Crna Gora

S.R. Crna Gora nalazi se uz jadransku obalu i ima povrsinu od 13 712km2 na kojoj zivi 585 000 stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika 68% je Crnogoraca, 13% muslimana, 6% Albanaca, 5% Srba, 6% Jugoslovena i 2% ostalih.Konfiguracija terena je planinska sa ravnicom u predjelu Titograda. Od rijeka su najvece Moraca i Tara a Skadarsko jezero se nalazi na granici sa Albanijom.
Glavni grad Titograd se nalazi na obalama rijeke Morace a jos veci gradovi su Niksic, Cetinje, Bar, Budva, Herceg Novi, Ivangrad, Bijelo Polje. Herceg Novi se nalazi u prekrasnom podruciju Boke Kotorske gdje su planine i more nacinili jedan od najljepsih zaliva. Iznad zaliva nalazi se Lovcen sa poznatim Njegosevim mauzolejom.
Kroz istoriju Crne Gore stalno se istice borba za slobodi naroda Crne Gore. Crnogorci su poznati po svom rodoljublju koje nisu slomili ni Osmanijsko carstvo ni mletacki osvajaci. U 2. sv. ratu narodi Crne Gore su se digli 13 jula 1941 u borbu protiv okupatora i domacih izdajnika i time jos jednom pokazali da ne dozvoljavaju okupatorsku cizmu na crnogorskoj zemlji.
Poslije rata se naglo razvijaju turizam i industrija. SR Crna Gora krece krupnim koracima ka savremenom svijetu. Postizu se veliki uspjesi na svim podrucijima a narocito u prvoj polovini 70-tih godina kad je izgradena pruga Beogrd-Bar dolaze do izrazaja razvoj i prosperitet tog kraja.

Grb


Zastava

Titograd


Cetinje


Durmitor

Lovčen



Sveti stefan

[quote="rozalin"]S.R. Crna Gora nalazi se uz jadransku obalu i ima povrsinu od 13 712km2 na kojoj zivi 585 000 stanovnika. Od ukupnog broja stanovnika 68% je Crnogoraca, 13% muslimana, 6% Albanaca, 5% Srba, 6% Jugoslovena i 2% ostalih.

IZ KOJE GODINE JE OVAJ POPIS? 5% SRBA???????? KAKAV FALSIFIKAT... ALI U SKLADU SA POLITIKOM SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE!

Priznala je, nezavisnost izmisljene vanpravne drzave Kosovo,...u nadi da ce bitno da oslabi Srbiju, i da bude *faktor stabilnosti* na Balkanu. * Djekna* je na kraju ipak umrla....Naravno, u politici nema emocija, postoje samo interesi tvrde *Junaci naseg doba*..malo ali jako trziste Crne Gore mora da bude snabdeveno drogom i duvaniom, tako da duvanski dim i dim hasisa, zamagljuju Lovcen, od silnog dima ne vidi se Njegos, Marko Miljanov...Srpski narod u Crnoj Gori..uopste, njega vidimo po popisu nema !!! ???

Pa junace..ja bogumi ne vidju, bilo kakve veze sa Komunistima, bilo koga *kova*, kada znamo da su na vlasti *u SFRJ*...Cetnici, Ustase,Balije,Rupnikovci...i ostale *pripomagajuce skupine* Blajburga, Kocevskog Roga, pa i Golog otoka...a sve u cilju kako eto SKJ, i tako to ne valja. Vas koji mrzite...pitam..onako kako je patrijarh Srpski Pavle pitao Atanasija Jeftica...* Atanasije, a koga ces ti da mrzis kada jenoga dana odu komunisti..*...!...!..!...?

Na Novom groblju u Beogrdu juce je odrzan ispracaj Nikoli Kavaji, najpoznatijem srpskom komandosu, atentatoru na Tita i jednom od najvecih boraca protiv komunizma. Kavaja je sahranjen na Cetinju. *Pocasni vod Gorske garde* Ravnogorskog pokreta nosio je kovceg od kapele do crkve na groblju, ispred koje je odrzano opelo. Ispracaju su su prisustvovali biznismen Bosko Radonjic, Kavajin najbolji prijatelj, s kojim je planirao (naravno neuspeli) atentat na Tita, sekretar kabineta Mike Spiljk drug Vuk Draskovic, njegova supruga inace iz neugledne cetnicke porodice danica Draskovic, Veselin i Marko Osmajlic, advokat nekada pandur Vladimir Bozovic, Spasoje Krunic,, 5 oktobarac Dzo bagerista,, Srdjan Adzemovic, *potomk* Karadjordjevica,, profesor Veselin Djuretic, Miroslav Popovic, kao i predstavnici *patriotskih* pokreta..Rvnogorskog, Saveza srpskih sokolova iz Srbije, Republike Srpske i Crne Gore...sve od zle majke i jos goreg oca.

Za vrijeme Đurišićevog odsustva, četnička organizacija u Crnoj Gori proživljavala je teške trenutke, dok se NOP sve više širio. Mihailović je Crnu Goru sada podijelio na Istočni front, pod komandom Đorđija Lašića, i Južni, pod komandom Baje Stanišića. Međutim, sredinom oktobra 1943. jedinice Drugog udarnog korpusa NOVJ napadaju na manastir Ostrog i uništavaju četničku komandu za Crnu Goru, ubivši pri tom generala Đukanovića i Baju Stanišića. Četničke snage u Crnoj Gori nakon ovog su se svele na slabe snage Đorđija Lašića i Jakova Jovovića, koje su se povukle u gradove i prešle u otvorenu kolaboraciju sa Nijemcima.
Pavle Đurišić je u međuvremenu uspio pobjeći iz zarobljeništva i stići nadomak Beograda gdje ga je uhapsila patrola Srpske državne straže i predala Nijemcima, koji su ga ponovo zatvorili. Pušten je na intervenciju Milana Nedića te se sastao sa Nedićem i sa njemačkim ministrom za Jugoistok Neubacherom. Sklopivši sa njima određene aranžmane napustio je Beograd i javio se Mihailoviću, koji ga šalje da od Lukačevića preuzme komandu za Sandžak, zbog Lukačevićevog upućivanja na zadatak ispraćaja engleskog pukovnika Baileya do jadranske obale na njegovom putu za Kairo. Međutim, neplanirano i mimo Mihailovićevih naredbi, i Lukačević je produžio sa Baileyem u Kairo, a zatim i u London. Đurišić ( sad već potpukovnik ) je svoju komandu smjestio u Prijepolje kod Nijemaca te odmah počeo sa njima surađivati u akcijama protiv partizana.U aprilu 1944. njegovi četnici zajedno sa Nijemcima pokreću veliku ofanzivu protiv snaga NOP-a u Crnoj Gori koja završava potpunim neuspjehom. Đurišić se u maju 1944. vraća u Beograd radi realizacije ranije utvrđenih planova sa Nedićem i Nijemcima. Naime, dogovoreno je da se od četnika iz Crne Gore i Sandžaka osnuje Crnogorski dobrovoljački korpus (CDK) koji će biti u potpunosti opskrbljivan od strane Nedića i Nijemaca. Za vrijeme boravka u Beogradu i Nedić je Đurišića unaprijedio u čin potpukovnika, a stiglo mu je i specijalno priznanje, jedinstveno među četnicima: Hitler ga je odlikovao Gvozdenim krstom ! Po povratku u Crnu Goru Pavle je izvršio formiranje CDK.
Nezadovoljan Đurišićevim arnžmanima sa Nijemcima Mihailović mu naređuje da se vrati u «ilegalu» da se ne bi do kraja kompromitovao u narodu. Na kraju su se sporazumjeli da Đurišić svoju komandu u Sandžaku Dušanu Arsoviću, koji bi nastavio održavanje veze sa Nijemcima, a on da se vrati u Crnu Goru i preuzme raniju Lašićevu komandu ( Đorđije Lašić je u maju 1944. poginuo ). Ovim je Đurišić i fomalnu postao komandant svih crnogorskih četnika. Međutim, ubrzo se sukobljava sa Mihailovićem.
Mihailović u to vrijeme vraća u Crnu Goru Voju Lukačevića da preuzme komandu ilegalnih četnika Crne Gore i Sandžaka, time praktivčno ponovo isturivši Đurišića kao «legalnog» u kolaboraciju i dalju kompromitaciju. Đurišića je ovo jako povrijedilo i došlo je do prepiske između njega i Mihailovića te je stvar nekako izglađena i Đurišiću je vraćena stara komanda.
Sredinom avgusta 1944.Nijemci i Đurišićevi četnici pokreću novu ofanzivu protiv snaga NOP-a, poznatu i kao Durmitorska operacija. Nakon početnih uspjeha i zauzeća većeg dijela slobodne teritorije, partizani prelaze u kontraofanzivu. 25. avgusta nanose Đurišiću težak poraz na Krnovu i u Čeranića gori, ubivši 350 i zarobivši oko 300 četnika. Nakon ovoga Treća divizija NOVJ razbija četnike i u Gornjim Rovcima i Donjoj Morači, i do kraja avgusta oslobađa Kolašin, Berane, Andrijevicu, Mojkovac i Šavnik. Ovaj poraz označio je kraj svih četničkih i okupatorskih iluzija u Crnoj Gori.