Jugosloveni nacionalna manjin DA ili NE ?

Jugoslovenske nacionalnosti moraju da imaju resen status, genetski Jugosloveni moraju da dobiju podrsku...odnos prema njima nesme da bude *administrativno genocidan*..!!!!!!!!!!

koja ne priznaje svoje gradjane, cak ni komentara..da ih pozovemo da 25 maja dodju pred muzej 25 maj..i kazemo nalevo krug ?

izjasnjavaju kao Jugosloveni, morraju da dobiju svoja prava, ti gradjani nisu ni NVO ni NLO, niko nema prava da zatvara oci pred cinjenicom da POSTOJE i da su zivi ljudi !

Prigodom spomenute koprodukcije, Ljubiša Ristić je u Glasu javnosti
ipak odgovorio na jedno politički obojeno pitanje:

Prošle godine navršilo se tri decenije od kada ste osnovali pozorišnu
trupu KPGT koja je imala za cilj da objedini jugoslovenski kulturni
prostor. Verujete li i danas, 17 godina posle raspada SFRJ, u ideju
jugoslovenstva?
- Ne radi se tu o nikakvom verovanju. Nismo mi nikakvi vernici, mi smo
Jugosloveni. Mi nemamo drugu zemlju. Oni koji imaju druge zemlje, u
njima i žive. Nama Jugoslovenima, Jugoslavija je tamo gde nogom
stanemo. Kako se to danas zove, šta su od toga napravili, da li to
formalno-pravno postoji... sve je potpuno irelevantno. Jugosloven ne
veruje. Jugosloven stane na zemlju i tu gde stane, tu je Jugoslavija.
Mi smo, prosto, u svojoj zemlji koja je doživela tragediju. Ona je
ubijena, ali mi smo živi. Dok smo mi živi, Jugoslavija postoji.
Mikojan Bezbradica, Glas javnosti

http://vuk.mojforum.si/vuk-about334.html

http://www.network54.com/Forum/65142/thread/1034633524/last-1212892089/Ja+sam+Jugosloven+!!!

Na osnovu Deklaracije UN-a o pravima čovjeka, činjenicom da smo svi rođeni po prirodnom pravu jednakosti bez obzira na spol, rasu, naciju, društveni status, religiju i svjetonazor, činjenicom da Sloboda postoji samo ako je manjina slobodna, građani svih jugoslavenskih prostora koji žive u zemlji i u inostranstvu, širom svijeta, objedinjeni jedinstvenim osjećajem zajedništva i pripadnosti životnom prostoru definiranom svim Odlukama AVNOJ-a, uz poštivanje suverenosti i Ustava svih novonastalih samostalnih država, kao jednakopravnih i srodnih društvenih zajednica, u interesu osiguranja ekonomske, pravne, kulturne, povijesne, i svake druge samo održivosti donose sljedeću odluku formuliranu kao:
DEKLARACIJA O PRAVU NA JUGOSLAVENSKU NACIJU
Izvorište prava na jugoslavensku naciju je etnička činjenica da su na svim našim prostorima, pored milenijske prisutnosti pripadnika raznih autohtonih i doseljenih naroda, većinski narod bili i jesu južnoslavenska plemena koja su se međusobno vjekovima miješala i ukrštala, imala jedan zajednički ili sličan jezik, srodnu kulturu, zajedničku i međuovisnu povijest, zajednički otpor prema svim zavojevačima, i u dva perioda plodno ostvareno zajedništvo kroz države: Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno, Kraljevinu Jugoslaviju i SFRJ-Socijalističku Federativnu Republiku Jugoslaviju.
Prirodnim procesom nacionalnih i državotvornih diversifikacija sa kulminacijom u vremenu 1990. do 2006. izvršena je i dovršena državotvorna individuacija federalnih jedinica SFRJ u samostalne i suverene države, Republike: Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija, Slovenija, Srbija, autonomna pokrajina Vojvodina i djelimično priznato Kosovo, sada povezane dobrosusjedskim, kulturnim i ekonomskim odnosima suradnje i snošljivosti.
I pored činjenice odvajanja na posebne nacije, na što su presudno utjecale religije: Rimokatolička, Pravoslavna i Islam, po načelu jedna vjera jednako nacija, u svakoj od novih država, istim procesom diversifikacije, činjenicom ogromnog broja nacionalno miješanih brakova iz ljubavi, nastala je i autohtona jugoslavenska nacija. Koliko god bi se političari, religije i institucije novih država trudile poricati jugoslavenstvo, sva upornost njihovog poricanja i osporavanja upravo bi potvrđivale jugoslavenski identitet i njegovu opstojnost demokratskim pravom na različitost. Generacije etničkih Jugoslavena danas nostalgično lutaju svijetom kao apatridi bez domovine.
Svi međunacionalni nesporazumi u SFRJ koji su rezultirali nesretnim i tragičnim ratom, sa posljedicom stvaranja odvojenih nacionalnih država, koje karakterizira unitarizam domicilnih nacija, nacionalna nesnošljivost i govor mržnje prema pripadnicima drugih naroda, najviše se Jugoslaveni suprotstavljaju govorom ljubavi i zajedništva. Najteža posljedica je razbijanje jedinstvenog ekonomskog i geopolitičkog prostora uz deregulaciju većine njegovih funkcija prirodnog ekonomskog i tržišnog regiona, jer je izgubljen etnički neutralni i povezujući element među njima. Ova činjenica je smetnja integriranju svih južnoslavenskih naroda u zajednicu Evropskih naroda kao razvojni strateški cilj svih novih država.

Priznanje jugoslavenske nacije ne znači nužno povratak u raniju državu ali svakako bi značilo harmonizaciju i stabilizaciju međunacionalnih odnosa u smjeru reguliranja onih nacionalnih, privrednih, kulturnih, gospodarskih i moralno-etičkih vrijednosti bez kojih nije moguć njihov zadovoljavajući razvoj i prosperitet uključujući i njihov prijem u Evropsku Uniju.

Nužno je neporecivu činjenicu postojanja Jugoslavenske nacije priznati i pravno kroz najviše zakonodavne akte pojedinih država nastalih iz prethodne Jugoslavije i internacionalno.
Jugoslavenstvo postoji. Tražimo da se ta jednostavna činjenica prizna kao pravo.
Koordinacija
udruženja i pojedinaca
jugoslavenskog osjećaja i opredjeljenja
Dostavlja se:
Parlamentima svih novih država
nastalih iz Jugoslavije
Evropskom parlamentu u Briselu
[Vrh]

su bili najdosledniji slebdenici bratstva i jedinstva, Jugoslavije, SKJ...po popisu ih je bilo oko 1.200.000 ako ne i vise... imamo li pravo da ih kaznjavamo ? nije li to vrsta genocida...? nije li to podrska sporazumu Stojadinovic-Pavelic....? Kakvi su to *novorodjeni* komunisti...? O cemu se to radi...?

Zelim vam srecu i uspeh u ostvarivanju vasih prava...za deset dana pijem kafu u Beogradu sa pokretacem SLOBODNA JUGOSLAVIJA.com..privatna poseta nakon toliko goduna konatkta na forumu www.slobodna jugoslavija.com...drug STRIC