Vijesti iz Hrvatske

Postano: 27.06.2005, 09:42 Naslov: "LAŽNI POJAM KOMUNIZMA"(DIO ČLANKA!) Citirajte i odgovorite
"LAŽNI POJAM KOMUNIZMA"(DIO ČLANKA!)


"Komunizam kao niti Evanđelje nemaju u svojim vizijama zločine.

Zločini su prvenstveno,ljudski faktor,naopaka izvedba,devijacija.

Problem s kojim se kršćanstvo nosi već 200 godina,dok komunizam puno manje,a napada se utvaru komunizma.

Moderno se je pozivati na zadrtu "Crnu knjigu komunizma",ali ni u ludilu da netko spomene "Crnu knjigu:fašizma,nacizma,militarizma,imperijalizma,kapitalizma...

Kao da se u ratovima na području bivše Jugoslavije,a posebno u BiH,umiralo zbog komunizma,a ne:primitivizma,šovinizma,nacionalizma i neofašizma koji nije ništa ostavio iza sebe već samo:mržnju,umiranje,nezaposlenost,besperpektivnost...

A komunizam je BiH ostavio:mirnu,tolerantnu,suživotnu,bratsku...

A zatrovale su je i zakrvavile plemenske mržnje i nacionalističko ludilo,a generacije će to sve plaćati još jao dugo,bojim se.

Komunizam je u Hrvatskoj ostavio komunističku ostavštinu od 400 milijardi američkih dolara koja se već 15 godina krčmi i rasprodaje kao Isusove haljine pod križem na Golgoti,kako bi se nova vlast zadržala na nogama.

Sa svojim talijanskim bankama,njemačkim telekomunikacijama,austrijskim izdavaštvom,mađarskim hotelijerstvom,rasprodajom mora i otoka,masovnom nezaposlenošću i permanentnim stečajevima,opljačkane društvene imovine,nezaštićenom djecom,đacima,studentima,pokradenim starcima kojima se ukradene mirovine ne vraćaju dok rastu mirovine u nebesa podobnima. Sehr böse

A sve je to još zagađeno:općom korupcijom,nasiljem i sveopćom plajčkom i grabeži zajedničke imovine s vanjskim dugom koji je od nekadašnjeg komunističkog u 45 godina iznosio 3,5,a danas u 15 godina,taj kapitalistički dug u Hrvatskoj je probio već 30 milijardi američkih dolara i nezaustavljivo raste i dalje i prijeti općom kataklizmom.

A,sve se to dešava uz patetičnu maglu lažnog domoljublja i mitomanije čime se:anestezira,hipnotizira,zasljepljuje i obmanjuje narod.

Demografski pad koji je počeo 1990-ih(djeca se najbolje "prave u mraku") nezaustavljivo pada i dalje.

Čovjek je kao društveno biće u oštrim okovima kapitalizma.

Moćan je to sustav:demokratski,normalan,prirodana kao i svaka džungla u kojoj jači ždere slabijega,u kojoj je nagon za opstankom alfa i omega svega,pa je čovjek čovjeku samo i tek bijesni vuk s oštrim očnjacima.

A demokracija?

A demokracija je samo slobodno lajanje i jaukanje u vjetar od čega nema ni koristi ni štete,a ono od čega se živi,od ekonomske i socijalne demokracije,toga u kapitalizmu,nema! Sehr böse Böse Verrückt Ausrufezeichen Ausrufezeichen Ausrufezeichen

Ima samo prijezira i bešćutnosti,pa bogati postaju sve:bogatiji,moćniji,arogantniji.bahataji i beskrupulozniji Sehr böse Böse Verrückt ,a siromašniji sve:nemoćniji,gladniji,bolesniji,slabiji... Geschockt Geschockt

Taj nakazni,neljudski i sotonski KAPITALISTIČKI sustav Verrückt međusobnog: iskorištavanja,potiranja,mržnje,kriminala,bešćutnosti,manipulacije,laži,hipnoze,ratova... Überrascht te gospodara svijeta u kojem svakog dana umire preko 50 000 ljudi od gladi,treba zamijeniti civilizacijom savjesti i dostojanstva ne nadasve humanosti,a taj idealni i pošteni sistem ne treba nazvati komunizmom jer je taj termin puno puta bio svjesno i namjerno zloupotrebljivan kroz povijest"


ANTE JELASKA-"SLOBODNA DALMACIJA"

Vidi ti steve kako se SMije hrvatima budalama koji su ga izabrali


Odgovori Citiraj
Mesonja je bio PRECEDNIK SFRJ i vrhovni zapovjednik JNA....mogao je narediti vojsi JNA da NE ide na HR gradove VUKOVAR, DUBROVNIK ,OSIJEK i HR sela......NIJE TO NAPRAVIO....Ako je MESONJA imao ovlasti koje nije upotrijebio tada ...a sad se sprda sa Hr narodom i trazi zapovijednu odgovornost od Hr generala MIRKA NORCA .MECIC je glavni krivac direktno i indirektno sa mnoge mrtve HR branitelje tijekom D.R.....

Karadžić od RH traži papire o švercu oružja u BiH
- Nikakvu službenu dokumentaciju nemam u privatnom posjedu – kazao je predsjednički kandidat Tuđman na pitanje hoće li, ukoliko to od njega zatraži Karadžićev odvjetnički tim, dostaviti dokumentaciju koja dokazuje da je Hrvatska nabavljala oružje za Armiju BiH. Podsjetimo, ratni vođa bosanskih Srba Radovan Karadžić, optužen u Haagu za ratne zločine zatražio je od Haaškog suda da Hrvatskoj izda obvezujući nalog za pristup brojnim dokumentima, među ostalima i onima o navodnom krijumčarenju oružja u BiH preko Hrvatske.
Točnije, Karadžić od Zagreba traži izvješća, fotografije i snimke o dostavi oružja Armiji BiH preko zračne luke Pleso, radi priprema za suđenje koje bi trebalo početi u listopadu ove godine. Osim toga, bivši vođa bosanskih Srba traži da se u hrvatskim arhivima pronađu, te dostave njemu u Haag dokumenti o prisutnosti američkih specijalaca i obavještajaca u BiH te o korištenju UNPROFOR-a, UN-ovih promatrača i međunarodnih humanitarnih organizacija za naoružavanje Bošnjaka.
Karadžić posebice inzistira na navodnim dokumentima, odnosno obavještajnim podacima koji upućuju na odgovornost Bošnjaka za zločin na sarajevskoj tržnici Markale u veljači 1994. godine. No, ono što se posebno tiče navodne Hrvatske umiješanosti u naoružanje Bošnjaka je događaj iz rujna 1992. godine, za koji Karadžić detaljno navodi imena, vrijeme i mjesto i neke druge specifičnosti.
Nikakvu službenu dokumentaciju nemam u privatnom posjedu

Don Ivan Grubišić-predsjednik Građansko-Etičkog foruma HR otkriva novu podjelu u našem društvu-plemstvo i kmetovi u feudalnoj Hrvatskoj

Suvremena kmetija služi samo kao stranačka izborna masa svake 4 godine,a za "nagradu" dobiva samo namete od političara.

Nevjerojatno kako se povlašteni sloj(suvremeno plemstvo)drži skupa,njuše se bez obzira na veličinu feduda ili način kako su do njega dolizali.

Na proslavama su skupa i svećenstvo i interesne grupe.

Povlašteni sloj plemstva(političari,svećenici,poduzetnici,sportaši) privatizirao je nacionalnu i vjersku pripadnost-Hrvat,katolik kao zaštitni znak pred kmetijom(narod) da se unaprijed prikažu kao "pravi" domoljubi.

Kmetiji je pak,kako drži plemstvo,dovoljno da mogu mahati zastavama(simbolima) i klicati gdje treba i ne treba:"Bogi Hrvati".

Nema srednjeg staleža,samo 10% privilegiranog plemsva i 90% služeće kmetije.

Začetak novog plemstva je u bogatim pojedincima koji će navodno obnoviti hr gospodarstvo,a radilo se o:pljački,grabežu dojučerašnje društvene imovine iz socijalističkog "mraka" od strane bivših članova partije sa nesagledivim posljedicama i katastrofom za budućnost Hrvatske za koju što je najžalosnije,nitko nije i neće odgovarati budući da je pravosuđe najkorumpiranije u cijeloj Evropi.

Klasa moćnika,suvremena mafija se drže zajedno kao braća,a svećensvo ih blagosljivlja,a narod im se klanja bandi lopovskoj.

Novo plemstvo su i vodstva političkih stranaka,bolje rečeno interesnih grupa,suvremeni feudalci u lokalnoj samoupravi,te direktori navodno javnih poduzeća i privatnici poduzetnici koji sindikalno organiziranje ne dopuštaju tako da radnici nemaju nikakva prava već samo dužnosti i obveze što doliči kmetovima u feudalnom društvenom uređenju.

Kad bi sutra prestali ti moćnici s brojnim privilegijama,Hrvatska bi odmah izašla iz recesijske krize i živjel bismo kao bubreg u loju,jer oni žive na račun:zaposlenika,penzionera i ostalih poštenih građana.


INVENTURA CRO KAPITALIZMA-20 KRVAVIH GODINA TRANZICIJE IZ SOCIJALIZMA

U kapitalizmu smo dobili auto-cestu ZG-ST i velebne sportske dvorane koji izvan sezone uglavnom zjape prazni.

Krajem 80-ih smo živjeli u drugačijem sustavu u kojem je bilo očekivano da se društvo brine za većinu naših potreba,od osiguranja posla,stanova,zdravstvene zaštite,pa do subvencioniranih ljetovanja i zimovanja.

Među građanima je vladao osjećaj socijalne sigurnosti i osjetljivosti na štetu političkih sloboda,ali u korist ekonomskih.

U hrvatskom kapitalizmu se teže dolazi do stanova,izgubljena je međuljudska solidarnost,a zdravstvo i školstvo,nekad besplatno,daans su sve skuplji.

Kapitalizam je donio tajkune(bogataše) i mafiju,ali i religijske slobode koje su za većinu papirnatih vjernika,folklorna okupljanja.

U Hrvatskoj je 1989.odnos zaposlenika i penzionera bio 3:1,a 2009 je 1,1 :1,a nezaposlenih je onda bilo 100 000,a danas 300 000,a plaća je onda bila u prosjeku 1000 DEM što je danas ekvivalentno 1000 EUR,a prosjek je hr 500 EUR s tim da stranci i dalje tvrde da je naša radna snaga preskupa!

Hrvatska je dobila svoju vojsku i novac(ne još zadugo jer smo pred vratima EU)ali mnogi smatraju da je veću suverenost i suverenitet HR imala u SFRJ jer npr.ne možemo više sami određivati sudbinu svojih škverova(brodogradilišta),banke su nam u stranim rukama,a "obiteljsko srebro" gotovo rasprodano.

U političkom smislu,HR kao članica SFRJ je bila u pokretu Nesvrstanih,a danas kao članica NATO pakta ima obvezu slati vojnike za zapadne ratove po svijetu,što nas vraća u vremena Austro-Ugarske.

U socijalizmu se navodno živjelo an dug,a SFRJ kao veća zemlja od HR je bila daleko manje dužna u dužem periodu(20 milijardi dolara),a danas je 60!

U društvenom smislu,manje se družimo,više radimo za manje,svatko gleda samo sebe.

Crkva je danas superbogata,a prije je bila siromašna i kao takva vjerodostojnija za svoje stado.

Nekdašnji ritual primanja u pionire je zamijenjen ritualom primanja svetih sakramenata(krštenje,pričest,korizma)čijih se postulata(skromnost,ljubav prema bližnjem)ionako nitko ne drži ni svećenstvo ni stado.

Prije u socijalizmu kad bi netko dobio posao,bio je siguran na njemu do svoje mirovine te nije bilo važno kako si se na tom poslu ponašao.

Danas u kapitalizmu,najveći broj radnika(a,sve ih je manje)živi u stalnoj neizvjesnosti hoće li sve manja plaća biti dovoljna za podmirenje sve većih troškova života te hoće li uopće uspjeti zadržati posao kao takav.

Život pod stalnim pritiskom i stresom stvara i sveći broj oboljelih ljudi od raka i infarkata,a zdravstvene zaštite više nema budući da ej društvo nepovratno podijeljeno na ekstra bogatu manjinu i ekstra siromašnu većinu.

RUKA IZ GROBA
O izbezumljenim starcima u invalidskim kolicima na svim nasim aerodromima
Pise: Ivan Lovrenovic
Ociju ne mogu ovih dana skinuti s Reutersove slike u novinama: na budimpestanskom aerodromu rodbina docekuje Andraszyja Tamasza, koji je izronio iz sibirskoga beskraja nakon vise od pola stoljeca! Covjek ima sedamdeset sedam godina, sjedi u invalidskim kolicima, na glavi mu stofana kapa koja se u mom djetinjstvu zvala mica, odjeven u ocevidno novu, presiroku kosulju, nevican kravati, ciji je razvezani cvor spao i jedva viri ispod izreza demodiranoga pulovera, kakav smo “duzili” u JNA na kolasinskim studenima... Dok svi na slici, refleksom Tome apostola “nevjernoga”, pruzaju ruku da ga dodirnu, on odozdo upravlja na njih pogled za koji je nemoguce reci sto izrazava, tek vidi se da samo sto nije trgnuo u plac.
Po onomu sto novine pisu, Andraszy Tamasz mogao je pocetkom Drugoga svjetskog rata biti klinac od osamnaest-devetnaest godina, kada je kao vojnik prohitlerovske Hortyjeve Madjarske bio poslan na istocni front. Rusi su ga zarobili, prosao je logor, a kasnije prebacen u psihusku (psihijatrijska ustanova, kakvih je u sovjetskoj Rusiji bilo bezbroj, i koje su bile strasnije od zatvora). Tamo ga je nedavno pronasao i “oslobodio” jedan britanski novinar.
Puno je mladih i ludih nevoljnih nasijenaca bilo medju Andraszyjevim ratnim kameradima. Ugrabivsi vlast u Hrvatskoj i Bosni na njemackim tenkovima i talijanskim istocnojadranskim apetitima, Pavelic je morao vracati mnoge dugove. Jedan od njih bilo je i slanje zivoga topovskog mesa na istocni front. Vec 16. srpnja 1941. tamo je otisao legendarni 369. ojacani puk – specijalno formirana jedinica, u kojoj se pomno pazilo na etnicki sastav. Osim Hrvata, tu su mogli biti jos samo eventualno Ukrajinci i ruske izbjeglice, a trecina sastava bili su bosanski Muslimani. Posto su i Hrvati u ogromnoj vecini dizani iz Bosne, u postrojbi bilo je prakticno najvise Bosanaca. Puk je stalno ojacavan, pa je u kolovozu 1942. vec imao 6.300 ljudi.
Borili su se, kaze predaja, u svim najtezim bitkama i na svim najtezim mjestima. (Bas kao i njihovi prethodnici pod K.u.K. fesovima u Prvomu svjetskom ratu, koje danas Izetbegovicev vojni protokol redovito svake godine slavi kao “pobjednike Monte Melette”.) U sastavu Seste armije feldmarsala Von Paulusa drzali su i one posljednje linije u bitki za Staljingrad, bitki za koju se kaze da je preokrenula tok Drugoga svjetskog rata u Evropi.
Nitko nikada o njima nece znati nista: sto su sve prosli, i kako su nestali. Cak – ni kako su se zvali i gdje su im bili kucni pragovi, svi ti bezbrojni priprosti seoski joze, ante, stipani, ti omeri, ibre, halili... Njih licno nitko ionako nije pitao nista, a historijski – oni su sramota roda, ratnici na krivoj strani, sluge djavolove. O njima se nije govorilo, za njih se nije pitalo, njihovi grobovi nikomu nisu bili vazni.
Ipak, prica sasvim ne skoncava pod Staljingradom. Onaj njezin dio, koji se nastavlja, cudniji je od svakoga filma. Izgubivsi nepojamno veliki broj ljudi u staljingradskoj i drugim bitkama, Rusi su poveli ogromnu akciju sabiranja i regionalne klasifikacije upotrebljivih ratnih zarobljenika. Tako su se rijetki prezivjeli ispod Staljingrada nasli u siremu drustvu, od kojega je 1944. formirana tzv. Jugoslavenska legija. Kada se postrojila 16. travnja 1944, brojala je 1543 vojnika: 775 Hrvata (zapravo, Hrvata i Muslimana tretiranih zajedno), 440 Slovenaca, 293 Srbina, 14 Zidova, 10 Slovaka, tri Rusina, dva Madzara i jednog Crnogorca. Tu se pojavljuje i neobicni oficirski lik: za glavnoga vojnog organizatora i prvog komandanta Legije Rusi su postavili potpukovnika Marka Mesica – covjeka, koji je bio jedan od zapovjednika 369. puka i prezivio Staljingrad, a Rusi ga zapazili i sacuvali kao izuzetno sposobnog vojnika. Da ne bi bilo ideoloskih zastranjenja, za komesara Legije postavili su nekoga provjerenog sovjetskog partijca.
U sporazumu s Titom jedinice Crvene armije u jesen 1944. unisle su u Srbiju sa istoka i krenule prema sjeveru, na Beograd. U bitkama protiv Nijemaca i cetnika za oslobadjanje nekih gradova u unutrasnjosti Srbije (naprimjer, Cacka), te i samoga Beograda, sudjeluje veoma uspjesno Jugoslavenska legija, koja sad broji skoro tri tisuce ljudi, a njezina zapovjednika potpukovnika Mesica, i njegova pomocnika kapetana Milutina Perisica (Srbina) u svojim sluzbenim izvijescima mnogo hvali sovjetski general Birjuzov, jedan od komandanata u tim operacijama.
Sto je bilo s Mesicevim “jugoslavenskim legionarima” nakon oslobodjenja Beograda, i kasnije, nakon zavrsetka rata? Nikada nitko u cijeloj poslijeratnoj sluzbenoj jugoslavenskoj javnosti nije te ljude ni spomenuo. Jesu li se uopce vracali svojim kucama, svojim obiteljima? Ili su se rasijali po svijetu, moguce vodjeni stecenim desperadoskim mentalitetom? Ili ih je, sto jest uzasno, ali nije nemoguce, okrenulo natrag – u Sibir. Aleksandar Solzenjicin, kada sistematizira najvece valove priljeva novih robijasa u Arhipelagu Gulag, pise: “Od kraja 1944, kada je nasa armija prodrla na Balkan, a narocito 1945, kada je ona stizala u Srednju Evropu, duz kanala Gulaga poce da kulja nova bujica...” Solzenjicin, doduse, govori uglavnom samo o Rusima, koje Staljinova masina nemilice kupi i vraca u “rodinu” – o nekadasnjim “bijelim” emigrantima i o Vlasovljevcima, koje su Englezi perfidno izrucili Crvenoj armiji u Austriji (i na istjerivanju cije pravde je sav imetak izgubio britanski grof Nikolay Tolstoy). Ono sto Solzenjicin u svojoj ruskoj nacionalistickoj megaoptici ne vidi – to su gomile nasih bijednika raznih “identiteta”, od kojih su se mnogi po logici stvari morali naci u toj “novoj bujici” u proljece 1945...
Jedino sto sam, raspitujuci se s vremena na vrijeme o ovoj fascinantnoj temi, uspio saznati, bio je podatak (tko zna koliko vjerodostojan) o sudbini zapovjednika Mesica. Ispricao ga je partizan i nenadmasni usmeni pripovjedac pokojni Mladen Oljaca, kada smo uoci ovoga rata sjedili u hotelu “Tomislav” u Duvnu zbog neke knjizevne veceri. (Cuj! Dvaput sam morao procitati ovu recenicu, jedva povjerovavsi u mogucnost da je istinita!) Dakle, Mesic je nakon rata odlikovan visokim vojnim odlikovanjem SSSR-a, imao je odlicnu ponudu da nastavi karijeru u Sovjetskom savezu, nije ju prihvatio vec je trazio da bude penzioniran i da zivi u Jugoslaviji, slozivsi se da to onda mora biti u anonimnosti. “Eno ti ga, mislim da je i sad ziv, mogu ti naci njegovu adresu u Zagrebu” – zavrsio je Oljaca.
Svojevremeno, kada se, nakon dvadeset godina provedenih u Gulagu, 1956. u Zagrebu pojavio stari austrijsko-hrvatski komunist Karlo Stajner, Miroslav Krleza je cudesnost i tragicnost toga dogadjaja i te sudbine sazeo u sliku: “Ruka iz groba!”
Izbezumljeni starac u invalidskim kolicima na pestanskom aerodromu – jos jedna ruka iz groba – izbavio se iz jednoga svijeta, koji ni po cemu nije bio njegov, a u kojemu je proveo cijeli ljudski vijek, da bi ga zamijenio za drugi, kojemu vise ne pripada ni po cemu: apsurdna sudbina. Je li taj prizor u koji gledam na novinskoj fotografiji – sukus, kvintesencija Stoljeca? Stoljeca koje se ponadalo da zavrsava brisanjem Berlinskoga zida, a zapravo je zavrsilo ljudskom hekatombom u Srebrenici
Objavljeno u broju 168 DANA, 18. august / kolovoz 2000.