Neonacističke note

Provociranje rata, materijalna podrska ratu u SFRJ, napad i razaranje SRJ...komadanje Srbije..uz podrsku *blajburgasa* je u toku...
Pravedno su kaznjeni...bez pardona !!!

Sama činjenica da su Tito i partizani skrivali ta ubojstva 40 godina i uništavali sve tragove o njima govori ti o čemu je riječ. Sudovi ne skrivaju kazne koje izriču, vojnici ne skrivaju da su ubijali neprijatelje u bitci - samo zločinci skrivaju kad ubiju nekoga. I zaista, prema zakonima AVNOJ, međunarodnom pravu i marksističkoj ideologiji - o tome nema ama baš nikakve sumnje, riječ je o zločinima.




Obrati pažnju na 2:09.

Rasplakacu se...stvarno nije fer, oni sve srbe *pravosnazno* sudskom presudom atrpali u Jasenovac, Staru Gradisku, Jasenovac...onako civilizovano *europejski*...a partizani to onako bez suda...

U tom i je stvar - ti se zalažeš za imitiranje fašista. Ako su fašisti klali, po tebi bi trebali i partizani. Ako su fašisti ubijali malu djecu, novorđenčad, onda bi po tebi to trebali i partizani raditi. Ako su fašisti ljudima kopali oči i čupali jezike, onda bi to po tebi trebali i partizani. Ako su fašisti ljudima vadili zlatne zube, onda to trebaju i partizani. Rezultat je, naravno, da su partizani koji se tako ponašaju isti kao i fašisti - i jedni i drugi kolju, ubijaju djecu i sl.

Na sreću, većina partizana se tako nije tako ponašala, nije im padalo na pamet da imitiraju fašiste. Išli su se boriti da spriječe zločine, a ne da rade iste takve. I takve zakone je onda AVNOJ i donio. AVNOJ je izraz želje naroda Jugoslavije za oslobođenjem i novim društvom. Po zakonima AVNOJ, ako ubiješ malo dijete - zločinac si bez obzira jesi li fašist ili partizan ili Srbin ili Hrvat. Tito je, naravno, dobro znao zakone AVNOJ, i znao je da mu narod nikad ne bi oprostio fašističke zločine kakve je naređivao. Zato ih je i pokušao zataškati i sakriti. Da je mislio da radi nešto dobro, ne bi to sakrivao pred vlastitim narodom i vojskom kojoj je bio komandant. Zakoni AVNOJ su jasni - po njima je Tito jedan od najvećih ratnih zločinaca II.s.r.

Inače, nema to nikakve veze sa nacionalizmom, Hrvatima i Srbima kao što ti pokušavaš implicirati. Rat koji su vodili partizani nije bio rat jedne nacije protiv druge. To je bio rat svih naroda Jugoslavije protiv svih fašista Jugoslavije. Logika Tita i njegovih suradnika, ali najviše Tita na kraju rata bila je sasvim drugačija. Ubijanje koje je naredio nije bilo nikakvo kažnjavanje za zločine - jer bi kažnjavanje bilo javno, ne bi se skrivalo. Tito je naredio da se poubija što više ljudi koji bi mogli biti njegovi politički neprijatelji nakon rata, tamo su ubijani i ustaše i četnici i nedićevci i domobrani i ljotićevci, žene, starci, djeca, ubili su i puno partizana, i komunista - samo ako nisu bili za Tita. I naravno, one koje se moglo potajno ubiti, da narod ne sazna. Svrha je bila osigurati da Tito i najuži krug oko njega dođe na vlast. Što je i uspio, pa kad je došao na vlast, razbacivao se radničkim novcem, častio najgore kapitaliste poput Onassisa, ali to je već druga priča. Masovna ubijanja po Srbiji su izvršena prije, jer je Srbija prije i oslobođena, a po Hrvatskoj i Sloveniji kasnije.



Obrati pažnju na 2:09.

*sporazuma o dobrima nemaram Pavelic Hitler*...morace opet neki Blajburg dok se neki *nacisticki faktori ne urazume !*
http://krajiski-patrioti.forumotion.com/forum-f5/topic-t325-15.htm#4146

Na sreću, većina partizana se tako nije tako ponašala, nije im padalo na pamet da imitiraju fašiste. Išli su se boriti da spriječe zločine, ne da rade iste takve. I takve zakone je onda AVNOJ i donio. AVNOJ je izraz želje naroda Jugoslavije za oslobođenjem i novim društvom. Po zakonima AVNOJ, ako ubiješ malo dijete - zločinac si bez obzira jesi li fašist ili partizan ili Srbin ili Hrvat.

Tito je, naravno, dobro znao zakone AVNOJ, i znao je da mu narod ne bi oprostio zločine kakve je naređivao. Zato ih je i pokušao zataškati i sakriti. Da je mislio da radi nešto dobro, ne bi to sakrivao. Naravno, sad su ta vremena u kojima su počinitelji mogli sakrivati zločine prošla, pa je onda dobro iskoristiti svaku priliku da se na zločine podsjeti i o njima raspravi. Što više ljudi budu razmišljali o tome, to će im biti jasnije da je Tito jedan od najvećih ratnih zločinaca II.s.r.



Obrati pažnju na 2:09.

nama se nije dogodio Blajburg 1991-1995. godine, permanentno i stalno *kurblanje* odvlacenje paznje od danasnjice je svesno zamajavanje i bezanje od istine objasnjavanjem neke istine iz proslosti. To je taj kontinuitet 1941-1995...i vidimo prema komentarima jos je u toku poput vesti da ce usrtase posetiti i Ravnu goriu, da ce dici spomenik Pavelicu. Neke *logike* ima, sporazum Stojadinovic-Pavelic je sproveden...gde su te zdrave snage, nekomunisticke i komunisticke da osude Blajburg i masovno isterivanje Srba sa Kosmeta, RSK...itd.

Tomislav Merčep rođen je 28. rujna 1952. u Borovu naselju. Potječe iz partizanske obitelji i jedno je od četvero djece doseljenika iz dalmatinske Zagore u Slavoniju. Osnovnu je školu završio u rodnom Borovu naselju, a srednju i Višu građevinsku školu u Vukovaru. Prije ulaska u politiku radio je kao građevinski poslovođa u poduzeću Borovo, bio je pomoćnik šefa gradilišta, a kasnije i šef gradilišta te šef sektora i član uprave SOUR-a Borovo. Prvi puta za Tomislava Merčepa u hrvatskoj javnosti čuje se 1990. kada je kao kandidat HDZ-a na prvim višestranačkim izborima ušao u vukovarsku gradsku vladu i postao sekretar narodne obrane. U vrijeme prvih predratnih napetosti veoma je aktivan - organizira seoske straže i nabavlja oružje, smjenjuje sve direktore tvornica, preuzima radio postaju i postaje praktički prvi čovjek policije. Nakon glasina o specifičnim ispitivanjima u podrumu Policijske uprave i tajanstvenim nestancima ljudi, sredinom kolovoza uhićuje ga skupina njegovih suradnika, ali je uskoro pušten i s obitelji odlazi u Zagreb, tjedan dana prije početka napada na Vukovar.
Uskoro je imenovan za savjetnika ministra unutarnjih poslova, te dobiva dvoetažni stan na Jarunu iz kojega odlazi na hrvatska ratišta. O njegovim izletima na ratišta uskoro počinju stizati i izvješća međunarodnih tijela i humanitarnih organizacija. Počektom 1992. nekoliko njegovih suboraca je u istražnom zatvoru zbog ubojstva zagrebačke obitelji Zec (kada je ubijena i četrnaestogodišnja djevojčica Aleksandra Zec). Istraga je otkrila mnogo više od tog ubojstva, ali priznanja ubojica zbog proceduralne greške nikada nisu iskorištena na sudu i cijeli slučaj na inzistiranje tadašnjeg državnog tužitelja Vladimira Šeksa je zataškan. Nakon što je u kolovozu 1992. poražen na izborima za Zastupnički dom Sabora, godinu dana kasnije uspio je ući u Županijski dom. Politički pad počinje na Trećem saboru HDZ-a, kada ga je predsjednik Tuđman optužio za stvaranje tajnih terorističkih organizacija. Uskoro istupa iz HDZ-a, a 3. ožujka 1997. daje ostavku na mjesto savjetnika u Ministarstvu unutarnjih poslova. Nezadovoljan listama HDZ-a za izbore u Podunavlju sastavlja svoju listu s kojom osvaja dva mandata u vukovarskoj skupštini. Nešto kasnije osnovati će i vlastitu stranku - Hrvatsku pučku stranku (HPS).
Nakon šokantne ispovijesti Mire Bajramovića (krajem listopada 1997. u splitskom listu Feral Tribune), pripadnika specijalne jedinice MUP-a pod Merčepovim zapovjedništvom, a koji je detaljno opisao zločine, ubojstva i mučenja koje su pripadnici postrojbe počinili u Pakračkoj Poljani policija ga je istog dana privela u istražni zatvor. Dan kasnije javljeno je da su privedena i trojica drugih članova postrojbe - Munib Suljić, Nebojša Hodak i Igor Mikola. Merčep tada u interviewu TV Mreži kazuje: "Pravna država djeluje samo onda kada treba djelovati protiv Hrvata i protiv onih koji su stvarali ovu hrvatsku državu, i mi smo sve manje zadovoljni tom pravnom državom. Ja Mira Bajramovića ne poznajem. Tomislav Merčep nikoga nije uhapsio, a još manje nekoga držao u zatvoru. Pa nisam ja netko tko može nekoga držati u zatvoru! ... Tomislav Merčep ne prijeti nikome. Međutim, zasigurno nisam čovjek koji u nedolged trpi nepravdu. Tražim zaštitu hrvatske pravne države!"
Iste godine u javnost izlazi (Feral Tribune, br. 627) i dramatični apel što ga je Marin Vidić Bili, bivši povjerenik vlade Republike Hrvatske za Vukovar u kolovozu 1991. uputio najvišim predstavnicima tadašnje vlasti (predsjedniku Republike, premijeru, ministrima obrane i policije), ali i nekolicini oporbenih čelnika (Ivici Račanu, Savki Dabčević - Kučar, Draženu Budiši i Marku Veselici) upozoravajući na djelovanje postrojba pod Merčepovim zapovjedništvom. U pismu, između ostalog, kaže: "Imenovanjem Merčep Tomislava za sekretara Općinskog sekretarijata u Vukovaru došlo je do uzurpacije vlasti i koncentracije funkcija u jednoj osobi i to predsjednika HDZ-a te faktički zapovjednja ZNG-a, policijom te civilnim organima vlasti. Okružen ljudima sumnjivih moralnih i stručnih kvaliteta, bivšim kriminalcima, preuzeli su apsolutno nadzor nad svime u Općini Vukovar, ne prezajući od nasilnih i represivnih mjera nad građanima Općine Vukovar (bespravnim upadajem u privatne stanove, upućivanjem usmeno i pismeno u napuštene stanove osoba koje su tražile smještaj, pljačkanjem stanova, oduzimanjem privatnih vozila, nasilnim privođenjem na saslušanje pa čak i egzekucije. Takvim ponašanjem stvorio je u gradu opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučanstvom što je rezultiralo masovnim bijegom iz grada, totalnom blokadom rada polcije, ZNG-a, organa uprave i stvorilo opću konfuziju..." U svom izvješću spominje ga i američka obavještana služba CIA 1995. godine.
Danas Merčep obožava pečene krumpire i Coca colu, rekreira se igrajući nogomet i pecajući. Od tiskovina rado čita Arenu i Tenu, sluša domaću glazbu i rado pleše sa suprugom kojoj za rođendan kupuje ciklame. Najdraži glumac mu je John Wayne, a film Rio Bravo. .....(.Dzon Wayne je inace poznati, otvoreni antikomunista sa izjavama koje se mogu podvesti i pod govor mrnje..)

Ovdje si u pravu, istina je da su se u Hrvatskoj događali masovni zločini nad Srbima te da je Merčepov odred bio jedan od najznačajnijih u prvoj fazi ratovanja, dok su još pobunjeni Srbi i JNA imali vojnu nadmoć. Najveći zločini nad Srbima su se događali ipak neposredno nakon Oluje, a ne znam koje točno grupe su vršile te zločine, ali je umiješanost državnog vrha nesumnjiva i ti zločini sigurno zadovoljavaju sve kriterije da ih se smatra genocidom.