svojom mnogobrojnom djecom i stotinu dadilja jer su u Sarajevu sige padale sa krovova.
Žao mi je što anoreksična bivša drogerašica baš nikad nije osjetila potrebu da uz egzotično dijete iz neke divlje Kambodže usvoji i neko siromašno crno ili bijelo dijete, svejedno, iz Amerike.
Svi znamo da i u Americi žive milijuni gladnih mališana samo…To se jednostavno ne nosi. Kakva bi to bila poruka, vući za ručicu mršavo, prebolesno, gladno njujorško dijete?
Smije li Big Mama roniti suze iz očiju premazanih šminkom otpornom na tekućinu nad sudbinom vlastite zemlje? Malo morgen, rekao bi pokojni Milošević.
Smije li Angeline Jolie snimiti ljubavni film o Libijki kojoj su Ameri zatrli svu rodbinu i Amera koji je to učinio? Smjela bi jedino kad bi u filmu pokojni Libijci puni ljubavi silovali Amera.
Ali doći u Region i prodavati nam priču o “lošim momcima” i “srpskom narodu koji je dobar” mnogo je lakše. Preciznije, poželjno. Krajnje precizno, Jolie je jednostavno dobila zadatak i logistiku.
Tko normalan može povjerovati da je Jolie “režiserka”, “scenaristica”…Smije li se tako vrijeđati ozbiljna profesija?
Naravno da mi Indijanci sa ovih prostora koji smo od Amera dobili šarena stakalca u obliku filma “o ljubavi” ne možemo iz svoje kože.
U Zetri je plakalo nekoliko milijuna Bosanaca uvjerenih da su ih silovali i da ih siluju i da će ih silovati “Srbi”. Odavde do vječnosti.
Mi ćemo sutra gledati Jolie u Zagrebu i skupa s njom liti gorke suze nad silovanim Bosancima i s užitkom u sebi jebati mater “Srbima”. U sebi jer je glasno jebanje “Srba” u Hrvatskoj u međuvremenu postalo politički nekorektno.
Koju i kakvu je ulogu u klanju u našoj bivšoj zemlji igrala i igra domovina Suzane Jolie nikad nećemo saznati. A i koga briga. Ako budemo dobri Angelina će usvojiti neko Bosanče bez ruku i nogu da svijet podsjeti na divljake sa Balkanu.
Priznajem. Jebe mi se i za Jolie, njene suze i frku koja se digla oko “njenog” filma.Ja i dalje čekam film u kome ću vidjeti kako kršni Amer jebe čitav svijet.
Neću dočekati film ali da osjećam američki kurac u guzici iz dana u dan, iz godine u godinu, da će me šarafiti dok sam živa, to osjećam. To će osjećati i splitska dječica koja će umirati od raka kad se u Lori budu prali američki ratni brodovi.
Film Angeline Jolie o silovanju sigurno je potresan, baš, ono, potresan. Naravno.Tko o silovanju može napraviti bolji film od silovatelja?
Re: Vedrana Rudan
zločinima u Hrvatskoj i BiH
Pobedio sam ustašu u sebi!
Hrvatski novinar i hrišćanski teolog Drago Pilsel, čovek koji je među prvima progovorio o ratnim zločinima nad Srbima u Hrvatskoj nakon "Oluje", u intervjuu za Press RS govori o svojoj pobedi nad ustaštvom, o međunacionalnim odnosima i ratnim zločinima na ovim prostorima, ali i o nespremnosti ovdašnjih političkih lidera da se obračunaju sa nacifašistima u njihovim zemljama.
Pilsel na početku našeg razgovora objašnjava kako je od deteta iz porodice ustaških emigranata, u čiju je kuću u Argentini dolazio i porodični prijatelj Ante Pavelić, dolaskom iz Argentine u maju 1989. godine, postao jedan od najangažovanijih antifašista u Hrvatskoj.
- Pošto pretpostavljam da ogromna većina čitalaca nije uzela u ruke moju autobiografiju ''Argentinski roman'' najpre bih rekao da sam bio produkt vremena i mesta u kojem sam odrastao a to je jedan segment ustaške emigracije u Patagoniji i u Buenos Ajresu. Ja, naprosto, nisam znao za drugo. Kako sam rastao i kako sam se obrazovao, počeo sam rešavati pitanje koje mi je postavio jedan argentinski katolički sveštenik, isusovac i kolega pape Franje, a koje je otprilike glasilo ovako: ''Drago, do kada ćeš radnim danom glumiti argentinskog borca protiv diktature i biti aktivista za ljudska prava, a vikendom se ponašati kao hrvatski fašista?'' Na to pitanje, dakako, sa šesnaest godina, 1978, nisam umeo odmah da odgovorim. Danas znam da je ono bitno odredilo moj život.
Pobedio sam ustašu u sebi!
Hrvatski novinar i hrišćanski teolog Drago Pilsel, čovek koji je među prvima progovorio o ratnim zločinima nad Srbima u Hrvatskoj nakon "Oluje", u intervjuu za Press RS govori o svojoj pobedi nad ustaštvom, o međunacionalnim odnosima i ratnim zločinima na ovim prostorima, ali i o nespremnosti ovdašnjih političkih lidera da se obračunaju sa nacifašistima u njihovim zemljama.
Pilsel na početku našeg razgovora objašnjava kako je od deteta iz porodice ustaških emigranata, u čiju je kuću u Argentini dolazio i porodični prijatelj Ante Pavelić, dolaskom iz Argentine u maju 1989. godine, postao jedan od najangažovanijih antifašista u Hrvatskoj.
- Pošto pretpostavljam da ogromna većina čitalaca nije uzela u ruke moju autobiografiju ''Argentinski roman'' najpre bih rekao da sam bio produkt vremena i mesta u kojem sam odrastao a to je jedan segment ustaške emigracije u Patagoniji i u Buenos Ajresu. Ja, naprosto, nisam znao za drugo. Kako sam rastao i kako sam se obrazovao, počeo sam rešavati pitanje koje mi je postavio jedan argentinski katolički sveštenik, isusovac i kolega pape Franje, a koje je otprilike glasilo ovako: ''Drago, do kada ćeš radnim danom glumiti argentinskog borca protiv diktature i biti aktivista za ljudska prava, a vikendom se ponašati kao hrvatski fašista?'' Na to pitanje, dakako, sa šesnaest godina, 1978, nisam umeo odmah da odgovorim. Danas znam da je ono bitno odredilo moj život.
Strana 1 od 1
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu