Arhitektonski i kulturni spomenici u Bosni i Hercegovini

Prije izgradnje Starog mosta taj dio Neretve je već bio spojen mostom. Ovaj most, i sam Mostar, se prvi put spominje u pismu jednog Dubrovčanina vijeću svog grada u kojem piše da je Vladislav Hercegović, sin Hercega Stjepana, odmetnuo od oca i da mu je zauzeo Blagaj i dvije kule i most na neretvi (et do castelli al ponte Neretua). Turci su osvojili ovo područje 1466. godine, i gradić pored mosta je postao sve veći i značajniji baš zbog njega.
Ne zna se tačno kad je bio izgrađen ovaj prvi most ali zna se da je služio sve do vladavine Mehmeda II Osvajača u petnaestom vijeku kad je bio izgrađen novi. Ipak, ovaj novi je također bio lošeg kvaliteta. Ćatib Čelebi, osmanski zemljopisac iz 17. vijeka je napisao da je most drveni, istrošen, na lancima, da se prilikom prelaza trese i da je premirao od straha prelazeći ga. Zato nije iznenađujuće da su građani Mostara zamolili Sultana Sulejmana veličanstvenog da izgradi novi kameni most.
Projekat mosta je bio dat Mimaru Hajrudinu, istanbulskom arhitekti i učeniku čuvenog Mimara Sinana. Prema legendi, Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele, iz straha Sulejmana veličanstvenog, koji je prijetio da bi Hajrudin bio osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikada raspao. Međutim, nema ni podatka da je Hajrudin ikad vidio svoj most. Umjesto Hajrudina, izvodač gradnje mosta je bio lokalan čovjek; Mehmed Karađoz.
Radovi su započeti 24. oktobra 1557. godine. Za gradnju je bilo potrebno 456 blokova kamenja i 300.000 akči (tadašnji novac Osmanskog carstva). Kamen je bio čuveni tenelija kamen, vejrovatno dobiven iz kamenoloma smješten otprilike pet kilometara južno od grada. Radnici su uglavnom bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, koji su bili poznati tesari i kamenoresci. Rad je bio završen devet godina kasnije 1566. godine. Treba se napomenuti da je Mostar ime grada zbog čuvara lokalnog mosta, Mostara. Sam most je u historiji bio zvan "Novi", "Sultana Sulejmana", "Veliki" i "Stari