FORUM - Web magazin KOMUNISTI
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Komunisti Republike Srpske Krajine

2 posters

Strana 15 od 25 Prethodni  1 ... 9 ... 14, 15, 16 ... 20 ... 25  Sledeći

Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Srbi....razmislite, organizujte se, trazite od Vlade RSK

Počalji  Milan Ned Avg 21, 2011 10:53 pm

ANGAŽMANI HRVATSKIH FIRMI
I sami znate da je Uzelac ostao u Vladi Hrvatske uprkos tom žestokom antisrpskom potezu, kakav je priznanje komadanja Srbije. Bila je to jedinstvena prilika da Pupavac hrvatskim koalicionim partnerima, HDZ-u pre svega, postavi pitanje o teritorijalno-političkoj autonomiji za Srbe u Hrvatskoj, na prostoru gde su predstavljali većinu prema popisu iz 1991. godine. Mogao je da kaže; ako je dobro da Albanci dobiju još jednu nacionalnu državu, ovoga puta na tlu Srbije, zbog čega Srbi u Hrvatskoj, kao svojevremeno konstitutivan narod, ne bi imali teritorijalno-političku autonomiju? Znam da deluje naivno i da Pupovac to nikada neće izgovoriti.
Šta se u međuvremenu događalo na ovim prostorima osetili ste na sopstvenoj koži. I nova hrvatska država, garnitura koja je nasledila Ivicu Račana, sa Tuđmanom na čelu, koristila je i još uvek koristi Kosovo kao oružje kad god se proceni da Srbiji treba otežati položaj, i unutrašnji i međunarodni.
Istina, Tuđman je tu bio nešto oprezniji nego njegov naslednik Mesić, iz razloga što je u Šiptarima, kako su kasnije iznosili njegovi bliski saradnici, video narod „izvan svakog civilizacijskog kruga“ i činio je sve da Hrvatsku odbrani od upliva raznih albanskih mafijaških organizacija.
Mesić je u kampanju za predsedničke izbore 2000. godine, u kojoj je pobedio, krenuo potpomognut šiptarskim kapitalom. Logistiku u tom smislu obezbeđivao mu je izvesni Amir Muharemi koji će kasnije dobiti čelnu poziciju u misiji Hrvatske pri Ujedinjenim nacijama, a pre toga je bio ambasador Hrvatske u Turskoj i Uzbekistanu. Iz UN-a je brzo povučen, posle intervencije Amerike koja je upozorila Zagreb da se radi o klasičnom kriminalcu, čoveku sa jakim uticajem u albanskoj organizaciji za distribuciju i prodaju droge na tlu SAD. Mesiću to nije smetalo da Muharemija potom (prvog aprila 2008. godine) imenuje za šefa svoga Kabineta.
Boraveći na Kosovu, 8. januara 2010. godine, u svojstvu predsednika Hrvatske, Mesić je u tamošnjoj skupštini bez uvijanja priznao ono što su Srbi znali od početka: hrvatsko-šiptarsko savezništvo u razbijanju Jugoslavije.
Predsednica Vlade Hrvatske Jadranka Kosor odlazi 24. avgusta u Prištinu. Iz njenog Kabineta je saopšteno da će se u delegaciji naći i brojni poslovni ljudi, što bi trebalo da rezultira novim angažmanima hrvatskih firmi na Kosovu.
Ne bi me iznenadilo da Kosorova u povratku sleti u Beograd i susretne se sa Borisom Tadićem. Dostojanstvo, državno i lično, u Pionirskom parku odavno ne stanuje.
.......................................................................................
Za kraj evo jednog pitanja: Zbog čega Srbi iz Hrvatske, bar ovi proterani, njihovi intelektualci ili oni koji su ostali u Hrvatskoj (a ne služe Miloradu Pupavcu) otvoreno ne zahtevaju teritorijalno-političku autonomiju Srba u Hrvatskoj? Od slučaja Kosovo za tako nešto nemaju jači argument. Verujem da je za ovu inicijativu došlo vreme. Kakav god bio ishod.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty ,

Počalji  Milan Sub Avg 27, 2011 7:51 pm

Crveni kutak...
Svaka čast svima navedenima,ali to je sve ništa kada se usporedi sa baštinom RNK (radnički nogometni klub) Splita,mlađeg Hajdukovog brata,čija je prva postava 1941 godine iz kopački otišla u partizane,oformivši Prvi splitski partizanski odred.

Prošle sezone RNK Split je postao članom Prve hrvatske nogometne lige,nakon godina potucanja po nižim natjecateljskim rangovima.Iako je u imenu zadržao prefiks "radnički",pod novom upravom hercegovačkih tajkuna braće Žužul malo je od toga ostalo,a da bi se brže-bolje posuli pepelom po glavi i pokajali za "mračnu protuhrvatsku prošlost",nova garnitura klupskih funkcionera požurila je na Bleiburg da položi vijence.

Da ironija bude veća,splitove mladiće partizane opkolile su u okolici Sinja zajedno sa Talijanima upravo ustaše te ih zarobljene i isprebijane odvukle na strijeljanje.
Nije stoga ni čudo da su Žužuli postavili vijenac svojoj hercegovačkoj bratiji koja je mlade splitovce zbog njihovog sna o slobodi postavila uza zid,pri tome nimalo ne vodeći računa o paradoksu koji tim činom rade.
Paradoksu ravnom idiotizmu,mogućem samo u Hrvatskoj...

Pa ipak,na tribinama stadiona u Parku mladeži (nekadašnjem parku skojevaca) navijači RNK Splita dolaze na utakmice u crvenim majicama sa likom Che Guevare,a veliku većinu njih čine i prebjezi iz Torcide,barem oni kojima je dosadilo desničarsko neofašističko orgijanje ove skupine i koji se nikako ne mogu pomiriti sa identifikacijom grada,pa i Hajduka,sa ustašama i NDH.

Inače,od prije nekoliko godina klubu je vraćen njegov izvorni crveni dres,koji je bio tokom 90tih zamijenjen plavo-bijelim,a iz mjeseca u mjesec RNK ima sve više pristalica u gradu pod Marjanom.
A i iz Hajduka su u povodu 100te obljetnice kluba,na jubilarnom kalendaru ponovo osvanule i fotografije starog grba sa zvijezdom petokrakom,tako da...da li se to nešto ipak iza brda valja
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Divljaci i ludaci na Ravnoj gori

Počalji  Milan Pon Avg 29, 2011 3:10 pm

Kozaci iz Sibira među ravnogorcima
Četnički vojvoda Rade Čubrilo promovisan je za kozačkog atamana, a poštovaoci četničkog pokreta stigli su i iz Pariza i Ciriha

Iako je zvanično okupljanje ravnogoraca zbog izbora odloženo za 17. maj, proteklog vikenda je na Ravnoj gori bilo preko hiljadu četnika iz svih, kako kažu, srpskih zemalja. Najsvečanije je bilo u taboru Pokreta srpskih četnika. NJihovom komandantu Radetu Čubrilu u goste je došlo dvadesetak kozaka iz Sibira sa atamanom Sergejem Kuzglovim Rodmanom na čelu! On je na Ravnoj gori promovisao vojvodu Čubrila u kozačkog atamana i to po drevnom običaju. Razlog za odavanje ovako visokog priznanje četničkom vojvodi je činjenica da su se kozaci pod komandom Čubrila borili u okolini Knina. Kako kažu, Rade je pokazao hrabrost u borbama na ratištu i istrajnost u odbrani pravoslavlja, što je, inače, i jedan od glavnih ciljeva sibirskih kozaka.

Svi kozaci stali su u krug. Važno je, kako vele, da iza leđa nema apsolutno nikoga jer se veruje da jedino tako novi ataman neće imati onog koji će mu raditi iza leđa. Iz jedne velike činije kozaci su redom ispijali votku i pojeli po parče hleba nakon čega je kozački jeromonah održao molitvu za zdravlje i postojanost onoga koga proglašavaju atamanom. Kada se završio taj deo ceremonijala, kozački ataman je korbačem udario preko leđa vojvodu Čubrila i predao mu bič kao simbol vlasti, snage i čestitosti.

- Za mene je promovisanje u kozačkog atamana i primanja biča velika čast i obaveza da opravdam poverenje koje su mi ukazala naša braća kozaci. Danas su oni bili naši gosti na Ravnoj gori nakon čega odlaze na Kosovo i Metohiju, a već je dogovoreno da jedna grupa srpskih četnika uzvrati posetu kozacima u Sibiru - istakao je vojvoda Rade Čubrilo odmah pošto je promovisan.

BARJAK VOJVODE ĐUJIĆA

Vojvoda Rade Čubrilo, sada i ataman, sačuvao je barjak koji mu je vojvoda Momčilo Đujić predao u julu 1993. godine u selu Lazarica kod Knina i pod kojim su se borili četnici pod komandom Rada Čubrila.

NE POŠTUJU PLANINU

- Evo, na svega sto metara od Čičinog spomenika i upola manje od crkve psi razvlače ostatke napola pečenog vola, na hiljade je bačenih flaša, plastičnih čaša, kesa... Ma, takvima, bre, nije mesto na ovoj planini jer kada se tako ponašaju, ne poštuju ni one zbog kojih se dolazi na Ravnu goru - pričali su mnogi poštovaoci Ravne gore i zgražavali se nad prizorom.

Za razliku od prethodnih godina kada su se četnici i poštovaoci Draže Mihailovića u velikom broju okupljali na Ravnoj gori prve nedelje po Đurđevdanu, u subotu i nedelju na ovom istorijskom mestu bilo je svega oko hiljadu ljudi iz Srbije, Republike Srpske, Crne Gore, a bilo je i ljudi koji su, ne znajući da je vreme okupljanja četnika na Ravnoj gori pomereno za nedelju dana zbog izbora, došli samo za ovu priliku čak iz Ciriha i Pariza.

- Živim u Cirihu preko dvadeset godina i od kada su počela okupljanja dolazim na Ravnu goru, ali sada sam baš razočaran. Pre desetak godina na današnji dan nisi mogao da prođeš od naroda. Kao, nisu došli zbog izbora! Ma, kakvi, bre, izbori, narod nije došao zbog podela i svađe. I zato, brate, dok ne dođe kralj da vodi državu, od nas i od našeg jedinstva nema ništa. Ali, svi naši političari dok se ne dohvate vlasti (Velja, Vuk, Koštunica...) pričaju o kralju, a kada uhvate vlast u svoje ruke, onda kralja više i ne pominju. Ima i onih kojima smeta što prestolonaslednik ne govori dobro srpski jezik, a ne pitaju se kako je srpski govorio Tito. Inače, svake godine na Ravnoj gori potrošim oko 1.000 evra, a toliko sam pripremio za trošak i danas, ali nema gde da se potroši - kaže Dragiša Milošević iz resavskog sela Troponje koji svake godine iz Ženeve dolazi na Ravnu goru zajedno sa meštanima sela za koje zakupi autobus.

U istom autobusu iz Resave koji je ove godine bio poluprazan, našla su se i braća Radmilo i Božidar Milošević, koji rade i žive u Parizu i redovni su posetioci Ravne gore. Ove godine pridružio im se i zet Bešir Zguli, pariski Tunišanin. On je veliki poštovalac Draže Mihailovića, Srba i, kako tvrdi, iako mu je već 70 godina, još je zaljubljen svoju suprugu Živku.

- Verovatno sam jedini musliman koji je kročio na Ravnu goru, a ovde sam došao jer sam želeo da odam poštu takvom čoveku kakav je bio đeneral Draža. Rodom sam iz grada Korba u Tunisu, ali od 1968. godine živim u Parizu gde sam upoznao Živku sa kojom sam u srećnom braku 38 godina. A, ako bi me neko pitao koje je najlepše mesto na svetu i koji je narod najbolji, onda je odgovor da je Ravna gora najlepše mesto na svetu koje sam video, a da su Srbi najbolji narod i da je prava bruka da se Evropa ovako odnosi prema srpskom narodu i da im nasilno oduzima Kosovo - kaže Bešir.

Oko vatre na kojoj se okretalo ravnogorsko jagnje Miloš Stanimirović, poznatiji kao Miša Ćira iz Tovarnika i četnik Srpskog četničkog odreda Leva Sudoperica, Zoran Pokrajac iz Futoga, Ranko Karadžić iz Nikšića iz šire porodice Radovana Karadžića i njegov, po četničkoj uniformi brat Berislav Kuzmanović objašnjavali da je ovogodišnje okupljanje prava bruka i da su za to krive stranke koje se mešaju oko Ravne gore.

- Ravna gora nije ni Vukova, ni Šešeljova, ni bilo koga drugog jer četnici dolaze ovde ne zbog politike, već da odaju poštu Draži Mihailoviću i njegovoj ideji. Ravna gora mora biti svačija jer su sa Ravne gore bliža nebesa - pričali su ravnogorci, napominjući da neće nikome da dozvole da svojataju ovu istorijsku srpsku planinu.

Jedan od onih koji poštuje dogovor da se prve nedelje posle Đurđevdana odaje pošta ravnogorcima je i Vojislav Mihajlović, Dražin unuk, kojem je, pošto je sa ostalim članovima delegacije pored spomenika zapalio sveću za pokoj duše svog dede i položio venac, Miroslav Majstorović Kalaba, kapetan Kosmajsko avalske četničke jurišne brigade predao raport verovatno po svim vojničkim pravilima koji su na Ravnoj gori vladali u vreme dok je čiča boravio na ovoj planini.

- Kako se i istorija ne slaže sa tačnim datumom dolaska mog dede na Ravnu goru, već godinama dolazim na današnji dan da se poklonim senima svog pretka i to ću raditi i ubuduće bez obzira na to kada i ko zvanično zakazuje okupljanje ravnogoraca - istakao je Vojislav Mihajlović.

http://www.glas-javnosti.rs//files/image_for_teaser/Thumb_16ataman3.jpg

BARJAK VOJVODE ĐUJIĆA

Vojvoda Rade Čubrilo, sada i ataman, sačuvao je barjak koji mu je vojvoda Momčilo Đujić predao u julu 1993. godine u selu Lazarica kod Knina i pod kojim su se borili četnici pod komandom Rada Čubrila.

NE POŠTUJU PLANINU

- Evo, na svega sto metara od Čičinog spomenika i upola manje od crkve psi razvlače ostatke napola pečenog vola, na hiljade je bačenih flaša, plastičnih čaša, kesa... Ma, takvima, bre, nije mesto na ovoj planini jer kada se tako ponašaju, ne poštuju ni one zbog kojih se dolazi na Ravnu goru - pričali su mnogi poštovaoci Ravne gore i zgražavali se nad prizorom.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Vlada RSK,..sta ceka...?

Počalji  Milan Uto Avg 30, 2011 1:30 pm

Vlada RSK, da formita *drzavnu komisiju*, i utvrdi cinjenice,

http://www.glas-javnosti.rs//files/image_for_teaser/Thumb_16ataman3.jpg

BARJAK VOJVODE ĐUJIĆA
Vojvoda Rade Čubrilo, sada i ataman, sačuvao je barjak koji mu je vojvoda Momčilo Đujić predao u julu 1993. godine u selu Lazarica kod Knina i pod kojim su se borili četnici pod komandom Rada Čubrila.

Baja *mala mindza* pjeva li pjeva,

https://www.youtube.com/watch?v=vJstcCDk6MA
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty pozajmljen komentar...?

Počalji  Milan Uto Avg 30, 2011 7:40 pm

Evo ovako,mislim da bi bilo dobro otvoriti posebnu temu "Ratni profiteri" u kojoj bi članovi mogli slobodno iznositi svoja saznanja ili priče koje su čuli u vezi te teme.Ti ako smatraš prebaci ovaj post tamo đe misliš da bi trebao da bude.
Još dok smo bili u Krajini znalo se da su mađu glavnim švercerima sa 5.muslimanskim korpusom upravo oni koji su trebali taj švarc da suzbijaju odnosno policija.Načelnik SUP-a Kordun a ti si ga spomenuo u svom dnevniku bio je Đuro Škaljac čovjek za koga ja nemam pouzdane podatke o upletenosti u švarc ali nemoguće je da čovjek koji je bio obični policajac na početku rata sa prosječnim primanjima (žena mu je radila u kuhinji u osnovnoj školi) koji je živio u običnom policijskom stanu u Vojniću na kraju rata prije svega:
1.Izvuče porodicu u Banja Luku prije "Oluje",
2.Kupi stan na Slaviji
3.Kupi stan na Novom Beogradu
4.Napravi vilu u Batajnici
Stanovi su kupljeni odmah 1995 godine,vila je napravljena koju godinu kasnije,a za ostalo što se nezna neću da spominjem ali navodno je kupio i jedan stan bivšoj ljubavnici sa kojom ima dijete...
U gradskom autobusu u Beogradu slučajno sam ušao u razgovor sa vozačom,koji me je pitao vjerovatno zbog naglaska odakle sam kad sam rekao da sam sa Korduna on mi reče da je u vreme Krajine vozilo šlepere iz Beograda u Vojnić i da je policijska stanica Vojnić bila registrovana kao preduzeće,nisam mogao da vjerujem što mi čovjek priča,jer kako je moguće da policijska stanica bude registrovana kao preduzeće ali što se sve radilo u Krajini i šta su radili pojedini moćnici ne bi me iznenadilo da je stvarno tako.Eto toliko za početak...
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Ako ste *zaboravili*, prelistajte malo,

Počalji  Milan Sre Avg 31, 2011 3:35 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Kako su vas *zahebali*...

Počalji  Milan Ned Sep 04, 2011 12:06 pm

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty A, istina je sledeca,

Počalji  Milan Sre Sep 07, 2011 10:13 am

Zovu ga *komunjara*,organizovali su mnogo neuspesnih atentata na njega,dugogodisnje ekonomske blokade, sabotaze, prorokovali smrt, ali *on* ne posustaje,i dalje porucuje..
*Patria o Murte*
…………………………………………………………………………………………………………………..
Не морате да будете видовњак да бисте предвидели оно о чему сам ја детаљно писао у три „ударна“ чланка, које сам објавио у оквиру интернет сајта „Кубанска Дебата“, у периоду између 21 фебруара и 3 марта: „НАТО планира да окупира Либију“, „Цинични Данс Макабре“, и „НАТО-ов неизбежан рат“.
Чак ни фашистички лидери Немачке и Италије нису били тако отворено бестидни у односу на Шпански Грађански Рат који је експлодирао 1936-те године, догађај кога се многи присећају управо ових дана.
Прошло је скоро 75 година отада, али ништа што се десило у задњих 75 векова, или чак 75 миленијума људског постојања, не може да се пореди са тим временом.
Понекад изгледа, да ми који достојанствено дижемо свој глас и испољавамо своје мишљење о тим стварима, можда и претерујемо. Ја се ипак усуђујем да кажем да смо у ствари сви ми заједно били наивни ако смо поверовали- да смо у стварности свесни размера преваре и колосалног игноранства у које данас тоне људска врста.
Давне 1936 је постојао снажни сукоб између два система и две идеологије прилично уједначене војне моћи.
Оружје из тог времена, у поређењу са данашњим, је више личило на играчке него на право оружје. Опстанак људске врсте у целини није био угрожен, упркос рушилачкој моћи и локалној употреби смртоносне силе. И тада је било могуће уништити читаве градове, па чак и нације. Али никада, сама људска врста у целини, није била изложена ризику да буде истребљена и то неколико пута узастопно, и то све због глупе, самоубилачке оружане силе, која је створена модерном науком и технологијом.
Имајући у виду такву садашњу реалност, срамотно је читати у непрекидним извештајима, о моћним ласерски вођеним ракетама са прецизношћу од 100%, авионима-бомбардерима који лете дупло брже од светлости, моћним експлозивима који могу распрскавају уранијумом обогаћене метале, и имају трајне негативне последице по цело становништво и њихова потомоства.
Куба је јасно одредила свој став у односу на унутрашњу ситуацију у Либији током састанка у Женеви. Без устручавања, Куба је бранила политичку солуцију за текући Либијски конфликт, и оштро се супротставила било каквој страној војној интервенцији.
У свету- где савез између САД и развијених капиталистичких земаља из Европе, све више отима ресурсе целог човечанства и експлоатише радну снагу, сваки поштен човек, каква год била позиција његове владе- би се супротставио страној војној интервенцији у својој земљи.
Бесмисленост данашње ситуације се огледа у томе, да је брутални рат избио у Северној Африци, док се у другом региону света, скоро 10,000 километара далеко, десила нуклеарна катастрофа у најгушће насељеној области, као последица цунамија, који је изазвао земљотрес од 9 степени Рихтера, и та катастрфа је већ резултирала у смрт скоро 30,000 људи вредне јапанске нације. Таква катастрофа је била немогућа пре 75 година.
На Хаитију, сиромашној и неразвијеној земљи, земљотрес од скоро 7 степени Рихтера, је усмртио 300,000 људи, безброј њих ранио и стотине хиљада људи трајно онеспособио.
Свакако, оно што је најтрагичније у Јапану, то је катастрофа у нуклеарној електрани Фукушима, чије последице су још увек несагледиве.
Ја ћу овде цитирати неколико новинских агенција:
АНСА- „Фукушима, једна нуклеарна електрана ослобађа „екстремно високу и смртоносну дозу радијације,“ казао је Грегори Јацко, председавајући Нуклеарне Регулационе Комисије (НРК), из састава америчке нуклеарне асоцијације.“
ЕФЕ- „Нуклеарна опасност, произашла из озбиљне ситуације у јапанској електрани, након земљотреса, је изазвала ланац безбедносних ревизија у нуклеарним електранама широм света, и присилила је неке државе да прекину текуће планове…“
Ројтерс- „Јапански катастрофални земљотрес и растућа нуклеарна криза могу да резултирају у губитке преко 200 милијарди долара за Јапанску економију, а сам глобални импакт је тешко измерити.“
ЕФЕ- „Пропадања једног по једног нуклеарног реактора у јапанској Фукушима електрани настављају да шире страх од пратеће нуклеарне катастрофе, док очајнички покушаји да се контролише радиоактивно „цурење“ нису успели чак ни да створе минималну дозу оптимизма.“
АФП- „Јапански Цар Акихито је изразио забринутост због непредвидивог карактера нуклеарне кризе која погађа Јапан након земљотреса и цунамија, који је усмртио хиљаде и оставио пола милиона бескућника. Истовремено стиже извештај о још једном земљотресу у региону Токија.“
Стижу нам и други извештаји који би требало још више да нас забрину.
Неки од њих извештавају о присуству токсичног радиоактивног јода у токијској пијаћој води, које дупло од дозвољене количине за малу децу, у главном граду Јапана. Један од тих извештаја каже да залихе флаширане воде за пиће нестају у Токију, граду који је лоциран у области удаљеној више од 200 километара од Фукушиме.
Такав ланац догађаја постаје драматична ситуација за цео свет.
Ја ћу овде сада слободно изразити моје ставове о Либији.
Не делим никакве политичке или религијске ставове са лидерима те земље. Ја сам по опредељењу Марксиста- Лењиниста и Мартијев следбеник, као што сам одувек и био.
За мене је Либија чланица Несврстаних земаља и независна земља чланица УН-а са 200 других земаља.
Никада, велика или мала земља, у овом случају земља са свега 5 милиона становника, није била жртва тако бруталног напада од стране ваздушних снага војне организације која поседује хиљаде авиона-бомбардера, више од 100 подморница, нуклеарне носаче авиона, и довољно војног арсенала да уништи целу планету безброј пута узастопно. Наша људска врста није никад била суочена са таквом ситуацијом, и ништа слично се није десило чак ни пре 75 година, када су Наци бомбардери напали циљеве у Шпанији.
Ипак данас, криминални и дискредитовани НАТО ће покушати да нам испише „нашминкану“ малу причу о свом „хуманитарном“ бомбардовању.
Ако Гадафи испоштује традицију свог народа и одлучи да се бори до последњег даха, као што је обећао, заједно са својим либијцима који су суочени са најгорим бомбардовањем које је земља икада претрпрела, НАТО и његов криминални пројекат ће неминовно потонути у каљугу срама.
Народ увек цени и верује људима који су спремни да изврше своју дужност.
Пре више од 50 година, када су САД убиле више од стотину кубанаца тако што су минирали трговачки брод „Ла Кубре“ (Куба) , наш народ је декларисао „Патриа о Мурте“ (Отаџбина или Смрт).“ Ту своју заклетву су испунили, као што су одувек били спремни да одрже своју реч.
„Ако било ко покуша да пороби Кубу,“ изјавио је најславнији борац у нашој историји- „све што ће успети да узме са собом- биће прашина кубанске земље натопљена крвљу.“
Молим вас да ми опростите на отворености којом сам обрадио ову тему.

bounce bounce bounce



Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Krece seladja francuska, protiv Srba

Počalji  Milan Pet Sep 16, 2011 9:17 am

PJER MARI GALOA Evropa ne može postati stvarnost
„Pečat“ ekskluzivno donosi odlomke iz šokantnog intervjua slavnog francuskog generala koji će se uskoro pojaviti kao DVD… U ovom do sada neobjavljenom intervjuu, general Galoa otkriva i javnosti nepoznate detalje o tome zašto je, kako, i ko je uništio Jugoslaviju. On govori i o pojedinostima iz svojih susreta i druženja, kao i tajnih razgovora sa generalom Ratkom Mladićem sa kojim se susretao u vremenu svoje tajne misije u Bosni…

General Pjer Mari Galoa srpskoj javnosti je dobro poznat iz vremena ratnih događanja i velikih lomova koji su obeležili kraj minulog veka na Balkanu i posebno na eks -Ju prostoru. Kao iskusni geopolitičar, ali i poznavalac ekonomije, vojne doktrine, istorije i sociologije, poslednji živi De Golov saradnik i osvedočeno veliki prijatelj Srba, tvrdio je da je srpski narod najveća žrtva globalne geopolitičke prekompozicije sveta.

U vašem članku objavljenom 1994. godine u „Mondu“ pišete o nadmoći Nemačke u Evropi. Srbija je žrtvovana, dakle. Odlazite nekoliko puta u Srbiju i Bosnu. Srećete se sa Miloševićem, Karadžićem i Mladićem. Stvarate dobar odnos sa Mladićem i tada čak dajete časove vojne nauke…
Smatrao sam da je Jugoslavija koja nije član Varšavskog pakta, koju je na početku pomagala Rusija, i koja nije članica NATO-a, relativno izolovana i da su joj strane neke koncepcije hladnog rata. S obzirom na to da sam dugo bio u NATO-u i poznavao njihovu strategiju mogao sam da im objasnim i da ih upoznam sa ruskom i američkom strategijom. Tako sam mogao da radim sa generalom Mladićem i tadašnjim ministrom odbrane RS. To je bio moj način da pružim uslugu zemlji saveznici i tako sam postao prijatelj sa Mladićem, a on mi je kasnije učinio ogromnu uslugu o kojoj ćemo govoriti.

Sada dolazimo do katastrofalne godine za Srbe zapadno od Drine, 1995. godine. Hrvatska koju finansijski, materijalno, vojno, medijski i politički pomaže Zapad ruši Republiku Srpsku Krajinu, a NATO započinje septembra 1995. godine bombardovanje Republike Srpske. Tokom tih operacija srušen je Miraž iznad Pala, dva francuska pilota su iskočila iz aviona i zarobila ih je vojska Republike Srpske. Francuska vlada koja vam u to vreme nije dozvoljavala da govorite na televiziji setila se vas i vaših dobrih odnosa sa Srbima, i šalje vas na tajni zadatak kod generala Mladića u cilju oslobađanja dva pilota.
Vrlo je važno da nam ispričate kako se sve to dogodilo jer su dve osobe, bivši prefekt Žan Šarl Balčijani i ruski oligarh Arkadi Gajdamak, koji je prebegao na Zapad i već tada imao sva četiri pasoša – francuski, kanadski, engleski i izraelski, godinama pričali svoju priču prema kojoj vaša uloga nije važna, da je Mladić predao pilote za novac, a prema filmu koji je nedavno prikazan na francuskoj televiziji novac koji je navodno tražio Mladić je prebačen na račune ove dve osobe.
Ono što znam, to je da sam petka 10. novembra 1995. godine, kada sam kretao na vikend u Normandiju, primio telefonski poziv. Nepoznat glas mi je rekao „Moram odmah da vas vidim“, odgovorio sam „Ne mogu, krećem na vikend“, na šta mi je ta osoba odgovorila „Radi se o državnoj stvari, moram da vas vidim“. Pristao sam i sačekao sam ovde u stanu tog gospodina koji mi je rekao „Poznato vam je da su dvojica vaših kolega taoci Srba. Ne znamo da li su živi ili mrtvi, strahujemo da ako su živi da će Amerikanci prvi uspeti da ih oslobode što bi za nas bilo poniženje. Znamo da poznajete generala Mladića. Da li možete da intervenišete kod njega?“
Upitao sam ga „Kako znate da poznajem generala Mladića“, a on mi je odgovorio da poseduju obaveštajne podatke. Rekao sam mu da je novembar mesec, da sam srčani bolesnik, da su Pale na planini i da u mom stanju nemam nameru da tamo putujem usred zime. On me je ubeđivao rečima da se radi o državnoj stvari, da moram da pomognem pilotima, da su u pitanju vazdušne snage Francuske. Toliko je insistirao da sam na kraju pristao, telefonirao zajedničkom prijatelju Aleksandru Radoviću koji odlično govori francuski i upitao ga da li bi krenuo sa mnom i bio moj prevodilac. U sredu smo bili u Beogradu i prvo smo se sreli sa predsednikom Ćosićem koji mi je rekao da ništa ne zna o tome, međutim dao nam je kao pratnju policijska kola. Krenuli smo za Pale da vidimo Karadžića. Put je bio veoma dug jer su bila bombardovanja i put je bio oštećen, bio je mrak. Posle šest sati putovanja stigli smo u 22.00 č na Pale. Primio nas je Karadžić koji mi je rekao da ne zna šta se dogodilo i da pretpostavlja da su pilote oteli seljaci koji su besni jer su ih bombardovali. Rekao mi je da zna da nije bilo pucanja, ali da je najbolje da vidim generala Mladića. „Organizovaću vam da ga vidite sutra ujutru“. Legao sam u 1.00 č ujutru i spavali smo u hladnom i praznom hotelu na planini, na -10 stepeni Celzijusa. U 7.00 č ujutru zazvonio je telefon i Karadžić mi je rekao da će Mladić da nas primi. Kolima smo odvezeni do jedne kuće u planini gde smo se našli sa Mladićem pored koga je bilo još 5-6 oficira. Mladić mi je prvo govorio o izdaji Francuske i o tome kako se osećaju Srbi zbog toga, a zatim mi je rekao „Znam zašto ste došli, ali pre toga želim da vam pokažem moje selo Kalinovik koje je general Žanvije bombardovao samo zato što je moje rodno selo“. Otišli smo u Kalinovik koji je bio u ruševinama, bilo je 80 mrtvih u tom bombardovanju…bilo je tužno. Posle toga smo otišli u neko drugo mesto gde je Mladić ostao sam sa mnom, Radovićem i još jednim prevodiocem. Tada mi je rekao „Mrzim ovaj rat. On je ubio moju ćerku. Ubila se jer nije mogla da izdrži laži izgovorene na moj račun. Međutim, moram da vodim ovaj rat jer napadaju moj narod i teraju ga sa njegovih teritorija da bi ih dali onima koji nisu nikada bili ustavotvorni narod. Moj zadatak je da ga vodim“. Pitao sam ga za dva pilota, a on mi je rekao da je prekinuo potragu onoga dana kada je Žanvije bombardovao njegovo selo. Pitao sam ga šta treba da učinim ili šta Francuska treba da učini kako bi se nastavila potraga za pilotima. Posle kraćeg razmišljanja rekao mi je „Vrlo jednostavno. Dovoljno je da jedan vaš visoki oficir dođe ovde gde će ga moji vojnici zvanično dočekati i pozdraviti, a nas dvojica ćemo se rukovati i zaboraviti tužan francusko-srpski spor“. Ja sam tada rekao „Ne želite valjda da dovedem tog oficira, a da mu vi predate dva kovčega“, na šta mi je Mladić odgovorio „Ne brinite. Živi su i zdravi i znam gde se nalaze“. Rekao sam da se vraćam za Pariz da podnesem izveštaj, a on mi je ponudio svoj helikopter naglasivši da mora jako nisko da leti jer general Žanvije, komandant francuskih vazdušnih snaga, uporno pokušava da ga obori. Tako smo se u Beograd vratili za samo 50 minuta. Tu smo otišli kod predsednika Ćosića koji nas je odveo na aerodrom gde je za pola sata trebalo da se ukrcamo u avion „Air France“, ali se pojavila Miloševićeva policija koja je htela da nas pretresa, jer su se pitali šta mi je to Mladić poverio. Pretresli su nas i pored Ćosićevog negodovanja. Na kraju smo ipak otputovali i stigli u Pariz.
U 20.00 č sam se javio čoveku koji me je poslao, on je radio za DST (Obaveštajnu službu) i odmah je došao. Rekao sam mu da su piloti živi i šta treba da se uradi za njihovo oslobađanje. Pitao me da li može da obavesti porodice i rekao „Uradili ste svoj posao, sada je na vladi da uradi svoj“.
Međutim, na moje veliko iznenađenje čitavih mesec dana ništa nije urađeno. Dve nedelje kasnije, 7. decembra, porodice dva pilota još uvek ništa nisu znale. Ništa im nije rečeno i otišle su kod g. Mijoa, ministra odbrane, koji im je rekao da ništa ne zna, ali ih je zato pozvao na ručak, na šta su se oni okrenuli i otišli. Zatim je usledila tišina i tek 12. decembra kada su se potpisnici Dejtona okupili u Parizu predsednik Republike je navodno postavio ultimatum generalu Mladiću i poslao, kao što je bilo dogovoreno, francusku vojsku da preuzme pilote. Po meni to je bio čitav manevar uoči potpisivanja Dejtonskog sporazuma kako bi vlast prisvojila sebi značaj njihovog oslobađanja.
To me se nije ticalo, ali mi se nije dopalo što je francuska štampa dobila tada instrukcije pa je u svim listovima – „Figarou“, „Liberasionu“ i ostalima pisalo kako je Mladić ovakav i onakav, kako je tražio zauzvrat oružje, novac, da ne bude kažnjen, a jedan novinar „Figaroa“ je imao toliko smelosti da napiše da sam mu lično rekao da su zahtevi Mladića neprihvatljivi. A tog novinara u životu nisam sreo! Sve je to bilo izmišljeno da bi se ocrnio Mladić. To je sve bilo tako odvratno, i sve da bi se diskreditovao Mladić.

Znači da je francuska vlada bila saučesnik u tome?
To ne znam, ali znam da je postojala „industrije taoca“, kako sam to nazvao. Neki ljudi su mislili da tu mogu zaraditi novac, pa su nudili da izvuku navodno taoce uz određenu svotu novca koja naravno nikada nije stigla u džepove Mladića, već je nestala. To zovem industrija taoca koja sada postoji sve više i to je način da se zaradi novac na jadnim taocima. Pričalo se i da su taoci oslobođeni zahvaljujući pritisku Rusa, a ruski ministar spoljnih poslova je rekao 11. decembra „Srbi treba da vrate taoce ukoliko su još živi“, što znači da mesec dana posle mog odlaska na Pale oni nisu znali ni da li su živi. Tako da je ta osoba sve to izmislila. Sve je bila prevara.

Sada prelazimo na rat na Kosovu. Suprotno onome što su govorili na Zapadu – Klinton, Bler, Širak i Šreder, da je sve učinjeno da se pronađe miroljubivo rešenje za krizu na Kosovu , sve je učinjeno, posebno od strane Madlen Olbrajt, da se sabotira i propadne mirno rešenje te krize. Da li su Srbi mogli da postupe drugačije nego što jesu?
Prilikom razgovora u Rambujeu 1999. godine, kada se ispostavilo da je teško osuditi srpski stav izmišljen je posebni aneks na sporazumu u kojem se zahtevalo da Srbija, kao da je pobeđena u ratu, pristane na potpunu okupaciju svojih teritorija i pruži okupatoru sve olakšice, aerodrome, pruge, puteve i sve to besplatno, kako bi se našla u položaju pobeđene, ponižene zemlje, u potpunosti u rukama okupatora. I naravno nijedan rukovodilac nije mogao da prihvati takav tekst. Srećom po dostojanstvo Srbije, Milošević je odbio taj aneks. Tada je rečeno „Vi sabotirate sporazum i zato ćemo vas bombardovati“. Tako je počelo bombardovanje, na sreću veoma loše jer je srpska odbrana bila gotovo netaknuta, međutim civilno stanovništvo je veoma propatilo. Ne znam da li je to bilo smišljeno ili se radilo o strateškoj nespretnosti.

Postojalo je osećanje poniženja unutar NATO-a jer se radilo o vojnom porazu.
To je bio poraz posle Dejtona, jer su zemlje kao što su Francuska, Nemačka, Velika Britanija i SAD, koje su govorile da su za multietničnost, kao prvo uništile Jugoslaviju, etnički očistile od Srba Hrvatsku, očistile Kosovo od Srba i razdvojile narode u Bosni načinivši male države etnički čiste. Sve to je u potpunoj suprotnosti sa njihovim tezama.

Jedino Srbija nije etnički čista…
Jeste jedino je Srbija bila i ostala multietnička sa nekoliko veroispovesti. Primila je Hrvate, muslimane, i sve ostale…

Sada ćemo preći na pitanje koje je krucijalno za sudbinu čovečanstva – Zapad ili preciznije SAD i Rusija. Od pada berlinskog zida prisustvujemo upornoj zaveri protiv Rusije, a od pre dve godine rušenjem režima u Gruziji, Ukrajini, Kirgiziji i posle pokušaja rušenja režima u Uzbekistanu, svi ti postupci protiv Rusije dobijaju novu dinamiku tako da možemo reći da se gotovo vodi rat protiv Rusije. Dokle mogu ići SAD bez da izazovu reakciju samoodbrane Rusije ili je možda već isuviše kasno za Rusiju? Postoji li nada za Rusiju pred tim opkoljenjem Rusije čiji smo svedoci?
Od početka devedesetih godina i raspada Sovjetskog saveza, SAD su postale jedina svetska supersila i one to nameravaju da ostanu. Po koju cenu? Po svaku cenu. Za to je potrebno ulagati velike unutrašnje napore – naučne, političke, vojne i druge, ali je potrebno i kontrolisati fosilno gorivo, snabdeti se istim radi sopstvenog razvoja i istovremeno sprečiti da ta energija pređe u ruke rivalskih zemalja – što znači prevashodno u ruke Rusije i Kine. Ta ideja je dovela u SAD na vlast naftnu vladu, Bušovu vladu, koja je 1991. godine pokrenula prvi rat u Zalivu, čiji je cilj bio da njihovi tadašnji prijatelji i saveznici, Saudijci, preuzmu iračke proizvođačke kvote. Irak je bio muslimanska zemlja, ali napredna koju nisu mnogo volele druge muslimanske zemlje jer je bila laička. Nepredviđena posledica tog prvog rata bilo je razmeštanje u Saudijskoj Arabiji više stotina hiljada američkih i evropskih vojnika – snaga koalicije, što je izazvalo šok civilizacije. Stanovništvo je loše prihvatilo prisustvo zapadnih baza, što je od njega napravilo Osamu bin Ladena. Došlo je do strašnih atentata u Americi, u Saudijskoj Arabiji, u istočnoj Africi, zatim na brodu Kol u Jemenu. Amerikanci su izvesno vreme to tolerisali, a kada je došlo do afere 11. septembra 2001. godine, koja je prevršila čašu, bilo je jasno da je Saudijska Arabija igrala dvostruku igru i da se u nju ne može imati poverenja. Amerika je promenila politiku i rekla „eksploatisaćemo sami naftu tamo gde je ima. Jedina zemlja gde to možemo lako da radimo je Irak – jer ima naftu, jer smo je uništili 1991. godine i oslabili je u svakom pogledu“. Tako je došlo do drugog rata u Zalivu, a pre toga do napada na režim talibana u Avganistanu, što je omogućilo Amerikancima da se stacioniraju u Avganistanu. I samo porazi, svuda. U Avganistanu gde se pobuna nastavlja, u Iraku gde svakog dana ima tridesetak mrtvih i Amerikanci shvataju da je njihov arapsko-naftaški krstaški pohod bio neuspeh i da imaju mnogo lakše operacije - Rusiju, odnosno ostatke Sovjetskog Saveza, jer ih ne privlači da zagovaraju demokratiju u arapskim zemljama kojima je dovoljan Kuran, kojima ne treba ni parlament, ni razgovori, i kojima je sasvim dovoljno da samo čitaju Kuran koji predstavlja istovremeno način življenja i način verskog i duhovnog obrazovanja. Dok u Rusiji stanovništvo ima samo dva izbora – autokratiju ili demokratiju i Amerikanci shvataju da tamo treba da šire demokratiju, što će ići sporo, ali je moguće. Treba ići po etapama. Zahvaljujući EU koja je naoružala NATO, NATO se proširio na baltičke zemlje do granice sa Rusijom. Sada treba zadobiti nove teritorije i stići do Kaspijskog mora preko Gruzije, oterati Ševardnadzea, izvršiti pritisak na predsednika Azerbejdžana, pokušati odvojiti Ukrajinu od Rusije. Tako smo imali narandžastu revoluciju u Ukrajini i ružičastu revoluciju u Gruziji, a nedavno kada je Buš išao na proslavu 60. godišnjice pobede pozvan je u Moskvu, ali umesto toga on je prvo otišao u baltičke zemlje, u Rigu, da bi objasnio da je to njegova teritorija i to na samoj granici sa Rusijom. U Rigi je održao govor u kojem je objasnio da Rusi ne treba da ometaju razvoj demokratije. Bio je na vojnoj paradi u Moskvi, otišao je u Gruziju gde su ga trijumfalno dočekali i tamo rekao isto, a pre toga je gospođa Rajs bila u Vilniusu, u Letoniji, i pričala to isto, čak pozvala protivnike režima u Belorusiji da bi ih ohrabrila da ga sruše jer je bio proruski. Velika ideja bila je da se stvori od Baltika do Crnog mora tampon zona u kojoj bi bile baltičke zemlje, Belorusija, Poljska, Ukrajina, Gruzija i Azerbejdžan, pa bi Baltičko more bilo američko more kao i Crno more, tako da Rusija ne bi imala izlaz na topla mora već samo na ledeno Severno more. Rat u Avganistanu omogućio je Amerikancima da naprave vazdušne baze u Uzbekistanu, Tadžikistanu i Kirgiziji. Interesantno, gvozdena zavesa koja je nekada prolazila posred Berlina je pomerena 5.000 km na istok u obliku isturene demokratske zavese koja prolazi granicom sa Kinom.
Opkoljavajući Rusiju Amerikanci bi jednoga dana mogli da se suprotstave Kini.

Da li će Amerikanci uspeti?
Oni bi mogli da uspeju, ali smetaće im jedna stvar – prosperitet Kine jer će kineska proizvodnja revolucionisati svetsku ekonomiju, pa i američku. Kinezi će polako preuzimati čitave sektore proizvodnje ukidajući proizvodnju drugih zemalja, i sve to mirno. Amerikanci moraju da ratuju da bi ostali supersila, a Kina postaje supersila u miru.

Da li je Rusija ugrožena?
Rusija ima izuzetan adut, a to je Sibir, jedinu svetsku rezervu koja nije u potpunosti eksploatisana. Stanovništvo Kine zavisi u potpunosti od rezervi koje se nalaze u Sibiru, znači Rusija je arbitar spora koji će postojati između Amerike i Kine.

Za kraj nešto o Evropi o kojoj se baš danas glasa na referendumu. Da li je Evropa neka vrsta kule osuđene da se kad-tad sruši?
Zapravo Evropa je ideja, ali ne može da postane stvarnost. Toj ideji smo žrtvovali pola veka naših aktivnosti. Rezultat te polovine veka je jasan. Životni standard je generalno pao, Evropa je polako izašla iz istorije i nije više važna jer da bi bila važna morala je postojati suverenost. Međutim kada je stvarana ta Evropa, dogovoreno je da nigde ne bude suverenosti. Postoji samo Brisel koji je delimična vlast.
U izgradnji Evrope kako ju je osmislio Žiskar D’Esten ustanovljene su potpuno apsurdne institucije, ni federalne, ni autoritarne. One su rezultat različitih kompromisa. Kako da se upravlja Evropom u takvim okolnostima? Na primer, ministar inostranih poslova Evrope bi trebalo da vodi računa o mišljenju 35 različitih ministara spoljnih poslova. To ne ide.
Moje mišljenje je da će taj Ustav kada bude izglasan biti toliko smešan i slab da ćemo se automatski vratiti federalnom sistemu koji u svemu liči na američki i u kojem će evropske države postati provincije, a Francuska kao Luizijana, neće imati nikakav autoritet, ni suverenost. Predstavljaće 8 do 10 odsto te celine, a to je skoro ništa.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Petokraka sa pet pera to je znacka proletera !

Počalji  Milan Sub Sep 24, 2011 10:33 pm

Crvena zvezda ili EU

Cenzura - Evropski sud u Strazburu doneo je odluku kojom se zabranjuje komercijalna primena „despotsko-komunističkih simbola" poput crvene zvezde i srpa i čekića. Da li to znači da će presušiti „Hajneken", prizemljiti se „Aeroflot", a Zvezda i Partizan zbog grbova nastaviti da pikaju loptu samo po srpskim livadama?
Evropski sud u Strazburu procenio je da su srp i čekić i zvezda petokraka simboli totalitarnog režima koje treba zabraniti, ako slučajno vređa građane neke zemlje članice! Time je stavljena tačka na petogodišnji spor koji je pokrenuo jedan ruski dizajner, koji je želeo da srp i čekić koristi u komercijalne svrhe na svojim proizvodima.

Sud je procenio da bi za države koje smatraju da je Sovjetski Savez bio despotska država mogle da budu uvređene zbog prikazivanja komunističkih simbola, što bi moglo da znači da svaka firma koja koristi zvezdu petokraku kao simbol svog proizvoda, mogla da se nađe na udaru odluke strazburškog suda. Posebno u zemljama kao što su Letonija i Češka, koje i dalje ne mogu da oproste Rusima što su ih okupirali sredinom 20. veka.
Razbesneli Ruse

Strazburški sud je ocenio da obeležje koje asocira na komunističke na nekom proizvodu „mora da bude odbijeno ukoliko je u suprotnosti sa javnom politikom ili prihvaćenim principima moralnosti u nekom delu Evropske unije ili, u pojedinim slučajevima, u jednoj zemlji članici".

Dakle, specifičan problem „uvredljive" crvene zvezde mogao bi da pogodi i jedan brend poput „Hajnekena" koji postoji širom sveta, pa i u bivšim zemljama-satelitima SSSR-a, i koji već dva veka ima u svom logou zvezdu petokraku, ali se ni posle toliko triliona hektolitara nikome nije urezala u grlo. Ono, u jetru možda i jeste.

Ali šta bi bilo kada bi se na odluku suda pozvao neko kome, na primer, smeta grb Fudbalskog kluba Crvena zvezda? Prema rečima portparola Zvezde Marka Nikolovskog, uprava ovog kluba nije upoznata s odlukom, tako da ne može sa sigurnošću da kaže kako bi reagovala ukoliko bi neko, pa bio to i Evropski sud, zatražio da se, zarad političke korektnosti, promeni prepoznatljivi grb kluba.

- Bez obzira na odluke sudova, pravo da odlučuju o izgledu grba imaju samo njegovi članovi i navijači. A zasad nam ne pada na pamet da u simbolima bilo šta menjamo i branili bismo ih na sve načine - izričit je Nikolovski.
Simbol na mnogim zastavama

Nisu komunističke zemlje jedine koje imaju zvezdu na zastavi i grbu. Ima i američkih država i gradova koji se ponose crvenom petokrakom. Tako glavni grad Amerike Vašington na svojoj zastavi ima tri crvene zvezde, a država Kalifornija jednu. Generalštab Italije, takođe, ima petokraku na svojoj zastavi, a zastava Novog Zelanda četiri crvene petokrake. I mnoge muslimanske države imaju na svojim zastavama prepoznatljiv crveni srp i zvezdu, poput Alžira, Tunisa i Turske.


Evropski sud se, takođe, pozvao i na ranije odluke sudova u Mađarskoj, u kojoj je zaprećena čak i kazna zatvorom ukoliko neko javno ističe simbole SSSR-a. Odluka Evropskog suda prilično je razbesnela zvaničnike u Rusiji, a tamošnji mediji ogorčeno komentarišu da je odluka, koja praktično izjednačava kukasti krst i srp i čekić isključivo politička.

Ruski advokat Konstantin Katirev izjavio je da je cilj procene strazburških sudija da se zatre sovjetsko nasleđe u Evropi i očigledan pokušaj revizije istorije.

Predrag Simić, profesor na FPN i bivši ambasador Srbije u Parizu, kaže da kukasti krst nikako ne može da se poredi sa zvezdom petokrakom i srpom i čekićem, zato što su u Drugom svetskom ratu oni bili na suprotstavljenim stranama.

- Srp i čekić su bili, i jesu, simbol otpora fašizmu i nacizmu. Šta god mi mislili o Staljinu i represivnom komunističkom režimu, činjenica je da je SSSR dao najviše žrtava za slobodu u Drugom svetskom ratu - Predrag Simić.
Sijala mnogo pre Staljina

On ističe da su simboli radničke revolucije nastali mnogo pre nego što je Josif Staljin formirao gulage i ubio 20 miliona ljudi. Osim toga, zvezda petokraka nije samo komunističko znamenje, nego i simbol socijaldemokratskog pokreta.

- Amerikanci i Englezi su se iskrcali u Normandiju kada je rat već bio skoro gotov, Rusi su uveliko i nezadrživo nadirali prema Berlinu. Tu činjenicu niko ne može da izbriše - ističe Simić.

Ima i drugih firmi kojima ne bi bilo pravo da zbog jedne odluke u Strazburu promene svoje simbole. Među njima je i ruska aviokompanija „Aeroflot", koja u logou ima upravo srp i čekić. Bilo je više pokušaja da se srp i čekić proglase simbolima despotizma, na čemu su posebno insistirale Mađarska i Letonija, ali je Evropka komisija, bar do sada, odbijala da prihvati njihove predloge.

Stanko Stamenković
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty sledi popis u Srbiji..asimilacija ne !

Počalji  Milan Pet Sep 30, 2011 9:05 pm

Krajisnici u Srbiji, moraju na bilo koji nacin da se uknjize kao *drzavljani RSK* i prognanici iz Hrvatske, radi zadrzavanja pravnog i nacionalnog statusa, ovaj popis nije zbog vas, ali je zgodan zavrsni udarac vasem progonu, pokrivanju trgovine i izdaje..nemojte vise nikada da nasedate na *srpske bajke i crkvena zvona*, to se nemaze na hleb, niti knjizi u gruntovnici-tapiji...budimo slozni, ukljucujuci i nas zavicajce !!
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Jugoslavije vise nema...ali...?

Počalji  Milan Sre Okt 05, 2011 11:33 am

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Krajisnici, posle ovog..*gde ce te na prelo*

Počalji  Milan Pet Okt 07, 2011 6:31 pm

Vojvoda Novica Ranđelović u otvorenom pismu poziva Vuka Draškovića

Ogledalo

• Komandant Srpskog komitskog pokreta koji je zajedno sa Vukovim ratnicima vojevao po Hrvatskoj, poziva Vuka Draškovića, vrhovnog komandanta Srpske garde da se zajedno, dobrovoljno predaju haškom tribunalu i dokažu da nisu krivi po komandnoj odgovornosti

Gospodine Draškoviću, obraćam ti se sa mukom, bolom i teškom mučninom u stomaku, izazvanom tvojim nedoslednim izjavama i postupcima, koji ne mogu da nađu granice sa kojima bi se graničile. Da li se graniče sa nezrelošću, sa maloumnošću, sa izdajstvom, ili, pak, sa slugenjarstvom nekom određenom gazdi, ili, možda, sa udvorništvom do člankova, ne mogu odrediti.

Vuče Draškoviću, sećam se 1991. godine, kada si, koristeći tuđe novce, krenuo da formiraš Srpsku gardu. Sećam se Beloga, ti si ga zaboravio, sećam se Giške i Gospića, i na njega si pljunuo. Njih si samo veličao i uvažavao dok si koristio njihova sredstva i dok su ti bili od koristi. Sećam se tvojih govora na njihovim grobovima, sećam se kako si svojim govorima palio i dražio srpsku mladež, da su srpske granice svuda tamo gde su srpski grobovi, gde su srpske crkve i crkvišta... svuda tamo gde je sa ustaškog noža kapala srpska krv, tu su srpske granice...

Mladi Srbi – dobrovoljci, gutali su svaku tvoju reč, koja im je grejala srca i palila krv da krenu u odbranu srpske nejači, srpskih domova, srpskih crkava preko Drine. To, sa njihove strane, bilo je uredu. Oni su bili patriote, otaxbinoljupci, a ti, ti si bio profiter, i to dvostruki ratni profiter – materijalni i politički, a posebno što si bio ratni huškač – po merilima koje sada ti proklamuješ.

Kada si svojim demagoškim govorima zapalio – probudio ljubav srpske mladeži prema naciji i otaxbini, rešio si da to i unovčiš, da formiraš svoju partijsku vojsku, Srpsku gardu.

Ko je dao ideju za osnivanje srpske garde?

U ranu večer 4.6.1991. godine, ti si svoj plan izložio Belom i Giški. Oni su to sa oduševljenjem prihvatili. Prihvatili su da to i finansiraju. Neću da ulazim, niti, pak, da iznosim iz kojih su izvora ta sredstva. Ti se, Vuče, njih dvojice samo po sredstvima finansija sada sećaš. Danas bivši pripadnici Srpske garde, odlazeći na njihove grobove, proklinju dan kada su upoznali tebe i Danu. Njih dvojica i cela Srpska garda služili su SPO-u, tebi i Danici, kao alibi, jer je garda svojatana, uprkos pacifizmu koji ste vi propovedali.

Ti si spremio gardu za preuzimanje vlasti, kako ti to reče: “vlasti koja se valja po ulici”. U tom cilju si hteo i na skupštinskom zasedanju 2.7.91. godine da proguraš predlog o osnivanju Srpske vojske, koja će u “jednom dahu da porazi ustaše”. Kada ti predlog nije prošao, tvoja Srpska garda postala je paravojna formacija, prva u Srbiji. Ti si i dalje stajao i svojatao gardu kao partijsku vojsku i oko 1. septembra 1991. godine je šalješ u Hrvatsku, tačnije na front kod Gospića, pod komandom Božovića-Giške.

Na sav glas si se, Vuče, gardom ponosio, ponosio si se njihovim borbama, pogibijom Giške i ranije Beloga. Formirao si paravojne formacije, slao ih na front, a sa druge strane, pozivao na sav glas na dezerterstvo iz regularne vojske. Sredstva koja su pristizala za gardu si zadržavao, ne dajući ih onima kojima su bila namenjena.

Kada je Giška poginuo u Gospiću, ti si pokušao njegovu junačku smrt da umanjiš i pripišeš je kao ubistvo, organizovano od strane vojske – još tada si počeo da rušiš autoritet vojske. Kada je ubijen Beli, 4.8.1991. godine, ti i Danica ste pobegli na more, u Budvu, i tamo ostali oko mesec dana.

Obećao si da ćeš 9. oktobra organizovati demonstracije ukoliko se ne otkrije ubica Beloga, to si obećao na mitingu u Kragujevcu 15.9.1991. godine. To obećanje nisi održao. Nisi odmah ni vratio BMV BG-10-16, koji ti je Beli pozajmio, nego tek posle četiri meseca, i to tek kada ste ga slupali i napravili štetu od 15.000 DEM.

Zašto si, Vuče, odustao od potrage za ubicom Beloga?

Posle Giške, za komandanta je postavljen Lainović, čovek koji je osam puta bio na ratištu i par puta je ranjavan. Zasmetao je tebi i Dani zato što je odbio tvoj i njen zahtev da dovlači oružje u Beograd i pokušaj da Srpsku gardu odvoji od stranke koja je trebala da za nekog “devetog” završi prljav posao, pa, ako uspe, bilo bi: “To je naša vojska”, a ako ne, “Mi sa gardom nemamo nikakve veze”, tako si govorio ti.

Ko je Vukov komandant Li

Gospodine Vuče Draškoviću, poznata je tvoja zaboravnost, pa bih te zato podsetio da se setiš kako beše ime pravo – Komandant Li, odnosno, ko to beše Komandant Li u Srpskoj gardi, zadužen za prebacivanje i upućivanje boraca u Slavoniju? Danas je taj komandant najveći pobornik rasturanja državne vojske, državne tajne policije, a nekada je i sam bio pripadnik i jedne i druge, a za vreme komandovanja u Srpskoj gardi bio je urednik, a sada je u partijskom glasilu SPO-a (srpska reč). Da te podsetim, njegovo ime i tada i sada je Bogoljub Pejčić. Znači, komandni trio u Srpskoj gardi je bio – Vrhovni komandant i ideolog Vuk Dkrašković, Komesar - kadrovik Danica Drašković, Organizacioni komandant Li - Bogoljub Pejčić. Danas ste svo troje veliki protivnici vojske i tajne policije.

Vaš je cilj napad na sve što je srpsko, da bi sebe opravdali, a tebe spasli Haga i komandne odgovornosti

Stranačka vojska – paravojna formacija

Zašto su, po rečima poslanika Markovića, svi spiskovi garde – gardista, uništeni?

Tvoja paravojna formacija je u to vreme imala na ratištu oko 850 boraca i svi su primali naređenja od Lainovića i tvog Štaba.

Baš zbog tvog zahteva da garda dovlači oružje u Srbiju, pukovnik Španović (častan srpski oficir) je i zamrznuo odlazak na front tvoje paravojne formacije.

Štab garde, na čelu sa tobom i Danom, hteo je partijsku vojsku sa tuđom decom na frontu, u građanskom ratu i krvoproliću.

Ti si, Vuče Draškoviću, sa svojom paravojskom, zvanom Srpska garda, započeo 3. septembra građanski rat u Hrvatskoj, sa ustašama i ZNG-ovcima. Zato i tebe, kao vrhovnog komandanta Srpske garde, kači komandna odgovornost, a još više što je tvoja garda sadejstvovala sa vojskom (JNA).

Na Svetoga Savu 1992. godine, garda je registrovana kao udruženje i uselila se u Terazije br. 3.

Ti , Vuče, i funkcioneri SPO-a, više ne idete ni na jedan grob svojih gardista. Zašto?

Da je Srpska garda stranačka vojska, citiraću privremenog komandanta Đorđa Božovića: “Vidite, Srpska garda je vojna organizacija, čiji sastav ponajviše čine članovi SPO, Rojalističkog bloka i Demokratske stranke... Trenutno nas ima oko 60.000, a spremnih da svakog časa stupe u borbu ima 7.000 boraca... Ti ljudi su prošli najtežu obuku. Obuka se vrši na nekoliko punktova, a vode je najsposobniji instruktori... Garda se stvara po uzoru na francuske legionare, američke renxere i jevrejski Mosad... Od naoružanja posedujemo sve vrste pešadijskog naoružanja i 40 minobacača marke “Stinxer”. Trenutno u inostranstvu čeka jedna veća isporuka oružja, pa ćemo se potruditi da i to stigne na prava mesta.”

Zaključujem, Vuče, naređivao si komandantu Lainoviću da dovlači oružje sa ratišta u Srbiju, u inostranstvu si imao lagere naoružanja, koje je trebalo da stigne na prava mesta. Zašto ti je trebalo to naoružanje u Srbiji? Od koga ti je to naoružanje na lagerima u inostranstvu? Ko je to finansirao?

Zaključujem, pripremao si se za građanski rat, uvozio si oružje, po principu Špegelja, znači koncepcija zajednička za pokretanje građanskog rata i razbijanje države, a sa tim ide i krvoproliće, ubistva, razaranja i ratni zločini... Gde je tu komandna odgovornost, gde je tu odgovornost za pripremanje i podstrekivanje građanskog rata?

Pretio si u Novom Pazaru: “Ko ponese turski barjak ovom srpskom zemljom, ostaće i bez barjaka i bez ruke.” Govorio si da će samo ime “Srpska garda” psihološki naterati Hrvate na kapitulaciju... Koja je to, Vuče, odgovornost?

Gde pogiboše časni srpski borci, pripadnici Srpske garde, Nebojša Simić, Stepan Šamanić, Rade Lovrić, Zoran Trbojević... Dok je oružje pevalo svoju pesmu smrti, koju je delimično i tvoj štab komponovao, dotle su ti svi bili dobri. Dok si se njihovom hrabrošću kitio i na račun njihove krvi profitirao, bili su ti dobri. Patriote, borci, heroji, hvaljeni, a sada?
Kada ti je neko rekao (verovatno onaj, ili oni koji su ti i davali ono oružje na lagerima po inostranstvu) – odriči se svega što je srpsko, pa i Srpske garde – ti si to učinio i počeo si da pljuješ na sve srpsko, počev od SPC, pa do srpskih generala. Sve na sud inkvizicije, svi, svi, svi ... a ti?


Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Porazen je samo onaj koji se tako oseca,,,

Počalji  Milan Pet Okt 14, 2011 10:45 pm

Milošević je na samom početku dao podršku RSK, stvorenoj u skladu sa međunarodnim pravnim poretkom. Ubrzo, a pod ogromnim pritiscima Zapada, Milošević od čoveka koji pruža bezrezervnu podršku Krajišnicima, postaje čovek koji im zabija nož u leđa. Iako je međunarodni položaj Srbije bio izuzetno težak, bez podrške Rusije (kojom od 1917, zaslugom Zapada, ne vladaju Rusi), Milošević je morao odlučnom politikom da zaštiti narod RSK i njegovu državu. 1995. godine, deo jedinica pod kontrolom DB-a Srbije, je počeo da odnosi teško naoružanje iz RSK u SRJ. Grahovo i Glamoč (što je uvod u pad RSK) padaju nakon obmane komandira ovog dela fronta, praktično bez borbe. Neposredno pred predaju Krajine, visoki oficir Srpske Vojske Krajine na Petrovoj gori (gde se nalazila komanda raketnih jedinica), je ubijen hicem u potiljak. On nije želeo da izvrši naređenje iz Beograda i napusti svoje komandno mesto. Njegove jedinice su bile sposobne da desetkuju hrvatske ofanzivne trupe. Dogovor o predaji Krajine su postigle vlasti Srbije i Hrvatske u Karađorđevu. Na dan plebiscita u RSK 1990, na Preobraženje, Borislav Jović je obećao Krajišnicima podršku i oružje ako budu napadnuti. Isti taj Jović je, prema tvrdnjama Hrvoja Šarinića, pred pad RSK izjavio Hrvatima da sa Srbima u RSK mogu da rade šta god žele, pa i da ih pobiju. Miloševićev režim, u politici prema RSK, nije bio usamljen. On je imao i podršku, gotovo cele, srbijanske opozicije. Na žalost, u Srbiji, jedna jedina, politički aktivnija stranka, je bila protiv izdaje RSK. To je bila SRS. Njen predsednik prof. dr. Vojislav Šešelj je u vreme pada Krajine, bio utamničen u Beogradu. Policija je prvi put na ulice Beograda izvezla naoružana oklopna vozila, prilikom demonstracija koje su organizovali radikali protestvujući zbog izdaje RSK, avgusta 1995. godine. Odziv demonstranata je, na sramotu Beograda, bio mali. Stranačke podele i medijska cenzura su učinile svoje.
Samu operaciju hrvatske vojske i okupaciju RSK (koja je bila UNPA zona, zona pod zaštitom UN) je, po rečima Miroslava Tuđmana (bivšeg šefa hrvatske obaveštajne službe), organizovala CIA. Po njegovim rečima intenzivna saradnja sa CIA počinje 1993. kada je formirana “Hrvatska obaveštajna zajednica”. Bivši savetnik Tuđmana za bezbednost i šef hrvatske obaveštajne službe Rebić je izjavio da je “1995. povodom Oluje kontaktirao dva američka generala, koja su tim povodom posetila Zagreb”. Čak je tadašnji američki ambasador u Hrvatskoj Galbrajt na tenku hrvatske vojske ušao na teritoriju okupirane RSK, kako bi “izveštavao o sprovođenju plana”.
General Pjer M. Galoa navodi da je prilikom “Oluje” i prilikom mitraljiranja izbegličkih kolona ubijeno 14.000 Srba. (Galoa, isto, str. 18) Ukupne, potvrđene srpske žrtve, po podacima “Veritasa” (nevladine organizacije) iznose 6.625 lica. (Nestala lica na području Hrvatske, Veritas - 2001, str. 40)
5. i 6. avgusta 1995. celokupna teritorija RSK je etnički očišćena. 233.000 ljudi je proterano. Oni koji nisu hteli, ili nisu mogli, da napuste svoja ognjišta su izmasakrirani, kao i njihovi preci pedesetak godina pre toga, od strane Hrvata.
Sa druge strane, Hrvati su zvanično broj mrtvih Hrvata u Vukovaru sa 36.000, smanjili na 1.700 mrtvih lica svih nacionalnosti.
Izdaja RSK je bila uvod u nova stradanja Srba. Lakoverni su pomislili da će se povinovanjem zahtevima Zapada popraviti naš međunarodni položaj. Suprotno tome, pad RSK je bio uvod u stradenje Srba, prvo u RS, zatim na Kosovu i Metohiji i konačno u celoj SRJ. Zapad je morao da, makar silom, “opravda” najteži zločin po međunarodnom pravu, koji je upravo on izvršio, zločin protiv mira.
Srategija SAD, stvorena još u administraciji Džordža Buša (starijeg), po kojoj “Srbiju treba svesti na predkumanovske granice”, se i danas sprovodi (1997, u vreme velikog studentskog protesta, za predstavnike srbijanske opozicije i studenata su organizovani brojni prijemi u američkoj ambasadi u Beogradu. Na jednom od njih savetnik pomenutih grupa je bio i g. Holbruk. Po svedočenju jednog od učesnika tog skupa, Hokbruk je izjavio da SAD imaju nameru da “uzmu Kosovo”.
Vesna Pešić se jedina ispred “postrojenih” opozicionara i studenata odvažila da upita: “Da nećete i Beograd da nam uzmete?”. Dobila je odgovor istog časa: “I to ako budemo želeli.”). Priznanje separatističkih republika 6.aprila, simbolično zaključenje sporazuma, koji će biti uvod u okupaciju Kosova i Metohije, u Kumanovu 1999, gradu kod kojeg je Vojvoda Stepa Stepanović 1912. izvojevao veličanstvenu pobedu i vratio Kosovo i Metohiju, posle petovekovnog ropstva matici, kao i protivustavno izručenje Miloševića u Hag, simbolično na Vidovdan 2001, svedoče o patološkoj mržnji prema Srbiji.
Odustajanjem od međunarodnog pravnog kontinuiteta zemlje, najavom vraćanja Titove autonomije Vojvodini iz 1974. i podelom Srbije na šest delova (po predlogu novih ustavnih rešenja), kao i odustajenjem od suvereniteta SRJ na Kosovu i Metohiji (podrškom Hakerupovim izborima, suprotnim rezoluciji SB 1244) i nova vlast u Srbiji, sa prefiksom “demokratska”, učestvuje (htela-ne htela) u ostvarivanju pomenute strategije SAD. Bilo da je komunistička ili demokratska, kraljevina ili republika, jaka Srbija nije u interesu Zapada. Srpske zemlje se danas nalaze, delom pod okupacijom, delom pod vlašću modernog kolonijalizma (potpuno stranog za Međunarodno pravo). Njihovom dovođenju u ovo stanje je prethodilo brutalno gaženje peremptornih normi Međunarodnog javnog prava (normi: ius cogens) i poretka izgrađenog nakon stravičnog Drugog svetskog rata. Istorija uči, gaženje tih normi bio je uvod u velike svetske sukobe.
Ali da vidimo šta stranci kažu, POST FESTUM: 12. decembra 1991. francuski “Le Figaro” piše: ”Članovi EZ su nemačke ovce...” (Avramov, isto, str. 189) General Makenzi: “Bili smo sigurni da će borbe izbiti svuda oko nas, čim priznanje bude objavljeno”. Lord Karington ocenjuje akt priznanja kao tešku grešku i optužuje Nemačku, koja je nametnula svoju volju EZ. (Politika, 2.decembar 1993) Roland Dima na forumu u Kran-Montani (Švajcarska) izjavljuje: “Odgovornost Nemačke i Vatikana u raspaljivanju krize u Jugoslaviji, je ogromna”. Arnold Peter Van Valzum (Holandski ambasador u Bonu) kaže : “Bilo je moguće izbeći građanski rat u Jugoslaviji, da EZ nije podlegla pretnjama i pritisku Numačke u vezi sa priznanjem Slovenije i Hrvatske“. Đani de Mikelis izjavljuje: “Nemci su zapretili, decembra 1991, da će ako treba sami priznati Hrvatsku i Sloveniju. Sve se to dešavalo uoči Mastrihtskog sporazuma. Nismo smeli da dozvolimo raspad zajednice. Iako je bilo jasno da će priznaje raspaliti vatru. Da će dosegnuti Bosnu, a sutra možda i Makedoniju i Kosovo ”. “Le Figaro”, jula 1993. objavljuje reči Lorda Karingtona: “Alija Izetbegović mi je rekao, ako se ne založiš za nezavisnost Bosne, zaklaćemo te!”. Mihail Gorbačov, na promociji svoje knjige “Avant Memoire” u Parizu,izjavljuje: “ Priznajući Sloveniju i Hrvatsku prerano, uništili ste Jugoslaviju. ...Pomogli ste separatizam i nacionalizam ”. Sajrus Vens: “Preuranjena priznanja Slovenije, Hrvatske i BiH od strane EZ i SAD su dovela do rata koji se vodi na prostorima Jugoslavije”. (Avramov, isto, str. 200.) Predsednik Miteran, nakon isteka predsedničkog mandata, govori: ”Duboko žalim što Evropa nije htela, da brani postojeće pravne norme” i što je priznanje usledilo “pre nego što je rešeno pitanje granica”. (Avramov, isto, str. 201.) Žan Fransoa Revel postavlja pitanje Evropi: “Ako je princip nacionalnosti postavljen kao temelj dezintegracije Jugoslavije, zašto se pravo na samoopredeljenje osporava jedino srpskom narodu?” (Avramov, isto, str. 165) Washington Times od 17. avgusta 1997. godine komentariše rači Ričarda Holbruka da su Srbi: “narod govnarskih ubica” i Madlen Olbrajt: “Srbi su grozni”.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Krajisnici, malo da se podsetimo...

Počalji  Milan Čet Okt 27, 2011 1:54 pm

sta je to bilo..i, sta se desilo *po novom modelu Momcilo Djujic en *RSK COMPANY*

https://www.youtube.com/watch?v=SmdDk0QUzGw
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty ...

Počalji  Milan Sub Okt 29, 2011 11:57 am

Jovanka Broz je otpravniku poslova američke ambasade u Beogradu 2009. godine rekla da je tokom Drugog svetskog rata organizovala dva sastanka između Tita i Draže Mihailovića, od koji je jedan bio u njenom selu kod Knina, navodi se u američkim diplomatskim depešama koje je objavio sajt "Vikiliks" a prenosi "Blic". "Oni su pričali i spavali jedan pored drugog na prostirkama od slame“, rekla je Jovanka prema navodima beogradskog lista.
Jovanka Broz
Sledećeg jutra, ipak, Titov ceo krug saradnika bio je skoro potpuno izbrisan kada je dignut u vazduh most kojim su prolazili.
Jovanka je rekla da je bilo jasno da su Draža Mihailović i četnici želeli da iskoriste pregovore da uklone Tita i da posle toga više nije bilo pregovora, prenosi "Blic" navode "Vikiliksa".
Udovica jugoslovenskog maršala je u sat i po vremena dugom razgovoru sa američkim diplomatom kritikovala Ruse i istakla da ih Tito nikada nije voleo, te da Slovenci nikada nisu bili posvećeni jugoslovenskoj ideji.
Takođe je kritikovala i one koji su zaslužni za njen kućni pritvor pre 32 godine i time negirali da je ona Titov naslednik, navodi "Blic".
Sastanak u američkoj ambasadi organizovan je na ideju ministra Rasima Ljajića, jedinog čoveka koji je, po mišljenju Jovanke Broz, sposoban da vodi Srbiju.
To je bio prvi sastanak Titove udovice sa jednim stranim diplomatom još od 1977. godine, kada je stavljena u kućni pritvor, podseća beogradski list.
Jovanka je posle decenija izolacije ponovo došla u žižu javnosti, kada je ponovo dobila ličnu kartu i pasoš, prvi put posle 1977. godine. Titova udovica je istakla tokom razgovora da je zaveru da bude u pritvoru 1977. skovao slovenački komunista Stane Dolanc, član Predsedništva. Dolanc i tadašnji general Nikola Ljubičić plašili su se da bi ona mogla da iskoristi Titov uspeh za svoje pozicioniranje.
Ona je dodala i da je tada bio trend da žene uspevaju zahvaljujući muževima i da je njena popularnost zbog Tita bila logična, ali da ona sama nikada nije manevrisala na taj način.
Tito je, kako kaže, tada bio suviše slab da bi sam preokrenuo stvar, i dodaje da je sa njim tokom njegovog boravka u Ljubljani na lečenju razgovarala samo tokom prve godine pritvora, piše "Blic".
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Protest,

Počalji  Milan Pon Okt 31, 2011 10:09 pm

РЕПУБЛИКА СРПСКА КРАЈИНА

ВЛАДА У ПРОГОНСТВУ

11080 Земун, Магистратски трг 3 - Тел. 3077-028, vladarsk@gmail.com

Бр. 1402/11 - 31. 10. 2011.

С А О П Ш Т Е Њ Е

Кад муслиман-вехабија пуца у Американце, медији Запада истичу да је он из Србије


(Влада и Скупштина РС Крајине у прогонству упућују прекор редакцијама
медија, јер од фебруара 2005, не објављују крајинска саопштења. Ово је
тешко огрешење о националне и државне интересе и кршење је новинарског
кодекса).

Европска унија и Сједињене Америчке Државе истичу (свакодневно) своју
приврженост одбрани људских права, демократији и равноправном третману
држава, нација, верских и друштвених заједница. Тако су чланице ЕУ и
НАТО увелико објашњавале, да је разбијање Југославије, прогон српског
и ромског народа из Републике Српске Крајине, српског народа из
Словеније и српског и ромског народа са Косова и Метохије израз високе
демократије и да је све у складу с поштовањем људских права. Чланице
ЕУ и НАТО-а су организовале и слале против Срба и Рома у Републици
Српској Крајини, Босни и Херцеговини и на Косову и Метохији
муслиманске екстремисте из афричких и азијских држава, из САД и из
Србије (са Косова и Метохије и из Рашке /Санџака/), увелико
наглашавајући у својим медијима, да се ти муслимански екстремисти боре
против великоспрске освајачке политике на Балкану. Ти муслимански
екстремисти (вехабије) су биле у руководству Муслиманско-хрватске
Федерације Босне и Херцеговине и били су високи официри, подофицири и
војници хрватске војске у Хрватској и војске муслимана и католика у
Босни и Херцеговини. Познати су стравични злочини тих екстремиста над
Србима, па и онај кад су секли Србима главе и те главе користили
уместо фудбалске лопте.

Ових дана, када је један од тих муслиманских екстремиста, Мевид
Јашаревић, пуцао на Американце у Сарајеву, медији у ЕУ и у САД наводе
да је он рођен у Србији, чиме се кривица за овај тероризам (увелико)
приписује и Србији. То се чини на вешт и сугестиван начин и јавно
мњење на Западу, које је антисрпски орјентисано, овај терористички акт
екстремног муслимана ће приписати Србима. Западни медији не спомињу да
су хиљаде муслиманских екстремиста из целог света и из Србије били
најоданија војска ЕУ и САД, кад је разбијана Југославија, кад је
прогнан српски и ромски народ из Републике Српске Крајине и са Косова
и Метохије, кад су бомбардоване Србија и Црна Гора 1999. и кад су
убијани Срби и Роми, да би им се органи вадили и слали за болнице у
Западној Европи.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Re: Komunisti Republike Srpske Krajine

Počalji  Milan Pet Nov 04, 2011 7:11 pm

Dragosavac: U Hrvatskoj je pobijedila kontrarevolucija
To se ogleda u uništenju više od 3.000 spomenika NOB-u, u diskriminaciji bivših boraca i rušenju društvene solidarnosti. Drugi svjetski rat i Domovinski rat ne mogu se izjednačavati: u prvome su se partizani borili protiv najvećeg zla - fašizma, ali i protiv nacionalizama, dok su se u posljednjem sukobili povampireni nacionalizmi. Što su trebali učiniti Srbi u Hrvatskoj kad su zaredale provokacije i napadi i to pod zastavama i oznakama pod kojima su stradavali u Drugom svjetskom ratu? Njihova odbrana bila je legitimna, ali ne i ratni zločini i etničko čišćenje koje su provodili po uzoru na neke, u Drugom svjetskom ratu, poražene snage


Dušan Dragosavac rat je počeo kao borac, a nastavio kao partijski aktivist i kasnije funkcioner, što je bio i poslije rata o čemu svjedoči niz funkcija koje je obavljao. Njegove aktivnosti završavaju početkom 90-ih kad biva u nemilosti i u Zagrebu i u Beogradu.

Koliko je zapravo danas ostalo od tekovina antifašizma?
- U svijetu je ostalo dosta, ali na našim prostorima - u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše SFRJ - znatno manje. Počevši od uništavanja svega što je, ne samo u materijalnom, nego i u društvenom smislu, građeno i ostvareno od 1945, do same percepcije nacifašizma i antifašizma i njihovog odnosa. Počevši i od retorike pokojnog predsjednika Tuđmana koji je, recimo u Daytonu 1995, umjesto o potrebi izgradnje multietničkog društva govorio o ratu civilizacija, pri čemu stradanja naroda nije ni spomenuo. Oni koji prozivaju antifašizam zbog komunizma zaboravljaju da je Hitler Slavene u perspektivi predviđao za roblje novog svjetskog poretka što je spriječeno baš antifašističkom borbom. Generalno, u Hrvatskoj je pobijedila kontrarevolucija, što se ogleda u uništenju više od 3.000 spomenika NOB-u, u diskriminaciji bivših boraca, rušenju društvene solidarnosti i bogaćenju, često sumnjivom, malog broja ljudi na račun osiromašenja većine građana.

Partizani su se držali Ženevskih konvencija

Kad se govori o Drugom svjetskom ratu, o NOB-u se često daju kontradiktorne tvrdnje?
- Koga zanima historija, taj zna da su se Crnogorci digli na najmasovniji ustanak i da su odbacujući talijansku kraljevinu oslobodili skoro cijelu Crnu Goru. Srbi u Srbiji također su se među prvima digli na ustanak za slobodu. Tamo je dva i pol mjeseca živjela Užička republika, uz nekoliko stotina zarobljenih Nijemaca, prvih u okupiranoj Evropi. Slovenci su i uz činjenicu da se isprva dio, a potom cijela Slovenija našla u Rajhu također imali uspješan ustanak, kao što je uspješan ustanak bio i u Hrvatskoj

O karakteru ustanka Srba u NDH također se čuju dijametralno suprotne priče?
- Srbi su u NDH bili osuđeni na smrt, odnosno na nestajanje, jer je jedna trećina trebala biti pobijena, trećina protjerana, a trećina asimilirana. Ustanak je i započet kako bi se narod odbranio i spriječio da ustaše još na početku rata pobiju planiranu trećinu od skoro dva miliona stanovnika. I pored tvrdnji da je to bila četnička pobuna, to je u velikoj mjeri bio spontani ustanak naroda, velikim dijelom uz organizaciju Partije. Ali KP nije bila na svakom mjestu, niti je sve kontrolirala, pa je moglo doći do spontane osvete, kao u ličkom selu Boričevcu na samom početku ustanka. Tamo je bio smješten ustaški štab, pa su se ustanici htjeli osvetiti. Vidjevši da su u tome uporni, Gojko Polovina najavio je napad na selo koji je rezultirao povlačenjem mještana i paljenjem kuća. No, to je bila jedina i zato najbolja mogućnost, što je priznao i Marko Orešković koji je zbog tog slučaja uzeo Polovinu u zaštitu. Kasnijih partizanskih zločina i osveta je bilo relativno malo, prije svega zbog stroge discipline i teških sankcija za one koji su prekršili pravila. Partizansku disciplinu i pridržavanje ratnih pravila priznavali su i neprijatelji o čemu svjedoče brojni spisi zaplijenjeni za vrijeme ili nakon rata. Pa i vođa HSS-a Vladko Maček je, iako antikomunista i protivnik Tita, u svojim memoarima naveo da «za razliku od ustaša i četnika, partizani nigdje nisu vršili pokolje». Podsjetimo i da su se partizani držali Ženevskih konvencija u postupanju sa zarobljenicima. Kad je skršena Užička republika i dok su Nijemci tenkovima gazili partizanske ranjenike, partizani su pustili petstotinjak zarobljenih Nijemaca.

Manipulacije brojem žrtava na Blajburgu

Gdje i kako se u to uklapa Blajburg?
- Broj žrtava na Blajburgu također je, kao i onaj iz Jasenovca ili ukupan broj žrtava rata, podložan raznim manipulacijama. Zloupotrebljavaju se mrtvi da se zavade živi. Istina je da je u zadnjim danima rata i prvim danima nakon njega suđen, možda i preoštro, jedan broj pripadnika kvislinških grupacija, ali se taj broj u desničarskim krugovima naveliko preuveličava u cilju amnestije Ante Pavelića i ustaškog pokreta te klevetanja Tita i partizana. U završnim operacijama za oslobođenje Hrvatske i Slovenije partizani su imali nekoliko desetina hiljada izbačenih iz stroja, pa se može pretpostaviti da su isto tako veliki bili i gubici neprijateljske grupacije, u kojoj su uz Nijemce bile i kvislinške formacije, a koja je pod komandom general-pukovnika Aleksandra fon Lera nastavila borbu i nakon kapitulacije Njemačke, nastojeći se probiti do Britanaca. Iako su nastavkom borbi prestali biti pod zaštitom međunarodnog prava, postupak partizana prema njima uglavnom je bio korektan. Treba reći i da je na području Slovenije i pograničnih dijelova Austrije bila zbrka, jer su se uz trupe pod Lerovom komandom našli dijelovi sve četiri armije NOVJ, slovenački partizani koji nisu bili u sastavu NOVJ, kao i bugarske i britanske snage. Dio kvislinških vojnika, nastojeći da izbjegnu zarobljavanje, ubijaju civile zbog njihovih odijela, a ubijaju i zbog nekih vrijednih predmeta. Postupak predaje trajao je nekoliko dana, a partizanska vlast nije mogla svugdje osigurati red, pa su u jednom rejonu razoružavali zarobljenike uz pomoć njemačke vojne policije. U rejonu Blajburga uslijedio je zadnji okršaj kad se dio Bobanove bojne pokušao probiti, ali su bili spriječeni uz pogibiju nekolio desetina ustaša. Tito je 14. maja poslao depešu u kojoj traži sprečavanje likvidacije ratnih zarobljenika, kao i da se oni koje treba smatrati odgovornima za ratne zločine izdvoje i predaju vojnim sudovima. Svaka republika ima nalog da preuzme zarobljenike s njenog područja, nakon čega slijedi likvidacija slovenskih bjelogardejaca u Kočevskom rogu. Tito je zahtijevao istragu o tome, iako je taj čin pravdan surovošću kvislinga prema narodu koji je trebao biti raseljen, što je spriječio ustanak.

O broju žrtava u Jugoslaviji

Činjenica je da je ubistava bilo, ali ne u mjeri u kojoj se to danas prikazuje, sa stotinama hiljada, ili kao što je svojevremeno pisalo da je Milka Planinc kao komesar brigade, što nije bila, sa Simom Dubajićem, koga nikada nije srela, pobila 192 hiljade Hrvata. Ali, laži o Blajburgu stalno se ponavljaju kako bi ih se u duhu Gebelsa prihvatilo kao istinu. A kako su «strašni» bili partizani svjedoči podatak da je bilo oko 320 hiljada zarobljenih Nijemaca, od toga 140 hiljada u završnim operacijama, ali je suđeno samo manje od hiljadu i to po komandnoj odgovornosti, pa su Ler i grupa generala kažnjeni smrću. Uglavnom, svi su do kraja 1949. pomilovani i vratili su se u Njemačku, osim nekoliko stotina njih koji su ostali - što zbog posla, što zbog ženidbe.

Koliko je onda Drugi svjetski rat odnio žrtava u Jugoslaviji, jer i o tome kruže razne brojke?
- Tu se mnogi ponašaju kao paša iz Andrićeve «Travničke hronike» koji, kad se vraća iz borbe s Crnogorcima, šalje telala da kroz Travnik viče koliko je poginulo Crnogoraca. A kad netko od okupljenih pita da koliko je poginulo naših, paša kaže: «E, to govori onaj na Cetinju». Manipulacije žrtvama, a naročito u ratnim operacijama, omogućene su i izostankom jedinstvene metodologije, što je dovelo do različitih rezultata. Vučković, čiji je rad koristila Kardeljeva delegacija na Pariskoj koferenciji, došao je do milion i 700 hiljada žrtava, s tim da je tu uračunao i demografske gubitke, ali ne i poginule na sremskom frontu niti u završnim operacijama, jer tada nije imao tih podataka. Vogelnik, koji je tada bio direktor Zavoda za statistiku, došao je s demografskim gubicima do brojke od dva miliona i 150 hiljada žrtava. U stručnim krugovima ocjenjuje se da su Žerjavić i Kočović bili najbliže istini o žrtvama rata iako su, kad su prezentirali svoje radove, rekli da ne garantiraju stopostotnu točnost. Uostalom, u svojim procjenama broja žrtava mnogi su kao žrtve uzimali i ranjene, a to je visok postotak, jer se zna da su partizani imali 305 hiljada mrtvih, a 480 hiljada ranjenih. S druge strane, mnogi nisu uračunavali gubitke kod neprijatelja što također doprinosi (ne)točnosti ukupnih procjena.

Zadnja dva rata ne mogu se izjednačavati

Mnogi ustaše i domobrane još uvijek smatraju borcima za hrvatsku stvar i žrtvama komunizma?
- Ne treba ponavljati kako je i pod čijim nalogom nastala NDH, ali treba reći da je Pavelić mobilizirao i Hitleru predavao hrvatske mladiće koji su onda pod njemačkom komandom u njemačkim divizijama završavali po evropskim ratištima. A ako uračunamo da je Pavelić razdavao Italiji i Mađarskoj veliki dio Hrvatske, masovno ubijajući svoje građane ili zbog njihove pripadnosti ili zbog interesa sila Osovine, gdje je tu borba za Hrvatsku i hrvatske interese koju neki nalaze u NDH?

Kako ocjenjujete izjave predsjednika Stjepana Mesića i Josipa Boljkovca o antifašizmu i drugim temama, uključujući i suživot Srba i Hrvata?
- Svakako dobrim, samo je šteta što se tako nisu postavili na samom početku 90-ih. Imao sam prilike nakon smjene Stipe Šuvara u Beogradu razgovarati s Mesićem i on je u jednom momentu rekao da on, Tuđman, Boljkovac, Josip Manolić i Martin Špegelj čine politbiro HDZ-a i da oni odlučuju. Razvoj događaja pokazao je da baš i ne odlučuju, jer su svi osim Tuđmana već za koju godinu zbog nezadovoljstva vođenom politikom napustili svoje funkcije i stranku, počevši od Boljkovca koji je to učinio 1991.

U brojne kontroverze oko Jasenovca ubraja se i prozivanje Josipa Broza Tita da nikada nije posjetio to mjesto?
- Josip Broz Tito u Jasenovcu je bio dva puta. Prvi put odmah poslije rata, 1945, kad na tom mjestu nije bilo ničega osim ruševina koje su raščišćavane. Uz njega je tada bio Ivan-Stevo Krajačić, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Hrvatske. Drugi put Tito je u Jasenovcu bio između 10. i 11. kongresa SKJ. U društvu s njim bili su Edvard Kardelj, Miloš Minić i ja. On je tada položio cvijeće pred Bogdanovićev spomenik oko čijeg izbora je svojevremeno bilo dileme, jer su mnogi smatrali da je on previše moderan i apstraktan. Dogovoreno je da se o njegovoj posjeti ne izvještava kako ga novinari ne bi salijetali i tražili da se izjašnjava o broju jasenovačkih žrtava.

Vratimo se na sadašnjost. Deklaracija o antifašizmu usvojena je bez zaključka da se vrate oduzeta materijalna i statusna prava borcima iz Drugog svjetskog rata, što je tražio Savez antifašističkih boraca i antifašista čiji rukovodioci tvrde da su dva rata, u stvarima koja se tiču stvaranja i odbrane Hrvatske, imala neke zajedničke karakteristike?
- Ja ipak mislim da se ta dva rata ne mogu izjednačavati. Rat od 1941. do 1945. bio je rat u kome se gradilo novo društvo ravnopravnih i nakon koga se iz jedne zaostale zemlje pune sirotinje stvorila zemlja u kojoj je svakome bila garantirana egzistencija. Već sam rekao da je to bio rat u kome su partizani bili disciplinirani i u kome su se borili protiv najvećeg zla - fašizma, ali i protiv nacionalizama. Ovaj rat bio je rat u kome su se sukobili povampireni nacionalizmi i u kome je mnogo ljudi pobijeno, a mnogo toga uništeno i čija je posljedica uništenje privreda u zemljama bivše Jugoslavije, pa i gubitak njihovog ugleda na svjetskoj sceni. Što je najstrašnije, rat je u mnogome bio dogovoren između hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i njegovog beogradskog partnera Slobodana Miloševića. On je sa Srbima u Hrvatskoj imao svoje interese - da ih naseli gdje njemu treba, što je odgovaralo Tuđmanu da ih u Hrvatskoj nestane.

Odbrana Srba bila je legitimna

Što su trebali učiniti Srbi u Hrvatskoj kad su zaredale provokacije, napadi na njih, otpuštanja, miniranja kuća, i to pod zastavama i oznakama pod kojima su stradavali u Drugom svjetskom ratu? Njihova odbrana bila je legitimna, ali nisu bili legitimni ratni zločini i etničko čišćenje koje su provodili po uzoru na neke, u Drugom svjetskom ratu poražene, snage. Kao što se u Drugom svjetskom ratu nije mogla praviti razlika između ustaša i četnika, jer su i jedni i drugi pravili zločine, isto je tako bilo i u ovom zadnjem. O kakvim se moralnim principima radilo, podsjetit ću na jedan od prvih ustaških zborova u Lici, u hrvatskom selu Kosinj kada je Mile Budak, najavljujući potrebu obračuna sa Srbima i komunistima, pokazujući na srpsko selo Lipovo Polje s druge strane rijeke Like, okupljenima rekao «da ne kukaju zbog siromaštva već da uzmu pušku i pobiju te pse, uzmu sve njihovo i obogate se». U ovom ratu bila je masovna pojava da se s puškom uzima tuđa imovina, što je nakon obostranih pljački tokom rata kulminiralo masovnom pljačkom nakon «Oluje». Osim manipulacija Srbima iz Hrvatske, u centru pažnje vodstva zaraćenih strana bila je podjela BiH što je dalo porazne rezultate u vidu etničkih čišćenja. Isto tako, strahote su se dešavale i na Kosovu i u Makedoniji. U nastojanjima za stvaranje velikodržavnih tvorevina uništen je veliki broj mladih života, mnogi su se iselili, mnogi osiromašili... Popis iz 2001. za Hrvatsku je popis katastrofe, a slično je s drugim zemljama regije. Srećom, postoji pomak u poboljšanju odnosa i integracije zemlja bivše Jugoslavije, ali su nekada srednje razvijene republike svedene na nivo daleko ispod predratnog, odnosno u mnogome na nivo Albanije, a privreda i bruto-proizvod tek će za nekoliko decenija dostići onaj s kraja 80-ih, i to pod uslovom da uđu u EU i da ne bude novih sukoba.
Nenad Jovanović (Novosti sedam dana)
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty EU na delu,

Počalji  Milan Ned Nov 06, 2011 5:20 pm

UČESNICI OPERACIJE HRVATSKE VOJSKE U "MEDAČKOM DŽEPU"



1. Rik Graunjert: rođen u Den Helderu-u, Holandija, star oko 27 godina. Završio Kraljevsku vojnu školu u Holandiji. Kao profesionalni vojnik služio u Holandskoj armiji u činu vodnika. Kao plaćenik u hrvatskoj vojsci angažovan krajem 1991. godine. Bio je stacioniran u Perušiću. Jedan je od plaćenika u hrvatskoj vojsci, izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Iz hrvatske vojske demobilisan navodno pod pritiskom zapada, posle čega je pokušao da dobije hrvatsku domovnicu. Pošto to nije uspeo vratio se u Holandiju gde radi kao vozač kamiona u mestu rođenja.

2. Raymond Van der Linden: rođen u Roosen Daal-u, Holandija, star oko 35 godina. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatskoj vojsci. Bio smešten u Perušiću. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Jedno vreme bio u HOS-u, a posle toga u 104. brigadi HVO i učestovao u ratnim dejstvima na terenu Bosanske Posavine. Bio je ranjen posle čega je lečen u bolnici u Zgrebu. Dobio državljanstvo Hrvatske, oženjen Tanjom iz Velike Gorice, živi u Gospiću.

3. Andre Van der Aart: rođen u Lissen-u, Holandija, star je oko 29 godina. Bio je u holandskom kontigentu snaga OUN u Libanu, u činu kaplara. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatske vojske i bio smešten u Perušiću. Jedan od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Sada živi u Holandiji u mestu rođenja.

4. Mark Molenaar: rođen u Amsterdamu, Holandija, star oko 24 godine. Služio u holandskom delu NATO snaga u bazi Seedorf u Nemačkoj. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatske vojske i bio smešten u Perušiću. Jedan od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Po demobilizaciji vratio se u Holandiju.

5. Ednjin Hoovens: rođen u Vendlo-u, Holandija, star oko 26 godina. U Holandskoj armiji bio vozač kamiona. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatske vojske i bio smešten u Perušiću. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. U hrvatskoj vojsci bio ranjen. Vratio se u Holandiju odakle je navodno otišao u Izrael i sada radi u nekom kibucu.

6. Martin de Porres: rođen u Ambon-u, Indonezija, star oko 33 godine. U Holandskoj armiji imao čin vodnika. Studirao teologiju. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatske vojske i bio smešten u Perušiću. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu.Demobilisan i vratio se u Holandiju,a sada je navodno monah u Arrnem-u.

7. Joost van Dijk: rođen u Den Boch-u, Holandija, star oko 26 godina. U Holandskoj armiji bio profesionalni vojnik 4 godine, specijalista je za mine i eksplozive. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatske vojsske i bio smešten u Perušiću. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Posle demobilizacije vratio se u Holandiju. Lečio se od alkoholizma, a sada je navodno dobrovoljac negde u Kazahstanu.

8. Tom Chittum: rođen u Whoopaki Lake-u, SAD, star oko 46 godina. Sa Američkom armijom učestvovao u Vijetnamskom ratu. Krajem 1991. godine angažovan kao plaćenik hrvatske vojske i bio smešten u Perušiću. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Posle demobilizacije, preko holandske organizacije za pomoć Hrvatima vratio se u SAD.

9. Harmut Lange: rođen u Berlinu, Nemačka, star oko 27 godina. Bio je u izviđač u 9. gardijskoj motorizovanoj brigadi hrvatske vojske. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu. Posle odsustva koje je dobio 1993. godine napustio je hrvatsku vojsku.

10. Ellijas Laslo: rođen u Mađarskoj. Služio u Mađarskoj armiji, u padobranskoj jedinici. Kao plaćenik hrvatske vojske bio je u HOS-u, a zatim u 104. brigadi HVO, učestvovao u borbama u Bosanskoj Posavini. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu.

11. Johannes Tilder: rođen 25. 10. 1963. godine u Enkhuizen-u, Holandija. Pohađao Kraljevsku vojnu školu u Holandiji. Služio kao oficir Holandske armije, završio i specijalnu vojnu školu izviđačko-padobranskog smera. Bio u sastavu holandskog bataljona NATO u Nemačkoj, u bazi Sejdorf. U Nemačkoj proveo period od 1985. do 1990. godine. 1990. godine otišao u francusku Legiju stranaca. Krajem 1990. godine napustio Legiju stranaca, vratio se u Holandiju, u rodno mesto. Kao plaćenik hrvatske vojske angažovan krajem 1991. godine, preko holandskog ogranka "Hrvatske pomoći". U njegovom angažovanju za plaćenika hrvatske vojske posredovala je organizacija "Nederlandse Njerk Gemenschap" zajedno sa profašističkom partijom "Centrum Democraten". U Hrvatsku je stigao 22. 11. 1991. godine. Prve instrukcije dobio u ministarstvu odbrane u Zagrebu, gde je bio primljen kod Jura Martinovića. Poslat na raspolaganje hrvatskoj vojsci u Gospić gde se javio Tihomiru Oreškoviću, tada zapovedniku vojne policije. U hrvatskoj vojsci bio poručnik, zamenik komandira izviđačko - diverzantske satnije u 9. gardijskoj motorizovanoj brigadi. Jedan je od izvršilaca ratnih zločina nad Srbima civilima i ranjenicima u Medačkom džepu.
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty izdaja u nizu,

Počalji  Milan Pon Nov 07, 2011 2:40 pm

SlobodnaKrajina 7.11.2011. 12:29

РЕПУБЛИКА СРПСКА КРАЈИНА - ВЛАДА И СКУПШТИНА У ПРОГОНСТВУ
11080 Земун, Магистратски трг 3 - Србија - Бр. 1407/11 -8. 11. 2011.
године. Тел. 3077-028; vladarsk@gmail.com

С а о п ш т е њ е

ВЕЛЕИЗДАЈА - ОТВОРЕНИ ПАРТИЈСКИ ПРОГРАМ У СРБИЈИ

Колонијална агресија на српски народ и српске државе крајем
двадесетог столећа се, у Америци и у чланицама ЕУ, објашњава као
позитивни цивилизацијиски корак. Велича се окупација Републике Српске
Крајине и Косова и Метохије - те успостављање колонијалне власти у
њима (шиптарске и хрватске), а не спомиње се убијање и прогон Срба и
Рома, а ни одузимање њихове покретне и непокретне имовине. Велича се и
НАТО агресија на Србију и Црну Гору (1999), убијање цивила, рушење
путева, мостова, фабрика, болница - тровање животне средине
радиоативним бомбама...

А поред овог зла (истоветног оном из Другог светског рата - кад га је
спроводила Немачка под управом Адолфа Хитлера), ова колонијална
агресија НАТО-а и ЕУ на српске земље изазвала је потпун морални крах
код многих српских државника и интелектуалаца, одузевши им могућност
најосновнијег поимања. Они више не схватају ни шта је друштвена и
верска заједница, шта је држава, шта су међудржавни, међунационални и
међуверски односи. Не схватају ни шта је праведно, а шта неправедно.
Не поимају, да се последице сваке неправде у међународним односима
морају отклањати - па и последице НАТО окупације Косова и Метохије и
хрватске окупације Републике Српске Крајине. Овако нарушена свест је у
политичким странкама Србије дала резултате. Удружиле су се странке
Ненада Чанка, Вука Драшковића и Чеде Јовановића. Оне и отворено
програмирају велеиздају. У свакој другој држави би творци таквог
програма били ухапшени и било би им суђено. Они траже да Србија призна
окупацију Косова и Метохије и да колонијалну администрацију у овој
српској покрајини призна за извршну, судску и законодавну власт
"државе Косово". Они се ругају српском народу на Косову и Метохији,
који се супротставља отимању српске историјске и етничке територије.
Срби то чине без оружја - надајући се да ће светски државници и
светско јавно мњење схватити каква неправда је учињена српском народу
на Косову и Метохији - уз стогодишње досељавање Шиптара из Албаније на
српску земљу. Чинили су то турски окупатори до 1912, Аустсроугари и
Немци од 1914. до 1918, италијански фашисти од 1941. до 1943, немачки
нацисти од 1943. до 1945. и комунисти Југославије (под руководством
Хрвата - Јосипа Броза Тита) од 1945. до 1980. Нико од ових држављана
Албаније није примио држављанство Републике Србије, а нико од
политичара у Србији не тражи да се ово становништво на Косову и
Метохији третира као страни држављани.

За Вука Драшковића, Чеду Јовановића, Ненада Чанка и, нажалост, многе
друге у српским земљама је најважније да, свакодневно, изговарају
реченице из хрватске антисрпске пропаганде, у којој је измишљено да је
рат у Југославији почео зато што су се Срби у Крајини штитили
(запречавањем путева пред својим насељима) од хрватских убистава,
прогона, минирања српских објеката, избацивања с посла... Вук
Драшковић често спомиње да Влада РС Крајине није требало да одбије
хрватски план З-4 (Z-4), а добро зна да је тај документ био само
амерички и хрватски пропагандни трик, да би се њиме окривили Срби за
несарадњу с УН и међународном заједницом и да би се њиме оправдао
изгон до 800.000 Срба из РС Крајине и Хрватске (само у хрватској
агресији "Олуја" /1995/ прогнано је око 250.000 Срба из Републике
Српске Крајине).
Милорад Буха, премијер Дипл. инж. Рајко Лежаић, председник Скупштине
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Krajisnici..gde ce te na prelo..? pardon izbore..?

Počalji  Milan Pet Nov 18, 2011 11:50 am

Није тачно да ваше паре иду у Београд, па вам Београд враћа колико му се ћефне. Ви имате ваш буџет (цео) и још 7% добијате од остатка Србије и не знам зашто бисмо ми плаћали вашу ароганцију да сте најбогатији...можда што пљачкате остатак наше земље. Укинути аутономију и ако кренем да се бавим политиком борићу се за две ствари: укидање покрајина и стварање Уједињених Српских Земаља (Република Српска Крајина, Српска Далмација, цела Босна, Јужна Србија, Скадар). Доле комунистички олош предвођен Чанком и Пајтићем...
1 person voli ovo.
.....................................................................................................................................................................
o odgovor na Milamilla
Budi ljubazna i ne trpaj olos u Komuniste, to je ofucan fazon, za nemanje argumenata,odma kleveta,,,*Komunisti*..i hajka !!! Ali, idu izbori, pa ce biti, slazem se smena *olosi*, iz nekomunisticke sfere. Komunisticka partija, izlazi samostalno na *prve, prave, visestranacke izbore*...!!
============================================================================================
Jedan mali prilog..*nek se nadje*..
...............................................

.Nadja Tesic je americki pisac i antiglobalista koji veruje da se
svedocenjem o istini moze probuditi interesovanje omladine za bunt
protiv novog svetskog poretka.

Rodjena je u Uzicu da bi neposredno nakon zavrsetka Drugog svetskog
rata sa roditeljima i bratom presla da zivi u Americi.Nadjin brat
Stojan Stiv Tesic (1944-1996) bio je jedan od najpoznatijih americkih
pisaca i scenarista, dobitnik Oskara. Nadja kaze, *ja sam prema
partizanskom pokretu imala velike simpatije. Rodjeni brat moga oca bio
je partizan, umro je od rana zadobijenih u ratu, a ujak Andrija
Bulajic, bio je narodni heroj i predratni clan KP. Prema Titu sam
kasnije imala odredjenu rezervu: zamerala sam mu sto je, nakon
oslobodjenja, vodio politiku koja je dovela do zaustavljanja
revolucije. U jednom trenutku sve je stalo-Jugoslavija je postala
potrosacko drustvo.Nadja je uspela da preko africke delegacije udje u
konferenciju UN kao njihov clan, * govorila sam o Jugoslaviji. Svi
Afrikanci su plakali, prilazili i grlili me, bilo je zaista potresno.
Ipak, nisu svi u Srbiji delili ista osecanja..? pita novinarka..Nadja
je odgovorila..*znam Otpor, Zene u crnom, feministkinje i ostale NVO
dobijale su novac preko madjarske ambasade. Amerikanci su to i sami
priznali. Ja bih pustila da im narod sudi.

(Pecat broj 18. 27 jun 2008)
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty uzo deda unuka, meto ga u krilo...

Počalji  Milan Ned Nov 20, 2011 1:32 am

Penzionisani general JNA: Blokada Vukovara greška

Penzionisani general JNA Andrija Rašeta rekao je da je tromesečna blokada Vukovara bila "taktička greška".

"Moje mišljenje je da je samo trebalo blokirati Vukovar, a ići dalje na odsecanje Osijeka, na izlazak do Đakova, na presecanje linije Banja Luka - Pakrac - Virovitica. To se moglo uraditi", izjavio je Rašeta, objavljeno je večeras u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije (HRT).
Rašeta je, kako prenosi ta televizija, priznao da je postojao plan okupacije Hrvatske, ali i izneo tvrdnju da su hrvatske vlasti bile spremne na trgovinu teritorijom.
"U razgovorima s pojedinim čelnim ljudima u Hrvatskoj, oni su meni otvoreno govorili da su spremni da žrtvuju ako treba ne samo Vukovar nego i Osijek, Dubrovnik, Split... po cenu samostalnosti", tvrdi Rašeta.
Nekadašnji glavni komandant Hrvatske vojske (HV) general Anton Tus negirao je, međutim, Rašetine tvrdnje navodeći da je reč o lažima.
Tus smatra da se Hrvatska nije na vreme pripremila na srpsku agresiju jer je tadašnji predsednik Franjo Tuđman verovao Veljku Kadijeviću i Slobodanu Miloševiću da će kriza biti rešena mirnim putem. Na kraju, oni su ga prevarili, rekao je Tus za HRT.
On je takođe potvrdio da je znao za plan okupacije Hrvatske još početkom 1991. godine i da je zbog toga napustio JNA.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty *knjigovodstveno i stvarno stanje* i razna laganja 1990-1995

Počalji  Milan Pon Dec 05, 2011 8:12 pm

6. siječnja 1929. godine kralj Aleksandar je izvršio državi udar. Pomoću vojske je preuzeo svu vlast u državi, ukinuo je ustav, parlament, zabranio je i sve političke stranke osim jugoslavenske nacionalne stranke. Policija je dobila velike ovlasti, uvedena je stroga cenzura tiska… Ujedno, uvedena je kraljevska diktatura.

Aleksandrova diktatura bila je slična fašističkim diktaturama – postoji samo jedan vođa – kralj – koji ima svu vlast, smije postojati samo jedna stranka – Jugoslavenska nacionalna stranka… Takva diktatura je monarhofašistička diktatura.

Kralj Aleksandar je zabranio uporabu nacionalnih imena, zastava i grbova te je diktirao da se koristi samo ime Jugoslaven. Na taj način je htio administrativnim mjerama napraviti jedan narod od svih naroda koji žive u Kraljevini SHS – nacionalni unitarizam. Zbog toga je i država morala promijeniti ime je sadrži srpsko, hrvatsko i slovensko nacionalno ime pa se od 1929. godine zove Kraljevina Jugoslavija.

Kako je pao ustav, pale su i oblasti na koje je KSHS bila podijeljena. Kralj je sad podijelio državu na 9 banovina koje su se zvale po rijekama i Beograd koji je bio posebna jedinica. Banovine su prostorno raspodijeljene tako da osiguravaju etničku prevlast Srba.

Sve to je izazivalo nezadovoljstvo i otpor. Zato se kralj Aleksandar nemilosrdno obračunavao sa protivnicima, ali i sa komunistima. Zatvori su bili pretrpani komunistima pa su osnivani i koncentracijski logori.

Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Klintonov "pionir" Bozidar Djelic,

Počalji  Milan Pon Dec 12, 2011 1:38 pm

Podneo ostavku, ali *roling stouns*, se kotrlja i dalje, onako kako je porucio Ronald Regan,..*mi moramo da ih naucimo da misle kao mi*,usledile su "diplome", prestiznih univerziteta, novac, mito i korupcija.Pod *patronatom* Djelicem,doslo je do *promene sistema vrednosti*,pod budnim okom *RRA*,i agencije za privatizaciju, elektronski mediji, su usadili razvrat,nemoral, a filmske "storije" su skole nasilja, pijenja piva u ucionicama, droga seks...starim recnikom receno,Srbija je izgubila "moralne i politicke podobnosti*, koje odlikuju, normalnu drzavu i drustvo. Uglavljeni su novi zakoni,nova pravila i pravda,dobro usadjeni pelcer, koji ce da buja, Srbija ce sama sebe da melje, i samelje,po sistemu, da su fasisti i komunisti isto,pa da nema mesta sekiraciji, nije se kao nista promenilo,pederi su takodje *isto*, nema mesta sekiraciji,iza toga, udar na religiju, nauku, umetnost, skolski program..usitnjava sa i bez EU, sto i jeste bio cilj.
king queen pig
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Saopstenje Vlade RSK,

Počalji  Milan Ned Dec 18, 2011 8:02 pm

Саопштење Владе Републике Српске Крајине
Србина Руђера Бошковића, Хрватска проглашава Хрватом

Београд, 17.12.2011

Хрватска држава се не устручава од присвајања српске културне и историјске баштине.

Мада су чињенице о српској културној баштини непорециве, Хрватској то не смета, те све српско проглашава хрватским. Она је регистровала у УНЕСКО-у српске песме "ојкаче" за хрватске, а предложила је да се као хрватске региструју и оне песме из Војводине и Славоније које се зову: БЕЋАРАЦ, или БАНАТСКИ БЕЋАРАЦ.

Хрватска је и српску витешку игру СИЊСКУ АЛКУ прогласила хрватском, мада је ова игра установљена у част српске победе над турском окупационом војском 1715. године у Далмацији. Хрватска је српски језик у УНЕСКО-у регистровала као "хрватски", мада је хрватски језик (тзв. кајкавски дијалекат), по одлуци Аустрије, искључен из службене употребе у 19. столећу.

Овом присвајању српске културне баштине од стране хрватске државе, нема краја. У то се можемо уверити и ових дана: Хрватска организује прослaву тристоте годишњице рођења једног од највећих светских научника осамнаестог столећа- Руђера Бошковића.

Руђер Бошковић је из породице Србина Николе Бошковића из Херцеговине и мајке Павле Бетера-е, Италијанке из Дубровника. Руђер је рођен у српском Дубровнику, граду који је од најстаријих времена исијавао српством, у којем се говорио српски језик и чији књижевници и други интелектуалци су истицали своју припадност српском народу, писали су српски и српском ћирилицом, без обзира да ли су били православне или католичке вероисповести.

Ове чињенице се не могу оспоравати, без обзира што је нацистичка Немачка, преко фашистичке Хрватске, у Другом светском рату, запретила смрћу сваком Србину католику који не пристане да се одрекне српске националне припадности и не узме хрватску. И данашње генерације Срба католика се не могу ослободити тог силом наметнутог уверења - да су Хрвати, али блиско будуће време ће их освестити, јер ће друштвене науке откривати садржаје злочина геноцида над Србима, па и то пребацивање Срба католика у хрватску нацију.

Невероватно је да Владе Србије, Републике Српске и Црне Горе не чине ништа, да се овом хрватском културном геноциду над Србима не стане на пут. Оне су обавезне да научно докажу у УН (УНЕСКО), да Хрватска региструје српску културну баштину као хрватску, а то не чине.

Могле би оне задужити и своје академије наука и научне институте, да о свему обавесте светске академије и научне институте, а то не чине. Могле би српске владе да ангажују и своје дипломате у разоткривању овог хрватског културног кривотворења на рачун српске културне баштине, а то не чине.

У име Владе Р Српске Крајине и Матице српске дубровачке: Милорад Буха
Milan
Milan

Broj poruka : 7174
Datum upisa : 26.06.2008

http://www.yu centar tito

Nazad na vrh Ići dole

Komunisti Republike Srpske Krajine - Page 15 Empty Re: Komunisti Republike Srpske Krajine

Počalji  Sponsored content


Sponsored content


Nazad na vrh Ići dole

Strana 15 od 25 Prethodni  1 ... 9 ... 14, 15, 16 ... 20 ... 25  Sledeći

Nazad na vrh

- Similar topics

 
Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu